D O Đ I   I   V I D I  

       Još mi je svježe sjećanje, kako smo mi mladi u Finskoj putovali na Dane Crkve, Reformacije ili mladih, autobusima, kolima. Putovanje je uvijek prošlo prebrzo, iako je put bio dug, jer pjevali smo, svjedočili smo o našem predivnom Spasitelju Isusu Kristu, izmjenjivali smo svoja iskustva, molili se…. Divili smo se, kako je Isus djelovao među nama po Božjoj nezasluženoj milosti!

        Onda pogotovo, kad bi smo stigli na mjesto, predivno je bilo učiti i dublje poznavati našeg Gospodina Boga, otkrivati izvor bogatstva našeg Spasitelja Isusa Krista zajedno s drugim kršćanima, ohrabriti se i utješiti, dobiti nove snage, doživjeti čuda i divote, koje svjetovni ljudi ne znaju  ni cijeniti. To je sve bilo toliko svečano, da nikada ne  mogu zaboraviti takve dane u svom životu.

Kako nam je i sada velika radost i prednost da  odazivamo na Dan Crkve, Reformacije ili mladih itd. i očekujemo da ćemo i susresti i vidjeti Isusa Krista našeg Spasitelja, njegova velika djela i blagoslov, koja on čini među nama i normalno da se možemo okrijepiti u istoj vjeri s drugim  vjernicima.

Ivan piše u svom evanđelju (1,43-51) da je Božji narod čekao žarko prije 2000 godina svog obećanog Mesiju. Sad se ovo obećanje ispunilo. Isus hoda i živi konkretno na vidljivi način među njima. I “Filip susretne svog dobrog prijatelja, Natanaela i rekne mu s velikim veseljem: ‘Našli smo  onoga, o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci također! To je Isus, sin Josipa iz Nazareta. Iz Nazareta može li što dobro izići? reče mu Natanael. Dođi i vidi! odvrati mu Filip.”  (Iv 1,45-46).

Natanael je sumnjičav, kao što su mnogi današnji ljudi sumnjičavi i ne prihvaća tu tvrdnju: “Ne vjerujem da iz Nazareta može doći nešto dobro.” Filip nije htio nikako filozofirati, kako mi želimo mnogo puta dokazivati tzv. svoju inteligenciju da mi to sve znamo bolje od tebe, već je on samo jednostavno prenosio svoje osobno iskustvo i poziva svog prijatelja: “Dođi i ti, Natanaele, dođi i vidi! Uvjeri se sam!

Srž ove stvari je u tome da je Natanael odlučio da ide s Filipom kod Isusa. Trebamo i mi ići s prijateljima na mjesto gdje je Isus.

Što se dogodilo kad je Natanael došao k Isusu? Isus opazi njega i daje veoma dobru ocjenu: “Evo pravog Izraelca, bez lukavstva.” “Što kaže on?” čudi se Natanael, “da li on govori o meni?” “Da, Natanaele, ja spoznajem tebe. „Vidio sam tebe prije nego ti mene, tamo pod smokvom!” odvrati mu Isus.

Natanael osjeća kako Isus njega potpuno poznaje, sve kroz njegovo srce, sve njegove grijehe. Ništa njemu nije tajno. Ipak, unatoč tome, Isus ga ljubi. Sve to Natanaelu počinje oživljavati. Biblija mu postaje živi izvor, iz čega teče život, on to točno shvaća. Njega treba primiti osobno u svoje srce kao Spasitelja i Gospodina… i kliče: “Rabbi, ti si Sin Božji. Ti si kralj Izraelov.” (stih 49).

Mi možemo činiti na isti način kao što Natanael i drugi učenici, ići da se smirimo s Bogom. Na žalost dnevni listovi, TV, radio itd. javljaju pa i sami mnogi ljudi  pričaju kako imaju težak i prazan život, bez ikakvog značenja i cilja. Nemaju mira i radosti u svojim srcima, nemaju volje živjeti. Neki čak razmišljaju da će svoje dane završiti samoubojstvom. I na žalost, tako se dogodilo više puta i u našoj zemlji, u Hrvatskoj. Kad je krivnja teška i grijeh peče savjest, to vodi do toga. To oduzima volju, snagu i radost u životu, priznajemo to ili ne.

Idemo ovakvi kakvi jesmo k Isusu, iskreno, sa svim grijesima, manama, slabostima. Ništa ne možemo tajiti. On sve zna, ali ne odbaci nikoga od sebe po njegovom obećanju. Pred njime smo razotkriveni ali unatoč tome ljubljeni! On oprašta sve naše grijehe, daje čisto srce, nutarnji mir i radost, koje nam nitko ne može oduzeti i u naša srca će useliti zadovoljstvo i blagodat. On promijeni naš život, daje mu novi smisao i cilj. Osobno možemo čuti Isusove najdragocjenije riječi, a to su: “ Ohrabri se sinko moj (kćeri moja), oprošteni su tvoji grijesi!” To trebamo čuti  svaki dan da imamo ispravan odnos s nebeskim Ocem, koji nas nosi i daje mir, snagu i radost.

Još više, Isus obeća Natanaelu da će vidjeti još veće od toga! ˝Zaista, zaista, kažem vam, vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje ulaze i silaze nad Sinom Čovječjim.” (stih 50-51). I svaki vjernik će vidjeti još veće od toga. I uvijek je divno vidjeti, kako Bog brine za svoju djecu, tješi, daje nove snage… Zaista, život vjernika je velika avantura. Nikada ne treba razočarati Boga. On nas ne vara, kao što ljudi u ovo vrijeme to čine. Zato slijedimo Njega od svega srca. To se isplati!

Marja Mrčela