BORBA DUHOVA

   Crkvena općina je zajednica vjernika, koja je nastala uz Božje riječi i sakramente. Mi priznajemo u Apostolskom vjerovanju da crkva  je sveta. Doduše pojedini članovi crkve nisu sveti u sebi. Oni dobivaju svoju svetost od Boga. Zato je i kršćanska općina sveta. Ona je Kristovo tijelo. "Ne znate li da ste hram Božji  i da Duh Božji prebiva u vama?" (1.Kor. 3:16) Crkva predstavlja među poganima, među bezbožničkom svijetom, Božjeg svetog Duha.

Božje kraljevstvo može se opisati ovako: "Kraljevstvo je nebesko slično kvascu koji uzme žena te ga pomiješa sa tri mjere brašna dok sve ne ukvasa" (Mat.13:33). Kvasac djeluje sam u tijestu, u koje je on pomiješan. Na isti način i crkva i pojedini vjernik  predstavljaju te božanske sile, koje djeluju spasonosno obnavljajući  u okolini, gdje oni žive. Oni su pismo Kristovo, kako kaže 2.Kor.3:3.

Vi ste sol zemlji i vi ste svjetlo svijetu" (Mat.5:13-14). Pazimo na riječ: VI! Sol i svjetlo djeluju svojim svojstvima. Sol čuva da stvari ne se pokvare i svijetlo istjera tamu. Obadvoje dolazi od Boga. On daje i crkvi  i vjernicima onu silu Duha, koja djeluje protiv pokvarenosti. I On je ono veliko svjetlo, koje  vjernici trebaju svojom životom  zračiti.

Tu srećemo veliku suprotnost vlasti svijetla i vlasti tame i upadnemo u borbu, koja se bore u svim vremenima. Apostol Pavao piše: "Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnoga svijeta; protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorijama" (Ef.6:12).

Iako naša borba nije protiv krvi i tijela, to ne znači da ljudi ostaju  na strani. Borba dotakne cijelo čovječanstvo i ljudi se bore. I sigurna sam da mi svi smo iskusili duboko takve borbe u našem životu. Ali iza ljudi ima nevidljivih sila, te ta mnoštva duhova se bore tu borbu. U ovom tekstu ne se govori o ljudskim  silama, o razbori ili o mišljenjima, već o duhu. Poglavarstvo, vlasti, vrhovnik ovoga mračnoga svijeta, to su zli duhovi. Ti nazivi izraze da oni posjeduju nadnaravne sile. Zato se kaže da oni su zli  duhovi, koji borave u nebeskim prostorijama. Oni kruže oko nas i upotrebljavaju duha vremena.

Ne se bore o idejnim konstrukcijama i o životnim nazorima, već o duhu. Duh ovoga svijeta je protiv Duha Božjega. Isus naziva Sotonu knezom ovoga svijeta: "Neću više mnogo s vama govoriti, jer se približava knez ovoga svijeta. On protiv mene ne može ništa" (Ivan 14:30). Međutim Sotona učini sve da bi dobio ljude pod  svoju vlast. Ili ako su ljudi pod njegovom vlasti, on drži lukavo, lažno ih da ne bi se obratili. To je borba o ljudskim dušama.

Zato opominje apostol Pavao:"Budite jaki u Gospodinu i u njegovoj silnoj moći! Obucite se u bojnu opremu  Božju da se mognete suprotstaviti đavolskim napadima!" (Ef.6:10-11). Budite spremni za  borbu! Pazite na iznenađenja. Sotona i zli duhovi traže slaba mjesta i zle dane u životu svakog vjernika da bi pao od vjere. To njima je jedini cilj. Zato je nama svima vjernicima veoma važno da bdijemo i molimo se da ne padnemo u napast. Duh je spreman ali tijelo slabo, kaže Mat.26:41. I istina je da Bog nikoga ne vodi  u napast ali mi trebamo se moliti da nas đavao, svijet i naše tijelo (tri neprijatelja) ne  vara i ne zavađa u nevjeru u očajanje itd.

