Jakov Mrčela, svećenik:                                                                    

       Svećenik Jakov Mrčela                             1. ZNAČENJE KRŠTENJA

Rimokatolička, Evangelička, Baptistička i neke slobodne crkve; naučavaju da čovjek mora biti kršten vodom inače ne može biti spašen. Da biste pravilno razumjeli duhovno učenje vezano za krštenje, dobro je znati što znače grčke riječi „baptisima“ i „baptisimos“. Na engleskom jeziku se prevodi „baptizo i baptize“ što znači krstiti. Kad to netko čita tu riječ automatski misli na krštenje vodom. U Djelima apostolskim 2, 38 nalazimo: „Obratite se, i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje svojih grijeha, i primit ćete dar Duha Svetoga.“ Krivi je zaključak i po ovom stihu, da čovjek mora biti uronjen u vodu da bi bio spašen.

Značenje riječi „baptiso“ Krstiti znači: zaroniti, progutati, prekriti i očistiti. Kad u Bibliji se govori o krštenju vodom, treba gledat kontekst riječi. Moramo pažljivo proučit odjeljak da bi razumjeli o kojem se krštenju radi. U Bibliji (Novi zavjet) postoje sedam (7) različitih vrsta krštenja a to su:

  1. Ivanovo Krštenje (Mt. 21, 25).
  2. Krštenje u znak obraćenja (Mk. 1, 4 i Djela 2, 38).
  3. Krštenje djece (Mt. 28, 19; Djela ap. 16, 33).
  4. Krštenje ili očišćenje u smrt (Rim. 6, 4).
  5. Krštenje vodom (Mt. 3, 11).
  6. Krštenje Duhom (Mt. 3, 11; 1 Kor. 12, 13).
  7. Krštenje za pripadnike Mojsija (1 Kor. 10, 2).

Predhodna navedena mjesta zbiljne tragaoce istine onima koji se drže do autoriteta Biblije. To nas uče da se krštenje ne odnosi samo na krštenje uranjanjem u vodu ili polijevanje vodom male djece (nekad zbog prilika i odraslih koji nisu kršteni), te da shvaćamo da Božja riječ i vjera su sigurni garanti krštenja u svim prilikama. Moram naglasiti da samo krštenje ne spašava!

Evanđelje po Marku 16, 16 kaže: „Tko bude vjerovao i pokrsti se, spasiti će se; tko ne bude vjerovao, osuditi će se.“ Ovdje se radi o krštenju neophodnom za spasenje. Na osnovu ovog stiha ne možemo reći da se radi o krštenju vodom. Također znamo da sam Gospodin Isus Krist nije osobno nikoga krstio vodom. Kad bi krštenje vodom bilo neophodno za spasenje, tada bi Spasitelj nijekao spasenje od svakog koga bi sreo. Ali On je naglašavao: Vjera te tvoja spasila, ozdravila!!!

U poslanici Efežanima 4, 5 jasno nam se kaže da postoji: „Jedan je Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje!Ovaj stih jasno isključuje prekrštavanje, „svojatanje mi smo pravi“ i ponovno krštenje. Dakle, jedno krštenje je koje Gospodin Bog priznaje! To nam kaže i stih iz poslanice 1 Korićanima 12, 13: „Uistinu mi smo svi – bilo Židovi bilo Grci, bilo robovi bilo slobodni – kršteni jednim DUHOM u jedno tijelo. I svi smo mi napojeni jedinim DUHOM.“ Tako ne postoji savršena paralela između „jedan Duh i „jedno krštenje.“ Prema 1 Korićanima 12, 13; krštenje ili čišćenje je neophodno za spasenje. Krštenje obavlja Gospodin Bog, a ne čovjek koji je u službi Gospodina Boga.

Serija se nastavlja prema rednim brojevima po kojim ću obrazložiti svako navedeno krštenje i svesti na zaključak da je važno Krštenje koje je povezano s vjerom u Isusa Krista.

                                                  4. CRKVA I EUHARISTIJA

Vidljiva Crkva Božja je razdijeljena na vjeroispovijedi, sekte i sljedbe. Mnoge poznate pod ljudskim pridjevima – imenima. U svakoj od njih ima iskrenih ljudi koji čvrsto vjeruju u Isusa Krista, ta nevidljiva stvarnost je odjek njihova srca koje jedino dragi Bog vidi. On u njima kad ispravno primaju sveti sakrament vidi svoju jednu Crkvu. Pazite „Crkva“ nije zgrada, već ljudi, sabrani da čuju Božju riječ i s njome žive!!! On je sa svakim svojim djetetom koji vjerom pristupa Večeri Gospodnjoj kad se objavljuje ova istina: Za tebe predano i za tebe proliveno dragocjeno tijelo i krv Isusa Krista. O, kako bi ovaj od Gospodina Boga ustanovljen prvi ekumenski znak u svetom sakramentu treba razdijeljenu djecu Božju širom svijeta ujediniti pred istim opasnostima i zajedničkom spasenju i u današnjem dobu opasnih podjela. U Večeri Gospodnjoj nalazimo stvari koje sve vjerne ujedinjuju, tako nas ujedinjuje dragocjeno tijelo i krv Spasiteljeva! Jer je pisano: „Jedan je Gospodin, jedna je vjera, jedno krštenje; kao što ste pozvani jednom nadom vašeg poziva!“

Neprijatelj naših duša za spasenje, Sotona strahovito je pokvario vanjštinu crkve raznim podvalama, psihičko bolesnim pojedincima koji osnivaše razne sekte, nemoralnim svećenstvom koje prosu nemoral i izopačenost, liberalnim teolozima koji opet maknuše Bibliju s oltara, komunističkim apsurdima bezbožništva i nemorala i evolucijskom filozofijom, sve je nastalo slučajno. U tom nemoralnom kolapsu, hvala i slava trojednom Bogu što još egzistira Crkva Isusa Krista koju spaja i ujedinjuje Sveta Euharistija s narodima – vjernim osobama, vjerom u njihovim srcima koji znaju da su spašeni samo milošću, Spasiteljem Kristom Gospodinom i ljubavlju Boga jedinog Oca na nebesima. Oni su širom našeg planeta.

Na kraju: želiš li primiti sveti sakrament nema veze u kojoj si vjeroispovijedi kršten – na. Važno je da je to cjelovit sveti čin – pod obje prilike. Misliš li da si nedostojna ili nespremna draga dušo? Bitno je da si krštena, osjećaš unutarnji poziv – želju svoje duše i vjeruješ da je Isus Krist umro na križu za tvoje grijehe koji te možda sada pritišću. U duhu vjere pristupi k križu priznaj dragom Bogu što si sagriješila i vjeruj da su ti grijesi po Isusu Kristu oprošteni. Tvoj ponizni pristup i žarka želja srca su na putu obraćenja. Moli i kad osjećaš spremnost pristupi i u zajednici vjernih primi sveti sakrament. Ne boj se ići jer i Sotona te koči, ne budi neodlučna, prekorači prag sumnji i predaj se u raširene ruke Isusa Krista. Jer svaka osoba je sagriješila, ali je važno da se kaje za grijehe i vjeruje da je po Spasitelj spašena. Po spasenju su otvorena vrata za pristup Euharistiji. Zato pristupi hrabro ali ponizno i neka ti Riječ Božja i Duh Sveti osvijetli ljepotu i radost Božje ljubavi kad vidi kako mu se vraćaš od izgubljene djece.

Večer Gospodnja je svetkovina izbavljenja i otkupljenja po Jedinom Spasitelju Kristu Gospodinu i nikom drugom. Nitko drugi nema prava na taj spomen, nego grješna osoba koja vjeruje da je spašena (obraćena ili na putu obraćenja) po Otkupitelju. Ako se to čini samo radi reda ili običaja to je samo forma i ruganje samom sebi, jer ideš da nešto primiš a ne vjeruješ time samog sebe sudiš. Nemoj neobraćen i nevjeran pristupat Euharistiji. Molim te, prije razmisli pročitaj evanđelje i priznaj svoje grijehe, jer ti si stvoren da bi pripadao dragom Bogu a ne Sotoni. Također Sveta večera je svetkovina onih koji su izbavljeni iz ruku neprijatelja. Zato svatko tko je svjestan da prima vidljivo za nevidljivu tijelo i krv Kristovu je razumio u svoj duši da je i po tom primljen od Boga. Čini to ne kao jednu od vjerskih dužnosti, ili mehanički čin religioznosti, već kao izraz zahvalnog sjećanja na lomljenje Tijela i prolijevanje krvi od Janjeta koja te je i oslobodila o Posljednjeg Suda i gnjeva koji dolazi.

Čitaj više i u 6 glavi stihovi 23-59; Ivanova evanđelja!

Slijedi serija od sedam nastavaka o krštenju: koje je krštenje ispravno i spašavaju će?

                                                  3. EUHARISTIJA I STVARNOST

Tragična je i ova formula: Učini ono što najbolje možeš, krsti se „firmaj“ – potvrda krštenja; primi prvu pričest i sve je u redu, tako mnoštvo misli. Ali gledaj drevnu sliku prije tri tisuće godina u svjetlu Pashe; samo je krv bila temelj spasenju. „Kad vidim krv proći ću vas.“ Oni su mogli sudjelovati na svetkovini sa najvećom točnošću, i danas to dragi ljudi tako pažljivo rad sve što od njih svećeništvo i tradicija zahtjeva, ali oni kao i drevni Izraelci time nisu osigurali spasenje. Tako može se ići na misu, primiti „pričest“ a ne posjedovat sigurnu nadu da ćeš se spasiti. Samo spašeni – obraćeni grješnik ima udjela u zajedništvu s prisutnim Otkupiteljem.

Važno je istaći i ovu stvar svetkovanje Euharistije nije nikakva prednost za spasenje pojedinca, ona je: priznanje – potvrda – novog života kojeg vjerna osoba doživljava u srcu s uskrslim Gospodinom. Idemo korak dalje u objašnjenju prvog pitanja. Što znači ta služba – žrtva Pashe Gospodinove koji je zaobišao kuće sinova Izraelovih u Egiptu? Izraelci su objašnjavali svojoj djeci, ono što se jednom dogodilo kao o prošlom događaju već se to zbilo zauvijek (iako dvije trećine Izraelaca ne vjeruje u Mesiju Isusa; oni su i dalje Božji narod koje će Gospodin konkretno na kraju pohoditi da ih vječno spasi). Međutim, sama činjenica da Izraelci svake godine i dalje drže Pashu konačno i u vlastitoj zemlji, to im je zahvalno priznanje da nisu više u ropstvu, nego da su bili oslobođeni od toga stanja. Tako je i sa Euharistijom, koja nije sredstvo spasenja, nego je priznanje da je spasenje izvršeno i prihvaćeno.    

Što ti znači Večera Gospodnja kad ideš da je primiš; moglo bi se pitati tisuće formalnih kršćana. Kako sam prije bio sam „ministrant“ slutim ovakve odgovore: primam pričest jer sam veliki grješnik, drugi će reći: nadam da ću se time popraviti, slijedeći bi: idem k tome svetom činu da bi mi se oprostili grijesi. Neki opet, idem jer tako ostajem u dobrom odnosu sa svojim svećenikom i ljudi će me više cijenit. Obraćena osoba može reći: pristupan ponizno i zahvaljujem za žrtvu koja je i za moje grijehe učinjena i tako sudjelujem u Kristovoj pobjedi nad mojim grijesima zbog kojih sam zaslužio smrt.

Ovo zadnje je odražava duhovnu stvarnost Božje djece, jer je to radosno priznanje i izbavljenje već dovršene svetkovine Isusa Krista koja je i završila njegovim slavnim uskrsnućem. Sve je to povezano s odgovorom na Božju ljubav koja je poslala svog Sina da se žrtvuje i za mene i tebe grješne ljude. Hvala i slava nezasluženoj milosti kojoj se raduje moje biće i nastoji darovima danim od Gospodina uzvratit s strahopoštovanjem mrvicama, prema onom što je učinjeno za nas vjerne na Golgoti. Euharistija je veza i sa vječnom radošću koja nas vodi u duhu vjere k vječnoj Gozbi Jaganjčevoj u Božjem kraljevstvu. To je svetkovina nad svim drugim kršćanskim svetkovinama. Nema uzvišenije svetkovine na zemlji nego kod ozbiljnog i zahvalnog srca kad pristupa „stolu Gospodnjem“ i to je radosno mjesto vječne duše koja se vjerom povezuje sa svojim Spasiteljem. Prorok Izaija u tridesetoj glava; govori o sudi zbog grijeha i poziva: „Ako se vratite i ostanete mirni, spasiti ćete se. U miru i uzdanju vaša je snaga, ali vi ne htjedoste.“ Ali malo dalje: … „zato čeka da vam se smiluje. Jer Gospodin je Bog pravde. Blago svima koji njega čekaju. Tada ćete pjevati pjesme kao u noći kad se slavi blagdan. Veseliti ćete se od srca.“ Zato raduje se dragi vjerni kad idete da uzimate sveti čin spomen na Veliki Četvrtak jer ste već izbavljeni. O kako treba da je zahvalnost i uzvišenost u srcu vjerne osobe kad zna od kakve je osude oslobođen kao nekoć Izraelci iz kuće ropstva; također i od kakvog konačnog uništenja koje slijedi ovom nepokornom, buntovničkom svijetu koji kao nekoć drevni Egipat ne poznaje Trojedinog Boga.

Sveta večera nije više samo podsjećanje na oslobođenje; ropstva i grijeha već do svršetka ovoga svijeta spomen na Jednu osobu! „Ovo činite meni na spomen!“ rekao je Gospodin Isus. To označava kad se pristupa svetom sakramentu; kad god jedemo (u duhovnom smislu) kruha i pijemo čašu Novoga saveza, mi objavljujemo smrt tijelu do Njegova dolaska. Zato je važno primati Euharistiju pod obje prilike. Također to nije spomen toga kako smo bili dobri u prošlosti, niti obećanja našeg da ćemo biti dobri u budućnosti. Već podsjećanje na Isusa Krista koji je s nama i Duhom prisutan kod svetog sakramenta. Tu izvire ta radost i zahvalnost što nam se grijesi brišu i mi smo spašeni. Također to je vrijeme spomen na Njega koji je jednom prolio svoju krv i predao svoje tijelo na Veliki petak. To je svečani trenutak primanja Božjeg dara našim vječnim dušama Gospodina Isusa Krista, jer po njemu mi živimo vječno.

Sada objašnjavam podrobnije grčku riječ; eukharistein: znači; zahvaljivanje i blagoslivanje, priznanje otud i zahvalnost u među ljudskim odnosima, ali time činom blagoslivljamo i samog Boga jer sve nam na dar stiže od njega. Kako euharistiju vežemo uz sveti sakrament i sa samim Spasiteljem onda to ima veličanstveno značenje: preko svere materijalnog dotičemo vječno, ali to vječno se dariva čovjeku kao znak spasenja: krv na ovratnicima vrata Stari zavjet i prolivena krv Isusa Krista na Golgoti. U Bibliji hrana i gozba služe da izraze komuniciranje života koje ostvaruje Gospodin Bog sa svojim narodom. Euharistijom se zahvaljuje za jedinu – vječnu žrtvu danu od punine vremena čovjeku po kojoj je svjestan svog nebeskog statusa – spasenja koje je iz božanske ljubavi baš za njega učinjena.

Tako kad primamo kruh i vino to predstavlja probodeno tijelo i prolivenu krv jaganjca Božjeg, pomoću čega je i moja i tvoja duša bila spašena. Kakvi bi se osjećaji trebali probuditi u nama kada čujemo riječi: „Tijelo Kristovo za tebe dano, i krv Kristova za tebe prolivena.“ Zar to ne bi trebalo u nama izazvati osjećaj predivne Božje ljubavi, ali i našu krivnju, kad vidimo da je i smrt Isusa Krista bila potrebna da pokrije naše grijehe i spasi nas vjerne od vječne osude! Kad primamo hostiju simbol tijela, uzimamo mali kalež – čašicu vina simbol krvi Kristove tu vidimo simbole njegova tijela razapetog na križu i za mene i tebe ako to prihvaćaš. Sjećanje na Isusa Krista i njegova nevidljiva prisutnost jer On je rekao: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ja sam s njima!“ To je zahvalnost Spasitelju koji je položio svoj život za sve vjerne, koji ljubi tebe i mene i dao se razapeti radi naših grijeha.

Ne samo kod Večeri Gospodnje kad sudjeluješ u tom slavlju koje je pobijedilo smrt jer slaviš i Njegovo uskrsnuće; imaj na umu da je On i u tvom srcu, kad se moliš u svojoj sobi. Molitva je sredstvo milosti, jer u njoj opet pristupaš Kristu Gospodinu; čitanje Biblije je također sredstvo milosti, jer Riječ je puna Isusa Krista, isto tako sudjelovanje kod Euharistije je sredstvo milosti. Sva ova sredstva milosti sažeti su u jedinstvenoj ljubavi da; Božji čovjek (muško, žensko) budu sveto zajedništvo u Božjoj obitelji širom svijeta. Kako ni Pasha nije bila samo za jednu obitelj već je povezivala Izrael, tako i Euharistija je znak zajedništva sa Isusom Kristom i to sa svima vjernim širom svijeta.

 

 

                 2. EUHARISTIJA ili PRIČEST – SVETA VEČERA

Što znači ova služba i zašto se ponavlja? Koji je od ovih pravi naslov za ovaj izuzetno sveti čin – Sakrament? Tu je i treće pitanje koliko se često prima ovaj sveti spomen čin? Odgovorit ću po redu: prvo, odlazimo u daleku prošlost odakle se temelji ovaj čin; a zatim na Veliki četvrtak kad je obnovljen i postao savršen Sveti čin. Spasenje – izbavljenje Izraelaca iz ropstava po prskanju krvi bilo je samo jedan put kad su držali i prvi put Pashu! Kasnije su i u pustinji često držali Pashu na spomen na ono što je Gospodin učinio za njih i da to ne Mesijanski Židovi obavljaju i danas. Kad to promatramo s objavom Isusa Krista, ispunjenje proroštva i ustanovljenjem simboličnog događaja na Veliki četvrtak, ostvarenog na Veliki Petak kad je umjesto janjeta žrtvovan Sin Božji. Pisano je u sva četiri evanđelja da je Gospodin Isus uveo ovaj (pravi naziv ćemo definirat) sakrament dok je jeo Pashu sa svojim učenicima pod prilikama kruha i vina.

Drugo, koji je pravi naziv: je li to euharistija, pričest, sveta večera (spomen da je ustanovljena kasno u večer) ili „misa“ što na hrvatskom znači žrtva. Euharistija bi značila radosna gozba. Pričest, sjećam se da kao malo dijete su roditelji išli na misu se pričestiti, ali nisu prije toga dva sata smjeli ništa jesti. Od toga je nastao pučki naziv pričest. Sveta večera podsjeća da je Spasitelj u večernjim satima uoči Pashe uzeo kruh i vino i dao svojim učenicima da jedu, piju i čine njemu na spomen! „Misa“ na latinskom znači žrtva; da li se Gospodin Isus uvijek žrtvuje za vrijeme „Mise“? U poslanici Hebrejima čitamo da je jedan put zauvijek žrtvovano pashalno janje. Dakle po Riječi Božjoj nema ponavljana žrtve svake nedjelje i drugih Blagdana. Tu moram istaknuti povijesnu činjenicu da su prvi kršćani odlazili s Bogosluženja ili „Ha misa' este“ što znači idite poslani ste radosno odlazili svojim kućama i svjedočili životom evanđelje Božje ljubavi. To je već se podudara s Euharistijom radosnom gozbom Božje ljubavi o kojoj se ne može šutjeti znajući što ona daje svakoj vjernoj – obraćenoj osobi!

Treće, koliko puta primati ovaj sakrament? Drevni Izraelci su to činili jedan put godišnje sjećajući se Pashe, ali su više puta prinosili žrtvovanje životinje za oproštenje grijeha. Kako je to prakticirala PraCrkva – prvi kršćani? Djela apostolska nam donose da su to činili veoma često kad su se u prvo vrijeme skupljani po kućama molili i lomili kruh. Kakve je upute dao sam Otkupitelj? Kod ustanovljenja on je rekao: „Ovo činite svaki put meni na spomen.“ U deset Zapovijedi je i ova: „spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji!“ Dakle svake sedmice. Da li se sveti Sakrament može dijeliti samo pod jednom prilikom – hostijom – kruhom? Ili pod obje prilike kao je to ustanovio sam Otkupitelj; kruh i vino (iz praktičnih razloga hostija i vino). Da li smijemo dokidati Božje zapovijedi i sakrament? Ne knjiga Otkrivenja to izričito zabranjuje! U katekizmu treba stajati i ova Zapovijed: Ne radi sebi kipa ni lika (slike – ikone) ne klanjaj im se i ne služi. Što vidite kad uđete u neke crkve? Prekrasna umjetnička djela: kipova, oltara sa svih strana slike ili ikone. Da je to po Zapovijedi u crkvama ih ne bi trebalo biti. Euharstija bi se dijelila pod obje prilike i onda bi bila pravovaljana. Zašto nije tako? Zbog nepoštivanja autoriteta Biblije i srednjovjekovnih zabluda, uskraćivanje kršćanima što im pripada: znanje o Bogu – poznavanje Biblije, radost s Trojedinim Bogom i moralni život.

Kako sam, nadam se bitne stvari pojasnio, vjerujem da će biti korisno, da dalje ovo poglavlje promatramo u svjetlu koje opravdava svetkovanje izvorne Pashe, ali baca novo svjetlo, praznik Pashe na Večeru Gospodnju – Euharistiju (u svojim tumačenjima zadržat ću samo ova dva naziva) Euharistija je vrlo loše shvaćena i zlorabljena danas. Mnogi je iz neznanja i predrasuda, izbjegavaju je (naročito muškarci). Zato objasnit ću što znači taj „spomen čin.“ Postoji razlika između Pashalnog janjeta; škropljenjem krvlju, hranjenje njegovim mesom. Zatim je uslijedilo spasenje ljudi. To prvo janje im je dalo snagu. To je i kasnije bila svetkovina onih koji su već bili odabrani narod Božji.

Sad to primijenimo na Večer Gospodnju; ona ne dolazi prije spasenja nego poslije. Što Gospodin kaže u Ivanovu evanđelju šesta glava? „Ja sam kruh života. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta. Tko jede moje tijelo i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan. Tko jede moje tijelo i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu.“ Ovu specifičnu glavu tumačit ču u zaključku. Ima i specifičnosti te prve Pashe. Kad bi pitao Rabina na osnovu čega su se Izraelci nadali spasenju prve Pashe. Vjerojatno bi odgovorio: nisu se spasili radi jedenja janjeta, već zbog prskanja krvlju. Na isti način kršćanin nije spašen time što ide na Večer Gospodnju (mnogi to čine radi običaja). Da li netko može govoriti da će se spasiti da živi kako najbolje može, ide uzimati sakrament. Isto tako smo mogli reći nekadašnjem Izraelcu one noći da je spašen nakon što je jeo janje, i učinio sve što su mu rečeno da bi bio spašen. To nije zavisilo od njegovih djela mada su i na bitna, već od oznaka okolo vrata kuće.

Tako Večer Gospodnja nije za one koji se nadaju da će biti spašeni, nego za one koji jesu obraćeni - spašeni. Za njih ću potrebiti naziv Euharistija jer to je sveti i radosni čin njihova spasenja u kojem oni pristupaju sa radošću i zahvalnošću. Takvi su prešli s uskrslim Kristom iz smrti u život. Oni a ne formalni doživljaju što je za njih Otkupitelj učinio prije smrti i da je zbog njihovih grijeha umro na križu Golgote. Oni dakle svim srcem sudjeluju u Euharistiji. Ona nije za formaliste, samo krštene osobe, ljude koji su samo oprani vodom (dvaput kršteni) već za one koji su nanovo rođeni i baštine Duha Svetog u svom srcu – „ostajem u vama.“ Ti su oprani po krvi Isusa Krista. Oni su baštinici spasenja i uskrsnuća duhovnog tijela za život vječni. Formalna „misa“ je najtežih zloupotreba i bogaćenja svećenstva na plaćanju misa.

Nastavlja se…

          

                                                      1.PASHA OSLOBOĐENJE OD ROPSTVA

Dragi čitatelji, želja mi je dati dostojno značenje dragocjenoj žrtvi Gospodina Isusa Krista na križu Golgote. Iz više razloga: o tome se malo piše, neke vjeroispovijedi taj Sakrament su prepolovile – dijele samo hostiju, neke rijetko koriste; jedna put dvaput godišnje, nekima je to velika ceremonija kojom misle da pomažu pokojnike. Još za uvod pođimo u knjigu Izlaska (2 Mojsijevu) dvanaestu glavu i stavimo si sliku: klanje Pashalnog janjeta (Pasha, oslobođenje - izlazak Izraela iz Egipatskog ropstva), te nanošenje krvi od gozbenog janjeta na dovratnike i gornji prag (danas bi to bili okviri vrata koja ih okružuju). Zapazite da se ne nalaže namazati – obojiti donji prag ulaznih vrata. Citiram Izlazak 12, 7 i 13 stih (vi možete pročitat cijelu glavu. „Neka se uzme nešto od krvi, i neka se njome pomažu oba dovratnike i gornji prag na kućama u kojima će se jesti. Krv na kućama u kojim stanujete bit će vam zaštitni znak. Kad vidim krv, proći ću mimo vas“ … Ovdje ću istaći važno pitanje: Kakvo značenje za mene ima Pasha nekad i prolivena krv Isusa Krista na križu?

Spasenje kroz krv jaganjčevu – Isusa Krista! Ovo je veoma važna stvar o kojoj svjedoči Biblija. U knjizi Otkrivenja je pisano: „Njemu, koji nas ljubi i koji nas je otkupio od naših grijeha svojom krvlju i učinio nas kraljevstvom i svećenicima Bogu i svojem Ocu, Njemu slava i vlast u vijek vjekova! Amen.“ Biblija nam govori kroz slike veliko duhovno značenje: o spasenju, o dolazećem sudu, o susretu vjernih s Otkupiteljem na oblacima ili vječnosti u paklu.

Pasha u Egiptu se često spominje u Bibliji i veliki je primjer izbavljenja; onda iz ropstva, danas od grijeha. Tu nalazimo najjednostavniji odgovor na najvažnije pitanje: Što moram činiti da se spasim? Počinje s spasenjem po krvi, ali ne prestaje s njome. Kad gledamo u davnu prošlost i stanje Izraelaca u Egiptu, bile su tri stvari: bili su bespomoćni robovi faraona. Nisu si sami mogli pomoći; niti bili mudri kako se sami osloboditi teškog ropstva.

Točno je takvo stanje svih ljudi na svijetu koji nisu obraćeni. Oni su sluge svijeta i s njima vlada duhovna praznina koju dopunjava sila zla. Oni su sluge grijeha i nesvjesno duhovno svezanih nogu i ruku, robovi jer ih Sotona upotrebljava kako hoće. Bez odgovora na Božji poziv i evangelizaciju ne mogu se riješiti okova tame i grijeha. Ljudi, kad postanu svjesni svoga stanja, prave mnoge pokušaje da se oslobode, ili zbog lijenosti se prepuste tom često ropskom stanju. Ali ako ne znaju da su u ropstvu, ono može biti religijsko, duhovno pod sugestijom vođe sekte, političko stalnim vraćanjem u prošlost, ili ekonomsko ovisnost o mrvicama današnjih robovlasnika. Neznanje čovjeka ili indologija veže ljude za ropstvo; kako oni ne znaju za oslobodioca prvo duhovnog, ostaju bez snage, svaki pokušaj glasanja na izborima ili ne izlazak zbog robovskog i popovskog ropstva završava još težim ropstvom.

Kao što su Izraelci u Egiptu služili: „pod teškom rukom u kući ropstva,“ a da nisu bili u stanju osloboditi se, bez izgleda i bez nade na spasenje. Tako se događala i nama dok nismo čuli evanđelje i prihvatili Božju riječ u svoj život te se obratili, shvativši da smo spašeni milošću Božjom kroz krv Jaganjčevu! Drveni Izrael nije bio samo sluga – rob u Egiptu, već i grješnici, zli poput Egipćana služeći njihovom idolu kao i oni. Egipatska religija bila je i njihova religija – svjetska idolopoklonička religija. Radosti njihovih porobaljavača bi i njihova, činili su stvari kako je to činio bezbožni svijet oko njih.

To je jasna slika neobraćena čovjeka. Što on čini ono što i svi oko njega upregnuti bez vjere i ljubavi u jaram grješnog ropstva. To potvrđuje poslanica Rimljanima 3 glava: „Nema razlike svi su sagriješili.“ To je slika, dragi – draga čitateljice i to prava slika. Nema tu pretjerivanja, to je pravo stanje moga i tvoga srca; tvog i mog života, prije nego što smo upoznali Isusa Krista i shvatili zašto i za koga je On umro na križu Golgote; ako smo se obratili –nanovo rodili!?? Izraelci su nam slika i predstavljaju nas u neznabožačkoj tami Egipta, služeći u raznim religijskim običajima i grešnim slavljima. Po prirodi i u svakodnevnoj stvarnosti svaki čovjek na svijetu je grješnik. Osuda koja se je izvršila nad Egiptom, potegla se kasnije i na narod Izraelski jer i oni su pošli istim putem u zemlji Kanskoj i obećanoj zemlji. Da Gospodin on njih nije planski zapisao svoje Zapovijedi, dao poroke da i neprestano podsjećao na obećanja i čekanje Mesije, a time i način izbavljenja. Ime Izrael danas se ne bi ni spominjao, jer bi kao narod nestao u prošlosti kao i mnogi koji su robovali s njima.

Po prirodi svaki čovjek je dijete gnjeva jer odbija Božju naklonost jer neće da vjeruje kako je pisano, Ivan 3,18. “Tko vjeruje u Krista, neće biti suđen; tko ne vjeruje, taj je već osuđen, jer ne vjeruje u ime jedinorođenoga Sina Božjega.“ Tako je osuda nad svakim koji odbija vjerovati u Isusa Krista ali još nije izvršena. Izrečena je kao što je bila nad Izraelom u Egiptu, prije nego su Mojsije i Aron ponudili put oslobođenja – put života; i dok se nisu zaštitili namazavši dovratnike krvlju janjeta. Tako pravedna osuda Božja koja je protiv grješnika uključuje danas sve. Ljudi malo razmišljaju o tome, premda čuju opomene: govore i filmove o posljednjem Sudu. Međutim, određeno Božje vrijeme se približava na koji će se suditi svijetu. Ljudi ne posvećuju pažnju niti na znakove vremena. Oni su posvećeni brigama, strahu od terora, egoizmu, uživanjima samo ovoga života koji zaokuplja njihova srca, a taj dan će doći „neočekivan.“

Prepoznaješ li svoju vlastitu sliku? Kad vidite vlastito lice u ogledalu koga vidite – sebe. Međutim da religiozni metež bude veći i zamagli dolazak sudnjeg dana; tisuće svećenika, formalnih kršćana drže, čitaju u Bibliju – Božjem zrcalu i vide svoje vlastito grješno lice i djela ali to ne prepoznaju već upiru prstom na druge. A zapisano je: „Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, varajući sami sebe! Jer ako tko sluša riječ, a ne vrši je, on je kao čovjek koji gleda naravno svoje lice u ogledalu. On se odgledao pa otišao i odmah zaboravio kakva je bio.“ Vidi širi odjeljak, u poslanici Jakovljevoj 1, 9-17.

Način Izraelovog oslobođenja i današnjeg spasenja vjernika i svakog grješnika koji se pokaje je samo kroz onda krv onda na ovratnicima je slika sada ili tip Božjeg spasenja za svakoga grješnika kroz žrtvu i krv na križu Isusa Krista. Ponovo se vraćam u povijest prije tri tisuće godina. Janje je trebalo zaklati i poprskati krv na oba dovratnika i gornji prag. Svaka obitelj se trebala skupiti unutar posrkanih vratiju; opasani, s obućom na nogama, i štapom u ruci, trebali su jesti meso janjetovo pečeno na vatri. Tako njihovo spasenje je ovisilo o vanjskom znaku oko vratiju. Jer je bilo rečeno: Kad vidim krv proći ću vas.“ Kad to pažljivo proučavamo otkrivamo na što nas Pismo uči i što je sada aktualno; da je to bio predznak u ispunjenju konačnog otkupljenja u dragocjenoj Krvi Kristovoj. Poslanica Hebrejima potvrđuje: 9, -12-14. „Ne s krvlju jaraca, ni janjaca, nego je sa svojom krvlju ušao jednom zauvijek u Svetinju nad svetinjama i stekao nam vječni otkup. Doista, ako poškropljena krv jara i junaca i posuti pepeo junice posvećuje okaljane, koliko će više Krv Krista, koji je Duhom Svetim samog sebe prinio neokaljana Bogu, očistiti našu savjest od mrtvih djela, da služimo živom Bogu.“

Kao što je janje bilo zaklano i njegovom smrću bili spašeni Izraelski prvorođenci. Tako nam Biblija kaže: Krist je janje Božje koji je trpio i prolio svoju krv za pravednike i nepravednike; i da svi koji vjeruju u Njega neće doći na sud. Tako Gospodin Isus je naša „Pasha“ koji je žrtvovan za nas. Međutim ogromna većina ljudi zna za žrtvu na križu ali to ne shvaćaju ili im kao i meni nitko nije objasnio da je to za svakog čovjeka osobno ako vjeruje i spasenje prima po milosti. Ali ima grješnika koji vjeruju u Krista i nalaze svoje utočište od tereta prošlih grijeha pod križem te kajući se predaju svoj život Spasitelju i počinju novi duhovni život koji se reflektira u načinu njihova svakodnevnog života u: ljubavi, radosti, odgovornosti i miru sa svim ljudima dobre volje.

Mnoštvo je ljudi koji slijepo ispunjavaju kršćansku pobožnost, običaje i drže se tradicije slijepo vjerujući u „svece zaštitnike“ i njihove posmrtne ostatke? Ali gube iz vida križ i prolivenu krv Kristovu! Takvi po odlaskom u crkvu izgledaju kršćani, pjevaju crkvene pjesme, ponavljaju riječi Vjerovanja, molitvu Oče naš, „vjerujem u Isusa Krista.“ Ali čim izađu iz crkve sve to zanemare i žive kao svi ostali koji za Boga ne mare. Da li si ti dragi čitaoče - čitateljice zadovoljen svojim kršćanstvom bez da si obraćen i opranih grijeha dragocjenom krvlju Isusa Krista? Ako jeste onda obmanjujete sami sebe. Možda svijet misli da ste kršćani, i ti misliš da si siguran – sigurna od dolazećeg suda; ali nije to tako dok se ne skloniš pod Kristov križ i daš da davno prolivena Otkupiteljeva krv te očisti od grijeha, jer i danas ona ima istu moć! Bez obzira što ste osobe morala, marljive u radu i prošao sve kršćanske obrede, vanjske forme svoje crkve: ali nisi doživio – doživjela obraćenje i osobni korak da od križa prekoračiš prag nevjere doživi obraćenje, vi niste spašeni – zaklonjeni krvlju Isusa Krista.

Zapamtimo, Gospodin nije učinio spasenje ovisno o vanjskim okolnostima, ili mučenju tijela postovima, hodočašćima, najmanje tako zvanim „misama za mrtve“, svetkovanju blagdana, već samo vjerom u Gospodina Boga i prolivenoj krvi Isusa Krista za sve koji vjeruju. Na žalost i vječnu propast svoje duše mnogi su zavedeni ljudskom naukom da misle: Ja činim dobre stvari, duboko se kajem zbog prošlosti. Također; moral ili svetost s jedne strane, skrušenost i kajanje s druge strane, su popratni rezultati okretanja od zla i spašavaju duše ako se pouzdaju u potpunu žrtvu Isusa Krista i njegovu prolivenu krv. Uočavamo da je osuda protiv čovjeka koji griješi je smrt, a kako je za vjerujuće zastupnička smrt jednom na križu prikazana i učinjena, ima li za vjerne osude? Nema osude za one koji su u Kristu Isusu. Oni su umrli jer je Otkupitelj umro za naše grijehe!

Vjerni se pozivaju da je KRV Kristova prolivena za naše grijehe, a dragi Bog prihvaća molbu. Pravedna osuda Božjeg zakona koji je odredio smrt kao kaznu za grijehe je zadovoljena. Otkupitelj koji je dao svoj dragocjeni život, tako Gospodin Bog opravdava svakog koji vjeruje u Isusa Krista da ima život vječni. Tako te molim da spasenje po Kristovoj krvi bude i tvoje spasenje. Pitaj sebe kako cijeniš krv Kristovu? Kako sada promatraš događaje Velikog petka? Da li pokušavaš doći u nebo svojom religioznošću, „zaslužit dobrim djelima“ ili na neki drugi način izmišljen od ljudi? Zato, ponizno i kroz svjetlo Riječi prihvati ponuđeno spasenje po vjeri – krvlju Kristovoj i pristupaj križu Golgote da se očistiš od grijeha i prihvatiš obraćenjem, spasenje, to što je za te i me učinila sveta ljubav na križu Golgote.

Ne stavljaj pokrivalo na svoju savjest govoreći: mnogi vjeruju da je Isus Krist umro. Da Sotona vjeruje i dršće. Oni ne smuljaju u to. Samo što se ne mogu skloniti pod njenu zaštitu zato nastoje da ljudi malo znaju o toj spasavajućoj moći i vode ih okolnim putem u propast. Zato nemoj prevarit svoju svijest misleći: spašen sam, jer vjerujem da je Isus umro. To ne spašava. Trebaš se skloniti pod zaštitu Kristove krvi. Važno je znati da na okvire vratiju donji prag se nije smio staviti – označiti krvlju. Ima mnogi koji na duhovan način pristupaju pogrešno k krvi Kristovoj: nedovoljno spremni, poučeni, ne primaju Euharistiju – pričest s vjerom; tako na neki način obezvređuju njenu važnost.

Kod Izraelaca Pasha je bila početak njihova novog života i slobode. Prije toga nisu imali život. Jer pravi život kao i ljubav je onda kad čovjek nije ograničen, zavezan za situaciju, okolnosti i diktaturi osobe ili grupe ljudi. Tako je Izraelcima rečeno: Ovaj mjesec će vam biti početak mjesecima. Zašto? Zato, jer su one davne noći, kad su se sklonili pod krv, počeli živjeti kao odvojen- poseban narod Božji. I tvoj, moj duhovni – vjerski život teče od dana kad smo se sklonili obraćenjem pod Kristovu prolivenu krv. Ako to još nisi učinila – učinio nemaš život s Gospodinom. Izraelci su se morali pobrinut za janje. Dragi Bog u svojoj ljubavi se pobrinuo za nas na križu. Njegova bezgranična ljubav sve je to učinila za nas vjerne. On nas je ljubio, iako smo bili krivi, dao je svog vlastitog Sina, koji je poprskao Krv na „dovratnike i prag Božje kuće u Novom Jeruzalemu; vidi Hebrejima 9, 12 i 24 stih. Zato skloni se pod krv i slavi rođendan svog duhovnog života. To je dar Božje milosti, rođendan tvoga života s Bogom. Budi nanovo rođen i živi slobodan, život Božje djeteta u miru, ljubavi i radosti u zajedništvu Duha Svetoga.

Slijedi: Što je to Euharistija – Sveta večera.

                                                        VELIKI TJEDAN

Korizmeno i Veliki tjedan je vrijeme za pripremu svetkovanje glavnog blagdana među blagdanima jer bez Božića nema Velikog petka a time i uskrsnuća. Gostujući u jednoj TV emisiji i govoreći o postu, meni će voditeljica: ja u Korizmi ne jedem čokoladu. Zato i ja neću rovariti po korizmeniim običajima i mrtvoj tradiciji koja ne mijenja život. Duhovna praznina u čovjeku je opasnost svijetu. Jesmo li toga svjesni? Upravo tome kumuju religije koje se slijepo drže običaja i tradicije bez poziva na obraćenje i susret s uskrslim Isusom Kristom koji mijenja život dajući mu pravu svrhu!

Tako za mene Veliki tjedan, danas je vrijeme za dublje vjersko iskustvo, proučavanje Božje riječi i sabirati blago koje vječno vrijedi. Zatim otkrivati prave životne vrijednosti jer, život je lijep ako čovjek nije slijep. Život se ne može platiti niti ga čovjek može otkupiti. Nikoga neće spasiti pripadnost nekoj crkvi. Već osobna vjera i odgovornost pred Trojedinim Bogom. Vjera u njega donaša da dobra djela su znak zahvalnosti za učinjeno spasenje na križu Golgote.

Tako za mene ovi dani nisu u tradicijskom ruhu negativni pristup životu i slijepoj tradiciji koja vodi samo do groba. Nije kršćanin onaj koji može petkom „postiti“ jedeći ribu, već onaj koji je okrenuo svoj život od zla, grješnih djela i pomaže bližnjima. Svi biblijski tekstovi u ovom vremenu upućuju na novi stav prema životu. U Novom zavjetu služe se riječju METANOJA. Ta riječ znači promjenu mišljenja, vrednovanje a ne mučenje života, već unutrašnji obnovu – obraćenje. Obraćenje nas oprema na novi odnos s Bogom po živoj vjeri i primajući njegovu ljubav novi odnos prema svim ljudima. Samo obraćeni ljudi shvaćaju što se za njih dogodilo osobno, davno na križu Golgote čiji sveti čin Božjeg Sina važi i danas.

Odjeci Velikog tjedna u našem životu su po obraćenju mnogostruki: težnja za socijalnom pravednošću na koju upućuje prorok Izbija u 58 glavi: Podijelit svoj kruh s gladnima, pomoći nemoćnima, zauzeti se za slabe i neupućene i ne kriti se od roda svoga. Odnosno: uspostava novog odnosa s Gospodinom kad smo pod križem Golgote predali sve svoje grijehe, prekoračili prag nevjere i Bogu rekli da uđe u naš život! Tada ćemo se predati Duhu Svetom i početi dnevno čitat Božju riječ, redovito ići u crkvu, savjesno i odgovorno obavljati svoje dužnosti i obaveze. Rado ćemo pomagati slabima dajući i on stvari koje nam nisu neophodne.

Čeznuti ćemo za duhovnim i humanim vrijednostima i duhovno njegovati svoj život, shvaćajući ozbiljno riječi iz evanđelja Matej 4, 4: „Ne živi čovjek o kruhu, nego i svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.“ Tumačenje ovog stiha je: život ne sačinjavaju samo materijalne stvari neophodne za fizički život, već i o svakoj riječi koju nam Gospodin upućuje na različite načine. To nas potiče na rast u vjeri, pomaganju bližnjima, davanje svjedočanstva drugima da je i za nj Isus Krist umro na križu Golgote zbog njihovih grijeha i darivanje novog života.

Ovakav pristup i Velikom Petku (Uskrs je pred vratima) daje pravi smisao životu i obnovi vjere, poštenja, mira i radosti među ljudima. Čovjek je društveno biće i čezne za zajedništvom i sa dragim Bogom i čovjekom koje spaja divna Kristova ljubav izražena u prekrasno stihu u Ivanovu evanđelju:Da Bog je tako ljubio svijet (tebe i mene) da je dao svog Jedinorođenog Sina da ni jedan koji u njega vjeruje ne pogine već da ima život vječni“. U tome leži naglasak pravi duhovni život i za pripremu k vječnosti. Bez vjere – duhovne pripreme za susret jednoć s uskrslim Isusom Kristom nema smisla formalno: „postiti“ odricat se jela kojeg ćemo obilno nadoknadit na blagdan Uskrsa. Već živjeti s Gospodinom svakog dana i služiti bližnjima time i sebi. Jer to sijemo to ćemo i požeti, ali i jednog dana sve učinjeno u vjeri blagoslovljeno i nagrađeno u vječnom životu, poslije uskrslog jutra. Nagrada u vječnosti nema veze s spasenjem po vjeri. Zato, obrati se, ako nisi i vjeruj a dobra djela učinjena iz zahvalnosti su i znak ljubavi za ono što je za tebe i mene učinio Otkupitelj na križu Golgote.             

 Svima koji Gospodina Isusa Krista baštine u vjernom srcu! Čestit Uskrs!!!                                                               

svećenik Jakov Mrčela s suprugom.

 

                                            KRŠĆANIN I VLAST

Ovo je veoma aktualna tema kad vidimo: spregu crkve i politike, crkve i nacionalnosti, vlasti koja preko crkve je pristala da se ponovo uvede robovlasničko uređenje tako da nedjelja nije više blagdan već mnogima radni dan. Komunizam je daleko više poštivao nedjelju kao neradni dan! Kako je ova tema vezana uz Djela apostolska 6, 1-7, poučimo se kako su se apostoli i prvi kršćani ponašali – odnosili i prema državnoj i religijskoj vlasti, svima nama danas to bi trebalo biti uzor - primjer. Kad je „crkva“ (davnih stoljeća) preuzela i političku vlast, sve je pošlo naopako.

I dok su prvi kršćani napredovali s evanđeljem koje je tada bilo najvažnija stvar po nalogu Gospodina Isusa Krista. Evanđelje je zahtijevalo čistoću i jasnu poruku o putu spasenja te čišćenje od svih idolatrija – idola – poganstva koje je vladalo u tada civilizacijskom Rimskom carstvu, grčkoj mitologiji i poganskim – vračarskim obredima. Na tom putu su prvih kršćani nailazili na protivljenje državnih i religijskih vlasti. Ali vjerskih vođa koje su kao i danas željeli vladati i imati povlastice.

Kršćanski stav je bio poštivanje i poslušnost svojim vladarima jer su oni od Boga postavljeni a vjerni sluge Božje koji su trebali promicati zajedničko dobro. Primjer je apostol Pavao i drugi, on kad je bio pozvan na odgovornost jer je ukorio ne znajući velikog svećenika, odmah ispričao navevši iz knjige Izlaska stih 22, 27: „Ne govori zlo o glavaru svog naroda.“ Zato smo pozvani na odgovornost da ne sudimo vlast i demokratski izbor, ali kad su ljudski zakoni protivni Božjim Zapovijedima, protiv dostojanstva života, tada smo dužni protestirati i upozoravati na tragične posljedice kršenja: dostojanstva čovjeka, moralnog poretka – „istospolni brak“ i ne osuđivanje zločinaca svih vrsta koji uništavaju zdravu jezgru društva. Primjer nama vjernim je opet, Petra kad je s Ivanom rekao religijskoj vlasti Židova, Djela 4, 19-20: Prosudite je li pravo pred Bogom slušati radije vas nego Boga. Jer mi ne možemo ne govoriti ono što vidjesmo i čusmo: a kad su bili stavljeni pred sud jer su naučavali u Kristovo ime, rekoše: Treba se više pokoravati Bogu nego ljudima!

Nigdje ne nalazimo da su prvi kršćani se udružili da pokušaju zbaciti vlast. Usprkos progonima htjeli su samo dobro svojim vlastodršcima. Ali nisu se nikad ponizili ili na nepošten način zadobili naklonost ili privilegije od vlasti. Upravitelj Feliks je uzalud očekivao da dobije mito od Pavla ( Djela 24, 26). Koristili su i svojim pravom građanstva kao svi dobro namjerni ljudi da bi očitovali zajedništvo s odazvani i uputili ih na Kristov put k Golgoti.

Prvi kršćani ne žele privilegije, nisu imali svoje svećenike u tajnim službama kao danas. Zbog čega? Jer nisu mogli sjediti na dvije stolice. Služiti uskrslom Gospodinu i baviti se zemaljskim, materijalnim poslovima. Vjerojatno su shvaćali da sve što čovjek posjeduje je samo privremeno do smrti. Zato su njegovali zajedništvo, ljubav, mir i opraštanje ono što pred dragim Bogom vrijedi, to što duša nosi u vječnost. Zato im je glavno bilo naviještanje evanđelje jer su po vlastitom primjeru vjerovali da je ono odgovor na sve čovjekove probleme. Ta Istina ih je nosila i dala snagu tako snažno da su se odvojili od politike jer ona ne rješava ljudske i unutarnje dileme i muke već ih muti i otežava. Znamenita je rečenica apostola Pavla koji je duboko shvatio da crkva i politika ne idu skupa kad je rekao braneći istinu Evanđelja, Galćanima 1, 10: „Nastojim li sada steći naklonost ljudi ili naklonost Boga? Tražim li da se svidim ljudima? Kad bih još nastojao svidjeti ljudima, ne bih bio sluga Kristov.“ Kome se ti drago biće želiš svidjeti kad biraš između dobra i zla, Gospodinu ili zlu – pokvarenim ljudima? Stanje tvog srca ti daje blaženstvo raja ako si na strani Božjoj, ili ti zlo u srcu potiče ples po ljudskom umu na putu za pakao? Zato biraj put Isusa Krista, put ljubavi, mira i unutrašnje radosti. Zato dobro razmisli kad u „crkvi“ čuješ za koga trebaš glasati. Glasaj prema savjesti i ljubavi za bolje svom domu i Domovini!

