B A R A B A

Matej 27,26: „tada im pusti Barabu, a Isusa, pošto ga bičeva predade da ga razapnu.“

Na veliki petak sjedio je u Jeruzalemu u zatvoru jedan čovjek u očajnom, smrtnom strahu. Na današnji dan bit će izvršena smrtna kazna na najužasniji, najgrozniji način – raspećem. Na bijeg nije mogao ni pomišljati, ta Rimljani su budno pazili na pobunjenike! Hoće li u zadnjem času doći pomilovanje? Za njega? Za ubojicu? Isključeno!

U tupom očaju bulji u tame zidove zatvora, kad najednom začuje izvana korake i zveket ključeva u ključanici: sada je došao tvoj zadnji čas, sada će početi strašne muke! Da je barem već sve prošlo! Oh, kada bih samo mogao brzo umrijeti! Ali – što onda? Onda još jedanput, još jedan sud – samo još strašniji od zemaljskog suda, koji ga je osudio na smrt, ta tamo ne ostaje ništa sakriveno od svega što je ovdje uspio prešutjeti! A kazna će biti još teža od mučenja na križu, jer ga nikakva smrt neće dokrajčiti: vječna će biti osuda, vječno će gorjeti oganja pakla.

Tada začuje svoje ime: „Barabo, iziđi!“ Poznaje glas surovog čuvara. Drhtećim koljenima ide u susret smaknuću. Ali, što to kaže čuvar? „Što čekaš? Gubi se odavde! TI SI SLOBODAN!“

Je li to ruganje? Je li to san? – Ne, jer gle, čuvar ga ne slijedi, a vrata tamnice su otvorena: Baraba, pobunjenik i ubojica, najgori od sviju – je slobodan!

Danas su ulice glavnoga grada čudnovato prazne. Kuda je otišao narod, koji se obično ovdje potuca? „Na Golgotu! Tamo se danas nešto naročito dešava! Tamo razapinju Isusa Nazareta!“

I Baraba upravlja svoje korake onamo. Barabo, još prije nekoliko časaka su te prolazili trnci kod promisli na ovaj put; koža ti se naježila kada si pomislio na Golgotu, a sada ideš onamo kao slobodan čovjek! Zar je to zbilja istina? Kako je to moguće? – Jedan drugi je išao mjesto tebe ovim groznim putem, nedužan – za tebe krivoga!

Već iz daleka vidi na brijegu tri križa. Što se više približava, prepoznaje sve jasnije u dvojici lijevo i desno svoje ortake, koji se previjaju u strašnim mukama. „Da, onaj desno je ubojica – kao i ja; ali zapravo ipak još pošteniji od mene. A onaj na lijevo? Također razbojnik; neobuzdano i gadno znao je psovati, a ipak, ruku na srce, gore sam radio od njega. Ja sam najgori od svih.“

A ovaj križ u sredini bio je za mene napravljen. Tu bih ja sada morao visjeti! Tu bih ja sada morao ispaštati svoja zlodjela, da onda svršim u strašnoj muci. – Ali, tu visi netko mjesto mene, Isus Nazarećanin, koji nije nikada što zlo učinio, koji je liječio bolesne, koji je bio prijatelj siromašnih, koji je ljubazno primao one, koje su drugi odbacivali iz ljudskog društva, koji je svjedočio za sebe da je Mesija, Sin strašnoga, svetoga Boga, pred čiji sudski prijestol sam trebao sada da stupim.  Radi mene tamo visi, mjesto mene trpi glasno, kao što bih ja sada morao vikati iz vječitog pakla: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!„Sva za mene, a ja sam – slobodan!

Baraba – to znači na hrvatskome: sin oca. To je čovjek koji predstavlja nas: sin Oca na nebu, ali razdvojen od Njega radi grijeha i krivnje.

Što li je Baraba učinio tamo dolje pod križem Golgotskim? To je svakako zanimljivo pitanje. – Ali, jedno drugo pitanje je mnogo važnije, ono je odlučujuće za cijeli tvoj život: Što činiš ti danas s obzirom na križ Golgotski? Govoriš li: „Za mene to ne vrijedi!“? – Onda je tvoj kraj: vječna propast, bio ti krepostan farizej, razbojnik, ili tzv. „prosječni kršćanin“. Ako ipak odgovoriš iskrenim i vjerujućim srcem: „I za mene, da upravo za mene je Isus to sve učinio; primam ti i prihvaćam ruku koju mi pruža“ – onda tvoj Spasitelj i Izbavitelj priklanja svoju trnovitom vijencem okrunjenu glavu s križa k tebi i nad tobom govori: „SVRSI SE!“