Obucite se u savršenu bojnu opremu. Nemojte ostaviti ni jedno mjesto bez zaštite! Kako? U Božju bojnu opremu pripada sedam raznih stvari  po poslanici Efežanima 6: 14-18: (1.) "Opašite svoje bokove istinom". To znači da držimo Božju riječ i istinu  sve u svemu. Uvijek će istina pobijediti.(2.) "Obucite oklop - pravednost",  to znači da Isusova pravednost jest za našu zaštitu (Rim.3:23-25; 5:9; Ivan 13:8-14).(3) "Obujte noge spremnošću za Radosnu vijest - mir! (Lk.1511-24; 1.Petr.4 10-11) To znači da budemo uvijek spremni za služenje Radosne vijesti, širenje Božjeg kraljevstva po svojim darovima.  "U svemu uzmite veliki štit - vjeru; njime  ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga! Luther kaže da kad goruće strijele lete iznad glave, ne trebamo dozvoljavati da one naprave gnijezdo na glavi. U tome svemu trebamo čvrsto pouzdanje u Boga svemogućega. (5.) "Prihvatite kacigu - ono čim se spašava" To znači nada vječnoga spasenja, koje djeluje da bdijemo i molimo  se da ne bi krive nauke sekte nas uhvatiti. (6.) Prihvatite mač Duha, to jest riječ Božju, koja otrije naše strasti i zablude grijeha  i od druge strane oslobodi nas od krivih savjesti po Isusovoj krvi za Božju djecu. (7.)"sa svakovrsnom prošnjom i molitvom". To znači da budemo dnevno ustrajni i sami i zajedno u molitvi  i za sebe i za druge. Ako obucimo se ovom Božjom bojnom opremom, budemo zaštićeni u svemu i možemo pjevati Lutherovu pjesmu od svega srca:

 I premda će svijet đavola pun, prijetiti našim uništenjem, šit se nećemo, jer je Bog htio, da istina pobijedi kroz nas:  Nek' imetak i rođaci odu,  i ovaj smrtni život;  Tijelo ubiti mogu, li Božja istina ipak stoji,  A  njegovo kraljevstvo zauvijek.

Zato u ovim borbama je bitno da pazimo na ono, što Isus kaže o soli: "Vi ste sol zemlje. Ali ako bude sol obljutavi, čim će se ona osoliti? Više nije ni za što, osim da izbaci van da je ljudi pogaze" (Mat.5:13). Tu vidimo, ako sol izgubi svoju snagu, od nje nema više za ništa.

Također zapaljeno svjetlo svijetli u sebi i njega ne treba opomenuti da svijetli. Ali svjetlo ne smije se sakriti, već staviti na svijećnjak da svijetli svima u kući (Mat.5:15). I dalje Mat.6:23piše: "Postane li tamom svjetlost koje je u tebi, kolika li će biti tama?"

Borba između Božjeg kraljevstva i sotonskih  zlih duhova je žestoka i traje nonstop. Posebno žestoka je borba na svršetku svijeta. Ona dosegne svoj vrh, kad se javlja antikrist, ali tada je i blizu konačni gubitak sotonske vlasti.

Može biti da izgleda da zlo pobjeđuje stalno nove područje i Božje kraljevstvo samo izgubi. Ali kad je Isus pobijedio na Golgoti, osuđeno je da Sotona izgubi. Isus je uništio smrću onoga koji ima vlast nad smrću, to jest đavla, Heb 2:14.

Božje kraljevstvo će pobijediti. I Isusovo obećanje važi: "...na toj stijeni sagradit ću crkvu svoju, i vrata pakla veće je nadvladati" (Mat.16:18). Zato po pjesmi Wesleya idemo hrabro dalje:

 Ustajte, Kristovi vojnici, i navucite svoje oružje; Jaki u snazi koju Bog pruža Kroz svojeg vječnog Sina; Jaki u Gospodaru gospodara, i njegovoj silnoj moći; Tko se pouzda u Isusovu snagu, I više je od pobjednika.

Najefektnije oružje

Dođi kraljevstvo tvoje -  je molitva. Molitva je sredstvo, po čijem  pomoću dolazi Božje kraljevstvo. Doduše Bog je nama naredio i da navješćujemo, svjedočimo, žrtvujemo i radimo za Njegovo kraljevstvo. Ali bez molitve to sve je nekoristan ljudski trud. Isus kaže da bez njega ne možemo ništa (Ivan15:5). Tek kada taj  trud odlazi iz molećiva srca, on postaje Božji trud, jer Bog čini da raste. 1.Kor.3:7 piše: "Stoga: niti je  što onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego onaj koji čini da raste - Bog". Isus je rekao za Božje kraljevstvo: "Žetva je velika, a poslenika malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenika u žetvu svoju" (Mat.9:38). Bez molitve nema ni poslenika.