 

           KORUPCIJA U DRUŠTVU

Pred prošli članak je djelomično otvori prozor o korupciji koje i danas čine razne religije – vjeroispovijedi. Kao i kupnja papinskom mjesta i kardinalskog. Posljedica toga je da korupcija zaživi potpuno u narodima i državama gdje je vladala autotaretivna religija ili komunistička ideologija. Idemo u bliže razdoblje, povijest propale Jugoslavenske države. U kojoj se okružiše narodi različitih tradicija, kulturnog nasljeđa i povijesne pozadine. Prvo je pitanje zašto je ona propala. Zar ne upravo ne zbog korupcije i pljačke samih sebe: kreditima, inflacijom, utrkom za naoružanjem i moralnom pokvarenošću, gdje pljačka, prevara, laž, bludnost i kupovina diploma bijahu svakodnevna pojava. Pojedinci s crvenom knjižicom su studirali na papiru, kod ispita je bila preporuka podobnosti i ispit je položen bez učenja, koliko je takvih završilo i večernje škole te postalo šefovi u raznim firmama. Ako si trebao vozačku dozvolu, otiđi u Bosnu i kupi je bez ispita i vozačke prakse. Partizanka hoće da joj sin bude doktor ali on za to nema dara niti mara da položi ispite. Ona mu kupi doktorsku diplomu, a on kao liječnik na hitnoj pomoći ne prepoznaje razlog dolaska pacijenta te neki umrviše neki zbog ne pružene pomoći u pravi čas potaše invalidi.

Digne se međunarodni kredit za neku tvornicu, cestu i daju jamstva. Dovede se strojevi da poravnaj stotine metara zemlje i tu ostanu. Kredit pade na teret države i njenih građana a mafijaško vodstvo, korumpirana elita rasporedi novac na privatne projekte ili ih pojede i u bludnosti potroši. Vi starije dobi ste svjedoci toga kao i ja. Ovdje je značajno i važno primijetiti da zemlje sjeverne Evrope i druge visoko obrazovane nacije su manje podložne korupciji zbog obrazovanja i izgrađene svijesti o važnosti onog načela iz Biblije: dajete caru – državi što joj pripada a Bogu Božje. Sve te zemlje imaju duboke duhovne korijene i bile reformirane prije petsto godina i sa stoljetnom pismenošću i Misom – Bogosluženje na narodnom jeziku.

Tako je vidljivo koliko je vjera u svakidašnjem životu utjecala na moral i pravednost naroda ili u konkretnom slučaju mediteransko okruženje po laži prispjelo s Orjenata caruje u utaji poreza, nemoralu, lažima, psovkama, korupcijom u svim područjima društva, koje još obilnije zahvati mladu demokraciju u kojoj akteri korupcije promijeniše stranku a srce zla osta isto. Sud ne vrši svoju funkciju; kad nema osude za zločine, korupciju i pljačku oni se rasplansavaju.

Korupcija i nemoral su brat i sestra. Korumpirani čovjek se uvlači u laž, a ta je laž protiv života i budućnosti jer će se kao korupcija kao i laž s vremenom okrenuti protiv onog koji prakticira. U svakodnevnom životu pokvareni čovjek projektira svoju zloću na druge, postaje sve bezobrazniji što više ljudi može potkupiti time njegova požuda za moću raste i on više ne gleda na poštenje koje je odavno izgubio i mrzi one koji govori istinu, jer ga istina vrijeđa zato je on ne želi slušati. Svaki nositelj korupcije prvo pljačka narod jer ga oni moraju platiti za uslugu koji im ionako pripada, ali u korumpiranom sistemu oko čelnika korupcije mnogo je trutova – birokracije te i oni žele sisati nezarađeni – opljačkani novac koliko im padne s stola gazde. Tako obijesni i neosjetljivi šefovi žele trijumfirati što dovodi do triunfalizma, koji korumpiranom moćniku daju moć i bogatstvo jer ne plaća državi porez, ohol on i napreduje na položaju, stječe ugled zbog moći koju posjeduje upravo zahvaljujući korumpiranim oko sebe i stranačkoj pripadnosti s kojim je u dobrim odnosima dajući ih dio opljačkanog novca.

Tako korumpirana sredina, osoba ne dopušta slobodu drugima oko sebe, primjeri mafijaši droge, šverca, svodnici ljudi. Tako i korumpirani čovjek na vlasti, uključuje druge u vlastitu korupciju, njih ulizuje do mjere da ih lukavo čini saušesnicima vlastitog načina, pljačke, otimačine, često i nemoralno podčinjavanje da ispolji vlasti nemoral bahate duše koja je izgubila mjeru časti i poštenja i postala oruđe zavodnika – Sotone. Tako korupcija ima svoje jato u raznim djelovnima korumpirane vlasti. Tako korumpirano društvo – vlast vodi nazatku i bijedi države i pojedinca koji je zlim silom uhvaćen u zamke korupcije po onoj religijskoj, plati pa ćeš se spasiti a ovdje, plati pa ćeš imati što nisi zaslužio.

Utješno za vjerne; Psalam 49, 17-18: „Zato se ne žalosti kad se tko obogati, kad se umnoži sjaj njegove kuće! Jer kad umre ništa neće ponijeti sa sobom, njegovo bogatstvo ne može ga slijediti.“ Pročitajte cijeli 49 psalam.

„Blaženi koji trpe progonstvo (nepravdu) zbog pravde! Njihovo je kraljevstvo nebesko.“

                                            KORUPCIJA U OBITELJI

U knjizi postanka 27 glavi čitamo o korupciji u obitelji Izaka i Rebeke, koja nagovori sina miljenika da presretne starijeg sina koji je rođen prvi, da preotme Ezavu očev blagoslov. Tako se vidi čovjekova genska sklonost grijehu da prevarom, kupnjom zadobije nezasluženu dobit, nagradu ili u navedenom slučaju prvo mjesto. Čuo sam da grijeh se može oprostiti ali korupcija ne. Je li to točno? U Lukinu Evanđelju 19 glavi čitamo o cariniku Zakeju koji prima Isusa u svoju kuću i priznaje da je krao,varao ljude kod ubiranja poreza i želi svakome sada vratiti natrag. Grijeh i korupcija idu zajedno zaslužuju istu kaznu i oproštenje ako pravda osudi koruptivna djela. Korupcija pogađa mnoštvo, uništava zdrav odnos u društvu u obitelji i traži sto posto strožu osudu i vraćanje opljačkano. Osjetio sam na vlastitoj koži, što bi kad bivša partizanka, crvenom knjižicom kupi, mitom sinu liječničku diplomu. Kad šef poduzeća traži upute od niže zaposlenog radnika jer se ne razumije u posao na koji je došao po političkoj postavci (uhljeb) da špijunira i oko sebe postavlja opet korumpirane poslušnike.

Sve zlo koje zadesi društvo kuje se u obitelji i školi. Ne kaže se uzalud zdrava obitelj zdravo društvo! A majka po'ući sina kao doći na prvo mjesto. Otac nagovori kćer na studij koja ona ne voli ali ga mora slušat jer neće dobit novac. Majka poučava djecu da ne govore ocu koji je na brodu kad dođe kući s kime se druži. Tako možemo uočiti, kad čovjek ne želi čistu savjest s dragim Bogom jer nije obraćen; on počinjah grijehe koji vode u slijepilo – što je inače ulica korupcije kojoj je kolovođa Sotona. Kad se otac ili majka žele svoje dijete dresirati po svojoj volji ne uočavajući još zarana dječje darove. Sve to vodi do delvavacije odnosa i guranje na silu k cilju da bi se dobio prestiž i pokazalo što će biti moje dijete.

Korupcija u obitelji se odvija kad se ne poštuju pravila ponašanja: otac nešto djetetu ili obrnuto majka ne dopušta a drugo dopušta. Često se poklonom kupuje mir u obitelji. Suprug s puta kupuje poklon supruzi da bi je unaprijed udobrovoljio za duže izbivanje od planiranog. Da dijete ne „smeta“ roditelje zatrpavaju ga igračkama da bi se on ili ona bavili sami sobom. Gledao sam trogodišnjaka koji se dere jer mu majka i baka ne mogoše kupiti igračku koju je on ugledao i žarko želi. Zašto se on dere i baca na pod, ne mareći za molbu majke i bake. Siguran sam zato što nije njegovano s ljubavlju, poklanjanja pažnja i objašnjenja za rane stvari čim je počeo shvaćati od godinu i pol – dvije godine života pa dalje.

Znam iz iskustva s vlastitim djetetom da kad se lijepo objasni i kaže dijete to prihvaća od voljenog srca svojih roditelja. Najgore je i obitelji kad nema pravilan red: npr. za dan slatkiša, prigoda za poklone. Ne često nove igračke jer ako dijete primijeti da može dobiti sve što želi ono to automatski koristi te postaje oholo, egoistično i nepristojno kad je sveta šiba kao pokaznica za dječje prestupe nestala iz obitelji. Napomena: šiba ne znači udarati po licu, leđima već nježno po guzi kad dijete poče razumjeti što je dobro a što ne, ne šiba da se vide modrice već šiba u ruci kao pedagoška opomena što se ne smije činiti. Ako je dijete od malih nogu egoistično i sebično sa poklonima bez mjere ono je idealno da se služi korupcijom čim mu to dopuste prilike. Koliko se plaćaju instrukcije samo zato što je u obitelji vladala korupcija i odgoj bez discipline da dijete nije steklo navike rada, reda i dužnosti. Govori se o pravima djece a što je s njihovim dužnostima i poštivanju roditelja  autoriteta; bilo doma, školi i na ulici.

Da mala djeca lažu od malih nogu sam, sam se uvjerio: ležao sam k kćerkom nakon ručka na krevetu, ona je bila u odvikavanju od pelena. Osjetim odjednom mokro, pita je majka tko se je popiškio, ona će slatko tata. Tako i u samoj jezgri bića čovjek koristi laž, a ona je majka korupcije, to je laž protiv života. Korupcija dovodi do gubitka stida koji čuva istinu. Stid ili mirna sav  jest u svjetlu evanđelja čuva: osim istine, plemenitost bića, poštivanje životnih vrijednosti i ljepotu života. Tako korupcija počinje iz obitelji, ne odgoju, nepoštivanju 10 Zapovijedi te dovodi do besramnosti postupaka i kriminalnih djela. Kod nas stoljećima vlada korupcija nije čin nekog sistema, već veliko zlo u ljudskom srcu koje ne mari za Boga i svete Zapovijedi. Korupcija dobi krila pod krinkom rodoljublja i dvjesta bogatih koji totalno s nemoralnim ponašanje uz naštimane zakone opljačkaše lijepu Domovinu. Tako smo postali debele kože u društvenom stanju u kojem ne reagiramo jer smo s korumpiranim ljudima navikli živjeti.

Nema izgrađene svijesti i hrabrosti s ljubavlju da se korumpirana vlast; crkvena i svjetovna koja koristi političku – stranačku podobnost zaustavi na izborima, jer onaj koji se služi lažju i krade, slijepo i tupo glasa za onog koji ga laže i krade. Danas protu zakon – prekršitelj pedagoških i moralnih normi, brani taknuti djecu, a oni mali divljaci (čast i hvala roditeljima izuzetaka), čine što hoće i kako divlje žele. Eto ti divlje neodgojene mladeži, razvratnika koji neće niti znaju za: moral, stid, red i autoritet.  

Možemo shvatiti svemir, ali teško vlastiti ego, koji je udaljeniji od najdalje zvijezde.

Nosi vlastitu svjetiljku (u svom srcu) i ne moraš se bojati tame, straha i zla iz svijeta.

Gospodin Isus Krist je rekao: Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi!

Pročitaj 17 Psalam! 

         STARA BOLEST – KORUPCIJA

Zašto želim pisati o ovoj temi koja opljačka, i pljačka moral, uništava Domovinu kao zloćudni rak. Pljačkom, mitom i lažju uništava narod i zdrave osnove ekonomije i etičkog poslovanja. Zato, ako ne znamo uzroke teško se mogu liječiti posljedice. Začuđeni ste, ali korupcija se prvo pojavila u religiji, crkvi (crkva uvijek pišem malim slovima kad njome upravlja ljuska nauka a ne vodi je Božja riječ). Neki dan čuo sam ovu gorku istinu – vic: “Prolaze dva bivša partijaša kraj svećenika i rekoše: „Ovaj pljačka …  i laže narod. A svećenik im odgovara: vi ste ih lagali 50 godina i izgubili vlast: a mi 1000 godina i dobro nam je sada.“ Je li moguće da su ljude lagali 1000 godina? Jeste. I ne samo 1000 godina već i kod početka štovanja Trojedinog Boga, poganski svećenici su varali i lagali svoje poklonike. Sjetite se Egipatskih bogova, božanstva bliskog istoka, Rimskog carstva svima je bila ista poenta iskoristi nepismeni narod da ga bolje „muzeš“ – više dobivaš materijalne koristi. Da čovjek bježi nižem, pogubnom obliku štovanja bogova, jer ih može lako udovoljiti prinosom darova koji dobro ugojiše svećeništvo, a kipove i slike obukoše u pozlatu. Molim te pročitaj proroka Jeremiju 10 glava! Toliko za uvod. Ovu temu sam podijelio u tri cjeline pišući o gorkom otrovu – korupciji: u crkvi, društvu i obitelji.

Korupcija u crkvi: Znate li kako je sve počelo? Kad se čovjek počeo skrivati pred Bogom i bježati od dane mu zadaće. Tko je vođa korupcijske hobotnice koja je obuhvatila cijeli svijet? Što ono reče Sotona Evi? „Pojedi plod pa čete postat kao bogovi.“ Upravo je u tome čovjekov problem: pohlepa, egoizam i želja za vlašću. O tome govori povijest religija, poganski oblici kupnje blagoslova, želje crkvenih moćnika da kontroliraj narod, poput vođa komunističkih zemalja. Počnimo kako je tekla korupcija u Bibliji, knjiga Postanka glava 32-33 nam dočarava kako patrijarh Jakov zbog otimanja blagoslova bratu Ezavu se želi darovima - korupcijom koje šalje unaprijed bratu pomiriti se s njime, udobrovoljit ga. Dakle sve je počelo daj nešto da dobiješ nešto. Zato je Gospodin zapovjedio Mojsiju da ne prima darove, mito i da bude ne nepristran. Jeremija nas obavještava 5 i 6 glava: „Proroci prorokuju laž, svećenici rade na svoju ruku, i tako voli moj narod. Jer od najmanjeg do najvećeg svi misle na vlastitu korist (moto korupcije), proroci, svećenici svi varaju.“

Također je zapisano: a tko im da kruh navještaju pobjedu Kralju, a tko ih ne hrani naviještaju propast. Tako uočavamo slabost, pokvarenog grješnog čovjeka od samog početka. Ako poznajete povijest Židova upravo idolopoklonstvo, korupcija i laž proroka su ih istjerali iz drevne Izraelske zemlje u raspršenost cijelim svijetom. Njihova sudbina bila tragičnija što su i odbacili pravog Mesiju – Isusa Krista. A prvi kršćani sve je bilo dobro dok u crkvu kao i poslije domovinskog rata nisu u crkvu došli ljudi radi interesa ili željom da budu vođe, glumeći kršćane. Kad kršćanstvo posta državnom vjeroispovijedi – religijom nastale su borbe zbog prijestolja glavnog grada kršćana Rim ili Konstantipol. Izbi kriza ikonoklaza zbog štovanja Ikona i bogorodice.

Velikom šizmom 1054 nastupi razdor i zastranjena, zabrane te uvlačenja poganskih običaja u crkvu koji izrodiše skretanje od Istine k ljudskoj nauci koja bujaše uz bajke u srednjem vijeku. Zbog mise na latinskom jeziku narod ništa ne razumješe i nastale razne pobožnosti suprotne Bibliji. Prije 500 godina izbi duhovna revolucija – Reformacija koja za čas obasja narode Evrope, ali je kontra reformacija poništi naročito u mediteranskim zemljama gdje je sada kao produkt toga najveća lopovluk, laž, utaja poreza, nezaposlenost i korupcija, siromaštvo u Evropi. Zašto se skrivala Božja zapovijed: Ne gradi sebi kipa ni lika (slike ikone) ne klanjaj im se i ne služi? Zar ne da se bolje službeno pljačka zbog neznanja najviše siromašni puk. Da li možeš spasit dušu iz pakla ili izmišljenog čistilišta, ako platiš neku sumu – novcem? Sigurno ne, jer zašto je onda Otkupitelj umro na križu Golgote.

Svi proroci i pisci Novog Zavjeta pozivaju na obraćenje kao i sam Spasitelj. Vjera je sredstvo spasenja a ne plaćanje misa, hodočašća, molitva zaštitnicima kao da su ONI žive i čuju molitve ili pružaju stvarnu zaštitu a prah su i pepeo. Čemu plaćanje svega i blagoslov svačega, kad je cijena plaćena na križu Golgote a blagoslov Jedinog Boga baštine vjerna srca! Pročitaj molim te, poslanicu Hebrejima 10  i 11 glavu; citiram samo 10,10. „U ovoj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek.“ Da korupcija je započela u religijama i nestat će kad crkve ne budu provodile korupciju i varale narode.

Pročitaj Psalam 49! … „Nitko ne može sebe otkupiti, niti platiti otkup Bogu za sebe“ (stih 8). ..

Sljedeći put korupcija u društvu. 

 

                                    DRUGA BOŽJA ZAPOVIJED

Zašto je važno znati i drugu Božju Zapovijed? Tu Zapovijed nećete naći u religijskom Katekizmu a ona glasi: Nemaj drugih bogova uz mene! Ne izrađuj sebi rezana lika, niti kakve slike od onoga što je gore na nebu ili dolje na zemlji, ili u vodi pod zemljom! Ne padaj ničice pred njima i ne klanjaj im se; jer ja sam Gospodin, Bog tvoj, Bog revnitelj, koji kazni opačinu otaca, na unučadi, praunučadi onih koji me mrze, a milosrđe iskazujem do tisućitog koljena onima koji me ljube i drže moje zapovijedi“ (2 Mojsijeva 20, 1-17 i 2 Mojsijeva 5, 6-21). Znate li što to znači u praksi? Znate li da nacije koje ne poštuju ovu Zapovijed žanju proklestvo? Znate li da, kad se ne poštuje ova zapovijed (a crkva je puna kipova i slika i dodatnih oltara) vjeroispovijedi zarađuje ogromno bogatstvo?

Tako u prvoj Božjoj Zapovijedi nam se govori KOGA štovati, Jedinog Boga! Znate li je?

U drugoj, KAKO štovati Jedinog (Trojedinog) Boga!

U Bibliji nema dualnosti, jer zabrana štovanja slika i kipova je logična. Tko je prva slika Božja? Ja i ti – čovjek stvoren na sliku Božju! Zato nema štovanja, sebe, i mrtvih idola u prilikama slika – ikona ili kipova.

Što kaže poslanica Kološanima 1, 14-15? „U njemu – Kristu imamo otkupljenje, njegovom krvlju oproštenje grijeha. On je slika nevidljivog Boga, Prvorođeni prije svakog stvorenja.“

Dakle, ispravno štovanje i klanjanje je u duhu i istini (Ivan 4, 23) a 24 stih naglašava: „Bog je Duh i oni koji mu se klanjaju, trebaju se klanjati u duhu i istini.“ Zato za kršćane je veliki grijeh štovanje stvorenja, stvari – djela umjetnika čije tvorevine niti vide, čuju ili imaju bilo kakve veze s stvarnošću čovjekova duhovnog – vjerskog života! Također citirani tekst iz poslanice Kološanima odbacuje svaku mogućnost lažnog klanjanja i moljenja neživim stvarima koji su prinijete i iz poganstva (plodovi magije i vračanja), kad su narodi u nedostatku objave jedinog Boga i poznavanja Biblije štovali sve i svašta iz straha i pred prirodnim silama (zar stari Slaveni nisu imali bogove iz prirode).

Tako na mnogim religijskim, poganskim oltarima na glavnom oltaru nije križ već „Madona“ crna, zlatna, lakom usaljena s djetetom a ne Božja riječ i važan detalj s križa Golgote. Ako ste bili u Međugorju, čiji je lik na glavnom oltaru? Kako sam već istaknuo iz klanjanja umu i djelu ljudskih ruku kriju se zli duhovi koji zarubljuju volju i um narodima. To se vidi po njihovim plodovima života: laž, ogovaranje, bludnost, oholost, neodgovornost i okretanje leđa Gospodinu Bogu i ne mareći za njegove Zapovijedi.

Kad se Biblija ne čita i po njoj ne živi u velikom religijama ljudi su duhovno prazni pod utjecajem sila zla, iako je vjeroispovijed veoma popularna kod običnog naroda, ali kud ih ta popularnost vodi kada ih vara, pljačka i daje lažnu nadu?

Zbog neznanja i nepoznavanja i Starog zavjeta, koji je veoma poučen i koristan za čitanje a za ispravnu molitvu naročito Psalmi. Mnoštvo je veoma slijepo i u ludosti mrzi Židovski narod koji je platio užasnu cijenu što nije poštivao i Drugu Zapovijed. Svi se proroci bore protiv idolopoklonstva; uzimam primjer iz 5 Mojsijeve ili Ponovljeni Zakon 4 glava stihovi 16-19: „Zato ne radite naopako i ne radite sebi nikada rezan lik u obliku kakve god slike muškog ili ženskog bića. Bila ta slika četvero nožne životinje na zemlji ili slika kakve krilate slike koja leti ispod neba, bila slika kakve životinje što gmiže na zemlji, ili slika kakve ribe što živi u vodi ispod zemlje. Kad vidiš svojom očima sunce, mjesec i zvijezde i svu nebesku vojsku (skupine zviježđa) ne klanja im se niti služi.“

Ljudi ne shvaćaju jer nisu ni učeni da; kip, slika – idoli zavode i vode mimo križa Golgote. Svi takvi putevi vode u pakao. Zato je veoma opasno da danas u trećem deceniju biti duhovno nepismen i slijep te se dati prevarit ili lažno nadati da će nas novac (misa) i kip, slika – ikona spasiti.

Također samo u ovoj Zapovijedi imamo PRIJETNJU koja se je obistinila na Židovskom narodu prvo u dva ropstva nakon objave 10 Zapovijedi: Asirskom zatim Babilonskom; a nakon odbacivanje Mesije na Veliki petak u izboru Barabe na slobodu a Krista Spasitelja za raspeće, još govoreći: „Krv njegova neka padne na nas i našu djecu:“ I bi tako za vrijeme 2 svjetskog rata.

Kako mi žanjemo proklestvo kad ubiše kneza koji je želio sačuvati glagoljicu – bogosluženje na Hrvatskom jeziku. Tada religijskoj eliti je bilo važno imati političke povlastice i ropsku vezu a ne blagoslov, kulturu i moral naroda. Zbog toga danas trpimo posljedice, neposlušnosti Bogu, njegovoj riječi – Bibliji, jer ne živimo kako nam je Gospodin Isus Krist objavio držeći se hrabro i ponizno kršćanskih krojena prve Crkve!

Razmislite o ovim činjenicama. Pročitajte još detaljnije: Izaija 44, 9-20; 45, 20; Jeremija10.

Ako smo vjerni Bogu držeći i drugu Zapovijed onda žanjemo blagoslov. Imamo mir s Gospodinom i radosno čekamo odlazak s ovog svijeta (kad bude volja Božja) u vječnu Domovinu koju nam je pripravio Gospodin, Spasitelj Isus Krist! Vidi knjigu Otkrivenja 22 glava!

Mir vama; blagoslov i radost, ljubav i mir koji dolazi od Trojedinog Boga, Oca, i Duha Svetoga. Amen.

 

                                2. DIO KRŠĆANSKI KORIJENI

Dragi ljudi, ako ste čitali Djela apostolska 17 glavu, stihove 16-21 te je usporedite s knjigom proroka Izaije 44, 9-20 čitamo da nema klanjanja kipovima, slikama – ikonama što i zabranjuje i Božja Zapovijed: Ne gradi sebi, kipa, ni lika ne klanjaj im se niti služi ( o ovoj zapovijedi poseban članak).  Da li shvaćate zašto i danas Biblija i Gospodin osuđuje i vječnu propast sprema Zvijeri – bludnici i tragičnu sudbinu velikom gradu „Babilonu.“

Kako je čovjek zbog neposluha postao grješan i buntovan, štovao što nije smio, činio što nema nikakve koristi (danas isto) štujući stvorenje – ljude, prigiba koljena pred, i izmišljenim idolima od drva, kamena i zlata pao je u zamku Sotone, jer se zli duhovi kriju iza štovanja: ikona – slika kipova i „posmrtnih  ostataka svetaca.“ Čineći odurna djela pred licem Veličanstvenog Stvoritelja i Jedinog Boga Oca; postao je i duhovni - religijski rob ljudi – njihovoj nauci, sve to da bude veći rob grijeha uživajući nemoralu, pohlepi jelu i piću i zatrovanim - ratobornim odnosima s ljudima i narodima oko sebe. Kad nema vjere u srcu, ustvari spoznaje Boga, tada vlada rat, rasizam, teror, korupcija i nemoral.

Božja nas riječ upozorava: 1 Petrova 5, 8-9: „Budite trijezni i bdijete jer vaš protivnik đavao, kao ričući lav obilazi i traži koga će proždrijeti. Njemu se oduprite postojani u vjeri“ ... također nas i poslanica Efežanima poučava u; 6, 12-13: „Jer naša borba nije i protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstva i Vlasti, protiv mračnih upravitelja ovog svijeta, protiv zlih duhova. Zato uzmite Božju bojnu opremu da bi ste se mogli oduprijeti“ …

Što Božja riječ kaže o zdravoj nauci – korijenima kršćanske vjere u Jednog Boga – Oca, Isusa – Spasitelja i Duha Svetog posvetitelja: na temelju Riječi Božje izdvajam osam činjenica. 1; „Bili su zaneseni Kristovom naukom, jer je učio kao netko tko ima moć, a ne kao pismoznanci.“ Marko 1, 22; usporedi: Mat. 7,28-29; Luka 4, 32 i Ivan 7, 46! 2; Učenje Isusa Krista nije ljudsko nego kako je pisano: „Moj nauk nije moj, nego onog koji me posla“ Ivan 7,16. 3; Spoznaja istine otkriva Gospodina Boga, jer je pisano: „Ako tko hoće činiti Božju volju, spoznat će je li ovaj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim“ Ivan 7, 17. 4; Otvoreno srce otkriva: „Tada namjesnik, kad vidje što se zbiva, povjerova diveći se Gospodinu“ Djela 13, 12. 5; Slušatelji su htjeli znati istinu: „… Možemo li znati kakav je taj novi nauk što ti kazuješ“ djela 17, 19. 6 Praktična vjera je važna: „Neka ne varaju, nego u svemu neka pokazuju dobru vjeru u čast nauci našeg Spasitelja, Boga, u svemu“ Titu 2,10! 7; Ponizan pristup dobiva blagoslov: Tko previše istrčava i ne ostane u Kristovu nauku, nema Boga; a koji ostaje u nauku, ima Oca i Sina“ 2 Ivanova 9! 8; Trebamo biti poslušni Božjoj riječi: „A hvala Bogu: bili ste robovi grijeha; ali poslušaste od srca ono pravilo nauke kojemu ste predani“ Rimljanima 6, 17.

Borba protiv krivog učenja koju su vodili proroci, apostoli i danas Božji veleposlanici – sluge Riječi. Imamo mnogo mjesta u Bibliji, izdvajam devet: I; „Spasitelj se okrene i reče Petru: Idi od mene sotono! Ti si mi na sablazan. Ne držiš se onoga što je Božje, nego što je ljudsko“ Matej 16, 23. Zato provjeravaj što slušaš, primaš za hranu svoje duše, odnosno usporedi s Biblijom! II; „Uzalud me (Boga) poštuju, njegova su učenje samo ljudske odredbe“ Matej 15, 9! III; „Ako li tko drukčije uči i ne pristaje na zdrave (istinite) riječi Gospodina našega Isusa Krista i na pobožni nauk“ 1 Timoteju 6, 3. Važno je da pročitaš cjelinu o tome: 1 Tim. 6, 3-10!!! IV; „Ako tko dolazi k vama i ne podnosi taj nauk ne primajte ga u kuću i ne pozdravljate ga“ 2 Ivanova 10. V; „Isus odgovori (saducejima): Varate se, ne znate ni Pisama ni Božje moći“ Matej 22, 29. Zato je važno čitat barem Novi Zavjet! VI; „Čuvajte se farizejskog i saducejskog kvasca (nauke)“ Matej 16, 11-12. Zato pazite da li oni što vam govore žive prema Bibliji! VII; „Doći će naime vrijeme kad zdravi nauk ne će se podnositi, nego će po svojim strastima sebi skupiti lažne učitelje da ih golicaju uši. Odvraćat će uši od istine, a okrenut će se bajkama“ (zar nije tako danas) 2 Timoteju 4, 3-4. Molim te pročitaj cijeli odjeljak 4, 1-8! Hvala! VIII; „Ne budimo više mala djeca koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauka po zloći ljudi, po lukavstvu koje vodi u zabludu“ Efežanima 4, 14. IX; „Kao što prije rekosmo, i sad opet velim: Ako vam tko navijesti evanđelje drugačije nego primiste, neka je proklet“ Galaćanima 1, 9-10.

Zato je važno poznavati i čitati Božju riječ; misliti svojom glavom a ne samo tradicijski „otpjevavati“ vršiti ljudsku nauku. Da, spašava nas osobna vjera srca, a ne pripadnost bili kojoj crkvi – vjeroispovijedi, sljedbi – zajednici. Da ako tvoja vjera, vjera srca nema temelja na Bibliji i ne poštivao sve Božje Zapovijedi; te ne znaš, vjeruješ da si spašen po milosti i djelu jedinog Otkupitelja, Isusa Krista, nisi dijete nebeskog Oca, niti si na putu za Božje kraljevstvo! Razmisli na čemu se, na komu se temelji tvoja vjera? Ima li korijene na Bibliji ili ljudskoj nauci? U konačnici: poznaješ li Isusa Krista kao osobnog Spasitelja i slaviš „Božić“ s Emanuelom svakog dana? Ako da! Blažen si, jer pravi Božić je u srcu, ne na stolu ili u crkvi.

Čitaj i 119 psalam i uvjeri se sam, sama što je istina i što i tko daje zdravu vjeru koja vodi u Raj! Gospodin te blagoslovio i čuvao, bio ti milostiv i dao ti svoj mir, vjeru po Riječi te ljubav i radost po Spasitelju, Isusu Kristu i našem Odvjetniku Duhu Svetom.

Molim te čitaj Bibliju! 

                                    VJEROVATI U ČUDA

Znam da vjerovati u čuda i danas svim nevjernima je smiješno i čudno. Međutim vjernima koji su doživjeli duhovno čudo u svom srcu-umu, obraćenje je logično da je Gospodinu Bogu sve moguće! Također važno je istaći da u svakodnevnom govoru, je obezvređeno značenje riječi „čudo.“ Govori se o čudotvornim: lijekovima, dijetama, uspjesima. Ali izvorno značenje riječi čudo jeste zbivanje koje se odvilo po neobjašnjenim zakonima prirode i stoga je nadnaravno čudo.

Sve religije u svojim spisima govore o čudima. Prelazak Izraelaca preko Crvenog mora. Tako Mojsije da se voda razdjeli da narod prođe po suhu, pa opet vrati na svoj nivo, sunce zadrži iznad mjesta da bude svjetlo se jedino može opisati kao čudo. Jošua zamoli Boga da produži dan: „I stade sunce iznad Gibona.“ Dok Jošua nije pobijedio svoje neprijatelje. Isto tako oživljenje Lazara koji je bio tri dana u grobu, Kristovo uskrsnuće od mrtvih su nadnaravna čuda. U islamu pisanje Kurana u pećini počinje objavom anđela uputama Muhamedu. Ali kad promatramo svijet oko nas kako biljke niču iako je godinama sjeme bilo u zemlji kad stupi pogodan čas (vlaga, svjetlost) su mali fenomeni u svijetlu Božje mudrosti i snage da se nevidljiva čuda događaju svuda oko nas.

Svako zbivanje za koje se može tvrditi da je čudo, u konačnici je nešto što je predočeno našim osjećajima, ono što se može vidjeti čuti, dodirnuti. Također ljudska osjetila nisu potpuno pouzdana. Međutim kako objasniti „kliničku smrt“ kad osoba se odvaja od fizičkog tijela i dolazi k biću od svjetlosti (knjiga R. Moody. Život nakon smrti). Kako ćete reći za čuda koja sam vidio svojim očima kod dodira ruku i o vjeri ozdravljenje: gospođe koja je u kolicima došla da primi Sveti sakrament – pričest, odgovara da vjeruje da je Isus Krist može ozdraviti od oduzetosti i bez kolica (više ih nije trebala) odlazi iz crkve. Krštenje djeteta koje je dotle svake noći samo plakalo, a poslije krštenja i molitve cijele noći spavalo.

Dakle kako vjerujem u dragoga Boga na temelju vlastitih iskustva i posljedica vjere i molitve znam da to nije posljedica prirodnog procesa, jer u tren oka osoba ozdravi bez vidljive fizičke intervencije. Čuda nisu nezamisliva za vjernike koji vjeruju kao način prirodnog istraživanja svijeta, jer njime upravljaju zakoni koje mi ljudi nismo stvorila kamo ih je Bog oblikova. Tako vjera i Božja milost koja odgovara na moleće i vjerno srce čine čuda. Izvan kršćanstva u islamu imamo brojna događanja. Kad su vjerni i pobožni hodočasnici išli u Meku na hađ da u snu su imali viđenja Isusa Krista (svjedočanstva o tome su i na filmu) to im je promijenilo živote. To su ti danas moderna čuda, doživljena na konkretan način bez ljudske intervencije. Međutim moramo biti oprezni s lažnim čudima, izlječenjima koje vodi magija i sile zla.

Čuda također ne treba tumačiti kao direktni Božji čin. Gospodin Isus je rekao u moje ime će te činiti čuda, liječiti, podizati mrtve, svjedočiti i to snagom Duha Svetoga. Dakle vjera srca, Božja milost po Duhu Svetom izvodi čuda za koje vjerni ljude mole jer znaju da to ne mogu svojom ljudskom moći i snagom. Svi prirodni zakoni su izraz Božje volje, čuda su izraz Božje karaktera da se smiluje svojim vjernima i da im ojača vjeru. Možemo reći daje čudesno i Svijet i predivno stvoren! Tko je Stvoritelj a tko sudjeluje još u tome? Odgovor potražite i u osmoj glavi Mudrih izreka!

Slijedi: Stvaranje svemira.

                                       8. KRŠĆANSKI KORIJENI

Na temelju 10 Zapovijedi, koje ćete naći u Knjizi Izlaska i Ponovljenom zakonu ( 2 i 5 Mojsijeva); 20 poglavlje i P. Zakon 5 poglavlje i na primjer (više mjesta u N. Z.) Ivan 14, 6: „Isus mu reče: Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.“ Glavnina čovječanstva je religiozna. Čovjek na različite načine traži Boga ili poganska božanstva ili slijepo slijedi religijske vođe. Danas na svijetu je preko 3 tisuće različitih vjeroispovijedi – sljedbi – sekti. Mnogi od njih traže Boga, lutaju s ljudskom naukom i boje se susresti s Bogom Biblije; ako im je objavljen ili kao Europljani, koji su čuli i prečuli evanđelje i Boga okrenuli mu leđa. Mnogi sliježu ramenima vidjevši crkvenu i sektašku pokvarenost sa zlom upotrebom – manipulacijom s vjerskim osjećajima i želju za moću i bogatstvom.

KRŠĆANSKI KORIJENI: Kršćanska vjera je svuda po svijetu, ona objava vjere u Jednog Boga, koji se je objavio ljudima osobno! Kršćanski korijeni potječu od Židova uz jasnu objavu po Starom zavjetu, u tim svetim Knjigama se nazire i objavljuje Mesija – Isus Krist. Mnogi tekstovi su upućivali na rođenje Sluge Gospodnjeg kojeg će začeti – roditi djevica Marija (nigdje se ne spominju „gospe“). Svi njegovi učenici bili su Židovi. Kako je pisano u poslanici Galaćanima 4, 4-5: „Ali kad dođe punina vremena' posla Bog svojega Sina rođena od žene, postavljena pod Zakon, da otkupi one koji su bili pod Zakonom te primimo posinstvo.“ Sažetak kršćanske vjere je u Apostolskom i Nicejsko – Carigradskom vjerovanju. Od početka kršćani su vjerovali; Isus Krist jeste Gospodin i od Boga obećani Mesija poslan da otkupi i vrati odlutali zbog grijeha djecu Božju.

KRŠĆANSKA NAUKA! Kršćanska vjera je zajedništvo sa Bogom koji je; dana nam milost i po obraćenju ljubav da Duh sveti stanuje u srcima spašenih. Ljudima je da'na nada da prime vjeru u živog uskrslog Gospodina Isusa Krista, da bi s njime imali i vječni život, ako u vjeri preminu i nadu polažu u Spasitelja koji im je Vodič, zaštita, put i smjer kako s njime voditi duhovno bogat i blagoslovljen život. Zato je za obraćene Židove i obraćene pogane Biblija je knjiga nad knjigama koja ih vodi k Gospodinu, nadahnjuje, po svetoj Riječi posvećuje i ukazuje cilj i daje smisao, radost za život da; odnos s Trojednim Bogom bude u redu, klanjajući mu se u Duhu i Istini!

Biblija ne poznaje – zabranjuje, posrednike, klanjanje idolima, molitva za mrtve ili još gluplje da: „oni mole za nas.“ Po Bibliji nema zaštitnika, plaćanja misa, spasenja po zaslugama – djelima, totalna je izmišljotina, zadobivanje oprosta od nekog od ljudi – nauke proglašenog sveta – svetice. Ta nauka nema veze s Bogom već je čisto ljudska; nema imenica „gospa“ u Bibliji. Ako zaštitnici, gospe, dobra djela spašavaju i njima se moli, tada nije trebao doći obećani, Izraelcima Mesija, obraćenim po milosti Božjoj Jaganjac Božji Isus Krist koji je jedini umro na križu da spasi razasutu djecu Božju.

Tko ne poštivat (vjeroispovijedi – religije i sekte) autoritet Biblije, ona nema više kršćanskih korijena! Zaista je pisano: Psalam 119, 105: „Svjetiljka je nozi mojoj riječ tvoja, i svjetlo mojoj stazi.“ Ivan 17, 17: „Posveti ih istinom, Tvoja riječ je istina.“ 2 Petrova 1, 21: „Jer nikad nije bilo proroštvo navješteno ljudskom voljom, nego su, potaknuti Duhom Svetim, govorili – pisali Božji ljudi!“ Hebrejima 4,12-13: „Jer je živa Božja riječ i djelotvorna, oštrija od svakog dvosjeklog mača, prodire sve do rastavljanja duše, duha, zglobova i mozga, i prosuđuje misli i namjere srca. 13 Nema skrivena stvorenja pred njom, jer je sve golo i otkriveno očima onoga kojem trebamo položit račun.“

Dragi, da li shvaćate zašto i danas Biblija i Gospodin osuđuje i vječnu propast sprema Zvijeri – Ženi – bludnici i tragičnu sudbinu velikom gradu „Babilonu.“ Kako je čovjek zbog neposluha postao grješan i buntovan, štovao što nije smio, činio što nema nikakve koristi (danas isto) štujući stvorenje – ljude, prigiba koljena pred, i izmišljenim idolima od drva, kamena i zlata pao je u zamku Sotone, jer se zli duhovi kriju iza štovanja: ikona – slika kipova i „posmrtnih ostataka svetaca.“ Čineći odurna djela pred licem Veličanstvenog Stvoritelja i Jedinog Boga Oca; Čovjek je postao religijski rob ljudi – njihovoj nauci, sve to da bude veći rob grijeha uživajući nemoralu, pohlepi jelu i piću i zatrovanim odnosima s ljudima i narodima oko sebe.

Božja nas riječ upozorava: 1 Petrova 5, 8-9: „Budite trijezni i bdijete jer vaš protivnik đavao, kao ričući lav obilazi i traži koga će proždrijeti. Njemu se oduprite postojani u vjeri“ ... također nas i poslanica Efežanima poučava u; 6, 12-13: „Jer naša borba nije i protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstva i Vlasti, protiv mračnih upravitelja ovog svijeta, protiv zlih duhova. Zato uzmite Božju bojnu opremu da bi ste se mogli oduprijeti“ …

Slijedi drugi dio za 7 dana.

 

                               7. KAD JE KRIST UŠAO U MOJE SRCE

Sve je počelo kad sam jedne večeri oko 22 sata 1978 godine, prvi put čuo Božju riječ na materinjem jeziku. Zatim sam preselio u Zagreb tragajući za odgovorima dospjeh u karizmatičnom pokretu slušao o Bogu, čitao Novi zavjet, ali nisam primijetio promjenu mladih ljudi koji su živjeli u grijehu kao stali nevjernici. Smetala su mi nedjeljom njihova ispovijedanja, neki dođoše mamurni na misu za mlade. Za mene su Riječi Isusa Krista bile autoritet! On je grješnim osobama govorio: „Idi i ne griješi više!“ Tako sam shvatio da se sa grijehom i Božjom milošću ne možemo igrati ili pred Bogom glumiti.

Jednog dana sretoh dva prijatelja s molitvenog sastanka i hrabro ih pozdravih: Hvaljen Isus! Međutim oni prođoše ne odgovoriše ništa. Kao ministrant u misi za mlade promatrao sam drage ljude više puta i uočio da oni se stalno ispovijedaju i s drugom djevojkom poslije molitvenog odlaze u noć. Razgovarao sam o takvi stvarima jer i djevojke su birale s kim će ići na ples s svećenikom koji je sam primijetio da piju alkohol, bludniče. On mi jednom reče ne možemo ništa oni se ispovijedaju nedjelom. Čitajući Božju riječ sve sam više shvaćao da formalni kršćani sramote Krista. Kako reče pokojna stara baka: U crkvi svi smo sveci, moleći krunicu ali idući kući ogovaramo i psujemo jedni druge govoreći o njima ružno.

Na ispovjedi osobno doživjeh sablazni; lukavo ispostavljajući pitanja on me je navodio da lažem i pričam što sam gledao u kinu. Tokom priče vidim on se preko rešetaka samozadovoljava. Napustio sam ispovjedaonicu i duboko ganut i svojom lažju i prljavim pitanjima svećenika, odlučio sam bolje upoznat Isusa Krista i moliti za Božje vodstvo! Jednog dana sam osobno shvatio što je Krist Gospodin učinio na križu, taknut Božjom milošću koja je u meni proizvela čudnu toplinu u srcu – umu, dragi Bog mi postao posebno drag, a Krist moj Spasitelj, njemu sam predao sve svoje grijehe i od toga dana moj život krenuo je drugim tokom.

Međutim uočio sam da u mom životu neke stvari posljedice odgoja, psovke, laži ne idu sad kad znam da sam pod Božjim očima i da ništa ne mogu sakriti. Da ne bi ponavljao psovke na sveta imena; rekao bih kad bi me nešto naljutilo: miša mu ljubim ili idi u kuću božju. Upoznavši detaljno Ivanovo evanđelje i dragocjene riječi da dragog Boga treba štovati u Duhu i istini! Molio sam se da ne govori laži, da izbjegavam pokvareno društvo i da svojim ponašanjem budem primjer.

Kako sam pisao pjesme i tri kratka romana u kojim je uz maštu bilo rečenica koje sad nisu pristajale, novom duhovnom Jakovu. Sve sam ih pokidao i bacio u potok koji je tekao kroz Dubravu. I od toga dana nastavih dalje pisati ali sad s Kristom Gospodinom o njegovoj ljubavi i ljepoti svijeta i divoti stvorenja koja stvori Gospodin Bog! U proteklih 37 godina napisao sam i 1 200 kršćanskih pjesama (neke možete čitati i u aktualnoj temi tjedna).

Tako sam od svog novo rođenja davne 1982 godine, mnoge stvari ugledao onako kakve dotad nisam vidio. Moj Pastir, Izbavitelj, Gospodin i Spasitelj me vodio svojom rukom, dvije godine sam molio za ženu s kojom bi mu služio, čuvao na putu, dao mir kad su ruke sektaša mi bile oko vrata. Dao mi mir i sigurnost da trpim zbog progona narcidne osobe koja nije mogla podnijeti kako me Božja milost upotrebljava za vječno Kraljevstvo nebeskog Oca.

Dirnut duhovnim neznanjem svojih prijatelja, rodbine i obitelji, tražio sam crkvu gdje bi slobodno mogao propovijedat evanđelje, biti svećenik taj poziv tada maglovit još sam slutio u mladosti.

Tako sam shvatio što je dragi Isus Spasitelj učinio za mene, žarom srca sam odlučio da ja objavljujem njega onima koji ne znaju da je On jedini Spasite, jer je samo On umro na križu da spasi pokajane grješnike. Kad god bih mogao služio sam Gospodinu: preko misije sam dobivao Nove zavjete koje bih slao s suprugom slušateljima duhovnih emisija iz Monte Karla, bi vrijeme komunizma, koji su slušali vjerske emisije i pisali da im se pošalje vjerska literatura. Sjećam se da ne privučem pažnju susjeda, prihvaćao sam kalendar Dobro sjeme, Biblije negdje kraj puta od ljudi koji su ih prevozili preko granice. Nove zavjete smo kupovali u Kršćanskoj sadašnjosti naročito kad se pojavio najbolji – po originalu prijevod od Dude – Fučak.

Idući kroz život činio sam greške jer posla je bilo puno naročito za vrijeme rata, kao i mnogo dužnosti. Žao mi je za neke propuste, molim za ljude koji me grdili što nisam rimokatolik, za ljude koji su iskoristili moju dobrotu, za ljude koji zbog neznanja o Bogu učiniše grozne stvari. Duboko shvaćajući da je poslije Sotone, neznanje i u duhovnom – vjerskom životu najveći neprijatelj, odlučio sam uštediti i o svom trošku dijeliti vjerske knjige, štampao vlastite da bi ljudima pomogao da spoznaju Boga.

Nisam težio za skupim stvarima i luksuzom, jelom i pićem. Shvaćao sam da idući kroz život: slava pripada Gospodinu, novac i položaj uz materijalna dobra neću ponijeti u grob. Ona pred Gospodinom ništa ne vrijede. Nastojao sam uvijek da moj odnos s Bogom bude u redu. Po božanskom daru za mudrošću i znanjem činio sam svima dobro i marljivo koristio stvari da mogu više uštedjeti i služiti Gospodinu.

Shvatio sam također da sam bijedni grješnik, zrno pijeska u pustinji, ali da sam dragocjen u Božjim očima i da sam ljubljeno Božje dijete. Volim sve ljude (zbog toga su me neki mrzili) jer pred Gospodinom svi smo mi jednaki bez obzira na porijeklo i školovanje. Trudim se unatoč svojim manama i križu, biti uvijek optimista i veselo stupati na putu ovog života, jer radost liječi srce, Božji mir daje snagu i stabilnost duha, a ta divna Kristova ljubav vodi smjelo naprijed jer znam da me po vjeri i Bibliji čeka bolja vječna Domovina!

Znajući da ne živim sam u duhovnom smislu: anđeo čuvar me prati na putu a Isus Krist živi svojim duhom u meni. Koračam smjelo ovom dolinom suza i ostavljam iza sebe riječima, knjigama i traktatima miris i poruku od Isusa Krista. On je je spasio od jadnog grješnog života. Trojedinog Bogu uvijek za moj život hvala i slava! Zaista, blagoslivljaj dušo moja Gospodina i sve što je u meni neka slavi i hvali ime Gospodnje!

