K R I Ž   N A Š
   
    S V A G D A Š N J I
 

Često sam čuo i sam mnogima rekao: „Svatko ima križ svog života.“ U Evanđelju po Marku 8, 31-38. Gospodin Isus Krist poziva na nasljedovanje križa. Taj poziv povezan je s njegovim trpljenjem. Da. On je morao trpjeti i bio je odbačen. Sve je to bilo po proročkom viđenju da bi se ispunila Riječ. Također smrt na križu Golgote značila je umrijeti kao odbačen i ponižen. On je bio odbačen zbog božanske nužnosti.

 Svaki pokušaj i od njegovih učenika da se to spriječi bio je sotonski čin. Jer spasenje se ostvarilo upravo preko križa. Zato je Spasitelj u naznačenom Evanđelju pozvao na odluku: „Ako tko želi ići za mnom neka uzme svoj križ i neka me slijedi.“ Tako se pouzdanje gradi na vjeri da On - Otkupitelj vodi, zato se treba čvrsto držati za njega. Milost omogućuje koračanje pod križem za moja i tvoja odluka je prihvatiti protivljenje svijeta i danas koji bi bez Velikog Petka s mnoštvo zaštitnika/-ca misli doći u raj.

 Religija je pogubna za ljude ali i opijum za nepismeni narod. Jer je religija i nepoznavanje živog i jedinog Boga. U religiji imaš stotinu staza ali mimo križa Golgote. Zato ljudi i danas u svojoj religioznosti istoka i zapada, sjevera i juga odbacuju Trojedinog Boga i  pod krinkom kršćanstva počiniše užasne zločine.

 Ali za hrabre poznavatelje žive Riječi, Duh Sveti ohrabruje ih da: Križ nije nedaća ili zla sudbina, to je uski put s trpljenjem koje izrasta iz naše vjere – povezanosti s Uskrslim Isusom Kristom! Da, križ nije slučajno, nego nužno trpljenje. Nije posljedica slučajnosti, već odaziva na spasenje po dragocjenoj milosti. Po trpljenju Gospodina Isusa Krista, ja i ti po odazivu za vječnu Domovinu podnosimo trpljenje, to jest poziv koji nas izvodi iz navezanosti na ovaj svijet. To je umiranje staroga čovjeka u susretu s proslavljenim Kristom Gospodinom.

 Kad vjerna osoba nosi teret drugome? Kako shvaćamo ovaj tekst poslanice Galaćanima 6,2?: „Nosite breme jedan drugoga, te ćete tako ispuniti zakon Kristov.“  Kao što Gospodin nosi naš teret (grijehe, našu zloću) tako i vjerni trebaju nositi ili sudjelovati u pomaganju tereta (briga, utjehe i pomoći) svojim bližnjima. Ali, kako vjerni znaju što je njihov križ? Tada kad prihvate svoj život kakav je: grešan, nesvršen, ranjiv, ohol, tjeskoban, ali shvate da su kao takvi upravo ljubljeni od nebeskog Oca! Tada im i vjera otvara oči duše da vide što je osobno za njih učinjeno na križu Golgote i tko je to učinio. Tada im život posta smisleniji i Isus Krist najdragocjeniji i prihvate poziv na obraćenje. Ali križ s uskrslim Gospodinom daruje svakog dana: mir, ljubav, radost to je blago koje svijet ne može dati.

 Vjerni ljudi sve što im život nameće uzimaju s ljubavlju jer znaju da su ljubljeni, ali odbacuju sve ono što im grijeh nudi. Jer križ ne sudi grešnika već od grijeha oslobađa! Zato nositi svoj križ znači i svakodnevna borba protiv grijeha koji nam se u bezbožnoj okolini nameću! To je i nasljedovanje Isusa Krista koji nam treba biti pred očima s molitvom srca u svakoj situaciji života: Oče budi volja tvoja!

 Zaista gledajmo na Isusa Krista ne na svijet koji ga ne pozna, ne na svoja djela. Čuvajmo se od oholosti i nemarnosti u obavljanju svakodnevnog posla i s ljudima koji nam „idu na živce“ i tada nosimo svoj križ jer živimo u ne okupljenoj okolini koja za križ ne mari ali se njime rado ukrašava. Zaista, kruna je nošenja križa iz ljubavi srca i mirna svijest; to jest ispravni odnos s nebeskim Ocem. Tada je breme lako, a s križem smo u ruci Stvoritelja. Njemu neka je vječna hvala i slava za djelo Njegova Sina, Spasitelja vjernika.

 

Jakov Mrčela