U Finskoj se pjeva na krštenju jedna lijepa pjesma koja glasi: "Ti si, o Isuse, urezao u Knjigu života i moje ime i maknuo mene iz smrti u život" Na krštenju se dogodi divna promjena imena. Bog piše svoje ime u srce malenoga ili odrasloga i javlja da malo dijete pripada njemu  u krštenju. I istovremeno on piše ime  djeteta (odrasloga) u svoje dlanove, tako da ono što on učini, je korisno za dijete (odrasloga). Ova promjena imena znači da obadvoje ima sve zajedničko u Svetom Duhu - i radosti i žalosti.

Vjernik treba sačuvati taj isti odnos s Bogom cijeli svoj život. Istovremeno kad Bog je preuzeo njegov život, vjernik je preuzeo Božje kraljevstvo. Od toga odnosa odlazi molitva o dolasku Božjeg kraljevstva. I u to je vezano i radost i bol.

U Fil.3:10 Pavao kaže da želi trpjeti s Kristom i iskusiti silu njegovu uskrsnuća i imati udio u njegovim patnjama. Isusu je bilo bolno vidjeti ne spašen svijet. Istu bol bi i vjernik trebao iskusiti. Ali lako nama je svejedno i postajemo hladni prema sudbini ne spašenih ljudi. Tada zaboravljamo da mi smo pozvani  da trpimo zajedno s Kristom. Tek tada, kada dobijemo Isusovu misao, njegovu ljubav prisili nas u stvarnu molitvu i spremnost za služiti Bogu. I ono po redu donosi pobjedu Božjem kraljevstvu i mi sami iskusimo silu Kristova uskrsnuća.

Neki poznati luterani su govorili - orario infusa - to znači u srce  izlijevana molitva. Bog ne samo opominje nas da se molimo, već daje nama i ono za što mi trebamo moliti. Sam objekt molitve je Božje djelovanje.

Svi vjernici se mole dnevno za dolazak Božjeg kraljevstva na Zemlju. Ali je i interesantno vidjeti, kako Bog dijeli molitvene teme međi vjernicima. Neki mole se za svoj grad, crkvu, domovine, drugi za susjede, obitelji, bolnice, treći za misijska polja, misionara, svećenika itd. Može biti da sve to izgleda slučajno  ili to se može tumačiti u temelju osobnih poznanstva. Ali u stvarnosti to je poziv, što Bog je njemu dao, to je u srce izlijevana molitva. Razni veliki pokrajni Božjeg kraljevstva je podijeljeni za molitvene teme raznih vjernika. I tako molitva "dođi kraljevstvo tvoje" dobije  sadržaj, značenje, dubine i snage. Zato pjevajmo  po Isaac Watts:

Vojnik sam križa,  Sljedbenik Janjeta,   A hoću li se bojati braniti njegovu stvar, li crvenjeti pri spomenu njegova imena  U ime, dragocjeno ime  Onoga tko je umro za mene, Borit ću se da osvojim obećanu krunu  Što god bio moj križ.

Savršeno kraljevstvo Božje

Kad se molimo:» dođi kraljevstvo tvoje» poravnamo svoj život  prema cilju – prema nebu. I možemo pogledati već nešto od Božje slave. «A mi svi, koji otkrivena lica obrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha ( 2 Kor 3,18). Mi živimo već ovdje po nebeskim stvarima.

 Kad  kao iskreni cilj naše molitve i našeg života je da dođi kraljevstvo tvoje, tada živimo pod Božjem silom i blagoslovom. I Bog ih daje zbog toga da Njegovo kraljevstvo bi se ostvarilo u nama i preko nas.

Kraljevstvo Božje će dolaziti jednom kao što i Isus na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom (Mt 24,30). Biblija napiše jasno o zemaljskom vremenu pobjede, o vremenu kada 'svako koljeno će pokloniti i svaki će jezik hvaliti Boga' (Rm 14,11) i kada ' će se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao što vode prekrivaju more' (Hab 2,14).

Kada će doći ovaj dan, ne znamo. Otac nebeski sam zna. Ali on će doći kao što munja sijevne (Mt 24,27). Tama nestane. Zaručnica izlijeva čežnju srca: 'Amen. Dođi, Gospodine Isuse!'

Konačno ispunjenje će kraljevstvo Božje dobit će kad se stvori novo nebo i nova zemlja (Otk 21,1), kad Isus Krist sudi žive i mrtve, kad se konačno uništi sotonu i smrt. Tamo u vječnom životu vlada savršena sloga i sve je na Božjoj slavi. «Tamo je Bog s njima. On otrti svaku suzu s njihovih  očiju. Smrt više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer  stari svijet prođe» (Otk 21,3-4).  «Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega» (Mt 13,43). Tamo će pjevati novu pjesmu za slavu, hvalu, čast i moć našem nebeskom Ocu.

Marja Mrčela