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome sada i u sve vijek vjekova. Haleluja i Amen!!!

 

                                          6. ŽIVOT SPAŠENIH

Novo rođenje je korjenita promjena i djeluje na sva područja života vjerne osobe. O spasenju se ne hvali, ističe kao neke sekte, već to je svakidašnji život po Riječi, s Duhom Svetim i Isusom Kristom koji uslišava molitve (u pravo vrijeme) i vodi smjelo Božju djecu naprijed, Božjim putem u kraljevstvo Božje. I dalje se oslanjam na tekst pisama iz drevne Crkve u Solunu. O služenju spašenih čitamo u 1 Solunjanima 1, 9: „Oni nam objavljuju o nama kako smo s vama došli i kako ste se obratili k Bogu od idola, da služite Bogu živom i istinitom! Tu vidimo da su vjernici iz Makedonije svjedočili o čudu, ljubavi i svetosti Crkve u Solunu koja je postala uzor svima u okolini. To je također prirodno djelo Duha Svetoga da kroz ponašanje-vladanje ljudi primijete veliku promjenu u životu susjeda koji su upoznali živoga Boga koji je promijenio njihove živote!

Tako smo vidjeli da novo rođenje isključuje idolpoklonstvo drevno i suvremeno (kockanje, droga, alkohol) hobi koji oduzimaju vrijeme koje treba posvetiti u duhovni razvoj-rast u vjeri i zajedništvu sa svetima. Idolopoklonstva su opasan grijeh jer iza njihova štovanja skrivaju se zli duhovi koji odvlače čovjeka od istine i zajedništva u obitelji, društvu. Zli duhovi uzrokuju svađe, podjele u društvu, svađe u obitelju, razaraju brakove i mlade vode u ropstvo droge, bluda i alkohola. U idol spadaju i osobni postupci: egoističnost, zavist, ljubomora i čežnja za bogatstvom često na kriminalan i nepošten način.

Zato je važno što je prvo u mom, tvom životu? U tome nas orijentira opet Božja riječ; čekanje na riječ; 1 Sol. 1, 10: „Čekate njegova Sina s nebesa kojeg uskrsi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od budućeg gnjeva.“ Kad znamo zašto smo spašeni naša je dužnost služiti u Božjem kraljestvu već čekati to za sad nevidljivo kraljevstvo koje je jednim djelom i u nama vjernima. Novo rođenje nam otvara vrata susreta koji sve više po rastu u vjeri, ljubavi i strpljenju vodi da nam vječnost bude blizu kao smrt u kojoj ćemo se preobraziti u novo duhovno tijelo za stalnu blizinu kod Gospodina Boga.

Sahranama i na grobu svi pričaju – ogovaraju, ali ne misle na uskrsnuće i ponovni susret u vječnosti. Da, neki će se ponovo susresti u svjetlosti i ljubavi a drugi u tami i mržnji. Sve to zavise kome služe u zemaljskom životu! Da li Dragom Bogu po Isus Kristu, ili Sotoni po ljudskoj prevari koja ih je vodila dalje od križa Golgote u idolopoklonstvo i vječnu smrt u paklu.

Zaista, prihvaćajući Isusa Krista u svoj život mi prihvaćamo – odlučujemo se za vječni život u Božjem kraljestvu. Samo (po svetoj Bibliji) s Isusom Gospodinom i Spasiteljem mi prelazimo u novi duhovni život to znamo mi koji smo se nanovo rodili. Nevjernicima to je nepoznato – strano zato o tome ne pričaju i ne prihvaćaju tako ne vjeruju ni u uskrsnuće mrtvih.

Razmotrimo sad iz drevne povijesti Izraelskog naroda, njihovo izbavljenje iz Egipta 1 200 godina prije Krista. Kako je dragi Bog poznavao njihova srca, zbog njihove nevjere vodio ih je preko Crvena mora 40 godina da ih iskuša i da nestanu buntovni ljudi. Ravnim putem su mogli doći u obećanu zemlju (prethodno danu patrijarsima Abrahamu, Izaku i Jakovu) za 11 dana. Ovo nam je veliki primjer što čini nevjera i ne suradnja s Božjim planom spasenja. Kako vidimo čežnja samo za materijalnima stvarima i u njima naći sigurnost je grijeh i nosi strah. Zar onda nije tako, da ništa od zemaljskog osim bijele plahte ili odjela nećemo ponijeti sa ostacima smrtnog tijela u grob. Da zaista smrt život mijenja a ne oduzima. To su mi svjedočila lica vjernih pokojnika koji su usnuli s Isusom Kristom, čija su lica zračila mirom i radošću!!!

„Ako ste dakle uskrsli (nanovo rođeni) s Kristom, tražite ono što je gore, gdje Krist sjedi s desne strane Bogu! Težite za onim što je gore, a ne što je na zemlji! Jer Obraćenjem) umrijeste, a vaš je život skriven s Kristom u Bogu. Kad se pojavi Krist, naš život, onda ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.“ Kološanima 3, 1-4.

Na pitanje zašto često spominjem idolopoklonstvo? Odgovor: ako ste pročitali Stari Zavjet? U njemu se svi proroci bore i uče narod protiv idolopoklonstva! U Novom zavjetu nas najviše o tome uče kako ne smijemo štovati „bogove“ načinjene i izmišljene Djela apostolska 17 glava stihovi 16-34! pročitajte i razmislite!

Gospodin Bog vas vodio i čuvao od krivog štovanja. Duh Sveti vam otvorio oči da vidite potrebu svoje duše za pravim štovanjem jednoga Boga, Oca! Gospodin Isus Krist vam se objavio u ljubavi da je on jedini umro za tvoje i moje grijehe na križu! „Da, milošću ste spašeni po vjeri. To nije od vas, nego je dar Božji: Ne od djelima, da se tko ne bi hvalio“ (Efž. 2, 8-9).

Zato neka je slava: Ocu, Sinu i Duhu Svetome sada i u vijek vjekova. Amen!

 

 

                                         5. POKAZATELJI SPASENJA

Tako novo društvo traži prijatelje Isusa Krista koji, baštine sigurnost spasenja i mir s Bogom! Kad gledamo-čitamo Novi zavjet, poslanice i Otkrivenje što uočavamo o spasenju? Poslanica Solunjanima se ističe kao ogledni primjer, uzor spašene Crkve. U Otkrivenju, pisma sedam crkvi ističu se dvije crkve koje su prihvatile Božju riječ i odišu spasenjem. To su crkva u Smireni, kojoj se poručuje: „Budi vjeran do smrti, i dat ću ti vijenac života.“ A crkvi u Filateliji, Krist poručuje: „Jer si postojan održao moju riječ, i ja ću tebe sačuvati od kušnje koje će doći na sav svijet.“ Svim se crkvama ističe činjenica obraćenja – spasenja ali ih se podsjeća u kakvom su duhovnom stanju. Neke su zaboravile prvu ljubav – novo obraćenje, neke otpale i žive s grijehom i toleriraju zlo, a dvije spomenute čvrsto drže riječ i postojanje su na putu spasenja.

Tako ću analizirat stihove 1 Solunjanima 1, 4-9 u kojima je riječ o životu spašene djece Božje.

Kako su to tada vjernici u Solunu postali? Stih 4-5 nam i sada govore: „Znamo, braćo ljubljena od Boga, za vašu izabranost, jer evanđelje nije došlo k vama samo u riječi, nego i u sili i u Duhu Svetom, i u mnogoj punini.“ Ovdje imamo veoma važne stvari koje poučavaju Kristovu Crkvu i danas a time sve obraćene osobe. Ne samo da su ljudi čuli evanđelje što danas mnogi čuju u crkvama, preko radija i TV, nego su to evanđelje prihvatili u svoj život. Kako su ga prihvatili? Time što su se nanovo rodili i obraćenjem su svaki dan bili hrabri i snažni po Duhu Svetom koji im je dan! Ne samo to da su baštinili Duha Svetog kao tihog gosta svoje duše već su kao sveti u Kristu Isusu dobili i darove Duha s kojim su služili Bogu i proslavljali Krista Gospodina, ljubeći ga i svoje bližnje ne samo riječju već i djelima.

Tako snaga Božja po propovijedi mijenja čovjeka, to je nježna sila Božja koja dolazi u ponizna i odazvana srca. Zato su vjerni izabrani od Boga po svom odazivu prihvaćanjem plana spasenja objavljenog po Bibliji. Međutim mi znamo da danas mnogi ljudi kao i u prošlosti ne prihvaćaju poruku s propovjedaonice – oltara i zbog svećeništva koje ne živi po toj istoj Riječi i ljudske nauke; predaje, tradicije koju je stavljena iznad Biblije a time otklanja silu ljubavi Božje da Duh Sveti vodi ljude k Istini i glađu duše za spasenje. I prorok Izaija je u ono vrijeme izjavio: „Gospodine tko vjeruje našem propovijedanju.“ Ali je pozivao na obraćenje!

Jednostavno ako nema gladi za istinom iz razloga da se evanđelje jasno i čito tumači o obrazlaže a iznad svega poziva na obraćenje, sve se obavlja formalno i ljudi žive u grijehu i ne mare što će im duša završiti u paklu iako se zovu kršćanima ali su bez plodova za Božje kraljevstvo. Primanje riječi u srce, sjetite se ili da li ste čuli? Blaženi oni koji Božju riječ slušaju i u srce zakopavaju! Zato nas primjer crkve u Solunu dalje nadahnjuje i vodi, stihovi 6-7: „Vi se ugledaste na nas i u Gospodinu primivši riječ u velikoj nevolji s radošću Duha Svetoga, tako da vi postadoste uzor svima vjernicima u Makedoniji i Ahaji.“ Što nas to uči danas? Dakle vjernici se trebaju ponašati kao što se ponašaju svećenici koji bi njima trebali biti uzor! Ali svećenici žive (hvala dragom Bogu ne svi) kao neprijatelji istine i ne poštuju autoritet Biblije te vode narod (iskorištavaju narod) ljudskom naukom, nemoralni su, neki pijanci itd. Da su nam svećenici bolji primjer i uzor (odnosi se na sve vjeroispovijedi i sekte) bio bi nam narod moralno boli blagoslovlijeniji kao i cijela Europa a time i naša Domovima.

Usprkos teškoćama vjerni nekoć u Solunu prihvatiše Božju riječ u svoje srce u koje se tada nastani Duh Sveti! Time su dokazali da su prihvatili božansku korjenitu promjenu za svoj život. Postali su uzor u društvu! Tako i danas od problematični ljudi: alkoholičara, drogeraša, psovača i lopova osobe po obraćenju postaju novi ljudi, uzorni vrijedni koji se kaju zbog života u grijehu. Oni s Duhom Svetim što je i čudo, svjedoče da je Gospodinu Bogu sve moguće! Tako je obraćenje snažna karika u moralu čovjeka jer ga snaga duha, vjere vodi naprijed da s Božjom pomoću i orijentacijom po Bibliji ima novi početak i mir, radost i ljubav u srcu!

Što nas još o drevnim ljudima u Solunu, danas uči i drugo mjesto iz poslanice 1 Solunjanima 2, 13-16: „Zato zahvaljujem Bogu bez prestanka što ste vi, primivši od nas propovijedanu Božju riječ … Ona djeluje u vama vjernicima. Vi postadoste, braćo nasljedovatelji Božjih Crkava koje su u Judeji u Kristu Isusu, i vi ste pretrpjeli progonstva kao i oni. Nama priječe govoriti ljudima d a se spase“ … Kako je bilo nekoć tako je i danas. Znate li zašto sam ja prije poslani u mirovinu nego sam trebao? Zato što sam pripovijedao čisto evanđelje koje uključuje autoritet Biblije. To se nije sviđalo crkvenom vodstvu, liberalnim teolozima – neobraćenim ljudima. Da li formalni kršćani danas vole čuti da se trebaju obratiti i promijenit način pokvarenog života? Ne oni su zadovoljni jer im se dopadaju svečanosti radi jela i pića i život s grijehom i lažju.

Što su onda činili spašeni vjernici? Molili su se, živjeli dostojno evanđelja, blagoslivljali svoje neistomišljenike i bili postojani u zajedništvu, te ohrabrivali i pomagali jedne druge! Da li kršćani danas pomažu jedni druge, mole jedni za druge? Zbog posijanog prokletstvo zbog krivog štovanja Boga samo usnama a djelima služe zlu jer se klanjaju idolima, raznih vrsta: od kamena, drveta, gipsa, kockanjem, ogovaranjem i lažju čine time sebi zlo i drugima.

Sve to nestaje kad se nanovo rodiš, snagom Božje riječi! A ako si zabrinut zbog prošlog grješnog načina života i zloće svoga srca. Misliš nisam ja dostojan da budem spašen. Ali upravo si čitao poruku Božje riječi (u prethodnim citatima), Isus Krist te poziva. Ponizno prihvati pročitanu ili slušanu Božju riječ! Neka ona stanuje u tvom srcu a time i Duh Sveti, će ti dati utjehu i nadu. Tada te vjera čini sretnim jer znaš što je pisano i u Ivanu 3, 16: „Bog je tako ljubio svijet (tebe, umjesto svijet stavi svoje ime). Da je dao svog jedinorođenog Sina“. I za tebe Krist se žrtvovao. Ako ova istina je draga tvom srcu, ti si opravdan i spašen. To ti govori tvoja vjera i savjest koja je kod križa Golgote predala sve grijehe tako da ti je vječna duša slobodna; ili može biti slobodna i spašena milošću Božjom!

Zato pročitaj poslanicu Efežanima 4 glava stihovi 17-24 ja citiram samo 17 i 24 stih: „Ovako dakle govori (apostol Pavao) i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što žive pogani koje njihova pamet vodi u propast. Obucite novog čovjeka koji je stvoren po Bogu u pravdi i svetosti istine.“ Drugi prijevod po orginalu glasi stih 24: „Obucite se odozgo u novog čovjeka, koji je kakav Bog želi, život u istini i pravdi, sveti život.“

Zato je sljedeća tema: Život spašenih!

Psalam 94, 19: „U svim brigama mojeg srca tvoje utjehe Bože mi dušu ohrabruju!“

 

 

                                        4. NOVO ROĐENJE SPASENJE

Tako novo društvo traži kao gosti ove zemlje: prijatelje, sigurnost spasenja i mir s Bogom! Spasenja nema bez novo rođenja – spasenja koje je posljedica Božje milosti i žrtve Gospodina Isusa Krista na križu Golgote! U ovom člansku je glavno pitanje: Kako biti siguran /a u spasenje svoje vječne duše? Koja donašaju i pitanje kako mirno živjeti? Kako umrijeti bez šoka koje doživi nevjerna osoba u trenutku smrti. Tako je nanovo rođenje djelo Božje, to je korjenita promjena. Duh sveti poslan od Gospodina Isusa Krista, koristi Božju riječ da stvara duhovnu djecu Božju koji su prihvatili dar spasenja i odazvali se ponizno da prihvate žrtvu Isusa Krista na križu za svoje grijehe.

Kako se to događa? Apostol Ivan je zapisao za nas u evanđelju Ivan 3, 3-4:  … „Zaista, zaista kažem ti: Ako se tko ne rodi ponovo, ne može vidjeti Božjeg kraljevstva. … Ako se tko ne preporodi vodom i Duhom Svetim, ne može ući u kraljevstvo Božje.“ Tako od Gospodina vođen čovjek se mijenja, jer mu Duh i vjera daju snagu volje da posluša  Božji glas, zov njegove ljubavi. Spasenje je gladno istine podloge svojoj vjeri srca. 1 Petrova 2, 2; 4-5 nas uči: „Čeznite kao nanovo rođena djeca za duhovnim i čistim mlijekom, da po njemu uzrastete za spasenje. … Pristupite k njemu, živome kamenu koji su istina, ljudi odbacili, ali ga je Bog izabrao i uresio čašću, sami se kao živo kamenje ugrađujete u duhovni hram za sveto svećeništvo, da prinosite duhovne žrtve koje su ugodne Bogu po Isusu Kristu.“

Što su dakle prema citirano tekstu novorođeni spašeni kršćani? Božja djeca; duhovno žive po Božjoj riječi; pristupaju svaki dan Isus Kristu a ne kipovima, ikonama ili slikama; snagom Duha Svetog koji je tihi gost vjerne duše, koračaju s Kristom Otkupiteljem i kao udovi njegove  Crkve su živo kamenje jer ih od Spasitelja ni smrt ne rastavlja! Duhovne su žrtve: molitva, ljubav prema svima, pomaganje potrebnim i svjedočenje tko ih je nanovo rodio i poslanje da budu Božji veleposlanici da životom svjedoče drugima tko ih je spasio i blagoslovom vodi kroz život. Jer zapamtimo: ljudskoj zloći i gluposti nema kraja, ali Božja ljubav u srcu božjeg svećeništva pokazuje put, pruža utjehu i naviješta (Izaija 52, 7): „Kako su dragocjene noge koje donose mir, evanđelje i govore o Božjom vječnom kraljestvu!“

Tako se novo Božje društvo sastaje radi spasenja, slavi Trojedinog Boga i govore o neuništivom životu, obraćenje koje zahvaća sve dublje korijene i te svjedoče snagom Duha o novom društvu koji se raduju spasenju znajući da putuju ovom zemljom – dolinom suza u vječni Jeruzalem gdje neće biti: suza, nepravde, bolesti već radost, ljubav, hvalospjev Jaganjcu za spasenje koje su primili na dar da su sada slobodna, sretna djeca Božja za svu vječnost.   

Tu je pitanje zašto u religijskim crkvama se ne propovijeda novo rođenje s obraćenjem? Zbog tradicije koja je nagomilala teoriju o spasenju po zaslugama i dobrim djelima i da se spasenje može kupiti – plaćanjem misa. Zaista veliki neprijatelj je istine, ljudska predaja, licimjerne laži kojim se (namjerno) gazi po Bibliji. To su uporne laži stoljećima koje stvoriše mit koji je uporan i nepismenim ljudima uvjerljiv ali nerealističan, nedokazan koji prkosi i zdravom razumu. Vjerovanje u mitove dopušta lagodnost mišljenja, bez odgovornosti uz bježanje od stvarnosti k zamagljenoj budućnosti u kojoj će netko drugi brinuti za tvoje spasenje i moliti za tebe.

Sasvim suprotno od mita je sigurnost spasenja koje novorođena osoba osobno doživi i zna što je za nju učinjeno na križu Golgote. To joj Duh sveti jasno donaša i ona osjeća da je od Gospodina Boga voljena, prihvaćana i da više ne živi dangubeći život s grijehom već radosno i sretno slavi svoj duhovni rođendan putujući putem spasenja s Isusom Kristom k nebeskom Ocu (Ivan 14, 6).

Također obasjana istinom vjerna osoba zna u sigurnost i trajnost spasenja koje garantira Trojedinim Bog, Otac, Sin i Duh Sveti! Tako spašena osoba je ponizna i slavu koju uz je slava križa. Tada voli i prihvaća sebe kakva baš je jer Gospodinu je najvažnije čovjekovo srce koje je odgovorilo na njegov poziv ljubavi! Zaista, zaista je veoma utješno i oslobađajuće od zemaljskih tjeskoba   znati s vjerom koračati, da Gospodin Bog poznaje naše srce i ima planove za nas. Otkrijmo ih u molitvi da nam otvori duhovne oči s time da je njegova Riječ: nekad kompas, navigator koji jasno pokazuje kako nam je živjeti, kome vjerovati i kome zahvaljivati za dar spasenja!!! 

To nam lijepo ilustrira dragocjeni 23 Psalam! Pročitaj ga!

Na upit koja Zapovijed zabranjuje štovanje slika – ikona i kipova? To je ona koju nećete naći (izbačena) u religijskim katekizmima. Zato donosim jedan dio o tumačenju iste, kasnije će biti razložena čitava za mjesec dana u rubrici pod „Aktualno.“

                                                                                                                    DRUGA BOŽJA ZAPOVIJED

Zašto je važno znati i drugu Božju Zapovijed? Tu Zapovijed nećete naći u religijskom Katekizmu a ona glasi: Nemaj drugih bogova uz mene! Ne izrađuj sebi rezana lika, niti kakve slike od onoga što je gore na nebu ili dolje na zemlji, ili u vodi pod zemljom! Ne padaj ničice pred njima i ne klanjaj im se; jer ja sam Gospodin, Bog tvoj, Bog revnitelj, koji kazni opačinu otaca, na unučadi, praunučadi onih koji me mrze, a milosrđe iskazujem do tisućitog koljena onima koji me ljube i drže moje zapovijedi“ (2 Mojsijeva 20, 1-17 i 2 Mojsijeva 5, 6-21). znate li što to znači u praksi? Znate li da nacije koje ne poštuju ovu Zapovijed žanju proklestvo? Znate li da, kad se ne poštuje ova zapovijed (a crkva je puna kipova i slika i dodatnih oltara) vjeroispovijedi zarađuje ogromno bogatstvo?

Tako u prvoj Božjoj Zapovijedi nam se govori KOGA štovati, Jedinog Boga!

U drugoj, KAKO štovati Jedinog (Trojedinog) Boga!

U Bibliji nema dualnosti, jer zabrana štovanja slika i kipova je logična. Tko je prva slika Božja? Ja i ti – čovjek stvoren na sliku Božju! Zato nema štovanja, sebe, i mrtvih idola u prilikama slika – ikona ili kipova.

Što kaže poslanica Kološanima 1, 14-15? „U njemu – Kristu imamo otkupljenje, njegovom krvlju oproštenje grijeha. On je slika nevidljivog Boga, Prvorođeni prije svakog stvorenja.“

                                              3. NOVO DRUŠTVO

Kako smo vidjeli novo rođenje je direktni Božji zahvat u srce čovjeka koji se odazvao pozivu Božje ljubavi, koja mu je podarila Duha Svetoga da shvati da pripada u Novu Božju obitelj, nov društvo i da nalazi nove prijatelje koji su nanovo rođeni. To je korjenita promjena, jer ne može obraćena osoba sudjelovati sa starim prijateljima u grijehu, nemoralu kršenju Božjih zapovijedi. Kaže poslovica: s kim si takav si! Zaista tko se odazvao Pastiru – Isus Kristu Gospodinu, bit će vođen da nađe Kristovo stado kome je autoritet Biblija, Božja riječ a ne predaja, tradicija i običaji.

Na tom putu ima brojene neprijatelje-neistomišljenike, formalne kršćane koji nikad nisu čuli da se treba nanovo roditi, kušnje i zamke Sotone. Sam sam to osjetio u svom zavičaju: kako zbog istine – Božjih zapovijedi, ne idem za povorkom (procesijom) koja nosi idol „sveca“ na ramenima izabranih, neki su me odbacili (mnogi neljubazni, kao da me ne vide) i za učinjeno djelo za opće dobro (davanje tri metra zemlje u duljini 50 metara) da javna cesta nema crnu točku na njivi ostaviše dvije hrpe kamenja.

Nema hvala i vraćanje zida kao i čiste njive kako smo se dogovorili. Zato se još više molim za njihovo novo rođenje, spoznaju istine, da bi baštinili: radost, mir, ljubav a ne bili zavidni, psovali i bili religijski licemjeri. Zlo ih upotrebljava, i da zaobilaze križ Gogote, uzdajući se u mrtve ljude, okrenutih leđa živom Bogu koji jedini može prekinut stoljetna prokletstva i dati blagoslov da upoznaju istinu, i štuju ga u Duhu s Istinom koja dolazi od spoznaje Boga i obraćenjem, Gospodina Isusa Krista jedinog mogućeg zaštitnika i Spasitelja!!!

Težnja i vjera srca nas otkriva a ne vjeroispovijed-denominacija i religijska predaja koja je isključila (jer nikad o tome ne govori) novo rođenje koje vodi u obraćenje i veoma važnu potrebu živjeti sa i po Božjoj riječi. Što je spasitelj naglašavao u prva tri evanđelja? Obratite se bile su njegove ključne riječi za spasenje, a to je konkretno izrečeno u evanđelju po Ivanu u 3 glavi u razgovoru sa rabinom Nikodomom! Da Spasitelj je naglasio Matej 4 glava da: „Ne živi čovjek samo o kruhu nego i o Riječi Božjoj koja dolazi od Trojedinog Boga!“

Kad se čovjek duhovno hrani on traži i takvo društvo – crkvu u kojoj se dostojno propovijeda evanđelje i ne preskaču važne istine: križ Gologote, nanovo rođenje i važnu ulogu koji ima Duh Sveti u svakodnevnom životu Božje djece uz molitvu i Riječ. Glad za Riječju koja još i liječi, tješi, ohrabruje i vodi da težimo i živimo s Istinom, (istinom pišem velikim slovima jer ona dolazi samo od Boga!), mirom i ljubavlju. Nedavno sam čuo u božićnoj poruci: „Po ljubavi prema čovjeku mi možemo biti u zajedništvu s Bogom“, Emanujelom koji je s vjernim ljudima svakog dana! Po primjeru i Abrahama i Mojsije koji ostavljaju sve i idu po volji Božjoj u novi svijet, novo društvo u kojem čine volju Božju, upravljaju narodom Božjim dajući im spoznaju Boga, deset Zapovijedi i potrebu da žive u skladu objavljene riječi da bi po njoj baštinili blagoslov i Božje vodstvo.

Novo društvo, prijateljstvo je promjena a ne živjeti sa duhovnim mrtvacima kojima: je istina prikrivena, nema poziva na obraćenje, ili život s grijehom i lažju milije nego: mir, ljubav, radost koje dolazi od prijateljstva s Isusom Kristom. Što nas uči 1 Petrova 4,1-4? „Kad je dakle Krist trpio tijelom, i vi se naoružajte (Božjom Riječi) istim uvjerenjem; jer tko trpi tijelom, raskinuo je s grijehom, da preostalo vrijeme zemaljskog života ne živi više po ljudskim požudama, nego po volji Božjoj. Uistinu je dosta da ste prošlo vrijeme činili volju pogana (i formalnih kršćana), živeći u razuzdanosti, požudama, pijanstvu, raspuštenim gozbama (tulum), pijankama i bezbožnom idolopoklonstvu. Zato se čude što vi ne trčite s njima dalje u istoj divljoj razuzdanosti, i grde vas.“  

Tako se obraćeni kršćani mijenjaju prema volji Božjoj i klone bezbožna društva i religijskih predaja koje se lijepo uklapaju u bezbožni super grješni život neobraćenih ljudi. Tako nas vjera pa volja vodi Božjom cestom i daje novi: cilj, smisao – svrhu života i nove prijatelje dane od Boga! Tako čovjek Božji zna da ima trajnu Božju obitelj iz svih naroda, kontinenata i da će biti sa svih svetima u trajnom Božjem kraljestvu. Zaista kakav čovjek takvi su mu i prijatelji, ali nekima treba s pomoću Božjom biti sol i svjetlo (svjedočit) za evanđelje Isusa Krista da bi se oni po milosti Božjoj obratili. Vjerujem i nada me nosi naprijed da ću u Raju imati mnogo prijatelja-osoba za koje sad kao gost na ovoj zemlji ne znam a žive blizu mene!

Pitanje dana je da li sam, si obraćen /a?

Imaš li prijatelja po Isus Kristu?

Znaš li riječi pjesme: Kakav prijatelje je Isus? Potraži je i pročitaj i razmisli o tim stihovima!    

Sljedeća tema: Sigurnost spasenja!

                                                     2. GLAD ZA ISTINOM

Kako smo vidjeli novo rođenje je direktni Božji zahvat u srce čovjeka koji se odazvao pozivu Božje ljubavi, koja mu je podarila Duha Svetoga da shvati da je Božje dijete koje je mir i oproštenje grijeha primilo u duhu kod križa Golgote shvativši što je Spasitelj – Mesija, Isus Krist za njega učinio! Tada novo rođena osoba zna da je spašeno dijete Božje! Što nam kaže poslanica Efežanima 2, 1-2: „Vi ste bili mrtvi zbog svojih prestupa i grijeha u kojima ste nekoć živjeli na način ovog svijeta, po knezu (đavlu) koji vlada u zraku, po duhu koji sada djeluje u nepokornim (buntovnim) ljudima.“ Zbog neznanja ljudi služe sotoni koji ih pljačka da nemaju mira, radosti ni sreće u životu trujući odnose u obitelji, društvu i među ljudima – narodima. Žalosnije je time više da mnogi koji rade u crkvi služe Sotoni – Antikristu i rastjeruju Božji narod koje duhovno prazne love sekte. To je slično ljudima koji mašu zastavicama ali bez prave radosti, radosti srca.

Ali Božji čovjek (muško ili žensko) okrenut k Bogu teži k Istini, ljubavi i rastu u vjeri. Samo želja za istinom i znanjem oslobađa čovjeka od robovanju Sotoni i ljudskoj nauci. Dok religiozni, pobožni ljudi svake godine ponavljaju običaje, držeći se ljudske predaje i nemaju volje da se mijenjaju jer im je život u grijehu mio ne znajući da ih takav put vodi u pakao. Novo rođena osoba se raduje novom životu u vječnosti s Bogom i ne boji se smrti. Za to je važno dozvoliti poniznim stavom da dragi Bog mijenja našu volju. Također obraćenje je proces koji traje cijeli život, a novo rođenje se događa jednom i od tog trenutka (dana) traje proces obraćenja, hodanja s Bogom, rastom u vjeri jer je svakog dana nova milost i mogućnost za kreaciju i stvaranje boljeg svijeta oko sebe. Vjerni sva rješenja nalaze kod Boga i očekuju najbolje u vječnosti!

Kad novo rođena osoba doživi duhovni preporod, ona je gladna za istinom! O tome jasno piše i u poslanici 1 Petrovoj 2, 2-3: „Čeznite kao novorođena djeca za duhovnim i čistim mlijekom , da po njemu uzrastete za spasenje, ako ste doživjeli kako je dobrostiv Gospodin.“ Razlažem tekst: vidimo po svetoj Riječi da je novo rođenje jedinstveni doživljaj! Neki ljudi se sjećaju dana, čak i trenutka kad je Duh Sveti otvorio njihov UM da shvate što je za njih i osobno na križu učinio dragi Gospodin Isus Krist! Tada su postala djeca Božja! Zato apostol piše „dječice“ i upotrebljava sliku mlijeko kao duhovnu ishranu. Čisto mlijeko znači sam Božja riječ, bez ljudskih predaja, filozofiranja i manipuliranja biblijskim tekstovima. „da po Njemu (Kristu Isusu), uzrastete za spasenje.“ Dakle, bez Krista nema ispravnog puta (Ivan 14, 6), rasti je duhovni proces i zavisi od hoda u vjeri, ljubavi miru i radosti, sve to po dnevnom čitanju Božje riječi i jednom najmanje mjesečno primanje svetog sakramenta, Svete pričesti. To nije samo nedjeljom i drugim prigodama odlazak u crkvu, već svakodnevno duhovno hranjenje i život po i s Božjom riječi. Noću kad je dijete – beba gladno ono plače da prestane treba ga nahranit i po potrebi previti.

Spasenje nije zasluga već svakodnevni put posvećenja dok nas smrt fizičkog tijela ne rastavi od zemlje a duša stigne u Božju blizinu. Knjiga Život poslije smrti kaže: „Susret sa bićem od svjetlosti!“ „Doživjeti da je Gospodin dobrostiv“ znači: osobni susret u duhu s Bogom u Novo rođenju s jasnom spoznajom: da smo grješnici i da bi bez Isusa Krista završili u paklu. Mnogi će i pobožni kršćani u trenucima smrti doživjeti šok za svu vječnost, to sam vidio na mnogim zaprepaštenim licima mrtvih osoba!

Kako mogu znati da sam, si nanovo rođen /a? Tu je glad za istinom! Također sve više upoznavanje Krista Gospodina, zatim svakodnevna molitva i živjeti sa Duhom Svetim a ne žalostiti ga. Doživio sam da nanovo rođene osobo su se uzoholile hvalile svojim obraćenjem, ali zbog oholosti i kušnji brzo sišli s puta spasenje, rasta u vjeri i postali opet formalni uživajući u grijehu.

Poslanica Rimljanima nas uči, molim Vas pročitajte Rim. 8, 1-9! citiram stihove; 2; 5-6 i 8-9: „Jer zakon Duha, koji daje život u Kristu Isusu, oslobodio te je od zakona grijeha i smrti. Jer koji su po tijelu, tjelesno misle, a koji su po Duhu duhovno misle. Naime, mudrost tijela je smrt, a mudrost Duha život i mir. A oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu. Vi, međutim, niste u tijelu, nego u Duhu!“ tako nas Duh Sveti potiče da rastemo u vjeri, a tjelesna narav vuče prema grješnim djelima. Zato je dobro kad smo doživjeli novo rođenje, provesti vlastitu inspekciju i duhovnog života. Kako živimo, koliko vremena provodimo u čitanju Biblije i molitvi, koji su nam prioriteti u životu.

Kad se živi sa Isusom Kristom ne prijateljujemo sa grijehom i klonimo se pokvarenog društva. Kad je Krist Isus Gospodar našeg života, tada pijemo čisto duhovno mlijeko što nas vodi k posvećenju – hodanju s Trojedinim Bogom! Ako slučajno sagriješimo, odmah se ispovjedimo Isus Kristu jer nas njegova krv čisti od grijeha! Posvećenje je proces, ujedno borba protiv grijeha koji nas vuče natrag prema starom (Adamu) grješno čovjeku. Pisano je; 1 Ivn. 3,9: „Svaki koji je rođen od Boga, ne čini grijeha, jer njegovo sjeme – Riječ ostaje u njemu!

Novo rođena osoba upadne u grijeh ali se odmah diže, jer sjeme Božje – Duh Sveti ga podsjeća da je dijete Božje! Tako apetit za Istinom raste i dijete Božje je novo biće koje traži novo društvo prijatelje. O tome u sljedećem nastavku.

 

                                                   1. NOVO ROĐENJE – Obraćenje

Dragi moji! Pred nama je nova mogućnost da dobijemo „đek pot“, ali ne na lutriji, neočekivanom nasljeđu, već Đek pot za svu vječnost! Ovaj zgoditak je duhovne naravi! Ne tiče se našeg genetskog koda; vjeroispovijedi naših roditelja koji nas krstiše, ili uopće nismo kršteni. To također nema veze što radimo, kako se zovemo, koliko smo stari. Novo rođenjem-promjenom koju dragi Bog čini u nama, po Duhu Svetom mi tako svijetlimo svojim životom drugima da prihvate Isusa Krista kao svog Spasitelja i odreknu se štovanja idola.

Novo rođenje je direktni dar Božji, dar odozgo. Ne stječe se po zasluzi, narodnosti! Dobiva se božanskom intervencijom, po milosti Božjoj kao odgovor na Božju ljubav i Božićni dar – Isusa Krista: o tome uvjerljivo svjedoči i evanđelje po Ivanu prva glava stihovi: 1-18 citiram stihove 9-13 i 16-17 stihovi. „Svjetlo istinito, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet. Na svijetu bijaše, svijet je po njemu postao; i svijet ga nije spoznao. K svojim dođe ali ga njegovi ne primiše. A svima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja. Onima koji vjeruju u njegovo ime, koji nisu rođeni od krvi, ni od tjelesne volje, ni od muževljeve volje, nego od Boga. Od njegove punine mi svi primismo milost za milošću. … po Isusu Kristu dođe milost i istina.“

Razlažem citirane stihove (a Vas molim da pročitate cijeli pasos, stihove Iv. 1, 1-18): kako u novoj seriji; Kreacija ili evolucija, možemo uočiti ništa ne nastaje slučajno, hirovito i bez plana. Knjiga Izreka u osmoj glavi opisuje, kod stvaranja svijeta; Isusa Krista kao sustvoritelja – mudrost koja je lebdjela nad djelima stvaranja. Tako stih devet nas vraća na spoznaju svoje biti: tko smo, kako stvoreni – svrhu i razlog i čiju sliku – lik nosimo! Djela u prirodi, kao i cijeli svemir govore o kreaciji Stvoritelja, Njegova Duha i stvaranja po LOGOSU – njegovoj riječi, ustvari Isusu Kristu!

Zašto svijet – ljudi ne upoznaše Stvoritelja? Po slobodnoj volji svatko je želio biti važan, neposlušan Božjoj riječi (Adam i Eva u raju), time više kad se uzoholi, želi slavu sebi i bježi od spoznaje Istine i svoje zadaće pod suncem. Jer neposlušnost, grijeh, samovolja čine ljude oholim, arogantnim. Tako čovjek umjesto da uživa u Božjoj blizini, zaštiti i vodstvu, luta, udara druge i sebe slušajući četo uz kušnje što je volja Sotone koji ga huška i vuče da griješi protiv dragog Boga i njegovih Zapovijedi.

K svojima dođe.“ O kome je ovdje riječ? Kad se Krist Gospodin pojavio u „punini vremena“ prvo je došao, k svojima Židovskom narodu! Ali oni ga nisu prihvatili (religijske vođe) za Mesiju (sjećate li se serije Crvena vrpca ljubavi?), Spasitelj je plakao i nad Jeruzalemom jer narod zaveden ljudskom naukom farizeja i saudiceja i drugih sekti, čekao je drugačijeg Mesiju, političkog osloboditelja od rimske okupacije uz matrjalno blagostanje.

A svima koji ga primiše“… Ovdje vidimo prvo: odaziv na ponudu Božje milosti, čežnju za istinom – duhovnom potrebe svoje duše. Jer svaki je čovjek donekle sklon tražiti utočište i duhovni oslonac, ili će ići u političku – nacionalističku nastranost (može biti i religijski opijum), ili slijepo slijeđenje religijske – utopističke organizacije, čije je geslo: „mi smo pravi“.

Mnogi religijski kršćani svih vjeroispovijedi se ne pitaju kako ispravno slijediti štovati Boga, što to znači i kako se držati – živjeti po evanđelju Isusa Krista! Mnoštvo ne zna za riječi Gospodina Isusa Krista: „Obratite se; ili „Tko se ne rodi odozgo ne može ući u kraljevstvo Božje“ Vidi evanđelje o Ivanu treću glavu!!! Zbog i duhovnog vjerskog neznanja mnogi ljudi na žalost i propast kršćanstva, i zbog lošeg primjera svećeništva će završiti u paklu. Već danas se plaća danak bezbožnosti, nemorala i Europe: milioni izbjeglica, milijarde Eura za osiguranje i hranu teroristima (čast poštenim osobama), koji teroriziraju, iskorištavaju humanost i ubijaju nedužne ljude. Možda je to kazna za iskorištavanje bivših (zemlje Balkana su još danas u tom ropstvu) kolonija koje su bile pljačkane materijalno i oduzimale kulturna blaga.

Biti djeca Božja; se ne postiže: zaslugom, vlastitom snagom-dobrim djelima, utjecanju izmišljenim „zaštitnicima“ već odazivom na ponuđeni dar Božića, Emanuela = Bog s nama! Božja milost se kaže i apostol Pavao: da je Isus Krist umro za nas grješnike. Tako u skladu Biblijskog nauka, novo rođenje je dar Božji, nije od djela da se tko ne bi hvalio! To nije obiteljska tradicija, niti krvna veza. Znam slučajeve kad se netko u obitelji nanovo rodi ukućani ga mrze (muslimani ubijaju) jer ne sudjeluje više u njihovim grješnim djelima.  

Ovdje vidimo da „vjera u Božje ima“ ima moć da sa božanskom snagom učini promjenu u duhu ponizna čovjeka, koga vodi vjera i volja kojoj Duh Sveti objašnjava tko je Jedini i glavni umro na križu Golgote i jedini Put za Božje kraljevstvo. Novo rođenje koje vodi u obraćenje je čudo Božje milosti, ljubavi koja želi pomoći Božjem stvorenju da bude dijete Oca nebeskog.

Od njegove punine mi svi primismo“ … Tako uočavamo prvo: Božju nepristranost, ljubav za sve narode svijeta u želji da se svi spase koji čuju i odazovu se na poruku evanđelja! Zaista dragi ljudi kad u vaš: moj i tvoj život dođe Božja milost a Duh Sveti učini promjenu novo rođenjem tada shvaćamo zašto je Isus Krist umro na križu. Tada odbacujemo svu uzaludnu ljudsku izmišljenu nauku, štovanje idola i okrećemo se Božjoj istini, ljubavi i miru u srcu koji daje Tro jedini Bog.

Zato slijedi u sljedećim nastavcima, važna pouka da Novo rođenje prati glad za Istinom i opasnost od povratka u bezbožno društvo.

Želim vam! Blagoslovljenu godinu ovu; mnogo radosti, ljubavi, mira i

                                      SVETI POLJUBAC

Što znamo o svetom poljupcu koji apostol Pavao spominje u svojim poslanicama, kao što se nalazi u cijeloj Bibliji? U Novom zavjetu nalazimo na dvanaest mjesta da trebamo pozdravit poljupcem jedni druge. Po Biblijskoj etici ovdje je isključen poljubac u usta (to pripada samo braku između muža i žene). Biram dva mjesta koja apostol Pavao ističe da vjerni pozdravljaju poljupcem jedni druge (sjetimo se da je Juda poljupcem označio-izdao Krista). Prvo je mjesto poslanica Rimljanima 16, 16: „Pozdravite jedni druge svetim cjelovom!“ upotrjebljena riječ za poljubac, cjelov a u 1 Korićanima 16, 20: „Pozdravite jedni druge svetim poljupcem!“ Po grčkom originalu je cjelov a znači zagrliti, poljubiti u obraz.

Što me je navelo da napišem ovu temu? Kako sam u mirovini i volim dvije zemlje; prva je moja Domovina na nebesima a druga u kojoj se nalazim od tih dviju zemalja – Hrvatska ili Finska. Ali sam primijetio da u ovo naše pogansko i post modreno doba kad se bijeda nemorala ističe na svakom koraku naročito u pojedinim medijima a hladnoća ljudskih odnosa u porastu kao i žalosna činjenica da rodbinu od drugog koljena ne poznajem /o. Znam da u istom naselju žive 5 rođaka /inja drugog koljenja s obiteljima ali jedni druge ne poznaju. Vjerojatno se sretnu negdje u gradu (siguran sam da je to i sa mnom, jer me trideset godina nije bilo u Dalmaciji) ali ne znaju da su upravo se mimoišli s rodbinom.

Također ova čežnja da se poljubi jedne druge izrasta iz božanskog Očeva srca i zapovijedi Isusa Krista! jer najveća Zapovijed glasi: Ljubi Gospodina Boga, svim … zatim svom bližnjega, kao samoga sebe! Također je da velike religije uopće ne prakticiraju međusobne pozdrave rukovanjem. Po pritužbi ljudi koji rekoše: Hladni i gladni duhovno smo došli u crkvu takvi i otiđosmo. Dok razne sekte dobrodošlicu i rukovanje, neke i poljubac obilno kriste za svoj imidž i mamac za slijedeći dolazak. Tako biblijska riječ kaže iz poslanice 1 Solunjanima 5, 26: „Pozdravite svu braću svetu poljupcem.“

Nedostatak srdačnosti, ljubaznosti i u obitelji i društvu i crkvi rađa sve veću otuđenost i osamljenost koja ima i crnu negativnu stranu. Također je dobro kome možete dati poljubac u obraz a kome ne (ne mislim na nacionalnu pripadnost), već na kultulorošku razliku i da je druga osoba nevjernik, bludnik ili pijanac. Znam za slučaj s neugodnim posljedicama; kad je draga osoba dala poljubac svojoj rođakinji, njegova ga je obitelj zbog toga ismijala. Tako drago osoba nije više došla ni blizu svojoj rodbini i povukla se u sebe.

Na žalost sam primijetio da na mnogim područjima života strahovito fali znanje i učenje o mnogim važnim malim ali veoma značajnim temama iz svakodnevnog odnosa sa ljudima kao i sveto dolično biblijsko ponašanje u mnogim prilikama, situacijama života. Vidite što učini grješna žena kad dođe u kuću da oda počast Isus Kristu a domaćin ne učini ništa; Luka 7, 45: „Ti mi ne dade cjelova; a ona otkako uđe, ne prestade cjelivati mojih nogu.“

Iz ponizne osobe izvre ispravan stav i uljudno ponašanje. Na žalost sam uočio da mnogi ljudi (muški ili ženske) ne znaju – nemaju znanja kako se dostojno etički, biblijski, bontonski ponašati i pravilno izražavati svoje osjećaje. Kultura odrastanja, primjeri roditelj, životne okoline mnoge je zarazila nekulturom i primitivnim ponašanjem: psovanjem, nepozdravljanjem i brutalnošću. Zbog neznanja i odrastanja bez nježnosti, bliskosti i međusobne ljubavi, prvo u obitelji, okolini ljudi postaju udaljeni jedni od drugih, povuku se u sebe i od tada su skloni nastranostima, lošim mislima i život im nije dragocjen.  

Znam, čuo sam riječ dečka: otac me nije nikad poljubio, žene reče ne znam za zagrljaj moje majke. Dakle što netko nije doživio, osjetio ne može dati drugima. To je isto tako da Biblija dobro uči, ali nema učitelja i odaziva koji treba primijeniti u praksi.

Kako je dragi Bog i ljubav, On nas ljubi mi obraćeni trebamo biti izvršitelji Božje riječi ako nam je Biblija autoritet!

Dragi Spasitelj Isus nama kaže: Po ljubavi će se spoznati da ste moji učenici-vjernici!

Draga osobo, vjeruješ li zaista u Božju ljubav?

Pomažeš li ljudima da otvore svoja srca Božjoj ljubavi?

Svjedočiš li ljudima tko te ljubi i prihvaća sebe, ovakvu kakva jesi upravo sada?

Nova godina te poziva na ljubav i obraćenje i primanje Božje ljubavi, da bi mogla ljubiti druge! Neka ti bude za iskorak i srdačnije odnose sa svojim bližnjima uz poljubac ljubavi!!!

Zato neka: mir, ljubav i radost Vas prati u Godini Novoj! 

 

                                      38. DOVOLJAN JE SAMO JEDAN

Ovdje ne mislim da za spasenje ima samo jedan jedni Spasitelj Isus Krist, već da se zlo širi i uništava dobro dovoljan je samo jedan čovjek. Skoro prije 500 godina; jedan čovjek se iskrcao sa španjolske lađe u Meksičkoj luci i prouzročio smrt tisuće nedužnih Meksikanaca. Taj čovjek je bio vojnik pod zapovjedništvom Panfila de Narvareza, a bolovao je od velikih boginja. Vojnik to nije znao, ali kud se kretao zarazio je domaće stanovništvo novom bolešću. Ishod je bila epidemija velikih boginja koja je usmrtila tisuće.

Samo jedan čovjek, više bolešću nego oružjem uništio je tolike živote. Ne znajući kontaktirao je s ljudima koji nisu ništa smuljali, ali to ih je dovelo do tragedije. Uništavajući uzročnik te pogubne bolesti prenosio se s jedne osobe na drugu. Slično tome se događa ma žalost i danas u duhovnom području. Cijele vjeroispovijedi su pale u nemoralnu zarazu: pedofilstvo, blud, liberalna teologija koja tolerira svaki grijeh, opustošile su vjerski život u Europi. Epidemije se ne odnosi samo na moralno područje već i sa bolešću ogovaranja, kletve s proklestvom dolaze neljubazni riječi koje pustoše odnose u obitelji društvu, Saboru i crkvi.

Sotona nas rešeta kao to se rešeta prosijavalo nekoć žito na guvnu da se izdvajanja od pljeve i štetnog otrovnog kukolja. Tada nezadovoljstvo iz više razloga tjera ljude dalje od crkve koja više nije moralni uzor, nema ljubavi, pravde već cvata trgovina i religijski biznis, hodočašća i druge ljudske umotvorevine. Ako ste čitali u knjizi Otkrivenja, pisma sedmorima Crkvi drevnog bliskog Istoka (male Azije); zašto ih kori i opominje Gospodin nad vojskama, Isus Krist?

Crkvu u Efezu, zato što je: „svoju prvu ljubav ostavila.“ Crkvu u Smirni: „Ništa se ne boj muka koje te čekaju, đavo će neke od vas baciti u tamnicu. Budi vjerna do smrti dat ću ti vijenac život.“ Crkvi u Pergamu: „Trpiš neke koji drže nauk Bileama koji je učio Izraelce da sudjeluju u gozbama u čast idolima i sudjeluju u nemoralu.“ Crkvi u Tijatri: „Dopuštaš ženi Jezabeli koja tvrdi da je proročica, da uči i zavodi moje sluge da griješe bludno i da sudjeluju u gozbama u čast idolima (kipovima i slikama).“ Crkvi u Sardu: „Tvrdiš da si živiš a mrtav si. Sjeti se kako si primio Riječ, čuo, pa drži i obrati se.“ Crkvi u Filadelfiji piše sasvim suprotno od ostalih crkvi: „Jer si postojano održao moju riječ, i ja ću tebe sačuvati od časa kušnji koje će doći na čitav svijet.“ Crkvi u Laodiceji: Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, izbljuvat ću te iz svojih usta. Ja korim i kažnjavam sve koje ljubim. Stoga budi revan i obrati se!“ od sedam crkvi samo je crkva u Filadelfiji dobila pohvalu.

Tako grijeh preko jednog čovjeka zarazi cijelo mnoštvo; koje u neznanju ili duhovno slijepo hoda širokim putem u pakao. zato je važno spoznati ili pronaći istinu pogotovo na duhovnom vjerskom području. Apostol je tako utvrđivao u vjeri Crkvu u Kološanima: Kako ste primili Gospodina Isusa Krista, tako nastavite u njem živjeti: u njemu čvrsto ukorijenjeni i učvršćivani vjerom.“ Provedena su istraživanja Instituta za društvenu znanost sa postavljanim pitanjima: 1. Je li Isus ikad sagriješio? 2. Je li Isus uskrsnuo od mrtvih? 3. Uče li sve religije iste temeljne istine? mnogi koji su se smatrali kršćanima nisu dali odgovore na ta pitanja. Jedna četvrtina tako zvanih kršćana, izjavili su da je Isus počinio neki grijeh. Jedna trećina da Isus nije uskrsnuo, a duga trećina da sve religije su dobre i da uče isto. Također je provodna javna anketa za televiziju u velikom gradu Skadivaske zemlje s pitanjima: Zašto slavimo Božić i tko je glavni heroj? Mnogi naročito mladi nisu znali što se dogodilo na Božić, tko se rodio. Heroj Božića je djed Mraz jer dijeli darove. Zar ovo ne govori da Europa živi u religijskom (vjerskom) mraku.

Pravi odgovori na spomenuta pitanja tiču se jasno iznijetih postavki u Bibliji. Temelj su kršćanske vjere, morala i duhovnog procvata svake obraćene osobe. Zato se upitajmo, što poduzeti da budemo sigurni kako smo „čvrsto ukorijenjeni i učvršćivani vjerom“? Dakle danas je veoma važno znati istinu ne na ljudskom nauku, ideologiji, dogmi vjeroispovijedi, već na živoj i nepromjenjivoj Bibliji. Zato je važno poznavati osobe (svećenike) kojim je autoritet Biblija i kao njihovo životno svjedočanstvo da žive po napucima Bože riječi. Također   je važno moliti da nas Gospodin, sačuva od krivog učenja i lažnih učitelja.

Svima Vama, dragi ljudi, čestiti Božićni blagdani i Božje vodstvo u Novoj godini!

                              37. KRADLJIVCI RADOSTI

Zašto toliki kršćani ne doživljavaju radost, koja dar Duha Svetoga kako piše u poslanici Galaćanima 5, 22? Gledam nedjeljom ljude koji rade u trgovačkim centrima, većina njih je žalosna i neraspoložena. Tko to krade ljudima radost života? Lista nabrajanja bi bila dugačka. Ne ulazim u političke, feudalne, religijske zamke koje drže ljude dalje od radosti: duha, duše i tijela. Ali imamo tri psifički, posljedična zloglasna kradljivca radosti: briga, strah i stres.

Njih treba svjesno registrirati u svom srcu-umu i uhvatiti se s njima u koštac. Ako ih ne prepoznajemo, živimo u tjeskobi i nemiru. Također ova tri nevidljiva neprijatelja našeg duhovnog razvoja i radosti života, mogu osobu koja ih ne prepozna voditi u različite ovisnosti, ili ropstvo manipulanata koji takve ljude hvataju u svoju mrežu laži i obmane. Dragi Spasitelj je rekao: Dođite k meni svi vi koji ste: tužni, umorni i opterećeni, ja ću vam dati odmor- pokoj duši.

Brigu možemo opisati kao neobičnu tjeskobu u vezi nečega što se može dogoditi ali i ne mora. To je stvar našeg unutarnjeg nemira i nesigurnosti. Vjerni kršćani su zato stavili ukrašeni napis u svoj dom: „Jučerašnji dan je prošao. Sutra ne znamo što će se dogoditi, ali danas nam pomaže Bog.“

Stres je posljedica napetog života rastrganog između obaveza koje nas pritišću jer smo nesigurni u sebe. Tu je pritisak mobilne tehnike koja nas kao robote gura u svoj točak. Pritisak na poslu, obaveze koje treba ispuniti, mobing i nemilosrdna utrka za materijalnim stvarima i preživljivanjem u svijetu zla i nepravde.

Strah je unutarnji neprijatelj bilo zbog fizičke opasnosti koje danas vrebaju na svakom mjestu. Sjećate li se pjesme: Opasnost prijeti dragi ljudi? Koliko je sredstava uloženo nakon terorističkih zločina za sigurnost u svijetu? Moglo se tim novcem otvoriti milijune radnih mjesta. Ali jedna druga vrsta straha je još gora. Strh od neuspjeha, strah zbog neznanja a time strah što nam se sve može dogoditi. Strah kažu ljudi ima velike oči. Strah je često posljedica nepovjerenja u ljude koji često razočaraju, ali i pouzdanja u samog sebe. Strah zbog nepoznatog je povezan s našom vjerom – znanjem i onog koji je veći i jači od svega zla koje nas pritišće. Zbog ova tri unutrašnja neprijatelja psihijatri, neurolozi, dušobrižnici imaju puno posla.

Vjera je lijek svim ovim neprijateljima naše duše i tijela. Vjera koja rađa pouzdanje i donosi mir srcu i duše koje onda razmišlja pozitivno, raduje se životu gledajući i doživljavajući stvari s božanske strane. Drevni prorok Izaija 51, 11 nas poučava: „Oslobođeni od Gospodina vraćaju se i dolaze pjevajući na Sion. Na njihovim glavama sja vječna radost. Njihovoj je dio radosti i veselje. Nestalo je brige i uzdisanja.“ Zato je važno imati ispravni odnos s Bogom. Vjeran čovjek olakšava teret života; prvo kod križa Golgote, grijehe i dileme, molitvom dobiva nadahnuće i predaje svoje sve potrebe, brige, iskušenja – izazove u Božje ruke.

Bez obzira što i tko uzrokuje naše brige, strah i stres, nas u krajnosti želi udaljiti od Boga i uhvatiti u svoju mrežu da nas zloupotrebi, iskoristi i naplaćuje sve to zbog našeg nepouzdanja ili neznanja u Boga i njegovu divnu milost koja daje pravi lijek bolesnoj i ranjenoj duši. Vjera se oslanja na Boga (a ne na kipove i slike,) kojemu možemo doći svakog trena po Isusu Kristu. Duh Sveti jača našu snagu srca da um može se mirno prepustiti u Božje ruke.

Zato snagom vjere i ljubavi koja nam svakog jutra dolazi preko Duha Svetoga, oduprimo se tim zlim kradljivcima radosti. Obnavljajmo svakodnevno osobno zajedništvo s Svetim Trojstvom, rastimo u vjeri, druženju i služenju. Molitva je najbolji lijek protiv tri napasnika i drugih izvana koji nas tlače i pritišću nepravdom, mrmljanjem i zlim namjerama. Mnogi će reći: sreća ovisi o okolnostima; to je stav nevjernika, ali prava sreća po Bibliji je unutarnja stvarnost – prisutnost tihog gosta naše duše (Božić je prigoda za to da čestitamo mu spasonosni čin rođenja za mene i tebe), koji na poučava, tješi, liječi i puni s božanskog izvora trajnom radošću. čitajte Psalme da sami osjetite radost srca koje traže i čekaju Boga i nalaze duši: mir, sigurnost i nadu za trajnu radost o kojoj je pisao prorok Izaija!

Svim ljudima, vama dragi čitaoci; Blagoslovljeni Božićni blagdani i uspješna neka bude Nova Godina! S ljubavlju želi svećenik Jakov!

 

                                                     36. ISTINA U LJUBAVI

Kad čovjek najbolje spozna sebe? Kad se pogleda u ogledalu ljubavi Božje. Kako Gospodin gleda u naše srce a ne na našu vanjsku sličnost bila ona lijepa ili manje lijepa. Što dakle nosimo u svom srcu? Spoznaju istine ili neznanje koje grdi prvo nas i sve druge oko nas. Kad sam čitao 23 glavu knjige proroka Jeremije, za'pali mi u srcu ovi stihovi 10b-11a: „Težnja je njihov zločin, i nepravda je njihova snaga. Jeste, i prorok i svećenik su opaki.“ Kako reče ona osoba: da su nam svećenici uzor bilo bi nam svima bolje. Dobro znam kako je teško podnositi ohole bahate ljude koji se hvale svojim djelima, služeći se lažima i ugađajući svom krugu bezbožnika. Kažeš im s ljubavlju s istinom a oni to ne podnose jer su olako shvatili što znači biti kršćanin i koja je odgovornost govoriti ljudima što sami ne žive ili još veća tragedija vodeći ljude za sobom u pakao.

Apostol Pavao piše mladom slugi Timoteju (2 Timoteju 2, 19-26; dobro je pročitat cijelu drugu glavu), citiram 24 stih: „Sluga se Gospodnji ne smije svađati, već prema svima biti ljubazan, sposoban poučiti i pretrpjeti.“ Što je nagnalo apostola da ovako piše mladom kuriru evanđelja? On je želio da Timotej bude obziran i pažljiv u promicanju istine! Ne da ima obrambeni i napadački stav. Kad se ljudi protive istini (takvih je danas na milione iz različitih razloga), treba ih ako žele slušati blago s pažnjom saslušati i ukazati što je Božja volja za njihov život. Samo dragi Bog mijenja srce i vodi ga do pokajanja i obraćenja, naravno ako čovjek to želi.

Upoznavanje, naročito duhovne istine je veoma važno iz više razloga: ljudi misle da su spašeni jer su kršteni. Velika zabluda; ljudi nesvjesno sjede u društvu sa sotonom (njegovim slugama) a da nisu svjesni opasnosti da će im duša završiti u paklu. Lukava mreža Sotone ljude drži u ropstvu da vrše njegovu volju. Zato svaki obraćeni kršćanin /ka treba se „boriti za vjeru koja je predana svetima“ vidi Judinu poslanicu! Tako da ne budemo nesmiljeni (poput sektaša) neprijateljski nastrojeni (kao ni u ime svog boga te ubijam) već govoriti, životom svjedočiti za istinu s ljubavlju koju Duh Sveti stvara i šalje dalje iz naših srca.

Zapamtimo, vjera suprotno religiji kao i zadobivanje za političke stranke, ne postiže se upotrebom sile, propagandom već ljubavlju kad osoba dozvoli – otvori vrata srca da Isus Krist koji kuca može doći u duhovni život. Prvi je korak, dolazak k križu i priznaje grijeha. Bez obzira što je apostol pisao crkvenom službeniku to se odnosi na svaku vjernu osobu. Oni dragi ljudi koji se protive evanđelju, nisu naši neprijatelji već žrtve i našeg neprijatelja – Sotone. Oni mogu po milosti Božjoj biti oslobođeni od vlasti i utjecaja Sotone, ali im treba svjedočiti i govoriti pažljivo i nježno istinu s ljubavlju, slušajući vodstvo Duha Svetoga.

Zaista, zaista istina bez ljubavi je dogma, (na neki način bomba) koja neće dirnuti niti jedno srce. Također ljubav bez istine je sentimentalnost, sažaljenje koja neće dotaknuti čovjekove srce. I kad se istina prenosi s ljubavlju i darom Duha Svetoga, tada Duh Božji djeluje i na blagoslovljen i sveti način uvodi čovjeka u potrebu obraćenja i zajedništvo s Isusom Kristom. Zaista na putu svjedočenja istine niste nikad sami ako to činite poniznim srcem. Tada smo posuda koja preljeva svetu vjeru iz svog srca za miris i spoznaju drugima Isusa Spasitelja.

Apostol nas dalje uči: Provodimo u život istinu u ljubavi i tako učinimo da sve uraste u Sveti hram – Isusa Krista koji je glava Crkve!“ Naše poznavanje istine – kršćanskog nauka može biti djelotvorno i da: Duh Sveti prosvijetli ljude koji žive u neznanju, da uzdignemo ljude iznad materijalnih i zlih stvari, da obogatimo ljude kad počnu po vlastitom svjedočanstvu čitati Bibliju da bi shvatili i prihvatili istinu je od samog Gospodina i konačnici da bi njihov život po svjetlu evanđelja bio kvalitetniji, plodniji, korisniji i bogatiji u miru, radosti i ljubavi!

                      ISTINA MOŽE BOLJETI, ALI LJUBAV UBLAŽUJE BOL!

 

 

                                  

                                                     23. SIGURNA ZAŠTITA

Nakon predhodnog članaka o djelovanju zlih duhova i Svetog Duha. Želim vas dragi posjetitelji ove web stranice dodatno učvrstiti u vjeri u trojedinog Boga. Kako smo u predhodnom članku mogli čitati, o bojnoj opremi Božjoj izloženoj s usporednoj slici nekoć rimskog vojnika. U životu svake drage osobe postoje mnoge i moralne opasnosti za sve nas. Apostol Pavao nas upozorava: „Dakle, tko misli da stoji u vjeri neka pazi da ne padne.“ U molitvi Bogu u ime Isusa Krista sa poniznošću, pazimo a sebe i oboružajmo se danom nam sposobnošću, razumom, poukom iz Biblije, primjerima opisanim u njoj da se potpuno oslonimo na Boga, koji nas štiti, ljubi i želi voditi, često držeći na dlanu. Gospodin nam daje oklop istine ali ga trebamo imati na sebi. Praktični život s Bogom je najbolje svjedočanstvo svijetu i sigurna zaštita od sila zla koje je Isus Krist pobijedio u čije ime i mi pobjeđujemo.

Zato ne trebaš se bojati; nevjere svijeta, zastrašivanja neprijatelja evanđelja i kušnji od zla. Tebi je sada vidljiva zaštita, sigurnost, garancija i mir po Isusu Kristu. On je sve učinio. Sve je platio. Zbog osjećaja koji nas često hoće vratiti u prošlost i podsjetiti na grijehe su kušnje zloga, imaj sigurnost. Božji Sin je pobijedio na Križu i uskrsnućem nam pribavio i pokazao našu sigurnost vodeći nas svojom rukom. Sve je učinjeno i sigurno, nema potrebe bilo što platiti, bilo što dodati osim da budeš drago biće ponizno i prihvatiš sigurnost vjerom u Krista Isusa.

Sigurnost ti je zajamčena i u sutrašnjem danu. Ne smuljaj. Gospodin drži svoja obećanja. Pisano je: Isus Krsit je isti; jučen, danas i svu vječnost. Također oh nastavlja u poslanici Kološanima 1, 10-14: „Molimo Gospodina da živite dostojno njega te mu u svem omilite, da budete plodni (kreativni) u svakom dobrom djelu i rastete u spoznavanju Boga. Ojačajte se svakom snagom po sili njegove slave, da sve podnosite u strpljivosti i ustrajnosti s radošću. Zahvaljujemo Ocu koji nas čini sposobnim da budemo subaštinici svetih u svjetlosti. On nas izbavi iz vlasti tame i premjesti u kraljevstvo svog ljubljenoga Sina. U njemu imamo otkupljenje, njegovom krvlju oproštenje grijeha.“ Dakle sve nam je osigurano, prihvatimo to s vjerom i hrabro koračajmo Božjim putem!

Tako na osnovu Božje riječi imamo: sigurnu zaštitu, zajamčenu blaženu budućnost, svetost po Isus Kristu s Duhom Svetim koji živi u nama! Zato je Pavo mogao reći u Galaćanima 2, 20: „Ja živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni.“ Zato ne povodimo se osjećajima kad nas zahvati malodušnost, iznevjere tako zvani kršćani i napastuje Sotona jer želi da nas vrati u svoje stado, stado raspuštenih nevjernika. Znajte da nas ništa ne može rastaviti od Kristove ljubavi, ako se čvrsto držimo Božje riječi, koja nam je ujedno i obrana, zaštita i oružje protiv Sotone i njegovih slugu.

Psalma 46 je himna Božjoj zaštiti, pouzdanju i sigurnoj pobjedi! Stih drugi glasi: „Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.“ Svi mi imamo kakvu takvu ostavštinu od svojih roditelja. Možda se svađamo oko te ostavštine? Rado za sebe odabiremo predmete koji su vrijedni? Ali ja nakon obraćenja želi da moja kći po vlastitom primjeru nađe utočište i sigurnost u Bogu, kad je zahvati životna oluja. U psalmu 46. Tri puta se spominje: „Naša je utvrda Bog Jakovljev.“ Dakle ako sam nalazim utočište od nepravdi, zla i muka koje mi zadaje nevjerni svijet, tada će i moji bližnji naći utjehu, zaštitu i sigurnost u Božjoj ruci. Da moja i tvoja vjera se najbolje pokazuje životnim primjerom.

Kad živimo s Bogom i za Njegove ciljeve, tada za sobom ostavljamo trajnu i dobru ostavštinu.

Kakvu sliku ili dojam dajemo svojim životom i ostavljamo drugima? S kojim stavom? Poniznim ili ponosnim – oholim? O tome u slijedećoj temi. Poniznost nasuprot ponosu.

Mir, ljubav i radost od spoznaje Boga neka je u srcu vašem!

 

                                 22. BORBA IZMEĐU SVIJETLA I TAME

Život nije tako jednostavan kako se misli. Također kršćanski život nije šala. Jer kad smo se obratili prešli smo u Božji ustroj izmakli po križu Golgote sotonskom ustroju i vlasti. Možda ti je riječ ustroj drago biće nepoznata, ali ona znači red, disciplinu i poslušnost! Svakako u kršćanski život još se podrazumijeva, poniznost, skromnost, zahvalnost i vjernost a kruna svega je ljubav, Agape – ljubav! Kako nas uči i poslanica Efežanima u 6 glavi stihovi 10-18:

„Uostalom, jačajte se u Gospodinu i u njegovoj silnoj snazi! Obucite se u punu Božju vojnu opremu da bi ste se mogli održati protiv đavolskih zasjeda. Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstva, protiv Vlasti, protiv upravitelja ovog mračnog svijeta, protiv pakosnih duhova u zračnim visinama. Zato uzmite Božju vojnu opremu da bi ste se mogli oduprijeti u zli dan te ostati uspravni do kraja! Stojte tako što ćete opasivati svoje bokove istinom, oblačiti oklop pravde, te se obujete spremnošću za evanđelje mira! A iznad svega uzmite štit vjere kojim ćete moći ugasiti sve ognjene strijele đavla! Stavite na glavu kacigu spasenja, u ruke uzmite mač Duha koji je Božja riječ! Svakom molitvom i prošnjom molite se u Duhu u svako vrijeme, uz to bdijete sa svom ustrtajnošću i molitvom za sve svete. Molite.

Ovdje nas se jasno uči božanski ustroj. Pišući crkvenoj općini u Efezu Pavao je ovo sročio gledajući pred sobom boju opremu rimskog vojnika. U borbi protiv zla i njegova kolovođe Sotone nismo bespomoćni, i jer smo na strani Pobjednika koji je pobijedio Sotonu i smrt. Dakle, kad smo prešli na novi način (duhovni način) života, Sotoni to nije svejedno na našem kršćanskom putu on nam stavlja veoma lukavo zamke i različita iskušenja. Kako vidimo iz teksta imamo: zle duhove koji djeluju preko Poglavarstva = državnika ovog svijeta, koji preko „Vlasti“ parlamenata donose protiv kršćanske zakone za nemoral, korupciju i toleranciju zla. Vrhovnici su ljudi koji upravljaju određenim područjima ljudskog života bilo u crkvi, školi, županiji ili općini. Demoni su pali anđeli koji se kriju iza lažne nauke štovanja božanstva; idola pod maskom slika, kipova i ikona. U knjizi o Sudcima nalazimo na otpad Izraelaca od Boga da su stali štovati Ašer božicu plodnosti (bludnosti) i kraljicu neba.

Nečisti duhovi su oni koji se trude razarati brakove, uništavat zdrave odnose između muža i žene, rušit obitelji Njihov je predstavnik bal, poganski bog filistejaca, drugim naroda, ali su ti isti duhovi aktivni veoma danas, su na vrhuncu svoje moći. Tu su prijevarni duhovi koji djeluju u religijskom nauku, kojim odvlače ljude od spoznaje Boga i jedinog puta spasenja. U poslanici drugoj Korićanima nas se poučava: 4, 2-4: „Odrekli smo se tajnih i sramotnih strasti; ne živimo u lukavstvu niti izopačujemo riječ Božju, nego se naviješćivanjem istine preporučujemo svakoj ljudskoj savjesti, pred Bogom. Ako je naše evanđelje zastrto, zastrto je onima koji propadaju. Bog ovoga svijeta (Sotona) zaslijepio je umove nevjernika da ne vide svijetlo slavnog evanđelja Krista koji je Božja slika.“

Gdje djeluje Duh Sveti djeluje i zli duh u ovom slučaju iz Djela apostolskih 5 glava 1-11 doznajemo da su u zajedništvu vjernika bili Ananija s ženom Safirom; oni poput drugih prodaše njivu, ali dio novca zadržaše za sebe. Dakle služili su se lažju. Tko stoji iza laži? Tko stoji iza: astrologije, magije, gatanja, vračanja i kulta mrtvih na kojima religije zgrću ogromno bogatstvo? Sigurno ne Božji Duh, Duh istine, ljubavi, mira, radosti i pravog štovanja Boga u duhu i istini!!! Pročitajte 5 Mosijevu knjigu 18, 10-18, pa zaključite sami.

Tko dakle ima i vlast i vrhovni autoritet i pobjedu i u ovom svijetu? Knjiga Otkrivenja 17 glava stih 14 uče vječnoj istini. „Zaratiti će se s Jaganjcem i Jaganjac će ih pobijediti, jer je Gospodar nad gospodarima i Kralj nad kraljevima. S njime će pobijediti pozvani, izabrani i vjerni!“ Zato drago biće hrabro budi na strani pobjednika. Zli duhovi ti ne mogu ništa ako s e držiš Biblije, vjeruješ u Sveto Trojstvo i ponizno koračaš putem vječnog života. Dalje nas uči knjiga Otkrivenja u 21, 6 i 7stihu: „Gotovo je. Ja sam Alfa i Omega: početak i svršetak. Ja ću žednom dati iz izvora žive vode besplatno. Onaj koji pobijedi baštiniti će ovo, i bit ću mu Bog, a on će meni biti sin.“ Dakle ti ja s Isusom Kristom imamo vlast nad zlom i njegovim poglavarom Sotonom. Zato stojmo čvrsto s Kristom na stijeni evanđelja, ljubavi i istine.

Što misliš gdje će završiti svi koji su pod utjecajem različitih zlih duhova iz drevnih poganskih božanstva u Bibliji, jer sve objavljeno zato čitaj Bibliju. Jer za zle ljude i konačno sve zle duhov je pisano; Otkrivenje 21, 8: „Strašljivima, nevjernima i nečistima, ubojicma i bludnicima, vračarima i idolopokonicima i svim lažljivcima – dio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt.“

Zato poput drevnog Jošue i ti hrabro reci s pomoću Božjom: Ja i moj Dom ćemo služiti Gospodinu Bogu. Djelom Isusa Krista, snagom duha po Duhu Svetom.

                                                  21. POD ZAŠTITOM RIJEČI

Naslov je mogao glasiti: pod zaštitom Biblije, ali u nekim Biblijama ima apokrifnih knjiga; npr. Makabejci, Estera, Tobi, Judita i Priče, kojih nema u TORI Hebrejski Stari Zavjet. Neki tekstovi tih knjiga, dvije Makabejcima, Tobi su suprotne cjelokupnoj objavi Biblije, Juditina knjiga govori o magiji što Biblija zabranjuje. Sve su te knjige nastale poslije 400 godina prije Krista, kad je prestalo objava proroka i počelo vrijeme iščekivanja pojave Mesije. Tako je ovaj naslov pouzdan: zaštita pod Božjom riječi: „Jer sva su Pisama inspirirana Duhom Svetim koji je vodio Božje ljude da nam daju pouzdanu objavu volje Božje za naš spas i zaštitu“ (slobodan izraz na osnovu 2 Petrove 1, 20-21 i 2 Timoteju 3, 16-17)!

Zato je važno pogotovo danas, kada je oko nas mnogo laži i podvala, mnoštvo trutova i oholih ljudi, prijevarnih učenja (više u slijedećoj temi), biti siguran kome mogu povjerit svoj život i pod čije se vodstvo staviti: da li pod vodstvo Duha Svetoga ili pod vodstvo i laži Sotone. Tko nam garantira što je ispravno? Tko nas neće prevarit? Tko pokazuje pravi put? razmišljajmo i potražimo sigurno utočište svoje duše! Tko je došao na ovaj svijet da nas spasi? Samo Gospodin Isus Krist! To nam garantira sveta Biblija, koju su stoljećima zabranjivali čitati i oduzimali od kršćana (naročito srednji vijek). Samo za odlazak u Božje kraljevstvo Isus Krist daje vizu – i sam vodi kako je pisano (Ivan 14, 6): „Ja sam put, istina i život. Nitko ne može doći Ocu osim po meni.“

Zato nam valja prihvatiti sve iz Biblije ili se ne igrati s Božjom riječi! Poznavati Bibliju samo teoreski (kao farizeji Toru) a živjeti kao nevjernici, oholi i uzeti samo ono što nam grješnima odgovara iz Biblije je promašaj na Putu života. Kad znamo pogotovo kad smo se obratili što u Bibliji piše; trebamo s pomoću Duha Svetoga to i vršiti! Zapamtite! Praksa i teorija – znanje treba da idu skupa, inače smo samo glumci koji sjede na dvije stolice. Zar biblijska izreka ne kaže: Znanje rađa oholost, a ljubav djeluje i stvara poniznost! Zato ponizan pristup i kod čitave Biblije je važan jer tada nam Duh Sveti otvara oči srca da razumijemo što je napisano i to baš za nas, naš odgoj, radost i ljubav koja rađa, izgrađuje vodi i liječi.

Dragi Bog nas ljude stvorio je da budemo slobodni a ne robovi. Dao nam je i daje slobodu izbora: kao Evi i Adamu, anđelima Božjim; Sotoni i drugima anđelima, ali Stona kako je bio Lucifer = svjetlonoša, htjede biti sam bog. Kako vidimo u knjizi o Jobu imao je slobodan pristup Bogu dok nije potpuno otpao od njega stvarajući svoje kraljevstvo (više u sljedećoj temi). Zato svima grešnicima koji drže Bibliju za autoritet je Isus Krist dao moć da budu djeca Božja i da slobodno po svojoj volji se odluče da li žele završiti u Raju ili bez praktičnog životu u svijetlu Riječi otpasti i postati plijen Sotone. Nema neutralnosti, niti srednjeg puta u Raj.

Svijet nas potiče da budemo mi u središtu sa svojih oholim stavom, pohlepom, požudom i nenormalnim životom. Npr. u 3 knjizi Mojsijevoj 20 glavi na se uči: „Ako muškarac sagriješi s drugim muškarcem kao sa ženom, počiniše obojica sramotu. Moraju se kazniti smrću. Krivi su smrti.“ (13 stih). Kako onda objasnit da oni koji drže Bibliju u rukama s tisuće drugih raskalešnika vrše; homoksesualne radnje, pedofilstvo, lezbejstvu i druge nemoralne stvari. Upravo zato što su odbacili spoznaju Boga mada znaju za Njegovu riječ.

Zato drago biće ti si dragocjeno u Božjim očima, Biblija ti je dana da bude kompas i vodič kroz život. Ponizno čitaj Božju riječ i tada će ti Duh sveti pomoći i anđeo čuvar. Moli se i otkrij svoj način kako služiti s ljubavlju dragom Bogu. Za tebe je pisano: Ne boj se i ne strahuj! Kud god da pođeš s tobom sam ja – Gospodin Bog. …

 

                                                        20. SVE JE PLAĆENO

Kad znamo da je grijeh otklonjen i da smo predali svoj život Isusu Kristu, a ipak grijeh nas nekad zaskoči. Što čitamo u 1 poslanici Ivanovoj druga glava? Pišem vama koji ne činite grijeh.  Ako netko učini grijeh, nama je kod Oca zagovornik, koji je pravedan, Isus Krist. On je naš grijeha posrednik i zagovara nas kod svog Oca. On je umro za sve grijehe onih koji s e pokaju i dođu k njemu. Ali to ne znači da po onoj: Ispovjedi se pa opet griješi; mi obraćeni činimo tako. Božja riječ nas uči suprotno: Neka nikakva ružna riječ ne izlazi iz vaših usta, nikakvo djelo kojim žalostite nebeskog Oca, to ne priliči djeci Božjoj. Mi često padamo u grijeh, ali hrabro to priznajmo i ne ponavljamo grijeh koji počinismo.

Oproštenje Isusa Krista je trajno. On zna našu ljudsku slabost, ali nas Svetim Duhom poučava što nam je činiti i kako se koristiti: Bojnom opremom Božjom tako jasno i slikovito prikazanoj u poslanici Efežanima šesta glava stihovi; 12 – 18! Molim vas pročitajte! Dakle obraćeni Božji ljudi nemaju izgovora da ponovo i ponovo čine grijehe. Slučajno se mogu dogoditi nenamjerne pogreške jer Stvoritelj zna našu nesavršenost, slabost i sklonost da više smo skloniji činiti zlo nego dobro.

Prije nego si drago biće povjerovalo i prešlo prag nevjere u vjeru, dragi Spasitelj zna kakav život te s njime čeka. Na tebi i meni je dali ćemo upravljat svoj život po navigatoru Duhu Svetom čvrsto držeći se Biblije ili kao slobodna bića ići širokim putem. Tebi kao i meni je dozvoljeno doći i uzeti potpuno savršeno otkupljenje svakog dana našeg prolaznog zemaljskog života. Ne trebamo se bojati, da će Božje obećanje proći. Na križu Golgote, Isus Krist je izrekao riječ (grčki tetestai = izvršeno je ili ispunilo se) to je snažna činjenica koja je izrekao Božji Sin, plativši tako savršenu cijenu svojim životom i krvlju zapečatio Novi savez Božje milosti za sve narode svijeta.

Možemo misliti da li je Božja dovoljna za sve? Pogotovo kad je naročito i u ovo vrijeme kao u vrijeme Sodome i Gomore tako velika pokvarenost svih vrsta uz vidljivo djelovanje Antikrista. Međutim nama vjernima su značajne i svete riječi: Bog je pokazao svoju ljubav prema nama, jer je Krist, Gospodin naš zastupnik pred Bogom uro za naše grijehe, iako se još nismo rodili i iako smo bili veliki grješnici prije obraćenja. Tako naša zaštita je u Isusu Kristu. To je dovoljno! To nam potvrđuje sveta Riječ iz poslanice Hebrejima, 7,24-25: „Krist ima vječno svećeništvo, jer ostaje zauvijek. Zato i može uvijek spašavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer svagda živi da ih zagovara.“ Ovdje se otvorilo na osnovu i ovih riječi pitanje: da li zaista ljudi imaju „svece zaštitnike“ ili je to djelo ljudske tvorevine radi religijske trgovine?

Božja riječ je jasna: „Jedan je Bog. Jedan je čovjek Isus Krist koji dade sebe za sve nas. Jedini On ima trajan pristup Božanskom prijestolju da može štiti, voditi brinuti kao Dobri Pastir svoje stado koje je otkupio na križu. Nitko to drugi nije učinio! Tako po Bibliji nema sveca zaštitnika, već ima svetih Božjih ljudi koji su za vrijeme zemaljskog života nam dana ostavili sveti primjer kako treba živjeti, svjedočiti (neki položiše za to svoj život) i koračati uvijek naprijed k glavnom cilju odlazak vječne duše (kao vize u Božje kraljevstvo, dok jednog Dana

Ne uskrsne naše duhovno tijelo za vječnu blizinu u novom Jeruzalemu.

Tako je dragi Otkupitelj nama ponudio savršeno i vječno spasenje ako to prihvaćamo i vjerom ga primimo u svoj život. Tada su svi tako zvani zaštitnici suvišni, nemaju više udjela što se događa na zemlji. Znamo da mi ljudi koji imamo malo vjere, često uzimamo malu zaštitu i od anđela čuvara (sjeti se da su anđeli poslani da štite one koji baštine spasenje). Gospodin nam ne nudi polu čaše vina ili pola čaše kad smo žedni vode, već kako kaže David u dragom pouzdavajućem 23 psalmu: „Moja se čaša preljeva!“ 

 

                           19. ODVIŠE SAM GRIJEŠAN /A

Da li se možemo osjećati dobro, ali ipak sluteći da smo jadni grješnici? Kako prethodna tema govorila o osjećajima, koji često ne prate stvarnost dana, a često nisu povezani s vjerom mogu nas voditi na krivi način. Kako sam također istakao ponekad osjećaji koju su motivirani nahranjeni Božom riječju s vjerom, vode tijelo u pravom smjeru da slavi i veliča Boga. Također što čovjek više raste u vjeri i spoznaji Gospodina, time je svjestan svojih brojnih grijeha iz prošlosti. Međutim njih ne treba nositi na srcu, već ih jednostavno odložiti kod križa Golgote.

Također se možemo pitati kad znamo da smo grješni paše li ovakav čovjek, ja i ti Bogu. Sami po sebi ne; ali po milosti i djelu Gospodina Isusa da! Krist je naš Otkupitelj i s njim smo pomireni s Bogom. Znamo da često nasjednemo i na zlo koje prate naše oči; zlo s dopadanjem: pokvarenih – nemoralnih reklama, neprikladno obučenih osoba. Sve to dolazi od pokvarenog svijeta u kojem i mi imamo svoj udio. Što je rekao apostol Pavao? „Sigurna je Riječ i veoma dragocjena: Isus Krist je došao na svijet da spasi griješnike, od koji sam prvi ja.“

Dakle čovjek koji je fizički ovisan o zemlji, svjestan Božje svetosti i svoje prolaznosti zna da je veliki griješnik. Paše li takav čovjek dragom Bogu? To se je pitala i jedna djevojka: gledajući njeno lice primijetio sam da više nije veselo kao onda kad je otkriva potrebu svoje duše i rado počela čitati Bibliju. Pitao sam je što te muči? Ona odgovori kad sam otvorila svoje srce Isusu bila sam radosna i vesela, ali kad sve više spoznam što je Božja volja za moj život, teško mi je prekinuti s nekim stvarima koje sam prije obraćenja rado činila mada se ne radi d a kršim Zapovijedi već društvo i loša navika me često prevari da kažem ono što ne želim i učinim da se ne odvojim od prijatelja. Kako se mogu riješiti i raščistiti s navikama iz prošlosti?

Rado sam joj počeo da govorim o svojim lošim navikama koje sam upio iz sredine u kojoj sam odrastao (psovke, sklonost lažima), postepeno sam bogohulne riječi, ili riječi koje više ne pristoje djeci Božjoj zamijenio npr. miša ti ljubim, o sunce drago i svjestan da Zapovijed kaže ne laži. Rađe sam nekad zašutio, priznao istinu i izbjegavao psovače. Zato ne možemo reći činim grijeh jer sam grješan /a. Nova duhovna stvarnost kad smo se obratili nas poziva na novi način života razmišljanja i djelovanja. Neke grješne stari možemo s pomoću Duha Svetog odmah prestat činit. A za dugotrajne grješne navike jezika, treba vremena i discipline. U tom nam pomaže kao kompas života Biblija i milost koja nas prihvaća i Isus Krist koji nas razumje!

Tako draga osobo nemoj se ravnati po osjećajima, oni su premarljivi i prolazni. Kad si prešla prag nevjere kod križa Gogote i vjeruješ da je Isus Krist te otkupio cjelovitu sa svim tvojim grijesima i lošim mana, vjeruj u to i s pouzdanjem moli Božje vodstvo da dobiješ snagu vjere kojom ćeš se riješiti loših navika i suprotstaviti novim kušnjama i zovu pokvarenog svijeta koji nudi grijeh odlazak u pakao.

Ova pitanja: griješan sam ne pašem Bogu; nisam dostojan jer činih teške grijehe ne dolaze od Boga već od zloga. Zato kaže poslanica Hebrejima, kad nas osjećaji i kušnje nagone na zlo: „Uprimo pogled u začetnika vjere našeg Gospodina i Otkupitelja Isusa Krista, koji nas ljubi, razumije i prihvaća i sada upravo kakvi jesmo!“ Hvala mu i slava! Da dragi te Bog prihvaća i ljubi upravo kakvo sad jesi. Pročitaj 51 Psalam.

 

                                          18. IZNAD OSJEĆAJA I BOLI

Da li živimo kako mislimo i kako se osjećamo? Jesmo li robovi svojih osjećaja? Osjećaji mogu biti pozitivni i negativni. Kad pogledamo na naše tijelo i psihu osjećaji ih zarobljuju. Na neki način naši osjećaji su nam nekad neprijatelji: osjećaš se jadno ne raditi se, osjećaš da te ne prihvaćaju pa bježiš i povlačiš se u samog /mu sebe. Osjećaš da su te zloupotrebili, prerano ti i na silu oduzeli spolnu nevinost. Osjećaš se jadno zbog ruganja i zlostavljanja još u mladim danima. To nije zdravo to nije zdravo za tvoj sadašnji i svakodnevni život. Ne budi rob svoje duše! Oslobodit se možeš iz prošlih osjećaja samo o Duhu Svetom, obraćenjem i vjerom da te Bog ljubi i prihvaća i sad upravo kakva jesi osoba.

Ivan u evanđelju 10, 10 piše: „Lopov ne dolazi nego da krade, ubija i upropaštava. Isus dođe da imamo život, i to obilnije da ga imamo.“ Neprijatelji – lopovi tvoje duše su ti ukrali nevinost, zlostavljali su te, opljačkali povrijedivši tvoju specifičnu nježnost i plemenitost duše. Suprotno Isus Krist je došao da po obraćenju imamo novi duhovni život; izdignut iznad prošlih povreda, boli i ružnih osjećaja. Kad si njemu drago biće predala svoj život time i svoje grijehe, On te poziva na oproštenje: tvojim silovateljima, progoniteljima i neprijateljima. Bez obzira što su ti ljudi učinili izađi po Duhu Svetom iz sotonske zarobljenosti zlih osjećaja.

Dragi Spasitelj, nebeski Otac nas poziva na izobilan život. Na slobodu koju imamo u Isus Kristu, na praštanje i ljubav koja obogaćuje i mijenja naše živote! Uz pomoći Duha Svetoga naučimo se u školi života i rasta u vjeri osjećati pozitivno, što više djelovati pozitivno usprkos što mnogi oko nas čame u duhovnoj tami i žive u prošlosti tješeći lijenu dušu. U poslanici Kološanima 3 glava nas se kaže: „Ako uskrsnuste s Kristom (Obraćenje i vjera), tražite ono što je gore (nebeska radost, mir i ljubav), gdje Krist sjedi s desne strane Bogu. Težite za onim što je gore, a ne što je na zemlji.“ Zato nas u trećem stihu poučava apostol (Kol. 3, 3): Mrtvite dakle svoje udove koji su samo za zemaljsko usmjereni: bludsnost, psovke, požudu, zle želje, lakomost i idolopoklonstvo. I nastavlja za nove plemenite osjećaje (3, 9-10): „Ne lažite jedni drugima! Svucite starog čovjeka s njegovim djelima (tu spadaju i loši osjećaji), i obucite novoga čovjeka koji se obnavlja za spoznaju po slici onoga koji ga je stvorio.“ Obnavljanje života po obraćenju i život u Božjoj milosti, radosti i ljubavi jer iskorak na pozitivne misli osjećaje i praštanje svojim tlačiteljima jer tek tada ste slobodni od rana i udaraca z prošlosti.

Dakle bez obraćenja i novog duhovnog života, naše tijelo je bojno polje. Jer osjećaji nas mogu poražavati i uzdignuti. Osjećate gorčinu zbog povrede, pljačke ili silovanja. Zato pazimo kako govorimo i što koje zlo sadimo ili pozitivno govorimo i plemenito sijemo drugima. Izreke u 18 glavi nam kažu (20-21 stih): „Svaki se siti plodom svojih usta; siti se dohotkom svojih usana. Smrt i život u vlasti su jezika; tko ga upotrebljava marljivo, uživat će njegov plod.“ Kako vidimo riječi grade i ruše. Mi svoj život gradimo s pozitivnim osjećajima, ali ga i rušimo s ružnim i pohlepom: Jedemo više nego nam treba, ne možemo odo'liti čokoladi, kolaču i grijehu. Dakle što imamo u srcu to iznosimo, ili unosimo u svoj život i život drugih oko nas.

Ljuti smo jer smo često nepravedno povrijeđeni, ne želimo oprostiti. To želi Sotona i drži nas gnjevne, povrijeđene i razočarane da bi nas lukavo upotrebljavao za zle ciljeve. Zato pazite, ako ste nedavno se obratili, niste još jaki čvrsti u vjeri, Sotona vas napastuje kušnjama. Sve te zle emocije osjećaje se mogu ukloniti: OBRAĆENJEM, molitvom, Riječju Božjom. Shvatite mi imamo izbor: osjećat se loše povrijeđeno, ili svoju brigu, bol predati dragom Isusu Kristu i pustiti da se on bori s nama za nas! Ne živimo u prošlosti što hoće Sotona.

Znam da život nije pravedan, ali ne isplati se osvećivati. Jer kad predamo stvari Gospodinu znajući da je On Bog pravde idem s njime hrabro naprijed. Jer od povreda se može izliječiti snagom vjere i ljubavlju Božjom koju trebamo prihvatiti u svoje srce. Po milosti i snagom Duha Svetoga disciplinirajmo svoj život da više ne bude rob osjećaja, patnji i nepravdi od ljudi. Na to nas poziva i Božja riječ iz poslanice Hebrejima 12, 11: „Jer svaka stega – disciplina ne donosi časovitu radost, nego žalost ali poslije daje miran život rod pravde onima koji su njome izvježbani.“

Zaista, dragi Bog nagrađuje one koji ga traže. Dajmo sada Bogu vremena da djeluje u našem životu! Znamo koliko smo vremena bili u ropstvu Sotone, sada po milosti i vjeri učinimo suprotno jer je pisano: Bez vjere nije moguće ugoditi Bogu, jer onaj koji hoće ugoditi Bogu, treba vjerovati da on postoji i da plaća onima koji ga traže.“ Božja ljubav rado prihvaća slomljeno, zlostavljano tužno biće. Snagom Duha Svetoga možemo se izdići iznad boli zbog silovanja, vrijeđanja, mobing ili ljutnje na sve. Naučimo se disciplinirati i što ćemo tražiti u molitvi od Gospodina! Nemojmo ostati zarobljeni u sotonskom klupku, osjećat poraz i bijedu života.

Pogledajmo što dragi Bog može učiniti u našem životu! Jer u Izaije 61, 7-8 piše: „Sramotu ću dvojstruko nadoknaditi. Umjesto sramote oni će pjevati nad svojom sudbinom. Tako će dobiti dupli posjed u zemlji i imati vječnu radost. Jer ja, Gospodin, ljubim pravdu. Tako ću vjernim dati plaću i vječni savez ću sklopiti s njima.“ Pazite, po svojoj divnoj milosti Gospodin Bog nagrađuje nas dvostrukim što su nam oduzeli: ljepotu mladosti, život u bezbrižnosti i radosti, slobodu da rastemo bez straha i terora.

Zaista, Gospodin Bog i nas sad poziva na božanski život s njime po Isusu Kristu! Provjerite što to piše upravo za tebe drago biće u cijeloj 61 glavi proroka Izaije! Želim ti Božji blagoslov i djelovanje Duha Svetoga po kojem radosno kliči i rasti u spoznaji i vjeri u Sveto Trojstvo!

 

 

                                                          17. MOST ŽIVOTA

Golgotski je križ jedni most u vječni život! A pobjednik na križu je jedini Spasitelj, Gospodin Isus Krist koje je i sidro života! To ćemo još jasnije shvatiti kad znamo što nas je prije obraćenja rastavljalo od dragog Boga i da tada nismo bili Božja djeca. Grijeh u nama, tama neznanja, zabluda religijske nauke uz poganske običaje. Tako je samo Isus Krist umro za me i te – grješne ljude. On je i danas živi MOST koji prevaziđa – prelazi provaliju grijeha koja nas je odvaja od Gospodina i spaja s vječnim i Jednim Bogom!

Sigurnost spasenja nam ne daruje: svijet, naša unutrašnjost, dobra djela već SIDRO - MOST života ISUS KRIST! Kako lađu, brod, čamac kad trebamo se usidriti negdje na otvorenom moru (radi ribarenja ili odmora), spuštamo sidro u vodu da smo sigurni da nas struje ne odnese dalje na pučinu. Sidro bacamo izvan plovila. Isto tako spasenje se ne može dobiti po sebi samom, postići dobrim djelima, već pouzdati u most života Krista Gospodina i prepustiti se njemu. Zašto? Naša sigurnost kad se oslonimo na sebe, ili ljude koji govore o Bogu a žive drugačije nego uče (ako uopće uče po Bibliji) je nesigurna zbog grijeha koji nas stalno odvlači od Isusa Krista. Također ne možemo niti se sjetiti svih grijeha da bi bili sigurni da su nam svi grijesi oprošteni. Zato je važno priznanje našeg srca i čvrsto pouzdanje u Krista – Otkupitelja jer on pozna naše misli, djela i nesavršenost. Svaki dan je dan posvećenja! Tako nas uči i 31 psalam (dobro ga je pročitat cijelog, u 6 – 8 stihu: „U tvoje ruke predajem duh svoj. Ti si me otkupio Gospode, Bože vjerni. … Klicat ću i veselit ću se tvojoj milosti jer si vidio moju nevolju i spoznao tjeskobu moje duše:“

Zato je važno sidro svog života predati Kristu i poći na most (jer Krist vjerom živi u nama) k drugoj obali vječnosti gdje nas čeka Nebeski Otac. Tu nam sigurnost daje opet Božja riječ iz Ivanove poslanice 3, 19-20: „Po vjeri znamo da smo od istine, i možemo umiriti svoje srce pred njim. Ako nas kori naše srce, Bog je veći od našeg srca. On zna sve.“ Ovdje je veoma važno naglasiti tri stvari: znanje, drugo sigurnost i treće što znači pouzdanjem srca!? Znamo da prava vjera (nema prave vjeroispovijedi) dolazi s znanjem i primanjem osobno Božje riječi u srce! Apostol kaže: u istini hodimo! Drugo, sigurnost nije od ljudi već je dariva Duh Sveti po osobnoj vjeri što je djelo Božje i naš odgovor da se pouzdajemo jedino sigurno u Sveto Trojstvo! Treće je naše srce. U Bibliji se mnogo govori o srcu! Što to biblijsko srce? To nije naše unutrašnje srce koje pumpa krvi i šalje je u naš krvotok, već to je usporedba a znači: tri stvari; srce znači pouzdanje – znanje, doživljaj sigurnosti i spoznaju samog /e sebe!    

Te tri stvari: znati, doživjeti i spoznaja su važne da bi bili vezani – upućeni k mostu vječnog života – Isusu Kristu! Znamo da smo u istini i stojimo pred Njime, On nam daje svoj mir, spoznaju u toj misli da je njegova Riječ veća od našeg znanja, spoznaje sebi i doživljaja jer On zna sve. Samo je Božja riječ istinita i vječna! Ona nam govori istinu, jer nekad mi osjećamo zbog sklonosti našeg tijela k grijehu drugačije. Tako znamo da smo pred Bogom krivi, ali Gospodin nije svojoj djeci nemilosrdni sudac jer njegov Sin Isus Krist skupo je platio cijenu našeg otkupljenja na Golgoti. Zaklonjeni iza njega smo sigurni na mostu života za Novi Jeruzalem.

Tako nas on poziva i danas jer kaže: 2Ja stojim pred vratima srca i kucam. Tko čuje moj glas i otvori vrata, ja ću doći k njemu.“ Zato nas naše srce poziva na pouzdanje i prihvaćanja Božje riječi u Ivanovu evanđelju 1, 12: „A svima koji ga primiše dade moć da budu djeca Božja. Onima koji vjeruju u njegovo ime!“ Zato te molim! Čitaj barem Novi zavjet ako nemaš cijelu Bibliju jer je također pisano: poslanica Kološanima 3, 16-17: „Kristova riječ neka prebiva u vama obilno. U svakoj mudrosti poučavajte i urazumljujte jedni druge psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama. Zahvalno pjevajte u svojim srcem Bogu. Što god činite riječju ili djelom, sve činite u ime Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu:“

Dakle sidrište naše duše i srca neka je Božja riječ – sam Isus Krist a ne mi sami, tada će nam život teći pravim putem preko mosta vječnog života u Božje kraljevstvo. Amen.  

Slijedeća tema: Ako sam previše grješan? Što na to odgovara Božja ljubav?

 

                                                              16. SIDRO ŽIVOTA

Na putu života trebamo sigurnost i duhovni mir da bi rasli u vjeri spoznavši put spasenja sve više. Kao djeca rastimo u vjeri! Tada ćemo postepeno otkrivat sidro života – Gospodina Isusa Krista i doživjeti kao apostol Pavao koji je rekao: Ne živim više ja, nego Krist Isus živi u meni! Za ovaj korak trebamo podršku crkve ako je vjerna autoritetu Biblije, i primjerna svećenika koji potiče duhovni razvoju članova crkve. Iz vlastitog iskustva mogu reći. Doživio sam svašta na putu rasta u vjeri. Iznad svega me je vodila i čuvala, po vjeri, Božja riječ – Biblija!

Iznosim par primjera ukratko: kad sam vidio da karizmatični pokret fali tumačenje jezika (i sa'm, sa'm neki jezik, nešto govorio) potražio sam odgovor u poslanici 1 Korićanima glave 12 – 14 i uvidio da tu nešto glavno fali; tumačenje jezika za izgradnju zajednice, a ne hvalisanje i blebetanje svih, koje nitko ne razumije. Išao sam gledati što uče petankonstalci (sad radi mode evanđelisti) i opet po Riječi vidio da fali: mir, red i kršćanski korijeni. Također sam shvatio da krštenje na krštenje ne ide. Već je glavno i spasonosno OBRAĆENJE!

Poznajem ljude koji su dva puta kršteni ali nisu se obratili i žive kao ostali formalni kršćani u grijehu. Rat je donio nove politički maskirane ljude u crkvu. Oni ne promijeniše srce i gaze po Bibliji. Svima fali isto: spoznaja Boga, život po načelima evanđelja – poštivanja autoriteta Biblije i čvrsto sidrište duše koje dolazi obraćenjem i koračanje ponizno s Isusom Kristom, služeći Bogu i bližnjemu po darovima koji su nam dani za različite službe na moru života.

Povijesni događaji nas uče: Glasoviti ruski književnik Aleksandar Solženjicin bio je zatočen u Sibiru jer je kritizirao komunistički sustav. Jedva je preživljavao muke; bijedu, lošu hranu, hladnoću, teror čuvara zatvora, razmišljao je kako si oduzet život. Međutim smatrao je da je samoubojstvo protiv čovjekove naravi. Zato je smatrao da je boje rješenje da ga stražar ubije prilikom bijega. Tako je na skupu logoraša sjeo u prvi red, s namjerom da ustane i krene prema izlazu iz logora. Na njegovo iznenađenje drugi je zatvorenik, kad je htio ustati i pobjeći stao ispred njega i na zemlji nacrtao križ.

Križ! Razmišljao je, li je taj zatvorenik poslan od Boga? Razgovarajući s svojim sužnjem otkrio je sidro života, zahvalio logorašu koji mu je spasio život od sigurne smrti. Složenjicin je nakon nekog vremena postao obraćeni kršćanin i pomirio se sa nesretnom sudbinom. Zatim je dobio pomilovanje, oslobođen od robovanja, postao je svjedok svijetu što su užasi u sibirskim logorima.

Možda se i ti drago biće po Isusu Kristu, nalaziš u vrlo teškim životnim okolnostima? Pitaš se da li život uopće ima smisla, u prethodnoj člancima serije: Božja tajna, pokušao sam ti dati odgovor. Zato usmjerite svoj pogled na križ Golgote, jer je križ poruka Božje ljubavi i da nekad patnje daju jakost vjeri, oproštenje grijeha po spasonosnoj milosti. Prizovite Isusa Krista, pristupite ponizno k križu jer je Gospodin podnio muke i za tebe, kako bi kao i Složenjicinu promijenio život i dao živu nadu da život i u neopisivim okolnostima ima smisla! Kitica pjesme glasi: Križ je moja nada za vječnost, znam da nisam zaslužio milost; Isusova žrtva i Njegova krv, jednini su mi oslonac. Da pobjednik Golgote je most za vječni život!

Slijedi članak: Most života. Mir vama i Božji blagoslov! Čitajte Psalme; molitve Izraela i Crkve Isusa Krista, i razmišljate o njima, neki su pisani direktno i za tebe drago biće! Otkrij ih! Utjehu i Božji mir s smislom za život ćeš dobiti! Amen.

Ti Bože mi objavljuješ stazu života, ispunjavaš me radošću svoje prisutnosti. Vječnom blizinom svoje milosti.“

 

                                                                   15. OTVORENI PUT

Kad otvorimo vrata svoga srca Kristu Gospodinu, brojne su prilike i mogućnosti pred nama! A tko nam je otvorio taj put i kako? Gospodin Isus Krist i preko svoje žrtve i rana na križu. Za ilustraciju donosim priču iz života: Neobraćena vjeroučiteljica držala je vjeronauk i zgodnom priredbom upoznala se s roditeljima djece. Posebno je negativno i ružno za nju djelovalo lice, majke od djevojčice Kate. Nakon nekog vremena reče ona djevojčici tvoje je lice tako lijepo i nije ružno kao zbog znaka licu ti majke. Došavši kući Kata će majci zašto je tvoje lice tako ružno zbog znaka? Tko ti je to rekao i nisi to pitala prije? Učiteljica vjeronauka; ah ta ponosna mlada dama koja još nije primila Krista u svoje srce. Zaista, tko sijedi Isusa Krista taj je nanovo rođen (Ivan 3, 3) i njegova ljepota ne ovisi o izgledu lica već zrcalu srca – ljepote srca koji zrači toplinom, ljubavlju i opraštanjem koje se vidi na licu, bez obzira na znakove.

Znaš drago dijete još dok si ti bila beba, stanovali smo u drvenoj kolibi u kojoj je jedne hladne noći buknuo požar. Ti si spavala, uzet tebe u naručje i kroz dim i plamen iznosih te vani, na tom putu jedna užarena daska opekla je moje lice i ostavila ovakvu ružnu uspomenu. Tada će djevojčica a gdje je bio tata da nije pomogao? On je drago dijete radio na terenu da bi nam mogao kupiti ovaj stan u kojem smo. Zahvalnim i suznim očima djevojčica će grleći svoju majku: Hvala mama, ti si me spasila i tvoj znak meni je dao novi značaj i još veću ljubav prema tebi jer si me spasila.

Veoma poučni događaj da je važno ne kako izgledamo zbog različitih životnih ožiljaka, već kakvo je naše srce i kakve motive ima. I Spasitelj Isus Krist je imao ožiljke na boku, rane na licu, probodene noge i ruke i to sve zbog nas jer nas je ljubio i otvorio nam put za Božje kraljestvo. Koliko smo zahvalni Otkupitelju naših prljavih grijeha i sretni što nismo nikad sami ni napušteni, usprkos mukama i patnjama i ranama koje nam zadaje nevjera i pokvareni svijet?

Također je važno da imamo sigurnost spasenja i pouzdanje u Gospodina! Biblija nam daje na mnogim mjestima obećanje i ohrabrenje da se poudamo u dragog Boga a ne u idole. Ne mislimo nisi dostojan /a da budeš Božje dijete, ili biraš pogrešni put preko nekog ili nečeg koje nema udjela što se i sad zbiva u tvojoj duši. Ako formalno ideš u crkvu, pouzdaš se u običaje i tradicijsko obilježavanje blagdana a nemaš unutarnji mir i sigurnost te živi odnosno s trojedinim Bogom. Uzalud ti krštenje, slavljenje Božića, Uskrsa jer tvoj kao i moj život najbolje govore da li znamo i imamo otvoreni put po Božjoj milosti, ne našim djelima za Božje kraljevstvo.

Zato potražimo sigurnosni odnos s Bogom. Nitko drugi nas neće spasiti i dati nam unutrašnju sigurnost, mir uz ljubav osim Isusa Krista! To nam lijepo predočava psalam 25 u stihovima 4-7:„Gospode, pokaži mi svoje putove! Uči me svojim stazama! Uputi me u svoj istinu i pouči me jer si ti Bog mog spasenja. U tebe se uzdam svaki dan! Gospode sjeti se svoga milosrđa i svoje dobrote (milosti) jer one su od davnina. A grijeha moje mladosti i mojih opačina nemoj se sjećati! Spomeni me se po milosti zbog svoje naklonosti, Gospode!“

Riješi se drago biće svojih grijeha, tereta koje nosiš na ramenima i pouzdaj se u spasavajuće rane Isusa Krista koje su nas spasile i osigurale sigurnost, otvorile put za vječnost s Bogom. Hvala i slava Gospodinu Isusu Kristu koji nam kaže; Ivan 14, 6: „Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni!“ Također znaj sigurnost u nekog ili nešto ne spašava. Jer Božja djeca nekad smuljaju, ljuljaju se na valovima života, ali Krist Gospodin je otvorio put svima koji se u njega uzdaju! On je uvijek na strani vjernih! Njegov Duh Sveti nas zastupa i neka i vodi. Božja riječ daje sigurnost! Npr. Psalmi su molitva drevne Sinagoge koje je očekivala Mesiju, danas su molitva Kristove Crkve i poučni kako se moliti i ne oklijevati tražiti božansko vodstvo i ponoć na putu za Novi Jeruzalem.

Slijedeća tema: Sidro života! Vidi dodatak pod aktualno poslije pjesme, o Domovini s 5 nastavaka.

 

                                                     14. KAMO IDEM

U životu je važno znati i odgovor na pitanje kamo idem, ideš! Tu je značajno za vječnu egzisteniciju naše duše i psihičku stabilnost sada našeg tijela, pitanje: Što je životu zadnji glavni cilj? Da, krajnji cilj života je vječnost. Za koju se odlučuje još dok je vrijeme milosti; biti zajedno u svjetlu s Kristom ili s Sotonom u vječnoj tami. U poslanici Efežanima nam se kaže: „Pristupite k Bogu u vječnu slavu i zahvalnost.“ Dakle naša zadaća nije samo svjedočiti za Krista Isusa već sami biti spremni za odlazak u vječnost s zahvalnim srcem. Božja riječ – Biblija, je kompas koji nas drži da idemo u ispravnom smjeru!

Znamo da u početku stvorio je dragi Bog Nebo i Zemlju! Zvijezde su osvjetljava su nebeski svod i planete kružile oko zemlje da joj daju sjaj. Zatim je Stvoritelj odjeli suho kopno o vode. Život je počeo sa ribama u moru i životinjama na kopnu. I sam Gospodin reče: sve je dobro, dobro. Ali kad peti dan (nije to dan našeg računanja vremena), pogleda sve stvoreno primijeti da nešto fa'li. Falio je netko tko bi svemu upravljao i pomagao u čuvanju života na zemlji i zahvalno slavio samog Stvoritelja. Psalam 8 bi to rekao ovako: „Što je čovjek da ga se spominješ, što je čovječiji sin da za njega brineš? A učinio si ga malo manjim od Sebe, okrunio si ga slavom i čašću, dao si mu gospodstvo nad djelima ruku svojih.“

Tako vjerni ljudi pristupaju k Stvoritelju zahvalnim srcem jer su sve dobro dobili da baštine zemlju. Da li znamo da zahvalan čovjek, je sretan čovjek i nikada nije nesretan. Kao kaže apostol Pavao, možemo zahvaljivati u svim prilikama bez obzira u kakovoj situaciji se nalazili. Kroz cijelu Bibliju se proteže zahvalnost vjernih ljudi za božansku pomoć, molitvom i radosnim srcem u slavlju, igri i veselju. Što često spominju molitve drevnog Izraela? Zahvalnost za uslišane i za pruženu pomoć. Knjiga Otkrivanja u 7 glavi nam kaže; Ivan vidje u Nebu: „Gle, veliko mnoštvo koje nitko nije mogao izbrojiti, od svakog naroda, puka i plemena, i jezika gdje sjede pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijelu odjeću s palmama u rukama. Vikali su zahvalnim glasom: Spasenje našem Bogu koji sjedi na prijedstolju i Jaganjcu!“ Da, u nebu su sve sretni i zahvalni ljudi.

To nam govori također o ateistima i komunistima (sada pohlepnim kapitalistima) koji ne nalaze odgovor na pitanje (niti ga traže) što me čeka u vječnosti. Pogledajte praktično naročito u prošlom stojeću; zemlje u kojima je bila diktatura ateista i njihovih izroda (danas i sjeverna Koreja) koje su iz škole izbacili svako spominjanje Boga i zaglibili u teoriji evolucije. Oni nevjernici ne poznaju, ne mare za vječnost. njihov pogled, požuda i pohlepa vezana je samo za ovaj materijalni svijet. Produkt toga je zasićenost životom (samoubojstva, bludnost alkoholizam); kod njih je mala motivacija pogotovo za pozitivne vrijednosti, samokritičnost i brigu za bližnjega. Nemaju motivaciju za izgradnju pravednosti, socijalnu stabilnost i miran suživot sa različitim ljudima i kulturama.

Kad život ima smisao za vječnost s Bogom vidi se iz ovog primjera: (im je promijenjeno zbog zaštite obitelji), Vrijedan i marljiv Šime je dvije godine žalio za bolove u leđima. Doktori su mu često govorili da je to zbog prehlade i preporučili topli pojas oko struka. Nakon dvije godine bolovi su postali sve jači. Šime se odlučio ma slikanje kralješnice i jedna uvjerio doktoricu za tu potrebu. Nakon slikanja i vađenja krvi se ustanovilo da ima rak. Počeo je primati kemoterapiju. Nakon nekog vremena stanje se poboljšalo, ali su počeli ponovo bolovi. Hrabri vjerni Šime se tješio i mislio izdržat ću i drugi put zračenje. Međutim rak se proširio na sve organe za kretanje. Prikovan za postelju radovao se svakom dolasku i pričesti. Shvatio je kuda vodi bolest i da ima mali još vremena za ovaj zemaljski život. Nakon molitve mi je s pouzdanjem i radosna lica rekao: Znam i slutim da ima jedan bolji život s Isusom Kristom i spreman sam na put u vječnu Domovinu!

Suočen sa činjenicom da je smrt pobijeđena na križu, tješio je svoje bližnje i pripremao se za rastanak od njih. Bio je mnogima svjedok; iako zemaljski život je patnja i muka i često zbog nestručnost doktora, ima bolji život u Božjem kraljevstvu bez bolesti, suza, patnji i boli. Zato, otvorimo put svojoj duši vjerom u vječnost za sigurni put s Isusom Kristom koji je jednini pobijedio smrt. Tako s vjerom po Kristu imamo vječni život već sada. To je ta živa nada koja je vodila milione ljudi u teškim trenucima života, pred smrt od zvijeri u rimskim arenama, pred diktatorskim puškama i apsurdnim liječničkim pogreškama.

Zato, ako se zoveš kršćankom /ninom a nesigurna si za vječni susret s Isusom Kristom ne ostaj na pola puta, prijeđi prag nevjere i zakorači u novi pogled na duhovnu stvarnost i predaj srce Duhu Svetom da te napuni: ljubavlju, božanskim mirom i sigurnošću za drugi život bez bolesti, patnji i nepravdi koje prožimaju ovaj svijet. Ti si dragocjen /a i ljubljen /a od Boga. Krist Isus želi tebe ozdraviti da tvoj duh kliže zahvalno za zdravlje tvoje duše. Ako je duh zdrav – pozitivan, križ života se lakše nosi! Budi dakle s Isusom, moli ga da dođe u tvoj život.

Psalam 17, 15 nas vodi k vječnosti s riječima (koje su tješile i dragog pokojnog Šimu): „A ja ću u pravdi gledati tvoje lice, ikad se probudim do sitosti se nagledati tvoje prilike.“

Slijedeća je tema: Otvoreni put k sigurnosti.

Napominjem: Ispravni odnosi u vašoj obitelji počinju s vašim ispravnim odnosom s Bogom. A to ima odraz i za našu vječnu dušu!

                                              13. ZAŠTO SMO DOŠLI

Pitanje bi bolje zvučalo; koja je moja i tvoja uloga u ovom svijetu, ili zašto sam rođen. Ovo je veoma aktualno za svakog zrelo i razmišljajuće biće. Nismo naime slijepa igra sudbine ili u rukama sila zla kad shvatimo da smo posebni, voljeni i prihvaćeni i od Nebeskog Oca! Ne treba se bojati, kad znamo: tko sam, zašto živim, što činim već i zašto sam na ovom svijetu. Djeca Božja koja se odazvaše pozivu milosti i prihvatiše Krista za Spasitelja (drugih nema), u sebi osjećaju posebnu vezu s Gospodinom, otkriće Izvora duhovnog života i novi pogled ljubavi na sebe i svijet jer uzvjerovaše i novim pogledom na stvarnost oko sebe.

Pogledajte djecu kako rastu. Možemo primijetiti uvijek su zainteresirana za nove stvari i sve ih novo zanima. Tako su duhovna djeca Božja uvijek nanovo svakog dana zainteresirana  za  boljitak svoje duše i rado žele surađivati u Božjem planu za bolji svijet oko sebe. Zašto? Jer znaju da je Božje kraljevstvo među njima. Vjera i ljubav ih goni naprijed; na molitvu, rad i svjedočenja za Božje kraljevstvo.

Zbog Kristova djela na Golgoti, Božja djeca su u njegovim očima prihvaćena i savršena ne po djelu što čine, ne po statusu kojim vrše svoj posao ili u službi naviještanja evanđelja (svatko je pozvan da kao obraćen čovjek svojim životom svjedoči kome pripada), već po vjeri srca koje mu Kliče A'ba – Oče! Biblija nam kaže da dolazimo njemu dragocjeni 1 Ivanova poslanica 3 glava: „Vidite kakvu nam je ljubav dao Otac: mi se zovemo djeca Božja, i jesmo. Zato nas svijet ne prihvaća, jer ne poznaje njega(Boga). Znamo kad se pokaže, da ćemo mu biti slični jer ćemo ga vidjeti kao što jeste.“ I on nastavlja: „Dječice, ne ljubimo riječju ni jezikom, nego djelom i istinom!“

Ista slika, odnosno linija kao i Crvena vrpca – Božje ljubavi kruži cijelom Biblijom. Sjetimo se kao je Gospodin stvorio čovjeka. U prvoj glavi Biblije stoji zapisano: „Bog stvori čovjeka na svoju sliku i priliku!“ to možemo usporediti s ogledalom u kojem jasno vidimo i samog /mu sebe. To nam znači i da ti i ja smo istog izgleda (sada bez sjaja i slave) ali odražavamo sliku Stvoritelja kao lik u uzburkanoj vodi zbog grijeha u nama. Da, imamo čast u zemaljskim posudama da se posvećujemo u riječi i djelom, po Kristu Isusu rastemo u ljubavi, vjernosti i zahvalnosti sve to kao dragocjena Božja svojina. Zato dostojno koračajmo Božjim putem!

 I zato je Gospodin Bog poslao svoga sina na ovaj svijet da nas uvjeri u svoju sličnost i zašto smo došli na ovaj svijet. Biblija nas uči, Kološanima 1, 15-16: „On je slika nevidljivog Boga, Prvorođenac prije svakog stvaranja. U njemu je sve stvoreno, što god je na nebu i na zemlji, … sve je postojalo po njemu i za njega je stvoreno.“ Dakle nikad nismo sami, to osjeća vjerničko srce! Dalje nas uči poslanica Hebrejima 1, 3: „On (Krist) je odsjaj njegove (Božje) slave i odraz njegova bića. Zato nosi sve riječju svoje sile; nakon što je očistio grijehe, sjede s desne strane Veličanstvu na visinama.“ Zar ne shvaćamo koliko smo po Kristu dragocjeni nebeskom Ocu. On brine za nas, iako čovjek bježi od Boga, Gospodin ga nekoliko puta poziv na obraćenje i novi duhovni život s njime. Da odzovimo se na poziv božanske ljubavi (ako još nismo), jer Isus Krist je na našoj strani, On nas zastupa po Svetom Duhu i zato smo pozvani da se njemu kako piše u Ivanovu evanđelju klanjamo u duhu i istini!

Zaista, vjera u Sina Božjega, je korijen ljubavi; tako nas sveta Riječ uči, 1 Ivanova 5, 1-4: „Svaki koji vjeruje da je Isus Krist, od Boga rođen; i svaki koji ljubi Boga koji je rodio, ljubi i onoga koji je rođen od njega.Jer sve što je rođeno od Boga pobjeđuje svijet, i pobjeda koja pobjeđuje svijet jeste naša vjera.“  Naša  vjera raste zahvaljujući obraćenju – djelu Duha Svetoga koji nam je pomogao da kod križa Golgote prekoračimo prag nevjere i budemo duhovna djeca Božja, a kad obučemo po uskrsnuću od mrtvih novo duhovno tijelo i vječna Božja djeca u njegovoj veličanstvenoj prisutnosti.

Zato otvorimo svaki dan svoje srce Isusu Kristu, da On živio s nama tada ćemo shvatiti zašto smo rođeni i što nam je činiti. Ovo je veoma važna stvar za sretan, radostan miran život usprkos olujama i mukama koje potresaju ovaj svijet. Zato, hrabro naprijed živimo svoj život kao Božji veleposlanici i ponizne sluge da činimo ono što trebamo učiniti, vođeni i oblikovani djelima – darovima koji su nam dati. Otkrijmo ih u sebi! A psalam 5, 12 nas potiče: „A koji se u tebe uzdaju, neka se raduju, neka uvijek kliču od veselja; neka uživaju u tvojoj zaštiti i neka se vesele u tebi oni koji ljube tvoje ime.“ Kako je divan Božja riječ i psalam 9 u 1 stihu nastavlja: „Uzdaju se u tebe koji poznaju tvoje ime, jer ti, Gospode, ne ostavljaš one koji te traže!“ O', da, blagoslovljeni su ljudi koji slušaju ili čitaju Božju riječ i u srce je spremaju. Amen!  

Pitanje: Hoće li na mene i tebe, drugima biti na blagoslov ili sablazan? 

 

                                                               12.TKO SAM

Ako smo pročitali prvi dio ove serije: Božja tajna, mogli smo uočiti da dragog Boga možemo spoznati na osnovu Njegove riječi, s poniznošću i pouzdanjem jer sva priroda govori o Stvoritelju i čovjeku kao o slici Božjoj. Tako nam On želi još više odgovoriti na životna pitanja: značenje života, što nam je činiti u pitanju: Tko sam. Po Bibliji i našem obraćenju mi jesmo djeca Božja! Jer pisano je: „Svima koji uzmu Isusa u srce, On daje da postanu djeca Božja“ i nastavlja: „gledajte, koliku nam je veliku ljubav iskazao Otac nebeski da se zovemo djeca Božja po njegovu imenu.“

Sve se to događa kad smo otvorili srce Isusu Kristu, sjedinjeni s njime potaknuti Duhom Svetim kličemo Stvoritelju ABA – Oče! Tako smo prispjeli u Božju obitelj. Svima koji odgovoriše na poziv Božje ljubavi, Isus je nam pripravio stan u Novom Jeruzalemu. Tamo nam je vječno mjesto. Imao po vjeri Boga – Oca, imamo vječni dom i božansku Crkvu na Nebesima. Po Kristu širom svijeta imamo milione braće i sestara koji slave i zahvaljuju istom Spasitelju – Otkupitelju Kristu Gospodinu što je svoju Crkvu pozvao i na vječnu gozbu Jaganjčevu!

Djeca Božja razasuta širom svijeta će imati nova imena zapisana u Knjizi Života! Blago nama koji se radujemo svetom zajedništvu i svetom sjedinjenu u Božanskoj ljubavi koja ne poznaje pristranost, rasnu pripadnost, nacionalnost već kako kaže dragi Spasitelj: Po ljubavi ćete se prepoznati da ste djeca Božja! Blago nama kad bilo u kojoj zemlji svijeta upoznamo članove Božje obitelji – njegovu djecu koji iz čista srca zazivaju i slave Isusa Krista. Imamo dakle veliku Božju obitelj i sada dok smo samo gosti na ovoj zemlji!

Preko proroka Izaije, Gospodin nam poručuje: „Ne boj se, ja sam te otkupio. Pozvao sam te po imenu, ti si moj /a.“ Ovo nam daje duhovnu sigurnost. Pronašli smo pravi inditet. Shvaćamo nismo sami i bačeni u olujama života, već imamo uporište i oslonac u živom Bogu! Gospodin nas prihvaća upravo ovakve kakvi jesmo. Tako dobijemo odgovor na pitanje; tko sam ja – ti. Ivanovo evanđelje nas dalje hrabri i uči: „Sve koje vodi Božji Duh su djeca Božja!“ Apostol Pavao nastavlja: „Niste dobili duha ropstva, da bi ste se opet bojali, nego ste primili Duha posinstva u kojem kličemo: Aba, Oče. Taj Duh svjedoči našem duhu da smo djeca Božja!“ A djeca Božja čvrsto se drže i krsnog saveza koji sklopiše s Svetim Trojstvom!!!

Kad smo djeca Božja onda smo i nasljednici Krista jer imamo trajno blago i vječnu kuću na nebesima, ali imamo i sada, braću, sestre, sigurnost da smo u Božjoj ruci i nada da ćemo biti u vječnoj kući nebeskog Oca. To našem životu daje radost, zahvalnost, cilj življenja i smisao sadašnjih – svakidašnjih kušnji patnji koje nam daje nevjerni – bezbožni svijet oko nas. Zato je važno čitati Božju riječ! Što više čitamo Bibliju i molimo se time više primamo karakter djece Božje, suprotno ako ne marimo za duhovnu hranu svoje duše; svijet, bezbožnost uz grijeh sve više zauzima prostor u našem srcu da polako odumire naša vjera i radost prve ljubavi kad smo se obratili) te se poistovjećujemo sa nevjernima živeći opet u ropstvu grijeha.

Zato te molim ne živi duhovno siromašan život, ne životari sjedeći na dvije stolice. Također znaj da ti krštenje nije dovoljno da budeš dijete Božje! Prihvati dar milosti i hrabro zakorači s Kristom u božanski svijet ljubavi, mira i radosti. Upotrebi život, upoznaj svoj duhovni potencijal i raduj se bogatstvu koje imaš kad ti Duh Sveti otvori duhovne oči za darove koji drijemaju u tebi! Neka te ohrabri Božja riječ! Za ovu prigodu ti preporučujem da pročitaš: 8 glavu knjige proroka Zaharije i 8 glavu poslanice Rimljanima! Gospodin te vodio i blagoslovi da otkriješ svoje božansko porijeklo i pripadnost Božjoj obitelji. Slava i hvala tebi trojedini Bože. Amen!

Serija se nastavlja s pitanjem: Zašto sam došao /a na ovaj svijet.  

                                                            11. ŠTO ČINIM

Što činim, činiš, zavisi što imamo u svom umu i što smo (i što su) posijali na poje svoga (našeg) srca. Nakon svog obraćenja kad je moj život dobio pravi smjer života, tek sam tada shvatio koliko sam grešaka počinio i da sam grješan i pokvaren čovjek. Božja riječ i križ Golgote me duhovno gola staviše pred lice milostivog Boga, zahvaljujući djelu Isusa Krista. Tako je počeo moj molitveni život uz Božju riječ s kojoj je prestalo pitanje u srcu: Da li Bog postoji? Odgovorom na to pitanje da Duh Sveti me (nas) želi voditi i blagosloviti i da se svaki dan posvećujemo po Kristu Gospodinu shvatio sam dvije ključne stvari: Prvo, pomilovan sam Božjom ljubavlju, dragocjen Bogu i njegovo dijete. Drugo: Ako sačuvam vjeru, jednom ću biti u Božjem kraljevstvu s Otkupiteljem Isusom Kristom!

Znajući što je Gospodin učinio za mene – grješnika na križu, postavio sam pitanje što ja mogu učiniti za tebe dragi Spasitelju? Druga poslanica Korićanima već od 4 glave 16 stih dalje ima naslov: „Živa vjera pred strahom od smrti“ (prijevod Šarić) s cijelom petom glavom bila je dragocjena za vođenje mog daljnjeg života i što mi je činiti!!! 2 Kor. 5, 14 dalje glasi: „Jer Kristova nas ljubav goni da ovako mislimo: kad je jedan za sve umro, to su svi umrli. A jeste umro je za sve, da oni koji žive, ne žive više sebi, nego onome koji je za njih umro i uskrsnuo! Ako je tko u Kristu, on je novo stvorenje. Staro je prošlo i, gle, novo je nastalo. Ali je sve od Boga koji nas pomiri sa sobom u Kristu i dade nam službu pomirenja!

Tako mi Duh Sveti sve više otkriva Božju ljubav i moje srce počne disati u tom smjeru. Da Isus voli tebe i mene. Razumijem to potpuno u svjetlu dragocjene Božje riječi (vidi Ivan 3, 16), zato što tako u cijeloj Bibliji piše. Razumjeh da me (te) Isus ljubi i da to ima veoma važan razlog! Da umjesto grijeha, mržnje zle širim ljubav i Božji mir srcima koji žele spoznati dragog Boga u Duhu i Istini! Spoznah da sebičnost, oholost ne idu zajedno s Božjom ljubavlju u vjernom srcu. Dakle ne živim za sebe već s njime putujem za Božje kraljevstvo! Znam, dan sam na ovaj svijet, da živim i za i sa Kristom Isusom! Kao odgovor na pitanje u molitvi što mi je činiti da živim s Kristom i što to znači mom životu – zrnu pijeska na obali mora. Vraćajući se ponovo na petu glavu 2 Korićanima u srcu me zahvati apostolovo tumačenje stih 20: „Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo. Dajete pomirite se s Bogom. Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.“ Prijevod Duda - Fućak.

Od tuda se u meni potiho javljala želja u duhu: „Jakove ti ćeš biti svećenik“ trebalo je još 4 godine da to postane stvarna želja moga bića. Tako je Duh Svetio vodio moje promjene i zatvorio vrata samostana i otvorio vrata teološkog falkuteta da još bolje upoznam Božju riječ (usprkos nevjernim profesorima, čas i hvala Bogu za vjerne) i molitva za pomoćnicom života se polako ostvari; i po riječi dragog Božjeg čovjeka iz njegove pjesme: „Pođoh loviti ljude na moru života, a mreža će biti riječ Božja prava!“ I tako dobih odgovor na pitanje što mi je dalje činiti! Znam sada da u početku počinih mnoge greške, nisam uspio u nekim stvarima, zbog nevjernih suradnika – progonitelja bio sam u depresiji, ali kako živih s Božjom riječju duhom moj ne klonu, već me još jače povuče da se totalno oslonim na svog Spasitelja Krista Gospodina! Jer ne živih više ja, nego Gospodin Isus Krist me drži uz sebe na putu u Njegovo kraljevstvo.

Taj divan trenutak da ne budem vezan za mišljenje ljudi prema poslanici Galaćanima 1, 10: „Zar mi je da dobijem naklonost od ljudi ili mi je da do toga da se svidim Bogu? Zar da nastojim da ugađam ljudima? Kad bih još ugađao ljudima, ne bih bio sluga Kristov.“ Ovo je totalno pokrenulo me da ljubavlju i ponizno širim evanđelje da ljudi razumiju što je Krist učinio i za njih na križu. Božji mir i zaštita vodilja je dalje moj život. Shvatio sam da samo Božja milost i ljubav mijenja grješnog čovjeka a ne pripadnost nekoj crkvi- vjeroispovijedi, sekti ili udruge. Zaista; zaista, Čovjek koji voli božanskom ljubavlju, nije nikad nesretan, sam, napušten jer je Duh Sveti s njime i anđeo čuvar u olujama života, a ponekad ga i da ne zna preko provalija – kušnji i napada Sotone brani i nosi sam Krist Gospodin. Hvala mu i slava!

Ne moraju svi ljudi biti misionari, svećenici već svako može služiti sa svojim darom i pozivom u Božjem vinogradu jer žetva je velika a poslanika ljubavi malo. Budimo dakle Božji suradnici ondje gdje radimo, živio u svojoj okolini s dragim ljudima koje ljubio i molimo se za njihovo obraćenje bez obzira kakav je njihov odnos prema nama. Ne gnjavimo i ne napadajmo ljude evanđeljem već snagom Duha Svetoga budimo mnogim kao sol i svjetlo i pružajmo prema mogućnosti pomoć, brigu potrebitim. To nam je činiti na slavu Božju! Amen.

Slijedi tema: Tko sam?

 

                                                          10. ZAŠTO ŽIVIM

Radeći sa ljudima doživio sam različita iskustva, neka su obogatila moj vjerski život, ojačala vjeru, neka potakla na više pažnje u odnosima s ljudima i neka sablaznila. Osoba koja je pretrpjela mnogo zla u životu, postavila je ovo pitanje: Zašto da dalje živim. Ovo je ozbiljno pitanje jer ljudi na različite načine izvrše samoubojstva ako ne dobiju pomoć i otkriju svoju svrhu, oproštenje grijeha i novi početak. Negdje sam pročitao da u Americi, čovjek bez nade koji je izgubio smisao života, došao na most da se baci u rijeku. Dvoumio se to je privuklo pažnju policajaca koji ga dođe spasiti i reče: ne čini to dobri čovječe. Mnogo je razloga za život. Muškarac pogleda u oči policajaca i reče: reci mi jedan pravi razlog zašto da živim? Policajac se zamisli a kao sam nije bio vjernik ne da odgovor. Uhvativši čovjeka za ruku obojica se baciše u rijeku. Zato, živi, ljubi i raduje se, pa nećeš mislit na zlo.

Čovjek nema jasni pogled na život ako ga tko ne usmjeri, da mu cilj i objasni što je život. Zato mnogi bez duhovnog znanja, moralnog odgoja i uzora na svetost i radost života s Bogom, nemaju volje za život, te svojim ponašanjem muče sebe i druge. Uzmite za primjer heroje bolesti koji se u korumpiranom zdravstvu bore za život: bilo da boluju od raka i neke druge teške bolesti, ili nepomične bolesnike. Što njih tjera da se bore za zdravlje i žive dalje? Sigurno ne pravna i socijalna sigurnost, već plamen života Stvoritelja u duši i zadaća koja ih još čeka pod suncem. Zaista, iako nam je teško iz više razloga živjeti s ljudima bez vjere, morala i ljubavi. Trebamo oslonac života i sigurnost da nismo slučajno na ovoj zemlji koju potresaju razne oluje, nepravda i grubost terorista i kriminala.

Tako vjerni ljudi u mukama, teškim bolestima podižu oči prema nebu i u duhu mole i žive za trajnu Domovinu u Nebesima: Iza oblaka nebo je plavo, predivno će biti tamo. Nebeski Otac brine za djecu svoju, Njegova snaga daje novu nadu. Pobijedio je smrt Jedan čovjek na križu, izdržao tjeskobu Golgote. I apostoli su hrabro nam donijeli evanđelje, spasenje duši i oslobođenje. Iako sam nosim križ svoj, Gospodine podari mi mir i spokoj u borbi ovoj!

Kako nas uči poslanica Hebrejima u 11 poglavlju: Uprimo pogled na mnoštvo svjedoka vjere u Boga koji izgubiše živote, živiše u tjeskobi, u zatvorima ali ne izdaše Krista i vjeru sačuvaše. Zato i naš duh ima nadu, jer je Isus Krist vjernima svakodnevna stvarnost! Tako pitanje: Zašto živim, možemo staviti i ovako: što sadrži moj – tvoj život i zbog čega živim i što mi je u životu glavna stvar. Po istraživanju; što je važno u životu. Mnogi nisu dali odgovor, a oni koji su dali se razvrstali u četiri grupe: većina u prvoj grupi je izjavila: Važnost života je da živim koliko je moguće duže. Druga grupa je izjavila: živim koliko duže možemo da uživamo kako se nama sviđa. Treća grupa je izjavila: dižući sebe kao glave, ponosne; život je izazov i treba se boriti za slavu koje su imali poznate osobe u prošlosti. Četvrta grupa je tvrdila: ovdje smo pod teretom da slijedećem naraštaj bude bolje. Istraživanje je bilo provedeno u prošlom stoljeću i siguran sam da danas bi odgovori bili potpuno drugačiji.  

Meni se dobro urezao u sjećanje napis na nadgrobnom spomeniku u Slavonskom Brodu: „Zastani, čovječe. Tvoj život je trenutak između dviju vječnosti.“ Tako život nema smisla ako je prazan i živi se danas do sutra. Ali za trenutak u kojem živimo je važno, imati oslonac – sidro života, pouzdanje da nismo slučajno na ovoj zemlji i da naša vječna duša teži prema vječnosti k svom Stvoritelju. U očima vjere ovo je nadahnujuće blagoslovljeno i spremno na svakidašnji zadatak koji nam je s ljubavlju zadan od našeg rođenja. Jer naš Osloboditelj od tereta grijeha i Spasitelj naše duše je za nas rekao: „Ja san došao da dam život, obilan život.“ Prorok Jeremija je zapisao Božju riječ: „Ja (Bog) dajem vama budućnost i nadu!“ Tako za prošlost prije našeg rođenja ne trebamo se niti spominjati, za sadašnjost trebamo po milosti Božjoj živjeti dostojno usprkos križu svom svakidašnjem, pripremajući se da vjerom zakoračimo preko praga smrti u novi život koji nam je darova i ostvarit će se potpuno kad se naša duša sjedini s novim duhovnim tijelom u drugom Kristovom dolasku.

Zaista, s obraćenjem odgovarajući na Božji poziv, život naš dobiva pravi smisao, s ciljem i svrhom postojanja – prebivanja u trenutku između dviju vječnosti u ovoj dolini suza. Za daljnje ohrabrenje za Život, pročitaj 12 glavu poslanice Hebrejima! Živi i vjeruj da bi mogao dati i vječni život imati!

Mir, radost, ljubav vama po Duhu Svetom. Slijedeća je tema: Što činim.

                           9. OTKRIVANJE TAJNE ŽIVOTA S BOGOM

S pomoću Božjom i nadahnuću Duha Svetog stigao sam do prvog djela (od tri cjeline) serije: „Božja tajna“ i u zaključnom članku otkrivan da život s Bogom nije nikakav misterij, nedostižnost, udaljenost već svakidašnji izvračaj božanskog Duha koji boravi u srcima vjernih osoba i vodi i nosi život s Bogom. To se očituje u svako dnevnoj stvarnost u kojoj dokazujemo svoju vjernost, ljubav, radost, baštineći mir s Bogom po Isusu Kristu. Serija se nastavlja u odgovoru i na ključna pitanja: zašto živim; što da činim; tko sam, i itd.

Ključ božanske tajne otkriva nam sam Gospodin Isus Krist. Slikovito On je ključ a Biblija brava! U evanđelju po Ivanu 15 poglavlju On kaže: „Ja sam pravi čokot (panj - izdanak), i Otac je moj vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne rađa plod, on odsječe, i svaku koja donosi rod, čisti da donose više roda.“ Dakle slikovita usporedba u prva dva stiha i nastavlja se u veoma važnom za mene i tebe danas si sutra u petom stihu: „Ja sam čokot, a vi loze. Tko ostaje u meni, i ja u njemu, on rodi mnogo roda, jer bez mene ne možete učiniti ništa!“ i slijede veoma važni stihovi da bez ljubavi nismo Kristovi vjernici, stihovi 9-10: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam ja i vas ljubio. Ostanite u mojoj ljubavi! Ako zapovijedi moje budete držali, ostat ćete u mojoj ljubavi, kao što sam ja držao zapovijedi svojega Oca i ostajem u njegovoj ljubavi.“ Zaista molim vas pročitajte (ako nemate Novi zavjet poslat ću vam), cijeli odjeljak 15 glave Ivanova evanđelja stihove 1-17. Po Duhu Sveto tada ćete shvatiti bogatstvo Božje riječi i Kristove ljubavi koja nas poziva i ljubi da upoznamo nebeskog Boga Oca.

Usprkos mlataranju (zbog bježanja spoznaje Boga) začetnika Evolucije, svi prihvaćaju da Svemirom vlada snažna Sila! Tko je ta Sila? Veliki prasak, tko ga je pokrenuo? Tko je stvorio pravilan red i raspored oko naše planete Zemlja? Da li je sve nastalo slučajno samo od sebe? Ne! Stvoritelj svega je Gospodin Bog, Sebaot! Tko je izračunao milijarde, milione godina kad pojam vremena kakvog mi danas poznajemo nije postojao? Ne možemo zaviriti u daleku prošlost, jer i stvarnost staru nekoliko minuta ne možemo vratiti; npr. Na šahovskoj ploči (života) nema vraćanja poteza! Također ako smo iskreni sami sa sobom, svjesni smo da smo u prošlosti učinili ono što nismo trebali: griješili, bili nemarni, nezahvalni i grubo kršili Božje Zapovijedi. Zbog svega toga na neki način želimo da se izbriše sva naša prošlost.

U poslanici Rimljanima 8, 1 stoji zapisano: „Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu.“ Zato vjernici mogu biti mirni, jer znaju i vjeruju da su im prošli grijesi izbrisani kod križa Golgote i da je Krist Gospodin nas otkupio i od grijeha i prokletstva zakona. Ako ste zabrinuti zbog svega što ste učinili u prošlosti? Radujete se, obraćenjem sve naše grijehe rema Mijehu 7,19; milosrdni Bog bacio je sve naše grijehe u dubinu mora. Ne dozvolite da vam Sotona uvijek šapće to si učinio /al da te drži na svom lancu. Iskorači iz prošlosti jer nas i prorok Izaija uči 44, 22: „Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe.“ Eto imamo mnogo razloga radovati se i vjerovati u Boga!

Zato je važno shvatiti što Gospodin želi od nas! Ne što zahtijeva vjeroispovijed u kojoj smo se krstili, već živjeti i uživati u Božjoj ljubavi i imati dinamični odnos s Bogom koji nam s otkrio po Isusu Kristu darujući nam o obraćenju Duha Svetog kao i našeg Odvjetnika. Zato je svaki dan nova milost. Slušanjem što nam Gospodin govori, reagirajmo, povezujemo se s njime molitvom. Jer povezanost rađa prihvaćanje što opet donosi razvijanje odnosa, kao i u bračnim odnosima. Za nevjerne ljude, formalne kršćane Bog je daleko, ali Bog je biće na čiju smo priliku stvoreni i želi sa svojom djecom imati bliske odnose, sjetimo se Adama i Eve. Da, dragi Bog je za nas a ne protiv nas! Ako mislimo da je Gospodin daleko ili ne postoji, čovjek radi protiv sebe a da toga nije ni svjestan.

Ponizan pristup prema Bibliji rađa duhovni život i radost vlastitog postojanja. Luka 19, 10 nas uči: „Sin Čovječniji je došao potražiti i spasiti što je bilo izgubljeno.“ Hvala Otkupitelju što je došao da nas oslobodi od robovanju grijesima i privuče dragom Bogu! Također Sotona nema moć protiv istine i ljubavi Božje koja nam je dana po Isusu Kristu! Ako nam je Stvoritelj oprostio zašto mi ne opraštamo? Ne nosimo prošlo breme i teret, odazivom na poruku Evanđelja: Obratite se, otključajmo u svom srcu vrata sreći i da Spasitelj uđe u naš život. Vjerom u Božju vrhovnu vlast, poštivanja autoriteta Biblije donosi nam: mir u srcu, radost, sreću, moć i silu ljubavi. Gospodin nas mijenja iznutra i daje snagu da se možemo oduprijeti u kušnjama.

Razvijamo odnose koji su s Bogom u redu i blagoslov ljudima! Gospodin pomaže u preokretu od ovisnosti: bluda, alkohola, droge – kriminala, laži – lopovluka. Tajana sreće u odnosim da nikad nismo sami! Zato je važna povezanost s Bogom koja rađa trostruki krug: čovjek – Bog – čovjek koji po Isusu Kristu otvara vrata Neba i prima svakog dana svježu hranu za svoj dušu. Zaista je pisano: Tražite najprije Božje kraljevstvo i sve drugo će vam se nadodati! I zato je važno imati ispravne motive i čitavim srcem vjerovati u Trojedinog Boga. Amen!

 

 

                                                       8. SVRHA TAJNE S BOGOM

Sve u našem životu ima zašto, tako i svrha našeg života je tajna ako je ne otkrijemo na pozitivan način u svjetlu Božje riječi po kojoj smo ušli u tajne (znane samo našem srcu). Imamo li odnose s Trojednim Bogom po njegovoj milosti? U poslanici Filipljanima apostol objašnjava našu svrhu odnosa s Bogom u 2 glavi stihovi 13-16: „Doista, Bog čini u vama da hoćete i vršite ono što je njemu ugodno. Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja, da budete besprijekorni, čisti, bezazlena djeca Božja usred nevaljana i pokvarena naraštaja. Među njima trebate svijetliti kao zvijezde u svijetu, držeći riječ života.“

Tako se tajna u ispunjenju svrhe vjernog čovjekova života otkriva u cilju i smislu, radosti i duhovnoj ljepoti; miru, ljubavi i sreći koji životu daje trajnu nadu za veličanstvenu sreću i radost u Božjem kraljevstvu. Po svom načinu života za to kraljevstvo vjerni sada žive s nadom i trudom da njihova svrha života bude i Bogu ugodna kao smo mogli pročitati u Rimljanima 12, 1-2! Da, stvoreni smo da bi živjeli s Isusom Kristom! Stvoreni jer nas je dano u Edemskom vrtu oblikovao Veliki, vrhunski Kreator na svoju sliku i priliku.

Zato opet se vraćam na 119 psalam koji nas poučava kao i 90 u 12 stihu: „Nauči nas dane naše brojiti da dobijemo mudro srce!“ Što to nama znači danas imati mudro srce? Veoma je važno u vremenu svakojake nesigurnosti, hladnokrvnosti, tvrdoće svijeta imati mudro srce, to jest pozitivan stav prema životu, radu, ljudima, samom sebi, a sve to dolazi od povezanosti s dragim Bogom koji nam je odredio svrhu života ako to otkrijemo u vjeri i njegovoj ljubavi!

Svi smo mi – ja i ti posebni, Gospodinu dragocjeni s posebnim darovima danim baš nama i tisuću drugih razasutih diljem svijeta. Da po Božjoj milosti i odazivom na njegovu ljubav sami kreiramo svoj pozitivni život kao odgovor na njegov poziv, ili sami upropašćujemo svoj život ne mareći za svoju dušu, vječnost dopuštajući da ns zla ovog svijeta vuku svojim putem u pakao.

Svrha života je da razvijamo odnose, onakve kakvi jesmo, ustvari kako vjerujemo i u koga ili u što vjerujemo! Ako vjerujemo u Trojedinog Boga, Njegova ljubav i Duh Sveti nas pokreće da gradimo i sadimo pozitivne vrijednosti i imamo i te kako pravu svrhu života: radovat se; služiti, ljubiti i biti ljubljeni, te tako dragocjeni Gospodinu koji nas ljubi (sjeti se Ivan 3,16) da svrha našeg života bude i na hvalu i slavu njegova imena. Zar nije pisano u poslanici 2 Solunjanima 1, 11-12: „Zato se molim svagda za vas da vas naš Bog učini dostojnim poziva i snažno ispuni svaku spremnost na dobrotu i vjerničko djelovanje, da se proslavi ime Gospodina našega Isusa u vama i vi u njemu, po milosti našeg Boga i Gospodina Isusa Krista.“

Dakle, ako vjerujemo i klanjamo se bogovima koje stvoriše i nametnuše ljudi oblikovani ljudskim umijećem od: drveta, gipsa, kamena ne možemo očekivat da će nas mrtve tvorevine ljudskog umijeća nadahnuti za pozitivne vrijednosti i dati pravi smisao života ili vezu sa svetim Bogom.

Za to je važno svakog dana biti u školi života, obnavljati svoj um; čitajući, slušajući Božju riječ i moliti se srcem – vjerom za Božji plan za svoj život da bi otkrili pravu svrhu svog života. O čemu sanjamo – težimo u svom umu, za čim tragamo i molimo se, za što čeznemo? Ako molimo i čekamo (ne skrštenih ruku) sigurno ćemo otkriti, dobiti i usavršavati svoj život radeći na samom sebi. Također ćemo s Božjom ljubavlju shvatiti da svi ljudi oko nas što i uočavamo nisu jednaki, nemaju iste sposobnosti, darove što je bogatstvo života kad ga prihvaćamo s pozitivne strane bez zavisti, ljubomore – zlobe.

Da, svrha, sreća života ovisi i o prvenstvenom rastu nadogradnji odnosa s Gospodinom! Ulagati u sebe i bližnje srcem ljubavi donosi sreću i duhovno bogatstvo koje nam nitko ne može oduzeti jer je skriveno u našem srcu i naravi. Zato nas Judina poslanica u stihovima 20-21 poučava: „A vi ljubljeni, izgrađujete sami sebe presvetom vjerom i molite se u Duhu Svetom! Čuvajte sami sebe u ljubavi Božjoj i čekajte milost Gospodina našeg Isusa Krista za vječni život!“

                                              7.b. KONTROLA OSJEĆAJA – EMOCIJA

U ovom nastavku je važno da znamo sebe i protiv i što trebamo čistit i provjeravati u svoji emocijama i da naši osjećaji ne budu jači od potrebe našeg tijela, duha i duše. Kako kontrolirati svoje osjećaje da bi dragi Bog vodi naš život po svojoj volji i planu a ne da mi žurimo i učinimo krive korake koji nas usmjere na pogreške i nepotrebne reakcije. Tako ako ne želimo biti strpljivi i čekati Božji plan kontrolirajući svoje osjećaje imat ćemo probleme. Naš mozak – um razmišlja i kad su usta zatvorena. Ispravni osjećaji kao i razmišljanje dovest će do ispravnog postupanja. Tako nas apostol Petar usmjerava 4, 2: „Da preostalo vrijeme zemaljskog života, ne živimo po ljudskim požudama, nego po volji Božjoj:“

Imamo četiri načina kako kontrolirati svoje osjećaje. 1. Indificirati svoje osjećaje; koji mogu biti; tužni, ožalošćeni, zbunjeni, zaljubljeni i osjećaja straha. Povod za radosne osjećaje su slavlje, dobar jelo, izlet, ugodno društvo. Ali je dovoljna i jedna riječ da sve pokvari. Zato je važno znati i protiv čega se trebamo boriti ili šutjeti kad nešto osjećamo. Psalam 55, 2-3 nam kaže: „Poslušaj Bože moju molitvu! Ne skrivaj se mojem vapaju! Pripazi na me. Daj mi odgovor. u svom jadu se mučim i smeten sam.“ Nekad možemo biti zbunjeni zbog osjećaja. O slutnjama i predosjećajima (viziji) što će se dogoditi posebna je tema. O tome prigodnom važnom članku.

2. Valja nam procijeniti osjećaje. Naš način osjećanja određuje u velikom o našem ponašanju i na moralnom i vjerskom načinu života, postupaka i odluka. Da bismo sačuvali naš um i život da naši osjećaji ne spriječe bliski odnos s Bogom valja nam čistiti osjećaje od zlih utjecaja kao i osjećaja; a to ćemo najbolje činiti hraneći svoj duhovni život s Božjom riječi. Psalmi 1, 2 i 119, 97 nas uče kako trebamo svaki dan razmišljati i čitati Božju riječ! David je rekao: „Bože u srcu pohranih tvoju riječ da ne sagriješim protiv tebe.“ Također razlikujmo od kud neki osjećaji, da li iz prošlosti? Da li nas sotona hoće navući na grijeh koji prije obraćenja učinismo da mislimo o njemu a ne krećemo naprijed rastući u vjeri. Imamo također primjer proroka Ilije koji je mislio da je sam kad se je obračunao s poganskim – balovi svećenicima na brdu Karmel. Bježeći od poganske kraljice koja je htjela oduzet mu život, umoran i osamljen on jadikuje. Ali mu je Bog odgovorio: Ostavio sam sedam tisuća ljudi koji nisu se klanjali balu niti mu ljubili kip.

3. Naučiti uz pomoću Duha Svetoga promijenit svoje osjećaje prema boljoj stvarnosti koja gradi i čuva život. Hrabra vjera se ne temelji na tome; tko sam ja – ti, i kako živimo, siromašno, bogato ili realno cijeneći svaku stvar u životu s zahvalnošću i radosti u ljepoti koju nam je Bog namijenio. Vjera s osjećajima se temelji na tom tko je Bog, što je za nas učinio Gospodin Isus Krist iskazavši nam ljubav, ljubav da je zbog naših grijeha visio na križu i slavno uskrsnuo! Tu su svakodnevne kušnje: npr. čekamo u redu. Nemarni službenik, razgovara na telefon ili čekamo red u ambulanti, netko preko reda ulazi kod doktorice, ljudi su nervozni i ako ja i ti još to pojačamo prigovorom ljutnjom, nećemo ništa ubrzati samo ćemo još „zakuhati“ situaciju i donijeti nemir sebi i drugima koji strpljivo čekaju. Zato pazimo da nas nekad iako su naši osjećaji ispravni ne dovedu u veću nepriliku od koje nitko neće imati korist. U našim dnevnim aktivnostima, ponašanju neka riječi iz poslanice Filipljanima upravljaju našim osjećajima 4, 4-5 + 8 stih (molim vas radi svog duhovnog zdravlja pročitajte cijeli pasus 4, 1-9!): „Radujete se svagda u Gospodinu; opet velim: radujete se! Blagost vaša neka je poznata svim ljudima! Uostalom, neka vam je na umu sve to je god istinito, što je časno, što je pravedno, što je sveto, što je ljubazno, što je pohvalno, što je god kreposno i što je god hvale vrijedno!“

Zapitajmo se i razmislimo kako bi se dragi Isus ponašao u takvim prilikama? I on je osjećao: bol, plač zbog odbijanja obraćenja, zataju Petra, izdaju Jude, strah učenika. Ali nikad nije vikao na ljude iako su ga gnjavili, gurali se oko njega da se izliječe. Svi mi proživljavamo a svoj način: bol u tijelu – križ života, možda osamljenost ili odbačenost od tobožnjih prijatelja. Sve to može nam pomoći sada u novoj situaciji poslije obraćenja kako pomoći ljudima koji ne vjeruju i ne poznaju Božju milost, ljubav i njegov mir u srcu, da ih utješimo i ohrabrimo da je život ipak vrijedan življenja i da ima sretan i radostan završetak u raju.

Zato kontrolirajmo svoje osjećaje i neka njima upravlja Božja milost i ljubav; to će biti tako ako svaki dan izdvojimo 10-15 minuta za sistematsko čitanje nekih dijelova Biblije i molitvu. Da, za ono što se voli za to se nađe vremena! Važno je da shvatimo i svoje naravno, trodimezijalno tijelo: duh, dušu i tjelesnost. Što nas važno uči poslanica Galaćanima u 5 glava (dobro ju je pročitat cijelu), izdvajam 16-17 i 22-25 stihove: „U Duhu živite, i nećete izvršavati tjelesne želje! Jer se tijelo sa svojim željama suprotstavlja Duhu, a Duh tijelu; a to se protivi jedno drugom tako da ne činite što hoćete. A plod Duha je, ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, umjerenost, protiv takvih nema zakona. A koji pripadaju Kristu Isusu, razapeli su svoje tijelo sa strastima i požudama. Ako po Duhu živimo i hodajmo po duhu.“

Moram napomenuti da „požuda“ ne pripada u bračni život. Bračni seks je prirodna spona bračne dužnosti sa slašću i obostranim ispunjenjem u sjedinjenoj ljubavi muža i žene!

Svaki dan smo sada (ovo vrijeme ubitačnog ritma) pod pritiskom. Što iz nas (iz naših usta) izlazi, dolazi iz blaga našeg srca – što smo pohranili u njega. Blago – duhovnu hranu iz biblijskih čitanja ili požude i sramotne riječi iz društva i nemoral od medija. Izreke 13, 3 nas na kraju ovog članaka uče: „Tko čuva svoja usta, čuva svoj život; tko razvaljuje (psuje, grdi ogovara i sudi) svoje usne, propada.“ Znam reći ali često ne uspijevam: Moja usta, moj štit. Pazite, cijelu treću glavu svoje poslanice, apostol Jakov je posvetio našem jeziku. Poučno ju je pročitati!

Psalam 119, 11: „U srcu pohranih riječi tvoje. Da ne sagriješim protiv tebe (Bože).

                                   7.a. OPASNOST OSJEĆAJI – EMOCIJE

Ovo je veoma važna tema; kako kontrolirati svoje osjećaje – emocije! Razmišljanja o osjećajima su različiti kao i doživljaji. Kako se sada osjećamo? Jesmo li tužni, radosni, bolesni ili umorni? Kakav bi bio život bez osjećaja? Kaže izreka: osjećaji su dobre sluge ali loši gospodari! Da li osjećaji upravljaju mojim i tvojim - našim životom? Da li se uvijek slažemo sa svojim osjećajima, da li nas emocije zarobe i upravljaju nama na našu štetu? Što kaže Biblija o osjećajima. Marko 12, 29-30: Koja je prva od svih zapovijedi? Isus odgovori: Prva glasi: Čuj, Izraele, Gospodin, naš Bog, jeste jedini. Ljubi Gospodina, svoga Boga, svim srcem, svom dušom, svom pameti i svom svojom snagom!“ Dakle ljubav je ključna i pobjednička karika u osjećajima! A kako je Bog ljubav, On je Bog osjećaja i emocija, dimanike i zajeništva. Tako je Isus Krist imao osjećaje: plakao, ljubio i radovao se a iznad svega kao Dobri Pastir suosjećao se s ljudima. Bog je također srditi Bog na nepravdu, zloću i neposlušnost. Stari zavjet svjedoči o tome; povijest Izraelskog naroda je tragičan primjer neposlušnosti s kobnim posljedicama, Drugi Svjetski rat. Također Gospodin je kreator svih pozitivnih emocija.

Prvo: Istine o emocijama! Da smo bez emocija bili bismo slični robotima. Zato smo i slični Bogu jer je pisano; Postanak 1, 27: „Tako Bog stvori čovjeka na svoju sliku. Stvori ga na sliku Božju. Stvori ih kao muža i ženu.“ svatko ima sposobnost da osjeća, misli reagira, ali osjećaji mogu biti i zamka; osjećam se umorno, ne radi mi se i čovjek bježeći od odgovornosti posta lijen. Također ne podcjenjivati osjećaje koji mogu biti stvaralački, nadahnjujući. Ne osjećati – biti hladnokrvan znači biti ciničan, hladan bez ljubavi. Neke crkve – zajednice grade svoju teologiju na osjećajima i dozvoljavaju da se njima manipulira, viču u glas: „haleluja, amen i zaneseni odlaze iz zajednice. Druge crkve – zajednice ne naglašavaju toliko osjećaje već na Riječi grade čvrsto zajedništvo ljubavi, mira i radosti!

Zato je važno naučiti kontrolirati svoje osjećaje. Najveća knjiga u Bibliji su Psalmi, koji su puni osjećaja i traženja Božjeg puta, pomoći, vodstva i oproštenja grijeha. Ta sposobnost se uči! Nekad imamo jaki osjećaj da se nešto napravi ili hitro postupi, to nekad može biti opasno! Jer osjećaji su nekad nepouzdani (po utjecajem zla i grijeha u nama), zato nas Izreke uče 14, 12: „Ponekad se neki put jednom čini ravan, a na kraju su mu staze smrti.“ Tako imamo: A; emocije – osjećaji su često nepouzdani, pogotovo kad dolaze iz neprikladne okoline – društva ili pod utjecajem većine. B; čuvajmo se da nas zbog osjećaja ne zavedu i manipuliraju nama. Tu su opasnosti od reklama, ne dati se navući. Kupimo nešto zbog ljudi koji su trenirani da nas reklama privole na kupnju proizvoda koje uopće ne trebamo ili upotrebivo samo jedan put. Tko na to nije nasjeo?

Zato opet Izreke 25, 28 nas uče: „Grad razvaljen bez zidova, to je čovjek koji nema vlast nad svojim duhom.“ Dakle ne dati da po osjećajima svatko uđe u naš život ili nam natovari reklamom nepotrebni trošak. Također ne dati da nas unatrag vuče stara grješna narav, da bi lukavi Sotona opet nas upregao u jaram ropstva grijeha u kojem smo živjeli prije obraćenja. 1 Petrova 5, 8 nas poučava: „Budite trijezni i bdijete jer vaš protivnik đavao, kao ričući lav obilazi i traži koga će proždrijeti.“ Da bi ponovo nad čovjekom ima kontrolu i da mu služi u zlu ili nemoralu. C; kontrolirati osjećaje zato što želim, želiš ugoditi i služiti Bogu u miru, radosti i ljubavi! Zato je važno da budemo vođeni Božjom riječju! jer ona je navigator i kompas za duhovni život. U Rimljanima 6, 8 je zapisano: „Naime mudrost tijela je smrt, a mudrost Duha je život i mir.“ Tako znamo da naš stari grješni čovjek je sklon maštati, griješiti i najesti na kušnje koje se prostiru na svakom metru našeg užurbanog života, tada se naši osjećaji ne pokoravaju dragom Bogu. Dok vjerna osoba s Duhom Svetim kao gostom svoje duše sluti i ravna se po blago koje je spremila u svoje srce.

D; naučiti kontrolirati osjećaje da bi uspjeli u životu! Ako želimo uspjeti u životu kontrola osjećaja je veoma važna! Znamo da je važna procjena kvocijenta inteligencije, ali to ne utječe kako kontroliramo svoje osjećaje – emocije. Izreke u 5, 20-23 uče veoma važne stvari molim vas ako možete da pročitate naznačene stihove. Tu imamo: ne se povoditi osjećajima i učiniti preljub, razoriti brak zbog bludne i besramne ponude. Ne izgubiti vrijedne stvari zbog zamke da upadnete u pakao; droge, alkohola, kockanja. Zbog grubih riječi narušiti odnose s susjedima i ljudima s kojim radite. Zato je važno kontrolirati postupke, osjećaje i riječi. U slijedećem nastavku kako kontrolirati emocije – osjećaje.

Srdačan pozdrav; a Bog mira i ljubavi neka je sa svakim koji vjeruje i spasenju se raduje!

 

                                       6.a.  NAŠI ODNOSI

Kako sam u predhodnom članku serije naglasio važni su naši odnosi s ljudima i Bogom. U poslanici Rimljanima 12 poglavlje nas se uči kako biti u stalnoj vezi s Bogom – duhovnim bogosluženjem s ljubavlju koja mijenja nas i sve s kojim se družimo u vjeri i dragovoljnom darivanju – pomaganju. Upečatljiv je 21 stih koji glasi: „Ne daj da te zlo nadvlada, nego nadvladaj zlo dobrim.“ Dobro rađa pozitivan pristup od kojeg zlo i depresija s vjerom u Krista Isusa bježi. Također, tajna, ponizni pristup u dijalogu s dragim Bogom je u sreći koju donose ispravni odnosi; mirna savjest jer ju Duh Sveti, krvlju Kristovom očistio pod križem Golgote!!!

Zato je veoma važno raditi na sebi: uklanjanjem prgave naravi, psovki, loših nekršćanskih navika, ovisnosti o stvarima (piću, drogi, kocki nemoralnom društvu) da bi se u svjetlu Božje riječi, snagom Duha obnavljali svakog dana u novog čovjeka kako nas lijepo uči apostolu poslanici Rimljanima 12, 1-2: „Zaklinjem vas dakle, braćo (sestre) Božjim milosrđem da prikažete svoja tjelesa za živu, žrtvu, svetu, ugodnu Bogu; tako da vaše bogoslužje bude duhovno. Ne prilagođujete se (poistovjećujući s nevjernicima) ovog svijeta, nego se preobražavajte obnavljanjem svojega uma, da kušate što je Božja volja, što je dobro, ugodno i savršeno.“ Zato je važno svakodnevno čitati Bibliju. Moliti se i družiti s ljudima koji cijene iste duhovne vrijednosti i s njima rasti u vjeri, ljubavi i radosti koju nam daje Trojedini Bog! Odnosi su vještina duhovnog umijeća jer ih razvija i dopunjava ljubav Božja koje je po Duhu Svetom pratiteljica vjernih srca!

Svaki čovjek (muško ili žensko) privlači osobu /e koje mu odgovaraju! A kad je u pitanju duhovna stvarnost onda su to vjerni Božji ljudi, posvećeni krvlju Isusa Krista, otkupljeni po milosti za Božje kraljevstvo jer je pisano: Božje kraljevstvo je među vama! Zato je važno u svjetlu Biblije otkrivati bogatstvo koje daje zdravo druženje s vjernim osobama koje imaju isti cilj, svete namjere i svojim životom svjedoče da pripadaju Crkvi Isusa Krista! Na žalost i boj mojoj duši, ali zbog radost, mira i ljubavi u srcu i zajedništva s dragim Spasiteljem, morao sam se odvojiti od osoba koju su u crkvu došli radi interesa, političke karijere i zlih namjera jer su u crkveni život donijele nemoral, kriminalno ponašanje i po uzoru na bivše komuniste (bili su njihovi članovi) pustoše crkvu lošim ponašanjem, ne poštivatjući Bibliju i gazeći po moralnim načelima; sve im je dozvoljeno (Homoseksualizam, lezbjestvo, brak nije svet itd.) takvi ljudi su sramota u Kristovoj crkvi, ali oni nemaju stida ni osjećaja za poštenje, pravdu i život s Bogom na osnovu Njegove riječi.

Također svaka nestabilna (pa i politiziran osoba) bira odnose – društvo koja joj odgovara, ali je često zarobljava u svoj krug da je iskorištava ili čak njome manipulira. Također je opasno za nestabilne osobe koje nesvjesno idu u loše društvo koji ih dodatno traumazira i vuče u dublji krug otuđenosti od zdravog načina života i odlučnog iskoraka iz pokvarenosti u divan život s dragim Isusom koji započinje obraćenjem i predajom svog grješnog života kod križa Golgote (u duhovnom smisli), znajući što je za nju, tebe i mene učinio Gospodin Isus Krist da nas oslobodi od vlasti tame, grijeha – sotone za svoje divno kraljevstvo i novog čovjeka na slavu Božju!

Zato je važno za donose u Božjoj tajni koju sluti vjerno srce, slušati što mu dragi Bog govori. U psalmu 101 stihovi 6-7 nas Riječ poučava: „Oči su moje (Božje) upravljene čestitima u zemlji, da bi stanovali sa mnom! Tko hodi pravim putem taj će mi služiti! Ne će prebivati u mojoj kući koji spletke snuje. Tko govori laži, ne će stajati pred mojim očima.“ Važno je kako slušamo; i da bi brak uspješan važno je slušati bračne partnere i dijeliti zajedničko vjere i u duhovnim druženjima za okrjepu duše, tijela i slavljenje Stvoritelja koji nas je tako mudro stvorio. Slušanjem i prihvaćanjem istine možemo spasiti brak, posao, popraviti među ljudske odnose. Slušati, pitati osobu kako se osjeća, treba li pomoć. Slušanjem također se mogu rješavati sukobi, liječiti povrede, nepravde i popraviti čak i odnose među narodima.

Na kraju, tajne u odnosu s dragim Bogom je važno da shvatimo da nas je dragi Bog ustrojio na pozitivan način i poziv na prihvaćanje istine o sebi, drugima i na opraštanje bez kojeg nema zdravog odnosa sa svima oko sebe. Zato te molim s ljubavlju od Isusa Krista (zbog prostora) da osobno pročitaš iz poslanice Efežanima 4 glavu stihove 1-7! Hvala!

„Jedan Gospodin,jedna vjera, jedno krštenje!“ …

Sljedeći tjedan tema je: Oprez-osjećaji.

                                       6. ODNOS S BOGOM

Kakav je naš odnos s Trojednim Bogom? Čuli ste ili možda čitali na ovoj web stranici: kakav je tvoj život takav je tvoj Bog (bogovi – kipovi i slike – ikone). Kakav je tvoj Bog takav je tvoj moral, cilj života, poštenje i život u ljubavi i istini ili suprotno. Dakle kakav je danas: tvoj i moj odnos s Nebeskim Ocem ima vječnu važnost i blagoslov. Ako nemaš odnos s Bogom tu utječe također na tvoj nemoral, smisao života i vječnu sudbinu u paklu. Nije važno u koju crkvu ideš ili gdje su te krstili. Već je veoma važno poznaješ li Boga osobno kroz njegovu svetu Riječ! Ispravni odnos s dragim Bogom, utječe na cijeli naš život! Da, Gospodin nam govori preko svoje Riječi, nađi vremena i slušaj ga. Tako ćeš imat blagoslov za sve dane života i svu vječnost. Haleluja!

Divan je primjer iz Staroga zavjeta; kralj, pjesnik i glazbenik David. Što on kaže u 63 psalmu 2 stih: „Bože, ti si moj Bog! Tebe tražim. Žedna je tebe moja duša, za tobom čezne moje tijelo u sprženoj, suhoj i bezvodnoj zemlji.“ Razmislimo malo o ovom stihu i današnjoj situaciji u Europi koja se bori, protiv Boga, morala (jer izdaje, ozakonjuje u parlamentima antikristove nemoralne zakone: npr. u Skandinavskim zemljama djecu ne smije se učiti o Bogu, mala djeca ne znaju tko je Isus, nemoralno svećeništvo štuje suvremene bale i aštere – poganske bogove nemorala Starog zavjeta. Zaista u Mediteranskom podneblju se ti bogovi kriju u štovanju kipova i ikona i posmrtnih ostataka svetaca. Zato je iskreni vjernik i tražitelj, žedan Boga živoga, žedan istine, ljubavi i spasenja koje nudi divna Božja milost po Isusu Kristu!

Zaista, koga voliš toga i slušaš! Voliš nemoralni život i laži i krađu i nepoštenje onda bježiš ili ne mariš za spoznaju i bliski odnos s vječnim Bogom. Suha zemlja je ondje gdje su (kršćanski) običaji, tradicija uhvatili stoljetne (poganske) korijene da čovjeku ne daju da razmišlja svojom glavom, živi pošteno, moralno i vjerno jedinom Bogu. Jer religijski čovjek pazi da prvo zadovolji tjelesni apetit, psihološku potrebu za božanstvom, često ne znajući za Boga Biblije i zašto je Krist Gospodin umro na križu. Baš i zato, nađi vremena i proučavaj što ti Bog govori!

Zato te molim, nemoj samo imitirati kršćanske običaje s maskom na licu (dvostrukim načinom života – sjedeći u svojoj glavi na dvije stolice) jer ti si drag – draga vječnom Bogu! On te ljubi po Isusu Kristu i poziva na novi – obraćeni način života u miru, ljubavi i radosti. On te razumije i prihvaća i sada upravo kakav / va si sad! On nudi najbolju ponudu dana! Uspostavi komunikaciju s Trojednim Bogom! Čitaj Bibliju! Što nam kaže opet pjesnik i skladatelj David u 42 psalmu stihovi 1-2: „Kao što košuta čezne za izvor-vodom, tako moja duša čezne za tobom, Bože! Duša moja žeđa Boga, Boga života; kad ću doći i gledati tvoje lice Bože.“ Dakle, da li drago biće čezneš za pravom spoznajom Isusa Krista? Kakav je tvoj osobni odnos s njime? Čitaš li barem Novi zavjet? Razgovaraš li s Bogom u molitvi? Jedna pjesma kaže molitva je most, a Isus je put!

Razmisli zašto je važno imati zdravi – ispravni odnos s dragim Bogom! Upamti njegova ljubav i pozitivni stav prema životu riješit će tvoje probleme, potaknuti te na odvažnost i kreativno razmišljanje koje uz Božje vodstvo po Duhu Svetom pokreću novu stranicu u tvom životu! Kad se obratiš riješivši sve svoje krivnje i grijehe kod križa Kristova na Golgoti postala /o si dijete Božje! Tvoj odnos s dragim Bogom se požinje razvijati! Svjestan postaješ sve više Božje blizine jer Duh Sveti je u tebi ne žalosti ga! Slušaj Boga čitajući Njegovu Riječ. Nađi vremena za Boga i govori s njime. On nije daleko od nas! On nas ljubi! Slušaj njegov glas i čitaj Njegovu riječ! U kojem srcu - duši je Božja riječ tu je i vječni blagoslov!

Tako nas uči apostol u poslanici Kološanima (molim ako možete pročitat cijelu prvu glavu); citiram stihove 10-14: „Molim u Gospodinu da živite dostojno njega i da mu u svemu omilite, da budete plodni u svako dobrom djelu i rastete u poznavanju Boga, ojačani svakom snagom po sili njegove slave, da sve podnesete u strpljivosti i ustrajnosti s radošću. zahvaljujem Ocu koji nas čini sposobnim da budemo subaštinici svetih u svjetlosti. On nas izbavi iz vlasti tame i primijesit u kraljevstvo svoga ljubljenoga Sina. U njemu imamo otkupljenje, njegovom krvlju oproštenje grijeha!“¨

Dakle, kakav je tvoj odnos si Bogom takva će ti biti i vječnost. A, On te ljubi i zove k sebi sada! Slijedi nastavak idući tjedan. Svima koji slave srcem Isusa Krista! Čestiti uskrsni blagdani!

Tu je dodatak za Veliki tjedan, pjesma: ZBOG NAS!

                                                       ZBOG NAS       

Gospodin je bio razapet zbog tebe i mene.

Žrtvom svojom oproštenje prati vjerne.

Darom ljubavi pruža nam život vječni.

Baci naše grijehe da smo slobodni i sretni.

 

Zbog nas podnese bičevanje i porugu.

Da bi nas otkupio da s njim baštinimo slogu.

Zbog mene i tebe prolio za vrijeme milosti krv.

Predao se zlim ljudima da bi ja i ti bili vječno živ.

 

O, velika je milost našeg Boga Gospodina.

I zbog nas uskrsne vjera je vodilja!

Uz Kristovo ime nema drugog imena.

S molbom On i sad prima srca skrušena.

 

Zbog mene i tebe, o dragi ljudi!

Smrt na križu vodila je pobjedi!

Krvav i razapet rekao je: svršeno je.

O radujete se Kristu, uskrsnuo je.

  

                                         5. SREĆA I DEPRESIJA

Ovo je dragi moji, nastavak prošle teme: depresija ili nemoralni pritisak od ritma života, nesređenog života, kao i pokušaja medija da nas čine ovisnim i robovima ljudima je danas je velik izazov. To je podvala neprijatelja istine da je čovjek savršeni stroj koji po receptu mora funkcionirat utrkujući se s vremenom u mnogim područjima života, ili bježati od svega i u depresiji zavući se u svoju „puževu kućicu“ u samoću koja ubija sve pozitivne radnje i potrebe za zajedništvom, ljubavlju, stvarajući i po Božjem planu sreću sebi i drugima. Zato je važno izbjeći zamku Sotone jer je pisano 2 Timoteju 2, 26 (dobro je pročitat širi kontekst): „Da dođu sebi i iskopaju se iz zamke đavla, koji ih je zarobio i drži ih pod svojom voljom.“

Što nas uče Mudre Izreke 4, 23: „Svom brižljivošću čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život!“ Zaista htjeli mi to priznati ili ne; ja i ti smo onakvi kako o sebi mislimo; dobro ili loše, odnosno pozitivno ili negativno. Pesimizam i ružno – zločesto okruženje vodi u poraz. Za sreću je važno ne ovisiti isključivo o ljudima i o okolini u kojoj živiš ili radiš. Zato nam treba božansko nadahnuće da se izdignemo iznad primitivizma nevjernih ljudi koji su odbacili istinu o sebi i okrenuli leđa dragom Bogu. Zato smo po nesreći visoko na 84 mjestu.

Pozitivan pristup dolazi iz našeg srca, jer dragi Bog želi da naš život bude pozitivan, stvaralački u zadovoljstvu i redu sa svim ljudima oko nas. Kako to možemo ostvariti? Možemo ako se ne oslanjamo samo na sebe, već u srcu imamo Božju riječ koja vodi, pokazuje ona je navigator pozitivnog života. A takav život tjera depresiju od sebe. Zato opet Mudre izreke uče: „Neka tvoje srce drži čvrsto moje riječi! Drži se mojih zapovijedi, pa ćeš živjeti.“ Koja je najvažnija Zapovijed? Zar nije, Ljubi svi srcem … Sami dakle biramo Božji blagoslov ili prokletstvo kako je i zapisano u 5 Mojsijevoj knjizi 11 poglavlju. Ljudi često nisu svjesni da odbacivši Božji blagoslov su na sebe natovarili breme grijeha koje rađa depresiju, agresiju ili potpunu lijenost koja je osin znaka beznadnosti duše i podvala čovjeku da ne surađuje s Stvoriteljem i da ljubi i bude ljubljen.

Pozitivni impulsi koji dolaze po Riječi božjoj, vode odazvane Božje ljude u slobodu, ljubav i aktivni ritam života na mnogim područjima. Poslanica Galaćanima nas u 5 glavi prvom stihu uči; da ne budemo robovi ljudima već da imamo slobodu koju nam je Isus Krist dao kad smo se obratili. Da, stvoreni smo da budemo slobodni a ne robovi grijeha, ovisnosti i depresije. Iako smo često zbog raznih okolnosti žalosni, ipak vjerno srce se raduje u Gospodinu jer zna što ga čeka i u vječnosti. Tako, Biblija uči preko Propovjednika 7, 3. Jer povezanost s Gospodinom rađa nadu, optimizam i da brige predamo Njemu, i da dostojno nosimo križ života. Jer negativne emocije, želja za zlim stvarima dolaze kad gledamo pokvareni i nevjerni svijet i Tv.

Uzmicanje emocijama, gubimo sebe ako nismo okrenuti na pozitivnu stranu života i držimo se Božjeg puta. Povezanost s Bogom po Mateju 10, 29-30 vodi u sretnu i blagoslovljenu budućnost. Ponekad na naše molitve dragi Gospodin odgovara: tišinom – mu'kom, samo zato da se ojačamo u vjeri i dobijemo stvari u pravo vrijeme! Mnogi kršćani žele Uskrs bez Velikog Petka; ali nema jednog bez drugog, kao ni života radosti koji rađa treći bez dvoje ljudi. Slava čovjeku (kao i sportašu) dolazi poslije znoja, truda i discipline! Tako vjernički – ljudski proces razvoja uz stabilnost i sreću od koje depresija bježi, dolazi s pozitivnim odnosom s ljudima, u stari s Bogom kad su naši odnosi i s njime u redu, opravdani vjerom po milosti i djelu Isusa Krista. Došli smo do važne tačke: Naši odnosi, o tome u slijedećem nastavku.

Neka vas vodi i blagoslovi Trojedini Bog! Čitajte njegovu riječ i bit ćete izliječeni od depresije!

Vidi također članak pod Aktualno, poslije pjesme. 

                                      4. SREĆA – TAJNA BOŽJA

Da, dragi moji, sreća nije stvar sudbine već moje i tvoje svakidašnje odluke. Sreća ovisi o povezanosti: da li s Stvoriteljima – trajni ishod ili s ljudima – trenutačni ishod, ili do smrti. Poslanica Filipljanima nam govori o sreći koju prati trajna radost 4, 4-7: „Radujete se svagda u Gospodinu; opet velim: radujete se! Blagost vaša neka bude poznata svim ljudima. Gospodin je blizu. Ne brinete se tjeskobno ni za što, nego u svemu molitvom i prošnjom, sa zahvalom, iznosite Bogu svoje potrebe! I Božji mir, koji nadilazi svaki um, čuvat će vaša srca i misli u Kristu Isusu.“

Tako sam već ustanovio da povezanost s Bogom i ljudima stvara sreću. Sam čovjek nema sreće. Nacisti su za vrijeme rata vršili eksperimente na rođenoj djeci: tako da su ih oduzeli od majki i stavili u prostor brinući za njih bez dodira i nježnosti, davali im hranu preko štapa, presvlačili kad su spavali. Nakon nekog vremena novorođena djeca su umrla, usprkos hrani i vanjskoj njezi. Kao je i ovdje djelovao brutalni postupak po nalogu izopačenog uma. Zato nam svima treba povezanost ne po običajima, tradiciji da vidimo rodbinu tek na sahrani bližnjih, već povezanost – ne stidite se svoje krvi i veza u kojoj vlada načelo ljubavi na divnoj osnovi koja se krije u tajni Božje Zapovijedi: Ljubi Gospodina Boga svoga; svim srcem svojim, svim umom svojim i svom pameću svojom. Druga je ovoj jednaka: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!!!

Zato je veoma važno povezanost na dubljoj osnovi, trajnim ciljem i čvrstim uporištem u Gospodinu Bogu. Zbog nedostatka ljubav (više u temi koja će doći) mlada osoba postaje nestabilna ranjiva i lako se priklanja zlim stvarima koje je onda neljubljenu, nespremnu odvuku u svoje klupko laži i obmane. Stres više pogađa ljude koji nemaju stabilnu vezu sa roditeljima, osobnim prijateljima, kao i sa Bogom koji daje sigurnost i mir, uz ljubav i sreću. Tako za sreću je važna emocionalan potpora. Ako ste pročitali 119 psalam onda se mogli uočiti koliko osobi znači veza s Bogom, potpora u djelu, zaštita na životnom putu i sve to nam pruža Trojedini Bog! Kako je upečatljiv stihovi 17 i 47 za ovu prigodu iz 119 psalama: „Budi dobrostiv svojemu sluzi da živim, da čuvam tvoje riječi. Tvoji propisi bit će moja radost jer ih veoma ljubim!“

Tako uočavamo važnost života, kao i tajnu začeća u majčinoj utrobi. Kao i bitnu povezanost s ljudima na osobnoj razini. Fes-buk prijatelji su samo imena s koji komunicirate bez osjećaja, neznanja što drugi doživljava ili što se krije iz njegovih / njezinih namjera. Vjerojatno je samoća koja je najgora stvar u životu navela ljude na medijska – daljinska druženja. Mnogima fes-buk stanica je kao ispovjedavaonica, ili kao iskazivanje svojih uspjeha, fotografija, ili stavljanje ukradenih recepata, stihova ili religijskih poruka.

Dobro je da ljudi traže oslonac i svaki normalni čovjek ga treba! Ali oslonac na daljinu i od nepoznate osobe je uzaludan. Pravi oslonac ili prvi oslonac treba biti blizu nas i u našem srcu, a to neka bude i dragi Bog čiji Duh Sveti stanuje u srcu obraćenje, Njegove djece po djelu milosti u Isusu Kristu! Zato važan povezanost s Bogom a tada smo blisko povezani i s ljudima što stvara puninu sreće, ljubavi u svetom zajedništvu! Kakvo je to zajedništvo nam opisuje 2 poslanica Solunjanima 2, 13-17; sažetak: zahvaljivanje rađa i sreću. Posvećenje po Kristu Isus čini čovjeka čvrstim i hrabrim u istini! Stajati čvrsto na strani evanđelja. Po ljubavi Božjoj imamo stalnu utjehu, sreću i mir u svom srcu! Naš život tada krasi: plemenitost, blagost, red i rad i sve to na slavu Božju! Kako je sreća kontra depresiji, nastavljam ovu temu slijedećeg tjedna.

Radost vama, obilna duhovna sreća u utjesi i svježoj duhovnoj hrani uz Božju riječ. Vidi što baš za tebe piše u Izaiji 55 glava! Gospodin te vodi i blagoslovio dao ti svoj mir, radost života na putu prama vječnoj Domovini! Voli Vas, Kristovom ljubavlju svećenik Jakov.

                                          3. POVERENJE U BOŽJOJ TAJNI

Vjera traži oslonac i povjerenje. To nije povjerenje prema situaciji, legendi i religijskim običajima u ikone, kipove ili slike. To su samo vanjski i trenutačni osjećaji i vezanost za kulturnu tradiciju. Odnos s dragim Bogom treba preći preko praga nevjere, proći kroz vrata vjere – Isusa Krista i dopustiti da nas Duh Sveti uvede u pravi odnos s vječnim i živim Bogom! Mudre Izreke nas poučavaju 3, 4-5: „Neka tvoje srce drži čvrsto moje riječi! Drži se mojih zapovijedi, pa ćeš živjeti! Pribavi sebi mudrost, pribavi sebi razboritost! Ne zaboravljaj to! Odstupaj od riječi mojih usana:“

Sam, sam se pitao što je istina? Da li kako uči crkva – religija ili je važno što kaže Božja riječ? Dao sam se u potragu i razmišljanje, čitanje slušanje što kažu ljudi i što uči Biblija. Razočaran u ponašanje tako zvanih kršćana, odlučio sam vidjeti što o tome kažu razni komentari i učenje drugih „sekti“. Otkrio sam odstupanje od cjelovitog učenja Biblije i manipulaciju s pojedinim stihovima i navodima o nečemu (i osobi) koji u tom, tim stihovima uopće nemaju uporište. Razgovarao sam kao ministrant s svećenikom čekajući početak mise. On je uvijek odgovorio: „ovako uči crkva.“ Kad sam doživio novo rođenje – obraćenje koje je popratilo da sve više zavolim Božju riječ, pitao sam se kome da dam povjerenje ljudskoj nauci – religiji ili dragom Bogu. Stih iz poslanice Galaćanima 1, 10 me je potakao da, dam povjerenje Isusu Kristu koji je jedini umro i za moje grijehe na križu Golgote! U tom stihu apostol je zapisao: Ako bi se nastojao svidjeti ljudima ne bi bio sluga Kristov.

U meni se otvorila davna slutnja da ću biti svećenik, pogotovo kad sam shvatio da većina ljudi s kojim sam se družio u crkvi ne zna zašto je Isus umro na križu i da se s grijesima ne može igrati. Odlučio sam se u 27 godini upisat na bogosloviju i studirat za svećenika da uputim ljude na križ Golgote i jedinog Spasitelja i Otkupitelja grijeha Isusa Krista. Kako sam već bio odrastao, dekan falkuteta – gvardijan je tražio preporuku svećenika. Ali na preporuci je pisalo: „postavlja pitanja iz Biblije, nije više mlad da ga možemo oblikovati.“ Tada sam sve svoje povjerenje i molitvu stavio u dragog Boga i molio njegovo vodstvo i molio za životnu partnericu jer sam shvatio da pred Bogom ne možeš glumit i mirno živjeti i da čovjek ima slobodu i potrebu za slobodnu vezu i sveti brak kao uzor drugima.

Tako sam otkrio da je povjerenje u Boga, ključ koji otvara put sreći, zdravom odnosu s ljudima i pravi pristup životnim pitanjima; npr. Kako smo došli na zemlju? Shvatio sam da je život dragocjen i izazov uz svetu mogućnost da s njime proslavimo i Trojedinog Boga!

Ljudi kažu da nemaju vjeru, ali vjeruju svemu: kazaljci na satu, autobusu da će stići na vrijeme, meteorologu kakvo će vrijeme biti sutra itd. Usprkos da vjerujemo svemu nam koji smo se odazvali na poziv Božje ljubavi važno je imati čvrsto povjerenje u Boga Biblije – njegovu Riječ; jer mudre Izreke nas uče; 7, 1-2: „Čuvaj, sine moj, u srcu moje riječi i skrivaj moj naputak kod sebe! Čuvaj moje zapovijedi, i živjet ćeš, čuvaj moj nauk kao zvijezdu svojeg oka.“ Tako povjerenje i vjera traže rad na samome sebi i disciplinu, odnosno čuvati svoj život s pomoću Božjoj od zlih puteva i pokvarenog društva. Pazimo što slušamo, jer naše povjerenje u dragog Boga je izloženo pritisku nevjere i napadima sila zla. Također bježimo od gledanja grijeha koji se dopada našem starom čovjeku. Ali mi znamo tko ih je pobijedio zato stojmo uvijek uz Krista svoga zaštitnika i Duha Svetog nesavladivog Odvjetnika.

Govor ljubavi mijenja čovjeka iznutra jer nam Duh Sveti pomaže da shvatimo i božansko djelovanje i sačuvamo povjerenje koje smo dobili otvorivši vrata svoga srca drago Isusu! Tako nam je i dragi Bog otvorio duhovne oči srca da vjerom preobražavamo život svim situacijama na slavu Božju. Da, povjerenje je ključ – oslonac i kako izdržat pritisak jer otvoreni za Božje djelovanje, On mijenja situaciju , stvari pa čak i ljude za koje molimo da se obrate i stave povjerenje u Jedinog Boga, Oca Gospodina Isusa Krista!

Vidi poseban dodatak o postu u rubrici: Aktualno, poslije pjesme.  

                                 2. ISUS KRIST POBJEDNIK ZLA

Milost i mir od Boga Oca, ljubav i zajedništvo s Isusom Kristom snagom Duha Svetoga neka je sa svima nama. Treća korizmena nedjelja; tekst razmatranja Ivan 8, 46-59 citiram neke stihove: „Tko će me prekoriti za kakav grijeh? Ako govorim istinu, zašto mi ne vjerujete? Tko je od Boga, Božje riječi sluša. Zato vi ne slušate jer niste od Boga. … Ako tko bude držao moju riječ, ne će vidjeti smrti dovijeka.“

Dragi po Isusu Kristu, sestre i braćo. Što danas učimo iz bogatstva Božje riječi? Kako je tema. I. K. pobjednik zla, trebamo se usmjeriti i danas kakvo nas zlo okružuje. Je li to zlo iz ljudskog srca? Nepoštivanje autoriteta Biblije? Oholost, bahatost i kušnje koje Sotona vodi i pobjeđuje nas. Propovijed sam podijelio: uvod koji slijedi. Zatim propovjedni tekst na tri točke i zaključak. Sam propovjedni tekst je odvojen od cjeline 8 glave s stihovima 39 -45. U njima se Otpupitelj, Krist Gospodin obraća židovskim starješinama koji su se smatrali Abrahovim potomcima. Međutim težnje i nakane saudiceja i farizeja izražavale su nakane njihovih srca za vlašću i moći. To isto je težio i sam Sotona. Koji je bio ubojica ljudi od početka jer je bio ljubomoran što su stvoreni na Božju sliku. On je prouzročio i Abrahamovu smrt i cijelog ljudskog roda. Sotona nije bio samo ubojica nego i lažac. Ne stajaše u istini jer istine ne bijaše u njemu. Nakon pobune protiv Boga, laži su bile njegovo oružje, tako je on otac laži. Tadašnji Židovi, kao i većina današnjih ljudi voljeli su oponašati sotonu. Bili su ubojice jer su željeli smrt Sina Božjega i laganjem naroda iznošenjem nepotrebnih propisa na sebe privući pažnju i slavu. Pravili su se da su pobožni pravedni, ali su u srcu bili zli. Tako danas čine mnogi ljudi sjedeći na dvije stolice: tvrde da su kršćani, ali žive u javnom grijehu. Toliko za uvod.

Prva točka propovijedi: Odbijanje istine. Na poruku Isusa Krista ljudi ostaju hladnokrvni, tvrdoglavi. Što nam kaže proroka Jeremije 7, 23-24? „Slušajte moj glas i bit ću vaš Bog, i vi ćete biti moj narod! Idite posve pravim putem što sam ga vama pokazao, da vam bude dobro! Ali niste poslušali, niste ni prignuli svoga uha. Slijedili ste svoje pohote u opakosti svoga zlog srca; okrenuvši mi leđa a ne lice.“ Zar ne čine to isto danas liberalni teolozi i narod koji ne mari za Boga širom Europe? Isus Krist bez grješni Sin Božji, nije govorio laži, živio bez mane. U svemu je bio poslušan svom Ocu, govorio istinu ali je ljudi nisu prihvatili. Ako zaista, ljubimo Boga, slušat ćemo njegovu riječ i pokoravati joj se. Kad se odbija evanđelje Isusa Krista, ljudi – farizeji svih vremena pokazuju da ne vjeruju, ne pripadaju u Božje stado. Tako danas ponos, oholost u srcima mnogih su prepreka za prihvaćanje i obraćenje na poruku Radosne vijesti. Isus čita u Nazaretu svitak knjige koji se ispunio na njemu: Luka 4, 18: „Gospodnji duh počiva na meni. On me pozva da nosim radosnu vijest siromasima. Posla me da navješćujem zarobljenima oslobođenje, slijepima vid da oslobodim potlačene.“

Drugi dio. Slava Božja! Nakon optužbe da ima zloduha kako su to tvrdili ponosni vođa Izraela i da traži svoju slavu. Isus Krist im odgovara: ima onaj koji traži i sudi. Time je mislio na Boga Oca, koji će tražiti slavu svog ljubljenoga sina i osuditi sve one koji mu tu slavu nisu dali. U poslanici Filipljanima 2, 10-11 piše: „Da se Isusovu imenu ima pokloniti svako koljeno bića koji su na nebu i na zemlji i od zemljom, i da svaki jezik ima priznati da je Isus Krist – Gospodin na slavu Boga Oca.“ U 51 stihu imamo veoma važnu izjavu: „Zaista, zaista kažem vam: „ako tko bude držao moju riječ, neće vidjeti smrt dovijeka.“ To se nije odnosilo na tjelesnu smrt, što je opet nevjernim srcima bilo čudno. Gospodin je govorio o duhovnoj smrti, da svi koji vjeruju u njega će biti izbavljeni od vječne smrti i muka u paklenom ognju. Kako je pisano; Otkrivenje 21, 8: „Strašljivcima, nevjernima, nečistima, ubojicama i budnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima dio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt.“

Treći dio. Veći od Abrahama. Govor o Abrahamu Židovi opet nisu razumjeli iako je sam Abraham čekao Mesiju, želio žrtvovat svoga jedinoga sina Izaka, ali Božji plan je bio plemenit, ojačat Abrahomovu vjeru kao primjer svima nama da je vjera po milosti i daru Duha Svetoga za naše spasenje u pouzdanju na žrtvu Isusa Krista na Golgoti koji je umro za i naše grijehe. Zbog kamenog srca i ponosa svećenička elita jače mrze Krista jer ne mogu razumjeti božansku istinu. Tvrdili su da poznaju Boga i da poznaju Abrahama. Međutim nisu shvaćali da je Isus bio prije Abrahama i da je sam praotac vjere s radošću čekao Kristov dolazak.

Tako Židovi ne shvaćaju da je pred njima Mesija na kojem se je ispunila sva proročanstva Starog zavjeta. Tako je i doslovno Isus Krist bio veći od Abrahama i po ispunjenju svih nada i čežnji vjernog običnog izraelskog naroda. Tako Isus još jednom tvrdi da je Bog izjavom: „Prije nego li Abraham posta, Ja jesam. Upotreba imena Ja jesam znači da je Isus živo s Bogom ocem, sudjelovao u stvaranju svijeta. Kako nas se kaže u knjizi Postanka, Duh Božji je lebdio nad vodama. Zato ga se žele riješiti ubojstvom. Htjedoše ga kamenovati, jer njihovo oslijepljelo srce nije željelo prihvatiti istinu. Ne sluteći da je među njima Mesija, oni ga odbijaju jer su čekali drugačijeg mesiju koji će donijeti slobodu od okupacije i donijeti blagostanje tijelu. Kakovog danas Mesiju ja i ti očekujemo? Knjiga Otkrivenja nas poučava: „Ja korim i odgajam one koji me ljube. Revan budi i obrati se! Evo, na vratima stojim i kucam; poslušali tko moj glas i otvori mi vrata, ući ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.“

Zaključak: Kao vjerni kršćani pozvani smo da slušamo, kod kuće čitamo Božju riječ i po njoj se živimo. To nije tako lako kad smo u sve pokvarenijom svijetu koji je dragom Bogu okrenuo leđa. Kad ljudi ne žele primiti Isusa Krista u svoj život iako On kuca na vratima srca. Tada postaju duhovno slijepi i Spasitelj odlazi od njih. Mnoštvo tako danas ne mari za Mesiju koji jedini donosi pobjedu nad zlom, oslobađa od nemorala, grijeha i života bez smisla.

Psalam 25 iznosi duboku čežnju čovjeka za Bogom i njegovom poukom. U 11 stihu psalmist kaže: „Zbog svog imena, Gospode, oprosti moju krivnju makar bila velika.“ Zar to nije divan poziv i nama da primimo ako još nismo Isusa Kista u svoj život. Tada život vodi Duh Sveti. Zato danas kad ćemo primiti svetu večeru, ponizno otvorimo srce Kristu i molimo danas vodi, liječi i jača našu vjeru da odolimo zlim silama koji žele da nas odvoje od Isusa Krista.

U psalmu 25 je zapisano stihu 11: „Sačuvaj moj život i spasi me. Ne daj da se ikad osramotim jer se u tebe uzdam.“ Što smo uočili u Ivanovoj poslanici? U 5, 20 piše: „Znamo da je Sin Božji došao i dao nam sposobnost opažanja, da upoznamo Istinitog.“ Tu sposobnost nisu zbog ponosa i oholosti nisu imali farizeji da u Kristu vide obećanog Mesiju. Također danas tu sposobnost nemaju ljudi koji poznaju što u Bibliji piše ali je ne žele živjeti po njenim uputama i zaštiti od zla. U istoj poslanici piše: (5, 4 +11b -12) „Jer sve što je rođeno od Boga pobjeđuje svijet, i pobjeda koja pobjeđuje svijet jeste naša vjera. Bog nam je dao život vječni; taj je život u njegovu Sinu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Božjeg Sina, nema života.“

 

                            1.  BOŽJA TAJNA – TRAGANJE

1. TRAGANJE. Dragocjena Božja riječ u 37 psalmu potiče na razmišljanje, stih3-4: „Uzdaj se u Gospoda i čini što je dobro! Neka Gospodin bude tvoja radost; on će ispuniti želje tvoga srca.“ Ovo se je osobno dogodilo meni.

Jedne jesenske večeri 1978 nakon čitanja knjige želio sam prije sna malo poslušat muzike neočekivano sam naišao na duhovni program iz Monte Karla koji je tada emitirao vjerske emisije za bivše istočno Europske komunističke zemlje. Prvi put u životu sam čuo Božju riječ na Hrvatskom jeziku i njeno tumačenje. Čitajući filozofsku literaturu čitao sam da neki autori tvrde nama Boga a drugi, Bog postoji. Točan odgovor je tražila moja siromašna duša. S Božjim vodstvom i mnogim kušnjama našao sam odgovor čim sam došao u Zagreb u knjižnici posudio na 14 dana Bibliju, ali sam nakon toga pisao da mi ljudi iz Monte Karla pošalju Novi zavjet. I tako jednog divnog dana kad sam vozi autobus i vidio da se ne odgovara na kršćanski pozdrav; shvatio sam dvoličnost religioznih mladih kršćana, ali i ključnu stvar što je ticala i mojih grijeha: Zašto je Isus Krist umro na križu! Posebna toplina i ljubav obasjala je moje srce. Dok god živim sjećam se tog dana kad sam prekoračio prag nevjere i po Duhu Svetom postao Božje dijete koje je po milosti, ljubavi Boga Oca u Isusu Kristu našlo mir i traženi odgovor svojoj duši: Da, Bog postoji i on nas sve ljubi. Hvala mu i slava!

Pred svakim čovjekom se pojavljuju izazovi života, kušnje i odabir. Naš izbor nam može donijeti depresije, neuspjeh ili ako smo na pravom tragu uspjeh, oslobođenje od straha i novi duhovni početak koji time rezultira i sa svim drugim uspjesima. Nikada se nemojmo prepustiti struju vremena ili pasti pod utjecaj lošeg društva. Tada od našeg traganja za istinom, ljubavlju i mirom nema ništa, jer postajemo robovi okoline koja nas upregne u svoj mlin – robovanju strastima kriminalu ili opet povlačenje u sebe nakon grubog iskorištavanja i manipulacije osoba u čiju smo klopku upali.

Kako u traganju naći na pravi odgovor i utažiti potrebu svoje duše? Sjećam se da sam nakon slušanja prvih duhovnih emisija davne 1979 godine pošao u crkvu, molio se tražeći odgovor da li Bog postoji. Tradicijski obredi, ceremonije nisu dali odgovor na moje traženje. Nakon dolaska u Zagreb u posuđenoj Bibliji naša sam ove stihove iz proroka Jeremije 29, 11-13: „Jer ja znam koje misli nosim za vas, govori Gospodin. Odluke na spasenje, a ne na nesreću, da vam dadem u budućnosti punu nade. Kad me zazovete i idete se pomoliti meni, uslišit ću vas. Kad me potražite, naći će te me. Jeste tražite me svim srcem.“ Drugu važnu stvar koju sam otkrio u evanđelju po Mateju 6, 33 je da svari u našem životu treba posložiti upravi redoslijed. Stih glasi: „Tražite najprije Božje kraljevstvo i njegovu pravdu i sve drugo će vam se nadodati!“ kad tražimo prvo duhovne vrijednosti život dobiva pravi smisao! Zato je potrebna i duhovna hrana: Riječ Božja, Euharistija, zajedništvo i molitva!

Tako iščezava pitanje da li Bog postoji, jer nam i Gospodin govori preko ljudi koji su i sami pronašli pravu adresu u traganju i primili oslobođavajuću silu od grijeha kod križa Golgote. Tada crvena vrpca Božje ljubavi vodi čovjeka u nove spoznaje – rast u vjeri i nove pobjede nad grijehom, kušnjom i jasni odgovor ne lošem i pokvarenom društvu koje vuče u ropstvo i ovisnost. Da, dopustimo da Gospodin Isus Krist vlada našim bićem ljubavlju i nježnošću sa snažnim djelovanjem Duha Svetoga, tada ćemo ići Kristovim putem!

Oprostite što ovu seriju sam prekinuo zbog korizmeniih propovijedi (sljedeća za 5.3) dalje će serija biti svaki tjedan s novim nastavkom (za 14 dana).

                                   Krist - Pobjednik kušnji

Milost i mir, Boga Oca, ljubav i zajedništvo Isusa Krista i vodstvo Duha Svetoga neka je sa svima nama. Marko 1, 12-13: „Odmah ga Duh izvede u pustinju. Četrdeset je dana ostao u pustinji i sotona ga je napastovao boravio je među divljim životinjama, a služili su mu anđeli.“ Tema ovog članka – propovijedi za prvu korizmena nedjelju je Isus Krist pobjednik kušnji.

Srdačno vas pozdravljam dragi ljudi. Što nam danas govori dragi Bog kroz svete tekstove svoje riječi? Korizmeno vrijeme je također poziv na obnovu zajedništva, rasta u vjeri i ljubavi s trojedinim Bogom! Znamo da kršćanstvo nije neka ideologija ili skup teorijskog znanja, već je to živa stvarnost, ujedinjenje s dragim Bogom po riječi njegovoj – Isusom Kristom, snagom Duha Svetoga. Ta duhovna stvarnost zapisana je u našim srcima ljubavlju Božjoj i očituje se u mojim i tvojim djelima ljubavi, radosti, svetog zajedništva sa svim ljudima dobre volje. Kršćanstvo je zajedništvo s Isusom Kristom jer bez njega kako piše u Ivanu 15 bez njega nema plodova za naš dom, Domovinu i vječnost s Bogom. Tako korizma je škola vjere, vjere našeg srca koje treba proći kroz kušnje kao što je prošao i sam Spasitelj. Vjernik živi po riječi, jer jedno je znati što piše u Bibliji a drugo živjeti kako piše. Isus Krist stoga nam kaže: Zaista, zaista kažem vam: tko sluša moju riječi vjeruje onome koji me je poslao, ima vječni život i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.“ Toliko za uvod.

Propovijed sam podijelio u tri djela. Prvi dio: Punina Duha stih 12. Drugi dio: Pobjeda nad kušnjama stih 13a. treći dio: pouzdanje u Boga 13b. Spasitelj u punini Duha odlazi u pustinju. Pustinja je u Bibliji povlašteno boravište Božjih ljudi – proroka koji daleko od ljudske žurbe dilema i nemira. Oni slušaju Božju objavu, upute i traže Božje uporište za svoj život. Sjetimo se Mojsija, Ilije, Jeremije. Pustinja je u isto vrijeme mjesto okršaja sa zlom – Sotonom. Tada su to za Krista Gospodina bili dani za veliko misijsko poslanje i objave Božjeg kraljevstva među ljudima. I danas nas Spasitelj poziva: „Vrijeme se ispunilo; Božje je kraljevstvo blizu. Obratite se i vjerujte evanđelju.“

Kako je s nama dragi moji? Svi mi imamo pustinju u svom životu. Nakon obraćenja shvaćamo da trebamo biti nasamo s dragim Bogom. Potpomognuti Duh tražimo u molitvi Božje vodstvo, zaštitu i prisutnost Isusa Krista kad nas opkole kušnje. Nevjerni svijet nam donosi nemir, tjeskobu i brojna razočaranja u ljude koji su okrenuli leđa dragom Bogu. Zbog toga zagrlimo Isusa Krista, ili bolje rečeno odazovimo se na poruku Božje ljubavi da nas on nosi i vodi svojom svetom rukom. Jer kad smo prekoračili prag nevjere Novorođenje i dolaskom k križu Golgote primismo puninu Duha koji tada kliče u nama Aba – Oče!

Drugi dio: Pobjeda nad kušnjama. Neprijatelj naše osobne vjere u sveto Trojstvo je lukav, on upravlja ovim turbulentnim svijetom. Ljudima koji više ne poštuju autoritet Biblije. Kako je Isus Krist pobijedio kušnje, ustvari Sotonu? Čvrsto i hrabro držeći se Božje riječi! Divni psalam 18 u 31 stihu nam kaže: „Božji plan je savršen, Gospodnja riječ je jasna i čista.“ Zato, kad nas pogode kušnje, nevjera svijeta vuče na svoju stranu, gledajmo na Isusa Krista.

Pobijediti ćemo kušnje kad se po milosti predamo Isus Kristu. Zaista naša borba protiv zla u vlastitom srcu je i borba protiv Sotone. On zavodnik svijeta nam nudi razna materijalna zadovoljstva, mami na grijeh i sprečava da imamo ispravni odnos s Svetim Trojstvom u čije smo ime svi kršteni. Zato hrabro oslonjeni na Otkupitelja borimo se božanskom snagom protiv: požuda tijela, požude očiju i oholosti života. Grijeh u nama i oko nas bjesni kao bijesan pas na lancu, koji grize kad mu dođemo preblizu. Taj bijesni pas, je Sotona koji zna da još ima malo vremena. Apostol nas ohrabruje: „Uostalom, radujete se, usavršujete se, tješite jedni druge, jednako mislite, promičite mir, i Bog ljubavi i mira bit će s vama.“

Treći dio: značenje današnjeg evanđelja je da sotona se lukavo ušulja (neprimjetno dođe) među sve naše brige, strahove, uspjehe čak i bolesti i nudi nam svoje rješenje. Da se pouzdamo u prolaznost, čovjeka koji hoće manipulirati nama samo da dobije materijalnu korist, vlast i moć nad nama.

A temeljna snaga kršćanstva je Božja moć, cjelovita riječ Božja. Tako zar ne molilo i u Očenašu! Zato i u vjerskom životu ne dajmo se zavesti liberalnom teologijom koja dopušta svaku vrstu grijeha. Ne unosimo u svoj život poluistine istrgnute iz cjelovitog evanđelja. Kako se Krist Gospodin na kušnje koje su zapisane u paralelnom tekstu 4 glave Mateja i Luke suprotstavlja Sotoni. Upravo cjelovitom Biblijom. Nije bogatstvo što imamo, čime vladamo, što možemo sve je to kratkotrajno, ne ćemo ništa od toga odnijeti u grob. Ali možemo odnijeti Božanskom snagom veličanstvenu pobjedu nad sotonom i njegovim slugama. Ta se snaga krije u zajedništvu Crkve, ljubavi i služenju bližnjim. Gal. 6,14-16: Apostol nas poučava; a ja, Bože sačuvaj da se čime drugim hvalim osim križa Gospodina našeg Isusa Krista po kojemu je meni svijet razapet i ja svijetu. Zaista, u Kristu Isusu niti pomaže obrezanje, ni neobrezane, nego novi stvor. Na sve koji po tome pravilu žive mir i milosrđe, i na Božji Izrael.“

Zaključak: snaga kršćanske vjere je u pomoći Trojedinog Boga. Svatko od nas na kraju života će uživati ili se razočarati u djela koje je činio u životu. Kako kaže poslovica: svatko će jesti vlastiti „puro“ koji je izabrao. Što danas učimo od dragocjenog Spasitelja Isusa Krista? Duh koji je Kristu služio po obraćenju je moj i tvoj Duh Sveti. Promatran u svjetlu evanđelja: On je nježan golub, koji je lebdio nad vodama kod stvaranja i pokazao Noi da je voda otekla s zemlje donoseći svježi maslinov list. Taj isti Duh je bio nad nama kod našeg krštenja a naročito je prisutan kad primamo svetu pričest u našem srcu po vjeri. Duh Sveti nam kroz Riječ govori kako i zašto odoljeti kušnjama. Upravo taj moćni Duh je vodio i Isusa Krista u pustinji, ondje gdje su mnogi starozavjetni proroci dobili otkrivenje i primili moć da vrše svoj službu. Sve to dolazi kako je pisano: 2 Kor. 5, 17-18!: „Ako je tko u Kristu, on je novo stvorenje, staro je prošlo i, gle novo je nastalo. Ali je sve od Boga koji ns pomiri sa sobom po Kristu i dade nam službu pomirenja.“

Upamtimo: pustinja danas može biti i naše srce. To može biti naša soba gdje čitamo Bibliju i molimo se zaštićeni od buke i nemira svijeta. U toj sobi svoje duše donosimo važne odluke kako oslonjeni na Boga možemo pobijedit kušnje. Tako je tebi draga obraćena osobo pustinja povlašteno mjesto neometanog susreta svakog dana s Isusom Kristom i Duhom Svetim!

Efežani 2, 19-22: Tako sad više niste tuđinci ni došljaci, nego ste sugrađani svetih i Božji ukućani, nazidani na temelju apostola i proroka, a ugaoni je kamen sam Isus Krist. Na njemu je sva građevina složena i raste u sveti hram u Gospodinu. na njemu se i vi izgrađujete u Božje boravište u duhu.“

 

Propovijed za 11. 2. Tema: Požrtvovani put Božje ljubavi!

Milost našeg Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga neka je sa svima nama. Propovjedni tekst je Marko 10, 32-45: (samo neki stihovi, zbog dužine teksta, molim vas cjelinu pročitajte sami). „Eto mi idemo u Jeruzalem. Tamo će me predati svećeničkim glavarima. Oni će ga osuditi na smrt, narugati mu se, bičevati i ubiti. Pristupiše mu tada Jakov i Ivan i zamoliše: Daj da u tvojoj slavi jedan od nas sjednemo s strane a drugi slijeve! … Može te li piti kalež koji ja pijem, ili krstiti se krštenjem koje i ja primam i vi ćete primiti?“

Srdačno vas pozdravljam dragi po Isusu Kristu! Što ćemo danas naučiti i primiti za hranu svoje vječne duše? Ovisi o dvije stvari: Kako primamo Božju riječ u svoje srce i kako ja griješnik vam iznosim blago iz Božje riznice ljubavi, Biblije. Što meni i tebi osobno znači: Požrtvovani put Božje ljubavi? Posmajtramo savršeno djelo Otkupitelja i naučimo se služiti i ljubiti jedni druge. Da, bez požrtvovane ljubavi nema zdrave obitelji, crkve i zajedništva u društvu. Ljubav Božja nas vjerne po Duhu Svetom vodi, potiče da svoj život predajemo drugima; pažnjom, njegom, razumijevanjem i nošenjem svog i njihova križa. Svima nama koji vjerujemo treba proći kroz Kristov krst: a to znači da kroz muke, nevolje, iskušenja pokažemo ljubavlju Božjom vjernost Isusu Kristu i svojim bližnjima. Na to nas poziva Božja riječ, Kol. 3, 1-2: „Ako ste dakle uskrsli s Kristom, tražite ono što je gore, gdje Krist sjedni s desne strane Bogu. Težite za onim što je gore, a ne što je na zemlji!“ Toliko za uvod.

Propovijed sam podijelio u tri djela: prvi. Strah zbog iščekivanja. Drugi dio. Daj nam što hoćemo. Treći dio. Velik je onaj koji služi. 1. Svi mi imamo svoje strahove i iščekivanja. Ako samo gledamo što se događa u nemirnom i raznim olujama pogođenom svijetu. Pitamo se, što će se dogoditi sutra. Nemirno podnosimo tjeskobu i teret dana. Kristovi učenici putujući s njime u Jeruzalem imali su strah što ih čeka. Spasitelj im iznosi po treći put što ga čeka na križu Golgote. Svi mi dragi u Isusu Kristu imamo svoj križ. Kako prihvaćamo taj križ; to jeste bolest, neku manu, starost? Sve to ovisi kako smo se riješili svojih grijeha. Prorok Ezeklije nas poziva i danas (18, 31) citirati … Da, novo srce i novi duh nam dariva Duh Sveti kad smo ponizno došli k križu i s ljubavlju predali svoje brige, bolest, strah u zaštitničke Božje ruke. Što nam danas govori psalam… Ne moramo se bojati nevolja, bolesti i strahovati, jer Božje nas oko uvijek gleda i Njegove nas ruke štite! Tako nas Božja riječ ohrabruje; Kol. 3. 12-16: Obucite se dakle kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u srdačno milosrđe, dobrotu poniznost, blagost, strpljivost. Podnosite jedni druge i praštajte jedni drugima, kao što je i vama Gospodin oprostio, tako i vi opraštajte. A povrh svega toga imajte ljubav koja je veza savršenstva.! Neka Kristov mir vlada u vašim srcima, na koji ste pozvani u jednom tijelu. Budite zahvalni. Kristova riječ neka prebiva u vama obilno!“

Drugi dio: Daj nam što hoćemo. Ovo često možemo čuti od razmažene i neodgojene djece koji manipuliraju i ucjenjuju svoje roditelje. Tako su i učenici Krista u ono vrijeme, braća Jakov i Ivan sebično zamolili Isusa Krista. Sjesti s desne i lijeve strane. Otkupitelj i naših grijeha ih upozorava da prije nego zasjednu na svoja mjesta, trebaju piti čašu. Što biblijski znači: podijeliti s Gospodinom svoju sudbinu. Također vidimo da sebični ljudi znaju samo iskorištavati i nisu svjesni što ih čeka. Tako u ono vrijeme i Kristovi učenici, nisu znali da mjesto s lijeve i desne strane na Golgoti je pripalo dvojici razbojnika. Što znači nama danas: Treba se krstiti njegovim krstom. Tim je riječima Isus označio svoju žrtvu na križu, i za mene i tebe dragi ljudi. Sve to iz ljubavi prema Bogu i nama i danas ovdje sakupljenima – Crkvom Kristovom. Jer nas apostol uči; Kol. 2, 6-7 i 12 stih: „Kako ste dakle primili Krista Isusa Gospodina, onako nastavite živjeti u njemu, ukorijenjeni, nazidani na njemu i utvrđivani vjerom, kako ste naučili obilujući zahvalnošću. Ukopani ste s njime u krštenju u kojem ste s njime i uskrsnuli po vjeri u sili Boga koji nas uskrisi od mrtvih.“

Treći dio: Velik je onaj koji zna služiti. Vidimo kako je po evanđelju Isus Krist, bolesne ambicije svojih učenika: pohlepnih Ivana i Jakova kao i razljućene desetorice usmjerio na zdravu ambiciju – koja život daje, njeguje i pomaže: Služiti jedni drugima. Sam Spasitelj je nam uzor i primjer. Da li znamo pjesme o slugi Božjem iz proroka Izaije. Citirati: Iz. 49, 6: „On dakle reče: Premalo da si mi sluga, da se vrate otkupljeni Izraelci. I zato te činim svjetlo nezabošcima, da budeš posrednik mojega spasenja do kraja zemlje.“ Tako i sada nama govori trojedini Bog: Izaija 49, 8-9a: „Ovako govori Gospodin: Uslišio sam te u pravo vrijeme milosti. Pomogao ti u dan spasenja. Čuvao sam te, učinio sam te posrednikom saveza za narod. Da dovikneš sužnjima: Izađite! Onima koji stoje u mraku: dođite na svijetlo.“ Zaista dragi ljudi, mi se poznajemo kao kršćani po službi ljubavi. Ja znam da ta ljubav prema bližnjima zna ponekad i boljeti jer oni je odbijaju. Nije danas popularno biti obraćena osoba, jer nevjernika je svuda oko nas. Ali Božja ljubav i djelovanje Duha Svetoga poučava i vodi ponizne sluge Isusa Krista kako mu mogu služiti u svim situacijama života; na radnom mjestu, obitelji i društvu. Apostol nas ohrabruje u 1 Solunjanima 1, 2-3: „Zahvaljujemo Bogu svagda za sve vas spominjući se vas u svojim molitvama. Sjećamo se bez prestanka vaše djelotvorne vjere, požrtvovane ljubavi i ustrajnosti nade u našeg Isusa Krista pred Bogom Ocem našim.“

ZAKLJUČAK: Znamo kako nas je i prema poslanici Timoteju samo Isus Krist, trpeći i pateći zbog mene i tebe poslušno nosio svoj križ na Golgotu i bio razapet zbog naših grijeha. Ali nas je on svojim slavnim uskrsnućem uzdigao na višu Božansku razinu. O tome je i Job rekao: „Ali ja znam sigurno da moj Otkupitelj živi, i da će se onda dići nad prahom. Tada će moja koža opet biti oko mene. Iz svog vlastitog mesa gledat ću Boga.“ U 21 stoljeću nalazimo se pred mnogim izazovima. Iznad svega kako usprkos jasnoj poruci ovog dana: Bog je Otkupitelj, on nas štiti i želi dati novi duh i nov srce. Isus Krist nas uči kako mu, ali i svojim bližnjima služit s ljubavlju. Kako ćemo dakle odgovoriti na božanski poziv. Duh Sveti nas potiče da prekoračimo prag nevjere i otvorimo srce evanđelju Isusa Krista! Europa se protivi autoritetu Boga, zato u njoj vlada moralna propast, iskvarenost. Međutim nas vjerne – odazvane Božjoj ljubavi, Isus Krist potiče da budemo Veleposlanici Kristove ljubavi u služenju, trpljenju. Kol 1,10-14: „Molimo Gospodina da živite dostojni njega i da mu u svemu omilite, da budete plodni u svakom dobrom djelu i rastete u poznavanju Boga, ojačani svakom snagom po sili njegove slave, da sve podnosite u strpljivosti i ustrajnosti s radošću. Zahvaljujem Bogu Ocu koji nas čini sposobnim da budemo subaštinici svetih u svjetlosti. On nas izbavi od vlasti tame i premjesti u kraljevstvo svoga ljubljenoga Sina. U njemu imamo otkupljenje, njegovom krvlju oproštenja grijeha. Amen!

                              BOŽJA TAJNA

Dragi moji! Ovo je uvod u seriju: ŠTO IMAMO OD ŽIVOTA: S pomoću božjom i nadahnućem Duha Svetoga nastojat ću u novoj seriji otkrivati što je Božja volja za moj i tvoj život. Tako ću obraditi teme kako spoznati dragog Boga: Zašto živimo: Što činimo: Tko smo: Zašto samo došli na svijet: Kuda idemo (sve ova pitanja se mogu staviti u prvo lice jednine; npr. Tko sam? Zašto živim?): Gdje naći sigurnost i sve je plaćeno. Ali ću prvo obradit ovu temu Božja tajna, kako spoznati i otkriti dragog Boga, odnosno odgovoriti na njegov poziv ljubavi po Isusu Kristu!

Svaki čovjek traži i treba uporište života. I čovjek nema sreće (mislim na duže staze do odlaska u vječnost), dok ne uspostavi mir u svom duhovnom i psihičkom životu. Bez emocionalne sigurnosti i psihičke ravnoteže, čovjek luta, udara ljude oko sebe: grubim ponašanjem, ovisnošću ili se povlači u samoću. Samoća rađa ovisnost o kockanju ili medijima ili balovom oltaru – Tv.

Shvatio sam zabludu religija, jer je Božja riječ svjetlo i putokaz za otkrivanje Boga i dobivanje njegova vodstva i blagoslova. U 1 Korićanima 4, 1-2 piše: „Tako, neka svatko nas smatra službenicima Kristovim i upraviteljem otajstva – tajnih Božjih. A od upravitelja se iziskuje da bude vjeran.“ A to znači i da poštivat autoritet Biblije i živio osobno kako govori Evanđelje. Dakle što je ključ uspjeha u području duhovnog života po kojem dolaze svi drugi uspjesi po Božjim darovima i vodstvu. Detaljnije ću to obradit u temi koja sam naznačio. Svaki čovjek ima životne izazove: Kako se nositi s njima? Kako sačuvati kršćanski brak, kad se danas u nemoralnoj Europi smatra brakom ono što nikad do sada nije bilo? Kako uspostaviti odnose s ljudima? Kako savladati (s kime) životne zapreke, na životno putu se nameću danas pogotovo mnoge: strah od terorista, novog rata, ubojica (drogeraša, pijanaca, psihičkih bolesnika) na cestama? Tu je također čežnja svakog zdravog uma, kako uspjeti u životu i biti voljen?

Sve su to tajne života, tajne pred nama svakog dana. Kako ih otkrivati i osjećati mir i pouzdanje ovisi o osobnoj vjeri i povezanosti s Stvoriteljem. Vjera srca po Bibliji govori o Bogu koji stvara sreći, mir i sigurnost u čovjekovu srcu. Da, kvaliteta mog i tvog života ovisi o odnosu s Trojednim Bogom, odnosno o suradnji sa njime jer smo tako i stvore da obrađujemo i vrt svog života srce i svijet oko nas koji nam je povjeren! Veoma je važno u današnje vrijeme imati emocionalnu stabilnost i zadržati mir u srcu, usprkos olujama koje potresaju ovaj Svijet.

Tako postoje načela za sve ljude: Važan je ispravan pogled jer Psalam 90, 12 uči: „Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.“ Neki ljude godine starosti nazivaju „sunčanim zalaskom“. Da li je to razdoblja tako lijepo? Mnogim koji su mislili na to je ugodna stvarnost. Drugima muke i bolesti. Kako kome se kažu nevjernici sudbina nasmiješila ili zlo osvetilo. Vjerni bi kršćani rekli sve dobro i loše primamo zahvalno iz Božje ruke. Mudro će srce prema citiranom stihu iz psalma, svoje ciljeve postaviti u ranije životno razdoblje. Jer vjerna osoba osjeća odgovornost za svoju budućnost i ne opterećuje se time jer zna da sve je u Božjoj ruci.

Kakva ću osoba biti u starosti, ako uspijem prijeći sedamdesetu? Odgovor na to pitanje uvelike ovisi o tome kakav sam čovjek upravo sada! Kad promatra zadovoljne starije osobe, shvaćam da naš ispravan pogled na budućnost ali i na prošlost je važniji od tog to sad osjećamo! To određuje kakvi smo zapravo ljudi. Sjećam se drage pokojnice koje je jedino mogla u 90 godini do WC i natrag. Kod svake mjesečne posjete (i zbog Euharistije) mi je rekla: „Starost nije za slabiće i ja se molim svake večeri: dragi Isuse dođi po mene!“ S pjesmom je od mladosti slavila Boga zbog njegove milosti. Tako stav zahvalnosti i vjernost Bogu počeo je u ranim godinama, rastjerao je tamne oblake u starosti i nemoći i u njenom staračkom srcu sjalo je uvijek kod svake posjete sjalo sunce duhovne svježine. O kako je sa mirnim i radosnim licem otišla iz ovog svijeta u vječnost k svom Otkupitelju, Kristu Spasitelju! Da što će biti sutra, ovisi i o odlukama koje donosimo danas. Toliko za uvod u ovu važnu seriju.

Želim vam ugodno čitanje i da Duh Sveti otvori duhovne oči vašeg srca da shvatimo Božju volju za svoj život i s kime provesti vječnost. Molite i za me da me vodi inspirira Duh Sveti! Hvala Vam! Gospodin nas vodio i blagoslovio. Gospodin razvedrio svoje lice nad nama i udijelio nam svoj mir. Amen!

                                        IZNAD OSJEĆAJA I BOLI

Da li živimo kako mislimo i kako se osjećamo? Jesmo li robovi svojih osjećaja? Osjećaji mogu biti pozitivni i negativni. Kad pogledamo na naše tijelo i psihu osjećaji ih zarobljuju. Na neki način naši osjećaji su nam nekad neprijatelji: osjećaš se jadno ne raditi se, osjećaš da te ne prihvaćaju pa bježiš i povlačiš se u samog /mu sebe. Osjećaš da su te zloupotrebili, prerano ti i na silu oduzeli spolnu nevinost. Osjećaš se jadno zbog ruganja i zlostavljanja još u mladim danima. To nije zdravo; to nije zdravo za tvoj sadašnji i svakodnevni život. Ne budi rob svoje duše! Oslobodit se možeš iz prošlih osjećaja samo o Duhu Svetom, obraćenjem i vjerom da te Bog ljubi i prihvaća i sad upravo kakva jesi osoba.

Ivan u evanđelju 10, 10 piše: „Lopov ne dolazi nego da krade, ubija i upropaštava. Isus dođe da imamo život, i to obilnije da ga imamo.“ Neprijatelji – lopovi tvoje duše su ti ukrali nevinost, zlostavljali su te, opljačkali povrijedivši tvoju specifičnu nježnost i plemenitost duše. Suprotno Isus Krist je došao da po obraćenju imamo novi duhovni život; izdignut iznad prošlih povreda, boli i ružnih osjećaja. Kad si njemu drago biće predala svoj život time i svoje grijehe, On te poziva na oproštenje: svojim silovateljima, progoniteljima i neprijateljima. Bez obzira što su ti ljudi učinili, izađi po Duhu Svetom iz sotonske zarobljenosti zlih osjećaja.

Dragi Spasitelj, nebeski Otac nas poziva na izobilan život. Na slobodu koju imamo u Isus Kristu, na praštanje i ljubav koja obogaćuje i mijenja naše živote! Uz pomoći Duha Svetoga naučimo se u školi života i rasta u vjeri osjećati pozitivno, što više djelovati pozitivno usprkos što mnogi oko nas čame u duhovnoj tami i žive u prošlosti tješeći lijenu dušu. U poslanici Kološanima 3 glava nas se kaže: „Ako uskrsnuste s Kristom (Obraćenje i vjera), tražite ono što je gore (nebeska radost, mir i ljubav), gdje Krist sjedi s desne strane Bogu. Težite za onim što je gore, a ne što je na zemlji.“ Zato nas u trećem stihu poučava apostol (Kol. 3, 3): Mrtvite dakle svoje udove koji su samo za zemaljsko usmjereni: bludsnost, psovke, požudu, zle želje, lakomost i idolopoklonstvo. I nastavlja za nove plemenite osjećaje (3, 9-10): „Ne lažite jedni drugima! Svucite starog čovjeka s njegovim djelima (tu spadaju i loši osjećaji), i obucite novoga čovjeka koji se obnavlja za spoznaju po slici onoga koji ga je stvorio.“ Obnavljanje života po obraćenju i život u Božjoj milosti, radosti i ljubavi jer iskorak na pozitivne misli osjećaje i praštanje svojim tlačiteljima jer tek tada ste slobodni od rana i udaraca z prošlosti.

Dakle bez obraćenja i novog duhovnog života, naše tijelo je bojno polje. Jer osjećaji nas mogu poražavati i uzdignuti. Osjećate gorčinu zbog povrede, pljačke ili silovanja. Zato pazimo kako govorimo i što koje zlo sadimo ili pozitivno govorimo i plemenito sijemo drugima. Izreke u 18 glavi nam kažu (20-21 stih): „Svaki se siti plodom svojih usta; siti se dohotkom svojih usana. Smrt i život u vlasti su jezika; tko ga upotrebljava pažljivo, uživat će njegov plod.“ Kako vidimo riječi grade i ruše. Mi svoj život gradimo s pozitivnim osjećajima, ali ga i rušimo s ružnim i pohlepnim: Jedemo više nego nam treba, ne možemo odo'liti čokoladi, kolaču i grijehu. Dakle što imamo u srcu to iznosimo, ili unosimo u svoj život i život drugih oko nas.

Ljuti smo jer smo često nepravedno povrijeđeni, ne želimo oprostiti. To želi Sotona i drži nas gnjevne, povrijeđene i razočarane da bi nas lukavo upotrebljavao za zle ciljeve. Zato pazite, ako ste nedavno se obratili, niste još jaki čvrsti u vjeri, Sotona vas napastuje kušnjama. Sve te zle emocije osjećaje da mislite na stari način možete ukloniti: molitvom, Riječju Božjom. Shvatite mi imamo izbor: osjećat se loše povrijeđeno, ili svoju brigu, bol predati dragom Isusu Kristu i pustiti da se on bori s nama za nas! Ne živimo u prošlosti što hoće Sotona.

Znam da život nije pravedan, ali ne isplati se ljutiti. Jer kad predamo stvari Gospodinu znajući da je On Bog pravde, idem s njime hrabro naprijed. Jer od povreda se može izliječiti snagom vjere i ljubavlju Božjom koju trebamo prihvatiti u svoje srce. Po milosti i snagom Duha Svetoga disciplinirajmo svoj život da više ne bude rob osjećaja, patnji i nepravdi od ljudi. Na to nas poziva i Božja riječ iz poslanice Hebrejima 12, 11: „Jer svaka stega – disciplina ne donosi časovitu radost, nego žalost ali poslije daje miran život rod pravde onima koji su njome izvježbani.“

Zaista, dragi Bog nagrađuje one koji ga traže. Dajmo sada Bogu vremena da djeluje u našem životu! Znamo koliko smo vremena bili u ropstvu Sotone, sada po milosti i vjeri učinimo suprotno jer je pisano: „Bez vjere nije moguće ugoditi Bogu, jer onaj koji hoće ugoditi Bogu, treba vjerovati da on postoji i da plaća onima koji ga traže.“ Božja ljubav rado prihvaća slomljeno, zlostavljano tužno biće. Snagom Duha Svetoga možemo se izdići iznad boli zbog terora, vrijeđanja, mobing ili ljutnje na sve. Naučimo se disciplinirati i što ćemo tražiti u molitvi od Gospodina! Nemojmo ostati zarobljeni u sotonskom klupku, osjećat poraz i bijedu života.

Pogledajmo što dragi Bog može učiniti u našem životu! Jer u Izaije 61, 7-8 piše: „Sramotu ću dvojstruko nadoknaditi. Umjesto sramote oni će pjevati nad svojom sudbinom. Tako će dobiti dupli posjed u zemlji i imati vječnu radost. Jer ja, Gospodin, ljubim pravdu. Tako ću vjernim dati plaću i vječni savez ću sklopiti s njima.“ Pazite, po svojoj divnoj milosti Gospodin Bog nagrađuje nas dvostrukim što su nam oduzeli: ljepotu mladosti, život u bezbrižnosti i radosti, slobodu da rastemo bez straha i terora.

Zaista, Gospodin Bog i nas sad poziva na božanski život s njime po Isusu Kristu! Provjerite što to piše upravo za tebe drago biće u cijeloj 61 glavi proroka Izaije! Želim ti Božji blagoslov i djelovanje Duha Svetoga po kojem radosno kliči i rasti u spoznaji i vjeri u Sveto Trojstvo! Amen!

 

                                                              ODGOJ DJECE

Antikristove vlasti izdale su zakone koji donose prokletstvo mladoj generaciji i budućnost vrše pogubni utjecaj na cijelo društvo. Zašto su zabranili odgoj djece u vjeri, molitvu predškolskoj djeci prije objeda (na sjeveru Europe), primjerno kažnjavanje djece zbog neposlušnosti i namjernih zlih djela? Kuda sve to vodi? Poput droge, bluda i alkohola koji je uništio i američku mladu generaciju, zatim i europsku. U trećem tisućljeću donose još drastičnije mjere zabranu utjecaja Biblije na odgoj i moral djece. Mnoga djeca; npr. u Finskoj ne znaju tko je Isus i zašto se slavi Božić. Prazan prostoru u mladom biću tako će zauzeti likovi iz nenormalnih dječjih filmova i igara, zatim loše raskalašeno, neodgojeno okruženje i sve će krenuti niz brdo još prije njihove svjesnosti što je život.

Što o odgoju djece govori sveta Biblija u ova posljednja vremena? Već od njenog nastajanja na zemlji imamo primjere i velike pouke za danas: npr. iz 1 knjige Samujela 1 glava, citiram samo 29 stih: „Zašto paziš svoje sinove više nego Mene, da se goje najboljim komadima svih žrtvenih prinosa mojega naroda Izraela?“ Ove su riječi izrečene svećeniku Eliju, zato što nje pazio i korio postupak svojih sinova koji su zlo upotrebljavali očevu službu i činili što ih je volja. Naši gastrajbateri u prošlom stoljeću su bili toliko opsjednuti srećom svoje djece da radeći u Njemačkoj su ih osigurali kuću, auto i novac. Sve su im dali ali ne ljubav i opomenu, primjer kako ispravno živjeti cijeniti stvari. Mnogi takvi mladi završili u tragično …

Tako su mladi ljudi odgojeni uz bake i djedove imali sve ali ne duhovni, psihički odgoj a da ne govorim o autoritetu. Tako su doprinijeli da njihova djeca postanu nesretni ljudi i mnogi ulovljeni od lošeg društva tragično završiše u drogi, alkoholu i bludnosti. Tako odgojeni jer im je sve bilo dozvoljeno, na žalost kao i djeci danas da se nisu pripremili za stvarnim svijetom, odgovornim ponašanjem, poštenjem ,radom – učenjem i pravim ciljem i smislom života. Kad djeca učine nešto loše i to često namjerno jer nema disciplinskih mjera, prave se kao da se ništa nije dogodilo. Jer nema opomene i primjernog kažnjavanja koje ima pozitvne posljedice.

Tako je veoma upečatljiv primjer davnog svećenika Elija koji je služio u Izraelskom Hramu. Dozvolio je da mu sinovi budu sebični, lakomi, buntovni koji su svoje tjelesne prohtjeve stavljali prije nego im je bilo dozvoljeno po religijskom propisu jesti meso od prinosa Bogu. Doduše kako piše u 1 Samujovoj knjizi drugoj glavi, stihovi 11-36. U početku ih je svećenik opominjao, ali oni nisu slušali. Umjesto da ih udalji iz službe, pravio se da ništa ne vidi i oni su nastavili raditi dalje po pohlepi želudca svoga. Kao rezultat njihova grijeha, jer su mu sinovi bili važniji od Boga, on ih je kaznio i sve je to bilo objavljeno Eliju po Božjem izabraniku –proroku Samujelu. Nakon što su starom svećeniku javili d asu mu sinovi poginuli, sam je pao s stolice i umro. Kako tragični završetak i kolika opomena za sve da svoju djecu odgajaju u ljubavi i stezi dok ne postanu zreli ljudi i sami odgovorni za svoj život.

Mudre Izreke u 13, 24 nas uče: 15 stihu i 24 stihu: „Dobro ponašanje donosi milost, a put nevjernih ljudi vodi u propast. Tko štedi prut, ne ljubi svoga sina, a tko ga ljubi, opominjega ga dok je još vrijeme.“ I kao rezultat pravilnog odgoja Izreke uče u 29, 17: „Opominji svoga sina. Tada ti on pribavlja miran život i donosi milinu tvome srcu:“ U kontekstu cijele 12 glave poslani Hebrejima koja govori o odgoju i postojanosti u kušnjama izdvajam stihove 6, 9-10 (dobro pročitat cijeli odjeljak 1-13): „Jer Gospodin stegom odgaja onog kojeg ljubi, i šiba svakog sina – kći koje priznaje za svojim. Onda stegom su nas odgajali naši očevi, i štovali smo ih (zato danas nema autoriteta jer nema ni stege – ispravnog odgoja). Nećemo li se mnogo radije pokoravati Ocu duhova, da živimo. Naši očevi su nas stegom odgajali na vrijeme od mali dana (kratkoća života), kako im se svidjelo, a On – Bog za ono što je spasonosno, da budemo dionici njegove svetosti.“

Na vlastitom primjeru: kažnjava sam svoju kći do sedme godine života zbog namjernih pogrešaka i opomene da puta treći je dobila šibe po guzi. Ne kajem se, jer danas je vrijedna i odgovorna osoba u službi za Božje kraljevstvo! Hvala dragom Bogu i njegovoj divnoj milosti, danoj mudrosti i vodstvu. Dijete je sveti dar, ali ga treba oblikovati i voditi i biti osobni primjer. Ako smo propustili da djecu odgajamo u vjeri, molimo sada da ih Duh Sveti opomene i otvori oči srca da ne idu u pogibelj i propast života.

 

 

                                                  VRLO DOJMLJIVO

Vrlo je dojmljivo promatrati šumu u snježnoj bijeli, smrznute slapove Plitvičkih jezera. Razmisli tko tako divno stvori snježne pahuljice, kristali koji se pravilno rasprostiru? Tko je jak u sebi – Stvoritelj, može sebi dozvoliti da govori tiho a ponizne oči srca i uma otkrivaju prekrasnu ljepotu stvorenoga. Vrlo dojmljivo smrznuti slapovi, nepisana ljepota koja hladnoću sije. Ljudi se dive veličanstvima u prirodi i ostaju na sigurnoj udaljenosti. Mnogi su kao krasni kao ledeni slapovi – ledenjak ali nepristupačni da mnogi od njih ostaju na sigurnoj udaljenosti. Zašto čovjek stoji daleko do čovjeka iako su susjedi? Zašto nam je srce kameno ili hladno za tuđe boli, muke stradanja, hvala Gospodinu ne svih. Je li to zato što smo oholi i ne želimo prići bliže čovjeku već ga rado sudimo.

Dvoje ljudi zbog svoje profesije služe zajedno. Njihova bliskost i zajedničko ostajanje vremena, ohola bezobrazna okolina je proglasila preljubnicima (obojica su imali svoje obitelji po troje djece) priča se širila uz ogovaranje. Neko je imao plemenito srce i išao s njima razgovarati. Stvar je bila u tome: osoba bahata je nagrdila čovjeka da loše pjeva u zboru, on je po dužnosti trebao biti tamo, ali poslije napada nije mogao pjevati. Ona kao voditeljica zbora nije imala takvo mišljenje te je nastojala ohrabriti čovjeka i bolje ga poučiti kako koristit svoj dar. Radne kolege su ih proglasili ljubavnicima jer su ostajali poslije da on vježba. Ovakvih je primjera mnogo kad ljudi vrlo dojmljivo vrte svoj film želeći uništiti druge ili im bračnu sreću razvrgnuti bez pravih osnova. Da oholi ljudi pustoše među ljudske odnose i dižu se iznad Gospodina kao sudci ne poznajući boli i muke drugih ljudi oko sebe.

Zaista, vrlo je dojmljivo prići čovjeku – grešniku i ja sam prvi: te mu pomoći da se digne od pada, muke i lažnih osuda. Božja nas riječ uči: „Ne zavaravajte se – što čovjek sije to će i žeti.“ Zato ponizno gledaj očima srca a ne očima nevjere i osude. Neka Božja svjetlost – Riječ bude tvoje unutarnje oko koje se napaja – hrani od Božje riječi tada osuda neće ići iz tvojih usana već ljubav koja će pokriti (ukazati moliti za tuđe pogreške) da budeš vođen Božjim mirom i svjetlo topline i nježnosti svojim dragim na životnom putu.

Vrlo je dojmljiva bjelina snijega, kao i osoba koja je skoro uvijek raspoložena. Da to je uredu, ali znajte takvi ljudi imaju svoj život u redu pred Bogom. Tu nema glume iako je gluma svuda oko nas. Zar naše društvo nije veliko kazalište sa sve pesimističnijim predstavama i lažima politike i religija. Mnogo je šminke i korupcije, mnogo pobožnosti a malo vjere srca. Često se ne usudimo da iskreno kažemo što mislimo, jer često čega se bojimo to i prihvaćamo. Zato prihvatimo Božju ljubav i istinu, i ne bojmo se što će ljudi misliti ili reći. Oni znaju teško optužiti a činjenice i istina su sasvim drugačije.

Vrlo je dojmljivo je uočiti mirne i staložene osobe (koje je to govor i izgled lica), a privlačnost se proizvodi ljepotom u srcu. Takvima je svjetiljka na putu Biblija, moral od zaštitom deset Zapovijedi; sve to vodi Duh Sveti koji kreira dostojanstvo ponašanja. A psalam 31 nam govori: „U tebe Gospode tražim utočište, u svojoj ljubavi i pravdi izbavi me od zla. Jer ti si mi stijena i tvrđa, radi svog imena vodi me i upravljaj, oslobodi me od zamki zla, jer ti si moja obrana. U tvoje ruke predajem svoj duh. Ti si me otkupio Gospodine Bože vjerni!“

 

 

                                                    NIŠTA SLUČAJNO

Mnogi pretpostavljaju da je život slijepa igra i da će biti kako je sudbina odredila? Nikako! Svatko kreira svoj vlastiti život ako mu srce razumno misli, duh kreira život prema prilikama i mogućnostima i darovima i koje mu je dao i dragi Bog! Samo je pitanje da li čovjek poznaje trojedinog Boga i da li čita njegovu riječ ili kad je čuje da li je u srce sprema i razmišlja. Da također je važno da čovjek bude samo kritičan i da se uči na vlastitim greškama. Loše navike, lijenost, ne odgoj - neznanje u važnim područjima života, čine čovjeka slijepim igračem u vrtlogu života kojeg nevjera, zla okolina i u zadnje vrijeme suluda politika tjera u očaj.

Donosim primjer jednog zemljoradnika kojeg je mamio predstavnik osiguranja da ispuni policu osiguranja. Postavio m je pitanje: da li ste imali koji nesretni slučaj? Nakon razmišljanja čovjek odgovorio: nisam, ali konj me je ritnuo i slomio mi dva rebra. Također kad sam prije dvije godine kosio travu uz put ujela me je zmija otrovnica. Vidite da trebate osiguranje, zar to nije nesretni slučaj. Ne, to su učinili namjerno odgovorio je čestit čovjek.

U knjizi Postanka (prva Mojsijeva) 50 glavi nalazimo priču o Josipu koga su braća prethodno zbog zavisti: prvo bacili u jamu, zatim prodali u ropstvo i tako je dospio u Egipat. Međutim kad je u Kanaanskoj zemlji nastala ljuta glad (Postanka 42 glava), braća su mislila poslije smrti oca Jakova sad će ih Josip kazniti. Međutim to odgovara srce natopljeno Božjom ljubavlju? Stihovi 19 – 20: „A Josip im reče: Ne bojte se! Zar sam ja umjesto Boga? Vi dakao misli ste zlo protiv mene, ali Bog je to okrenuo na dobro, da izvrši ono što se danas zbiva, da uzdrži u životu mnoge ljude.“ Dobro je ako ste u mogućnosti da pročitate Postanak glave 39-50. Da sami steknete cjelovitu sliku.

Također nas ohrabruje da ako je naš (moj, tvoj) odnos s dragim Bogom u redu onda da nam se u životu ništa ne događa slučajno. To potvrđuje Božja riječ iz poslanice Rimljanima 8, 28 i 31-32: „Znamo da se onima koji ljube Boga sve okreće na dobro, onima koji su pozvani po njegovu naumu. Što ćemo dakle reći na ovo? Ako je Bog za nas , tko će protiv nas? On koji dakle svojega vlastitoga Sina nije poštedio nego ga je predao za sve nas“ … sjeti se što piše u Ivanu 3, 16: Da Bog je tako ljubio svijet (stavi svoje ime) da je dao svojega Sina …

Bez obzira ako danas imate kušnje, teškoće, mobing i strah, bolest koja vam zagorčava život. Ne dajte se obeshrabriti. Ništa se nije urotilo protiv vas. Sve to dolazi od zla svijeta, da bi pobijedivši kušnje, vjerom i ozdravili shvatili da kušnje nisu slučajne i nekad dođu za ojačanje duha i hrabriji iskorak u životu. Ništa nije slučajno! Dragi Bog dopušta trenutačne teškoće, boli da bi nakon toga uslijedio njegov blagoslov, vodstvo i nama se otvorile oči za novu mudrost na putu života za Božje kraljevstvo!

Da, Gospodin pretvara životne nevolje u trajne blagoslove! Imajmo stoga pouzdanje oslonjeni na utješnu Njegovu riječ, duhovnu pomoć svojoj vječnoj duši. Kako nas opet divno ohrabruje Riječ života: „Tko će nas rastaviti od Božje ljubavi u Kristu Isusu? Nevolje? Ili tjeskobe? … Ali u svemu tome pobjeđujemo zbog onog koji nas ljubi!“ Vidi više u poslanici Rimljanima 8, 31-39! Hvala.

Kako čitati Bibliju? Vidi upute u seriji: Crvena vrpca, pod brojem 26 (ovaj tjedan).

Srdačan pozdrav, uz Božji blagoslov u godini Novoj!

 

 

                                NEOTVORENI DAROVI

Srdačan pozdrav dragi moji! Kako ste proslavili, dan kad se sjećamo rođenja Gospodina Isusa Krista? Kako slavimo Božić tako častimo Boga, Duha Svetoga i Spasitelja Isusa Krista! Ovdje ne mislim na čašćenje jelom i pilom, već na duhovno čašćenje u Duhu po istini! Znate li da je dragi Bog došao da živi s nama kako bismo mi u budućnosti mogli živjeti s Njime. Međutim, ako nismo otvorili Božićni poklon koji se spustio s Neba, božićno slavljenje je samo puka tradicija – veselje za tijelo i ništa više. Znate li da je najljepši božićni ukras, radosni smiješak na licu obraćene osobe!

Gospodin Isus Krist je rekao i naznačio svoju prisutnost s Duhom Svetim u svakidašnjem životu vjernih osoba i ovim stihom iz Ivanova evanđelja 14, 16: „Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugoga Branitelja koji će ostat s vama zauvijek.“ Možete li zamisliti dijete koje na Božić (danas neobuzdana djeca otvore poklon čim znaju za njega), nije otvorilo svoje darove? Ipak milijuni ljudi upravo to čine: neki površinski tradicionalni dovoljno im je da vide osvijetljenu Betlehemsku štalicu, drugima je glavno što će jesti i piti, treći zanemaruju i odbijaju Božićni dar i posljednji uopće ne mare za Boga. Tako mnogi ljudi odbijaju božićno svjetlo, ali vjerni ga primaju u srce jer je pisano, Ivan 8, 12: „Krist govori i sada: Ja sam svjetlo svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u tami – neznanju, nego će imati svjetlo - spoznaju života.“

Svatko može da ima dar na kojem je napisano njegovo ime i ime pošiljaoca (Prima: Vaše ime i prezime. Šalje: Bog). Međutim taj spasonosni i jedni dar se može otvoriti pokajanjem zbog grijeha i s vjerom. Poziv je upućen: „A svima koji ga primiše da de moć (dar milosti) da budu djeca Božja. Onima koji vjeruju u ime njegovo, koji nisu rođeni od krvi, ni od tjelesne volje, niti od muževljeve volje, nego od Boga.“   Gospodin Bog nam nije dao samo jedan dar – Krista koji je umro na križu zbog naših grijeha. Naime o Božiću slavimo Božji dar u Njegovu Sinu Isus Kristu. Ali na dan Pedesetnice (Dan Duha Svetoga) darovao nam je po svom Sinu i dar Duha Svetog (Ivan 14,16 + 17,7) bez kojeg ne bismo razumjeli Bibliju jer u dragocjenom 119 psalmu piše 130 stih: „Tumačenje riječi tvojih prosvjetljuje, neuke čini mudrima.“

Svi smo mi pozvani biti kraljevska djeca. Zamislite dijete koje na Božić otvori samo jedan dar, a ostale ostavi neotvorene a upravo to čine mnogi formalni kršćani: krste se idu u crkvu, ali žive bez da otvore – prime u svoj život Duha Svetoga jer ih sprečava odricanje od grijeha. Na Božić, Bog nudi dar odricanja od grijeha; to je lijepo sročio apostol Ivan u 1 poslanici 1, 8-9: „Ako kažemo da grijeha nemao, sami sebe varamo, i istine nema u nama. Ako priznajemo svoje grijehe, on je vjeran i pravedan, da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde.“

Po vjeri u pravi duhovni Božić, još bolje rečeno u EMANULELA – Bog s nama je svakog dana; tada smo djeca Božja, djeca kraljevskog porijekla jer naš Otkupitelj je Krist Kralj! Zaista je zapisano što su osobine kraljevske – Božje obitelji (1 Ivanova 4, 16+19): „Mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav, i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog ostaje u njemu. Mi ljubimo Boga jer je on nas najprije ljubio.“ Neka nas i ovi božićni blagdani osvježe u shvaćanju tog bitnog dara Duha Svetoga, dara ljubavi o kojoj je sveti apostol izricao hvalospjev u 13 glavi prve poslanice Korinćanima (pročitajte u svojoj Bibliji - djelu Novog zavjeta).

Zato molimo Gospodina da otkrijemo i sve druge duhovne darove koje primismo od Boga na Božić i Veliki Petak, da bi po milosti iskusili sve blagodati života u kraljevskoj obitelji Crkvi Isusa Krista! Što nam je dakle činiti? Osloniti se na Božja obećanja i predati u njegove ruke kako je pisano: 1 Ivanova 5, 4+12 stih: „Jer sve što je rođeno od Boga pobjeđuje svijet, i pobjeda koja pobjeđuje svijet jeste naša vjera! Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjeg, nema života.“

Zato te molim drago biće: vjeruješ li u Isusa, Sina Božjeg, koji je radi mog i tvog spasenja se rodio u Betlehemu, ali i sada živi u Kraljevstvu Božjem? On je glavni dar Božića! Primi ga u svoje srce i započni novi duhovni život. Zamoli ga da ti pošalje Duha Svetog da te na životnom putu vodi, čuva i uputi ma pravi kršćanski put. Put mira, ljubavi, radosti.

Želim Vam svako dobro s Božjim blagoslovom (koji primate po vjeri svojim umom – srcem), te sve dobro u Novoj Godini s psalmom 23!!! S ljubavlju od Isusa Krista!

                                                                                                                                                         Svećenik Mrčela

 

                                  BOŽIĆNI POZDRAV

Vama dragi po Isusu Kristu, pozvanima da budete sveti po Božjoj milosti; mir i radost sa svima koji po svem svijetu zazivaju i slave Božić – Emanuela = Bog je s nama! Milost vama i mir od Boga, našega Oca, i Gospodina Isusa Krista! Da drago biće, nadam se da ne slaviš ove božićne blagdane samo na vanjski način već da ćeš Božić proslaviti sa slavljenikom – Kristom Gospodinom.

On siđe k nama preko tijela djevice Marije koja se smjelo odazvala na ponudu Božje milosti. Dođe ponizan i skroman, dođe u siromašnu obitelj da bi svima koji ga primaju u svoj život srce da bogatstvo duhovnog života! Tako neka i naše (moje, tvoje) slavljenja božićnih blagdana bude, put pobjede nad tradicijom (izvanjskim – jalovim štovanje ovog svetog događaja), bude put popločan mirom, radošću u poniznosti s Trojednim Bogom. Osim evanđelja o tome lijepo govori i poslanica Titu 3, 4-7!: „A kad se pojavila milost i čovjekoljublje Boga našeg Spasitelja, spasi nas ne zbog pravednih djela koje mi učinismo, nego po svom milosrđu, obraćenjem i obnove koju daje Duh Sveti. Njega izli na nas obilato po Isusu Kristu, našem Spasitelju, da opravdani njegovom milošću – po nadi budemo baštinici vječnog života.“ O kako je ovo divna radosna Božićna objava života po Emanuelu – Bog je s nama!

Zaista, život sadašnji i vječni je Božji dar! Sve to dolazi od božanske mudrosti, oblikovanja i predivnog stvaranja da smo slični dragom Bogu. Zato živimo dostojan život bez obzira u koji smo trenutačnim okolnostima. Dozvolimo da nas mijenja božanski poziv prihvaćanjem Božićnog dara u svoj život. Neka Duh Sveti i njegova snaga svaki dan (jer duhovni Božić nije samo jedan dan u godini) potiče, kreira naš život, svaki dan u plemenitom osvježenju, divnoj ljubavi i radosti s svim ljudima dobre volje.

Božić poziva tebe drago biće, na trajnu radost u duhu, mir i daje siguran put u Božje kraljevstvo. Zato raduj se! Emanuel je blizu tebe – vjerom u tvom srcu – umu i htjenju djelovanja da dođeš (ako već nisi) k Golgotskom križu i oslobođeno koračaš u divan Božji svijet s mirom koji nije od ovog svijeta, kao što i Krist nije od ovoga svijeta ali je s tobom i sada i ljubi te upravo kakvo jesi. Zato smjelo pristupi prijestolju milosti Božje, primi Božji dar u svoje srce (više što znači srce u članku koji će uslijediti), tada ćeš slaviti pravi Božić s Emanuelom i ovih dana a jednoć i u vječnosti! Haleluja!

Božji dar za razliku od ljudskih je vječan. On izgrađuje vodi, obogaćuje, gradi život s ljubavlju. To je osjetio apostol Pavao kad je zapisao: „Ja živim, ne više ja, ve Krist živi u meni! I sad živim u tijelu, ali živim s Božjim Sinom, koji ljubi mene i dao je svoj život za mene.“ Da Otkupitelj nas je oslobodio na križu da ne budemo robovi grijeha. A to znači i da ne budemo robovi: ljudima, stvarima, ideologiji, alkoholizmu, bludnosti i zli silama koje podupiru prijevarnu ljudsku nauku i zarobljuju ljude u religijske okvire. Božić je dakle božanski dar svakom razumnom, otvorenom biću koje nije zatrovano religijskom praksom, političkom ideologijom, ili bježanjem od spoznaje istine i o sebi zbog okorijelog tvrdog srca koje uživa u grijehu.

Božja snaga – Božić je moto stvaralačkog života, kad dođe Isus Krsitu, koji nas čuva i brani zbog toga jer smo mu predali svoj život i sve grijehe ispod križa Golgote. Zapamtimo; nema pravog Božića bez velikog Petka! Duh sveti nas podsjeća na to kad čitamo (dobro je svaki dan po malo) Bibliju, da je život dragocjen, svet po divnoj Božjoj milosti! Sve što činimo, činimo i na Božju slavu. Riječ: Hosana nas podsjeća na drugi dolazak Sina Božjeg i da ga dočekamo (ako još budemo gosti na ovoj zemlji, ili se dignemo u duhovnom tijelu iz zemaljskog praha) kao što je pisano, Filipljanima 2, 15-16a: „Budimo besprijekorni i čisti, bezlazena Božja djeca usred nevaljana i pokvarena naraštaja. Među njima trebate svijetliti kao zvijezde u svemiru, držeći riječ života.“

     Blagoslovljeni Vam Božićni blagdani! S ljubavlju želi svećenik Jakov s obitelji!

       

                                   ČUVAJTE SE!

Svakodnevni život krije brojene opasnosti. Imao mnogo stvari koje nam ograničavaju život, žele upropastit život. Ne radi se smo o opasnostima koje mogu nas fizički ozlijediti na različite načine. Mi uzimamo također po često trgovačkom kriteriju liječnika lijekove koje nam jedan dio tijela liječi a druge truje. Npr. lijek za kolesterol snižava masnoću, ali oduzima snagu, aktivnost i nakon dugogodišnje upotrebe stvara dijabetes, parksenovu bolest, oštećuje jetru. Također se brojne ozlijede događaju od ljudskog terorističkog psihičkog djelovanja: nenormalnog ponašanja: galame, prijetnje, političkog zavođenja, iznuđivanja.

Izloženi smo i na religijskom području teroru, pljački, pritiscima religijskih vođa koji manipuliraju Biblijom i zavode narod na krivi put a time čine vječnu štetu i udarce čovječjoj duši. Jer kad nema prave dijagnoze za zdravlje i radost duše i čvrsto sidrište na zdravom – čistom Biblijskom nauku čovjekova duša pati, upada u zamku sotone i posta rob ljudima – krivoj nauci što uzrokuje brojene štetne posljedice i psihičke poremećaje.

Zdrava vjera na temelju Biblije koju prati obraćenje i život s Isusom Kristom je vjera srca, vjera radosti, ljubavi, mira i opraštanja; prvo sebi zatim i drugim ljudima. Jer svi smo mi živjeli u neznanju i grijehu ne poznavajući Božju riječ i činili grijehe s dopadanjem, misleći da ih možemo novcem pokriti. To su varka i zabluda koja na kraju uzrokuje prazninu i tupu bol i psihičke poremećaje, nemoralni život, ovisnost o alkoholu i mnoge klopke koje nam se nude vješto i lijepo marketinški – religijski upakirane.

Na to nas poučava i upozorava i apostol Petar u svojoj drugoj poslanici. Trećoj glavi (dobro ju je pročitat cijelu) stihovi 16 i 17 nam govore: „U njima su neke stvari teško razumljive, neuki i nestalni ih izvrću, kao i ostala Pisma, na svoju vlastitu propast. Vi dakle, ljubljeni, znajući to unaprijed, čuvajte se da prijevarom bezakonika' ne budete zavedeni i ne izgubite svoju postojanost. Rastite u milosti i u spoznaji našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava sada i u dan vječnosti! Amen.“

Dakle, ne živimo u neprestalnom strahu od brojenih ozljeda koje nam dolaze na svim područjima života. Božja riječ, sam Isus Krist poziva svoje vjerne na život u pouzdanju i povjerenju u Njega. On daje mir vjernim srcima, sigurnost u burnom i izopačenom svijetu koji se muči sa brojnim olujama na nemoralnom, vremenskom, ekonomskom području. Tako naš je cilj izbjegavati opasnosti i zamke koje nam se podmeću ne bježeći od surove stvarnosti već s nositi s njome čvrstom vjerom molitvom i tražiti i zaštitu anđela čuvara. Samo nas Božja milost, po vjeri srca može čuvati od tragičnih posljedica u prometu, Duh Sveti od lažne nauke i krivog tumačenja. I kako kaže poslanica Efežanima 6, 10-18! U duhovnom boju se valja obući u Božju vojnu opremu! Kakvu? Pročitajte sami!

Zato po milosti Božjoj uz njegovu Riječ, ispunjavajmo svoj život nadom, ljubavlju Kristovom i radosnim iščekivanjem; jer znamo da u Novoj zemlji i novom Nebu nema opasnosti, ozljeda, podmuklih udaraca i napada sila zla. Vidi knjigu Otkrivenja 21 glavu! Da, upamtite i po vjeri živite: Snaga Isusa Krista u nama veća je od zlih sila oko nas! Kako ovdje lijepo pašu riječi 23 psalma! Gospodin je pastir moj, ničega se ne bojim. Pa da mi je i dolinom smrti putovati, zla se ne bojim jer ti si sam mnom!!!

 

                                                BRZA HRANA

Živimo u vremenu kad sve što radimo hoćemo dobiti na brzinu. Zbog stresa na poslu ili lijenosti doma gledamo samo televiziju, i kad smo pred balovim oltarom (pred Tv ekranom ili kompjuterom) zbog serije koju rado gledamo na brzinu pojedemo hranu i žurno sjedamo opet u fotelju. Da li smo tako žurni – revni u čitanju Biblije i molitvi? Imamo li dnevno 10-15 minuta za hranu svoje duše i pozvnoti na nebeski telefon (čitat Bibliju)? Zašto nam se žuri?

Upamtite nema brze hrane u Bibliji kao u restoranima Mekdolanada ili sličnih usluga: burek, hamburger. Veoma poučni i uvijek dragocjen za čitat 119 psalam nas potiče na pravilno preživljavanje – razmišljanje o Božjoj riječi; u stihu 15 i 18. Nalazimo ovaj zapis: „Razmišljat ću o naredbama Tvojim i putove ću tvoje razmatrat. Moja duša žudi za tvojim spasenjem, uzdam se u tvoju riječ.“

Da li ste promatrali krave kako leže i preživljavaju hranu? Da li znamo zašto ponovo prežvače već probavljenu hranu i što im donosi to preživanje? Kad krave napune želudac hranom (travom ili krmom), zalegnu i dugo vremena žvaču progutanu hranu. Tako poboljšavaj iskoristljivost svega pojedenog da u novom ciklusu koji se odbija u njihovim ustima i želudcu izvuku ono najbolje: hranivljije što su već pojeve da mlijeko bude što puno masnije i bogato proteinima. Je li to uzalud trošenje vremena? Nikako, one time proizvod hranjivo mlijeko i druge produkte koje dolaze (njih oko trideset) iz mlijeka.

Pisac psalama 119 razmišljao je o Božanskim djelima i njegovoj konkretnoj riječi; on moli i razmišlja, (to nije automatski poput krunice, izbroji pa si miran). Psalmista nas poučava svojim primjerom, stihovima 11-12: „U srcu pohranih riječi tvoje da ne sagriješim protiv tebe. Blagoslovljen si ti, Gospode! Nauči me svojim naredbama!“ A terapeutski 50 stih glasi: „To je moja utjeha u nevolji mojoj, jer me tvoja riječ oživljava.“ Sve nas to potiče u jačanju borbe protiv grijeha, loših navika i odolijevanju kušnjama. A 18 stih kako da otkrivamo uz razmišljanje divne Božje istine: dvadeset i četvrti stih, kako pronaći mudrost u svakodnevnom životu.

Zaista, razmatranje, slušanje i razmišljanje o pročitanom tekstu (ili slušanom u crkvi) je više od drugim poruka, pisanja kojim nas zasipa nevjerni svijet ili balov oltar. Razmišljanje o Bibliji potiče zdravi duhovni krvotok u srce i um. To također nas rješava farizejskog ili saudicejskog ponašanja (u crkvi jedno u praksi sasvim drugo bezbožničko ponašanje), također Božja riječ motivira i mijenja naš život na dobrobit svih oko nas. Zaista kad bolje promislim kao iskrenim i poniznim srcem se uvijek Božja riječ otkriva u novom svjetlu i radosti veseli duh i dušu. To je lijek u ovom užurbanom i svim nevoljama pogođenom svijetu. Da, Biblija nije pisana da bude brza duhovna hrana kao npr. hamburger za tijelo. Zato nam valja i spasonosno je odvojiti vrijeme i naći mir duši u zajedništvu s trojedinim Bogom! Tako ćemo živjeti dobar i ugodan život, mirne savjesti jednom stupiti pred dragog Boga.

Da bi bili (duhovno) zdravi kršćani, ne postupajmo s Božjom riječi kao i „svećenici za kruh“ kojim je to zanat a ne ljubav prema Bogu i sveta dužnost da narodu razlažu Božju riječ i sami po njoj žive. Jeste, dobra vježba i a zdravi duh je: dnevna doza zdrave duhovne hrane i čuvanje – razmišljanje o noj u svom plemenitom srcu! Da, vidio sam mnoga lica pokojnika koji su usnuli sretni, znajući kud im ide duša jer su živjeli s Bogom i njegovom riječi! …  

Što je balov oltar, tko je bio bal – poganski bog? Slijedeći tjedan u dodatku, poganski bogovi koje spominje i Stari zavjet.

 

                                                                MOLITVA

Odgovaram na pitanje zašto ne valja; moliti zazive u litaniji: „MOLI ZA NAS“ sveti … , i kako moliti. Što je molitva i kao se moliti po Bibliji! Molitva svecima, kipovima, ikonama ili slikama je poganski običaj idiolopoklonstvo, iza čega se krije štovanje zlih duhova. Po Bibliji: 5 Mojsijeva (Ponovljeni zakon) 18, 10-11; Propovjednik 9, 5-6; kao i na mnogim mjestima Novog zavjeta, tražiti pomoć od mrtvih ljudi je uzalud i grijeh. Citiram upečetljivi tekst iz Mojsijeve knjige: „Neka se ne nađe kod tebe nitko koji bi pustio da njegov sin ili kćer idu kroz oganj; nitko tko bi vračao, ni koji bi bajao; nitko koji bi gonio duhove; nitko koji bi pitao duha mrtvaca ili vračarskog duha ili se obraćao mrtvima.“ Propovjednik je zapisao: „Živi još znaj da moraju umrijeti. A mrtvi nemaju više znanja. … Oni zauvijek nemaju više udjela u svemu što se zbiva pod suncem.“ U evanđelju po Mateju 6, 7: Gospodin Isus nas uči da ne treba ponavljati riječi, vikati kao neke sekte, nabrajati već moliti srcem, vjerom u skladu volje Božje za sve ljude i ponizno s pouzdanjem i po nadahnuću Duha Svetoga.

Moram osobno reći da molitva je teški posao. Možda ti ovo zvuči čudno? Naime već godinama molim za ljude na „molitvenom spisku“ da se obrate i vjeruju u Isusa Krista. Ponekad mislim da se neće obratiti, ali ja to ne znam jer ja sijem sjeme evanđelja svojim životom a žetvu prepuštam dragom Bogu. Također ističem kako je velika razlika molitve – litanije napamet i molitve iz srca! Sam sam molio u početku kršćanskog puta traženja istine, krunicu. Često moje misli su bile daleko ili razmišljao što me čeka i kako izbjeći ponudu „kršćanke“ da poslije vjerskog sastanka ne odem s njome u krevet.

Sve se promijenilo kad sam se obratio, tada je počelo moliti moje srce – um riječima koje su dolazile iz unutrašnjosti bića i za situaciju u kojoj sam se kretao i za ljude koji trebaju spasenje. Tako sam slijedio biblijske tekstove i iznosio i po njima svoje potrebe i želje dragom Bogu po Isusu Kristu. Psalam 139 me je nagnuo da ispitam samog sebe pred sveznajućim Bogom. Prvi stih glasi: „Gospode, ti me promičeš i poznaješ.“ I zadnji 24 stih glasi: „Vidi jesam li na zlu putu i povedi me putem vječnim!“ Dobro je iznositi osobne molbe ali ne s polu istine. Važno je doći i u molitvi red Gospodina onakvi kakvi jesmo: grješni, bolesni, ranjeni od tragova mladosti, s križem svojim svakidašnjim.

Molitva ne treba biti rutina, već poput drevnog patrijaha Jakova, ponekad i borba s Bogom. Prema 66 psalmu, molitva ne smije biti sa zlom namjerom! Molitva s Duhom Svetim razbija ponekad i kamenje – tvrdo srce. Tako se trebamo: 1. Moliti u istini uči Gospodin Isus u evanđeljima. 2. Molitva bez oholosti u poniznosti prema 2 Ljetopisima 7, 14: Ako se moj narod ponizi i pomoli se, i potraži moje ime, i vrati se od zlih pusteva, onda ja ću ga uslišiti, i oprostiti grijehe.“ 3.   Zaharija u sedmoj glavi nas uči; ne moliti s tvrdim srcem, bez ljubavi i opraštanja. 4. Po poslanici Jakovljevoj 4 glavi ne krivi motivi, ili za osobnu materijalnu korist. 5. Po Mateju 17, 20; molitva traži vjeru, ne podijeljeno srce i odvažnost s poniznim pristupom. 6. Nastojati da su naši odnosi s ljudima u redu. Loši odnosi s ljudima: svađa, zavist su prepreke molitvi, odnosno uslišene molitve. 7. Po Izaije 51: Molitva traži pouzdanje i oslonac u, na Boga, ne sebe ili svoje zasluge. 8. Ne prazno ponavljanje, već iskrena želja, pokajnički stav i živi vapaj duše natopljene Božjoj riječju! i 9. Ne prazni motivi prema Jakovu 1, 5-8: Treba tražiti nebesku mudrost, vjernost bez sumnje i podijeljenosti u duši.

Molitva traži, čitavo srce – predanost Gospodinu. Moliti u Ime Gospodina Isusa Krista koji jedini posreduje za nas pred licem nebeskog Oca! Molitva traži ustrajnost: Dvije godine sam se molio za ženu s kojom bi služio dragom Bogu, i dogodi se tako. Moliti kaže apostol u svakoj prigodi, bilo gdje. Molitva u zajedništvu obraćenih ljudi rađa čvršće pouzdanje jača molitveni karakter i otvara oči za bogatstvo molitvenog života i širi obzorje molitvenih potreba ljudi s kojim živimo. Da, molitvom učimo i bolje upoznati dragog Boga, o tome više, uskoro u seriji: Božja tajna.

Za početak iskorak u molitveni život pročitaj 63 psalam, i kreni na Božji posao s vjerom, ljubavlju, nadom i nagradom u Novom Jeruzalemu, vječnom Božjem Kraljevstvu.

                                           2. ISPOVJEST

Tekst iz proroka Jeremije me je pokrenuo za ove članke o „Ispovijesti.“ Jeremija 8, 18 i 23 stih glase: „Bez spasenja. Nevolja navaljuje na me! Moje srce u meni puno je boli! O, da bi moja glava bila sasvim kao voda i moje oko kao vrelo suza! Plakao bi dan i noć za ne spašenima svojeg naroda.“

Boli me srcu i duši zbog naroda svoga, roda svoga koji ne pozna Božju riječ i neznanju o putu spasenja; pogotovo o spasenju na pravi način po milosti i jedinom Spasitelju Isusu Kristu. Glume kršćane, prevareni ljudskom naukom da će dobrim djelima i plaćanjem misa spasiti svoju dušu uzdajući se u mrtve ljude kojim vapaju u svečanim procesijama i drugim molitvama: „Molite za nas.“ Koja obmana i prevara i sakaćenje osobnog i duhovnog života, jer bježe od odgovornosti, osobne duhovne kreativnosti i osobnog odnosa sa Svetim Trojstvom.

O dragi moji formalni kršćani! Imate povez preko očiju, kao neki konji na farmama koji u određeno doba godine ih štite od napada mušica koje uzrokuj sljepoću očiju. Povezi su napravljeni od guste mreže i konji mogu kroz njih vidjeti. Na žalost isto tako mnogi kršćani imaju povez preko očiju, misleći da ne trebaju čitat Bibliju, osobno se molitve svojim riječima i odgovoriti na poziv Božje ljubavi da se obrate. Koliko puta Isus u evanđeljima kazuje: Obratite se! Tako mnogi imaju povez u svom srcu da ne vide što propuštaju: osobnu sigurnost spasenja, osobnu odgovornost, i tisuće radosti koju donaša dragocjena i sveta Božja riječ. Tu su sveti trenuci svakog dana koji se propuštaju za povezanost s dragim Bogom, i primanjem njegove zaštite, nadahnuća, pomoći i vodstva!

Jer Biblija nas ako nemamo povez preko očiju: čuva da vidimo ono što je dobro, i sprečava da se ne zarazimo lažima koje uzrokuju duhovnu sljepoći i tako budemo robovi ljudskoj nauci i izloženi napada brojnih „mušica“ – sekti koji vrebaju na nas pogotovo kad smo razočarani, povrijeđeni i zlouporabljeni da činimo ono što ne bismo smjeli; npr. kršimo Božju Zapovijed ne klanjaj se … Jeremija o tome piše u 5, 21: „Čuj, narode pun ludosti i nerazumna, koji ima oči, a ne vidi, koji ima uši, a ne čuje!“

No što nam i danas kaže prorok Jeremija u 2, 8: Svećenici nisu pitali: gdje je Gospodin? Čuvari (biskupi) Zakona nisu me poznali. Pastiri (dušobrižnici – svećeništvo) su mi postali nevjerni. Proroci (objavitelji riječi) su bili Balovi (poganski) proroci; trčali su za nemoćnim idolima. A u 11 stihu: narod je prionuo uz svoje bogove i ako nisu bogovi! A moj narod (kršćani) predao je svog slavnoga Boga da se klanja nemoćnim idolima. Tako bol u mojoj duši; jer se preko religije (kršćanske) pljačaka i duhovno nepismeni narod.

To se vidi po njihovim plodovima zla: svađe, zavisti, ogovaranje, laži i nemoralni život uz psovke i pijanstvo, kocku i druge mutne radnje koje im odnose i duhovnu ljepotu i vrijednost života. Cijela se Europa iskvarila, formalno kršćanstvo izdalo Isusa Krista; crkve postale sve praznije i ne zanimaju mlade ljude jer ne nude svježu vodu – čisto evanđelje koje u srcu čini duhovnu revoluciju mijenjajući grješnog čovjeka u novog čovjeka u Kristu obraćenjem da bude blagoslov sam sebi i svima oko sebe po moćnoj Božjoj riječi!

A u Jer. 7, 23: ovo sam zapovjedio: Slušajte moj glas, i bit ću vaš Bog, i vi ćete biti moj narod! Idite putem (po Bibliji) što sam vam pokazao, da vam bude dobro. Dakle problem je u poganskoj Europi što ljudi kako kaže i sam Jeremija nekoć, istina je danas: Narodi ne žele spoznaju Boga, jer im netko namjerno podmeće laž kao istinu, religije su izgubile svoju vjerodostojnost jer su zastranile i zbacile autoritet Božje riječi – Biblije. Zato draga osobo, slušaj Božji glas, ne gledaj kako drugi žive i što čine, jer kitica jedne pjesme glasi: Kod križa Kristova svjetlo me obasja. Slijep bih ali po Bibliji progledaj ja. Kad sam u život Krista primio. Hosana u visini, Božju ljubav sam zagrlio. Da, to možeš i ti drago biće. Kad gledamo svijet kroz filter Božje riječi, tada jasno vidimo što je istina o čovjeku, svijetu i koje je naše mjesto u ovom prolaznom zemaljskom životu.

Iako patim što moj narod kao i narodi Europe odbaciše autoritet Biblije i spoznaju Boga, tješi me i ohrabruje i danas prorok Jeremija, jer njemu i meni se obraća Jedini Bog 15, 19-21: Gospodin govori ovako: „Smiješ mi služiti. Ako iznosiš samo pravo, a ništa krivo. Oni se moraju obratiti tebi (Bogu). A ti se ne smiješ prignuti (njima ugoditi). Udarati će na te, ali te neće nadvladati, jer ja sam s tobom da ti pomažem da te spasim, govori Gospodin.

Zato da li nam se treba više klanjati i živjeti kako ljudi kažu ili živjeti i djelovati u skladu Božje riječi i moliti srcem, plaćajući da naši bližnji spoznaju Boga i okrene se vršiti volju Božju, da bi tako imali mir i sigurnost bez obzira na okolnosti koje donosi pokvareni i nemirni svijet. Jer psalam 73 nas lijepo poučava: „Kako je dobar Bog svom narodu, onima koji su čista srca (oprani vjerom po krvi Kristovoj). A noge nam umalo ne klonuše“ (na putu vjere). Dobro je pročitat cijeli psalam. Molim te učini to. Radost duha, mir i ljubav Božja neka je s tobom po vjeri srca tvoga. Amen.

     

                                                      1. ISPOVJEST

Dragi moji, ne znam koliko volite moje pisanje koje ima osnovu na biblijskim tekstovima, ali dužnost mi je da upravo zbog poštivanja Biblije kao moralnog autoriteta i putokaza za ispravni hod s Trojednim Bogom. Tako i ova tema Ispovjest ima totalnu podlogu na knjizi proroka Jeremije naročito na 7, 8 i 9 glavi spomenutog proroka. Što me je nagnalo da napišem ovaj članak? Kako se je obilježio poseban Dan u povijesti svijeta – čovječanstva; 500 godina od početka Reformacije 31. 10. 1517 godine.

Na moju osobnu bol i žalost srca moga živimo u posljednjim godinama prije nego se javno objavi Antikrist. Već su duboki predznaci njegove vladavine nad ljudima – narodima. Parlamenti (vlasti) u mnogim zemljama su postali sluge antikrista, donoseći protiv moralne zakone, zakone protiv čak vlastite budućnosti. Npr. u skandinavskim zemljama i nekim zapadne Europe, izdali su zakon koji zabranjuje molitvu prije jela i u predškolskim vrtićima za djecu. Što ima teške posljedice i za njih same jer tako raste bezbožni naraštaj bez moralnog odgoja pogodan za rasizam, nemoral i kriminal.

Liberalna teologija, idopokloničke religije, neobraćeno svećeništvo koje ne poznaje Duha Svetoga pustoši crkve i vodi narod vlastitim primjerom u nemoral i sve druge pokvarenosti. Tako mogu s bolom reći da živimo u vremenu kao što je bilo za vrijeme (izuzeh tehnološke revolucije koja je još više doprinijela širenju zala), Sodome i Gomore čak još i gore. Stoji pisano Jer. 8; 9b, 10b, 11 stihovi: „Odbacili su Gospodnju riječ: Jer od najmanjeg do najvećega svi misle na vlastitu korist. Proroci (biskupi) i svećenici svi varaju. Hoće liječiti lom mog naroda govoreći mu olako: Mir, mir!, ali mira nema.“ Zar nije tako teroristi prijete, i svi se naoružavaju. Sjetite se pjesme prije dvije godine: Opasnost prijeti dragi ljudi.

Jeremija 8, 18: „Bez spasenja. Nevolja navaljuje na me! Moje srce u meni puno je boli!“ Zar mogu olako promatrati drage ljude kao se trude djelima postići spasenje. Glume kršćane ne mareći, mnogi ne znaju za Božje Zapovijedi. Nema ljubavi, radosti, sloge i zajedništva: ni u obitelji, društvu čak ni u crkvama. Zbog uskog interesa samo da zadovolje prohtjeve grješnog tijela na sva su zla spremni. Mitom i korupcijom svatko se bavi kao i utajom poreza. Potpomognuti antikristovom vlasti homoseksualci, lezbijke, bludnici nemoralno paradiraju ne samo ulicama nego zlo šire mesijama, uništavajući svaki zdravi pogled na moralni život, poštenje, ali, ali time na plemenitost života, budućnost, radost i ljepotu zajedništva i svetu ljubav prema dragom Bogu i čovjeku i svojim bližnjima.

Jeremija 8, 23: „O, da bi moja glava bila sasvim kao voda i moje oko vrelo suza! Plakao bih dan i noć za pobijenima svoje kćeri, svojega naroda.“ Zar ne bi bilo tužan i kad se sjećam lica nevjernih pokojnika kojim tragični izgled lica o'sta nakon rastanka duše od tijela. Tu su sad tisuće i tisuće sljedbenika idolpokopnstva koji slijepo slijede sve što svećenik kaže ne znajući da često Božja riječ uči suprotno – ispravno kao se klanjat valja samo jedinom Bogu i da je jedini Spasitelj Isus Krist i jedini Zaštitnik i posjetitelj Duh Sveti!!!

Kako ne bih plakao za svojim bližnjima koji preminuše bez vjere u Sveto Trojstvo, za bližnjima koji opijeni religijskim običajima i osobnom koristi ne žele čuti da se treba obratiti i primiti u svoj život Krista Gospodina, Spasitelja jer drugog nema. Nema zaštitnika koje imenovaše stvoriše – izmisliše ljudi jer za njih je predhodno pisano: „Svi varaju i lažu za osobnu korist.“ O kako ne bih plakao u srcu; kad vidim zavidne susjede, čak i rođaci mrze (ne razgovaraju) jedni druge zbog materijalnih stvari i glupih sitnica, grijeha koje često svi smo po prirodi skloni činiti.

Jer kad nema spoznaje Boga nema potrebe za opraštanjem, ljubavlju, pomirenjem, zaštitom jedni drugih već suprotno. O kako su jadni ljudi koji misle samo na sebičan život bez nade za budućnost i odlazak u Raj. O kako je jadan čovjek koji ne zna što ga čeka poslije fizičke smrti tijela. A što će reći jednom kad stupe pred lice svemogućeg Boga? Nastavlja se slijedeći tjedan.

Za utjehu i radost tebi vjerna osobo, pročitaj Otkrivenje 3, 7-13!

Za korak k spoznaji istine, tebi nevjerna (neobraćena) osobo pročitaj Judinu poslanicu 24 stiha.

Hvala svima i pozdrav da ljubav i Božji mir zadobiju vaša srca po milosti Isusa Krista.

                            KRUGOVI OKO JERUZALEMA?

Na ovu temu me je potaklo pitanje dragog posjetitelja web stranice: Da je čuo da oko vječnog Jeruzalema će biti krugovi prema ljudskim „zaslugama – djelima.“ U knjizi Otkrivenja o tome nema ni riječi. Kao što nema ni riječi o krugovima oko pakla. Sve to dolazi iz starogrčkih bajki na čijom je osnovi u 15 stoljeću, Talijan Dante Alegro izmislio čistilište a time i krugove oko pakla.

Također odgovaram na često spominjanje; klanjanju kipovima slikama – ikonama; da moje pisanje nije usmjereno protiv bilo koje vjeroispovijedi. Proučavajući Bibliju, naročito se uočava i velika je pouka od Židovskog naroda, njihova povijesna tragedija se dogodila upravo zato jer su pristajali i štovali idole, slike, kipove bezbožničkih naroda (susjeda), čije su svečanosti završavale seksualnim orgijama i drugim zlim djelima. Svi proroci su karali narod i pozivali na štovanje samo Jedinog Boga!

Na osobnu žalost povijest se ponavlja a time i prokletstva kad se odbaci, štovanje Boga u duhu i istini uz poštivanje svih Zapovijedi. Zato sam s ljubavlju i bolom u srcu poput apostola Pavla na poticaj riječi iz proroka Jeremije napisao dva članka za iduće tjedne koji slijede: Ispovijesti!

Citiram Otkrivenje 21 glavu: „Vidjeh novo nebo i novu zemlju, jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, ni mora više nema. 2 I vidjeh sveti grad, novi Jeruzalem, gdje silazi od Boga s neba, opremljen kao zaručnica, ukrašena svom zaručniku. 3 I začuh jaki glas s prijestolja gdje govori: Evo Božjeg šatora među ljudima, i prebivat će među njima, i oni će biti njegov narod, a sam će Bog biti s njima njihov Bog. 4 I obrisat će Bog svaku suzu s njihovih očiju, i više neće biti smrti, ni tuge, ni vike, ni boli ne će više biti, jer prvo prođe. 5 I reče onaj koji je sjedio na prijestolju: Evo činim sve novo. I reče mi: Napiši: ove su riječi vjerne i istinite. 6 I reče mi: Gotovo je: Ja sam Alfa i Omega: početak i svršetak. Ja ću žednome dati iz izvora žive vode besplatno. osmi stih: Strašljivima, nevjernima, nečistima, ubojicama i bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima – dio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt.“

Po svetoj Riječi nam se jasno predočava Novo nebo i nova zemlja. Glavni i jedini grad je Novi Jeruzalem! Također je važno da ne na osnovu svog gledanja, gradimo ili donosimo zaključke o veličini Novog Jeruzalema koji sigurno neće biti dvodimezijalni već trodimezijalni u kojem će ljudi imati duhovna čista tijela od grijeha jer ih je oprala krv Jaganjčeva!

Prema evanđelja po Mateju – Luki o prispodobi o prosjaku Lazaru i bogatašu vidljivo da je nemoguće prijeći iz jednog blaženog stanja u drugo; odnosno iz pakla u raj! I čitamo dalje opis svetog vječnog grada:21, 21 stih, „A dvanaest vrata –dvanaest bisera; svaka vrata bijahu od jednog bisera. Gradski trg bijaše od istoga zlata, kao prozirno staklo. 22 Hrama ne vidjeh u njemu, jer je njegov hram Gospodin Bog svemogući, i Jaganjac. 23 Grad ne treba sunca ni mjeseca da svijetle u njemu, jer ga Božja slava obasjala i svjetiljka njegova je Jaganjac. 24 Živjeti će narodi u njegovu svijetlu, i kraljevi zemlje donosit će mu blago. 25 Njegova vrata danju jer ondje noći neće biti. 26 Donosit će mu bogatstvo i blago poganski narodi. 27 Ne će u taj grad ući ništa nečisto niti itko od onih koji čine gadosti ili lažu, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj Knjizi života: 22, 1. I pokaza mi rijeku žive vode, bistru kao kristal, koja izlazi od Božjeg i Jaganjčevog prijestolja. 2 Nasred gradskog trga i s obje strane rijeke stablo života koje rađa dvanaest puta, dajući svakog mjeseca svoj plod. Lišće stabla lijek je narodima. 3 Više neće biti nikakva prokletstva. Božje i Jaganjčevo prijestolje prijestoljem bit će u gradu, i sluge Božje klanjati će se Bogu. 4 Gledat će njegovo lice, i njegovo ime bit će im na čelima. 5 I noći više neće biti, i neće trebati svjetla svjetiljki, ni sunčeva svjetla, jer će ih obasjati Gospodin Bog, i kraljevati će u vijek vjekova.“

21 stih nas upućuje na vrata koja su od bisera. Rabi su tumačili da će Gospodin postaviti na vrata Jeruzalema biser površine 30x30 lakata, biser je znak raskoši i bogatstva. Spasitelj je u Mateju 13, 45-46 gorio o biseru kad ga čovjek nađe na njivi proda sve i kupi tu njivu – biser. Mi ne možemo shvatiti biser veličine (3x5 metara) gradskih vrata, kao i da su ulice od čistoga zlata. Dakle neće biti tjelesnih ograničenja niti patnji jer ćemo biti duhovna bića bez ograničenog prostora a time da Novo nebo i nova zemlja – s Jeruzalemom neće imati granica.

22 stih nas upućuje da u gradu ne treba Hram. Dok prorok Ezekije opisuje obnovljeni Jeruzalem i njegov hram. Hram je zamijenjen Gospodinom Bogom i Jaganjcem. Što je prava svrha Hrama – Crkve? Zar ne, okupljati se u Božje ime i dati mu hvalu i slavu. Tako je nekoć starozavjetni Hram predstavljao, Božju prisutnost – sad je prisutnost obasjana samim Bogom i pobjedničkim Jaganjcem!

23 stih, u Izaije 60, 19-20 prikazan je Jeruzalem u sjaju i slavi. Ivan nam dočara vječnu stvarnost da svjetlo i prožimanja sjaja istine rasvjetljuje svakog čovjeka od izvora svjetlosti i svetosti da sunce i mjesec su nepotrebni. U Ivanovu evanđelju imamo: 1, 9; Isus je svijetlo koje rasvjetljuje svakog čovjeka; u 8, 12 Spasitelj je svjetlo svijeta!

Tako prema Bibliji nema krugova oko Jeruzalema, pakla ili bilo kakvih privilegija kod dragog Boga! O nagradi o kojoj govori evanđelje po Mateju ne možemo s ljudskog stanovišta opisati ali ćemo jednog dana kad opravdani vjerom po milosti, kad budemo pozvani a novi duhovni život s Isusom Kristom ćemo dospjeti u Novi Jeruzalem na mjesto koje nam je već pripremio – osigurao Spasitelj vjernih, Isus Krist. Detalje – obrazloženje stihova, 21 i 22 glave, možete ponovo čitati u ponovo otvorenom tumačenju knjige Otkrivenja na web stranici.

Završavam ovaj posebni dodatak s pjesničkim darom: U Kristu čvrsti je temelj moj, na njega oslanjam život svoj! Sve drugo brzo nestaje, a Krist Isus čvrsta stijena ostaje. Krv Krista je očistila život moj, jer samo On je dao i za me život svoj. Jer sve se oko nas će se raspasti, s Otkupitelje ćemo se vječno sastati! Gospodin vas blagoslovio i vodi; tako da bude kako je pisano: 1 Korinćanima 2, 5 „DA se vaša vjera ne temelji na ljudskoj mudrosti, nego na Božjoj sili - Riječi!“

                                             TEZE DANAS

Što nam one govore danas ili na što bi nas trebale upozoravati? Prvo da dolično obilježimo 500 godišnjicu tok važnog povijesnog događaja koji je totalno promijenio zabludjelu u korupciji i religijsku prljavštinu uspavaju Europu. To nije svetkovanje dan heroja vjere, jer oni su dušom u Raju i čekaju uskrsnuće duhovnog tijela! Zemaljske počasti ne osjećaju (jer tijela su im pepeo, u životu nas grješnika ne sudjeluju niti se: „mole za nas“.

Naprotiv neka obilježavanja 31, 10. bude i važnost da shvatimo tko je jedini umro za nas grješne vjerom odazvane ljude. Tu je važnost poslušnost evanđelju i držati u osobnom životu Bibliju kao autoritet! Živjeti po istini danas i sutra je aktualnije od prošlosti. Zaista, samo sadašnjost s Isusom Kristom posvećuje budućnost i to djelom Duha Svetog koji boravi u vjernim srcima svakog trenutka. Ne žalostimo ga obožavajući lažni nauk i mrtve ljude.

Božja riječ iz poslanice Filipljanima nas nadahnjuje za istinsko štovanje pravog Spasitelja – Otkupitelja jer glasi u 2 glavi 5-11: „Zato ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakog drugog imena, da se Isusovu imenu pokloni svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića, i da svaki jezik prizna – na slavu Boga Oca: Gospodar je Isus Krist! … čitajte dalje sami. Neću nabrajat što svaka teza kaže; ali je ključno da shvatimo da se prije Reformacije o spasenju po Kristu nije govorila, sadržaj Biblije je bio nepoznat ogromnoj većini naroda svijeta, bajke i legende pratile bi religijski život. Crkve su služile za oduzimanje novca siromašnima a žedna duša je tražila utočište.

Teze obrazlažu slijedeće po svetoj Bibliji u poznatim rečenicama: spasenje nam je dano besplatno: Samo vjerom, samo milošću, samo Isusom Kristom po Riječi Božjoj. Riječ Božja – Biblija je oružje protiv Sotone! Zato, su je njegovi sluge „svećenici“ i u prošlom stoljeću oduzimali od ljudi i to po kućama, da ljudi ne bi upoznali istinu i prestali biti religijska krava muzara.

Samo je Krist – Otkupitelj umro na križu jer spasenje se ne može kupiti. Prema Ivanu 14, 6: Isus reče: Ja sam Put, Istina i Život nitko ne može doći k Ocu osim po meni!“ Da, mnogi putovi vode u Rim ali time i u pakao. Samo jedan put s Kristu Gospodinu u Novi Jeruzalem – Raj. Nema čovjek tri oca, nego samo fizičkog – roditelja i duhovnog Oca Stvoritelja jer je također pisano: „Svojim ocem ne zovite nikoga na zemlji jer je jedini Otac vaš koji je na nebesima.“ Kao molimo u molitvi Oče naš? Oče naš koji si na nebesima!

Također da Biblija isključivo kaže: spašeni smo po milosti a ne po djelima koja su posljedica - plod vjere u Sveto Trojstvo! Također je pisano: Spašeni ste po milosti, to je dar Božji da se nitko ne bi hvalio. Posvećenje je djelo Duha Svetoga a ne plod naže žrtve ili hodočašća je također pisano: „Ili ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga koji je u vama, kojeg imate od Boga, i niste svoji. Jer ste kupljeni otkupninom (Kristom). Stoga proslavite Boga u svojem tijelu!“

Zapisano je: … „Vjera dolazi od slušanja, a ono što biva dolazi od Kristove riječi“ Tko će nas rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu ( vidi više u Rim. Poslanici 8, 31-38. Opravdanje vjerom je samo Božje djelo, jer je također pisano: Božja pravda po vjeri u Isusa Krista za sve koji vjeruju … opravdaju se besplatno njegovom milošću, po otkupu, u Kristu Isusu.“ … „Evanđelje je Božja sila na spasenje svakom koji vjeruje … kako je pisano: Pravednik će živjeti od vjere.“ Pravednik je čovjek koji ima ispravni odnos s trojedinim Bogom!

Krist Gospodin kaže: Ivan 8, 12. „Ja sam svijetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život.“ I u prvoj glavi stihovi 9 i 12: „Svjetlo istinito, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet. A svima koji ga primiše dade moć da budu djeca Božja, onima koji vjeruju u njegovo ime!“ Vidi cijeli uvod Iv. 1, 1-18! Hvala!

Zato čitaj Bibliju jer kroz njene istinite priče: npr. Adam – Eva; Abraham, Mojsije, Ilija, apostoli i drugi Božji ljudi koji se spominju u dragoj Bibliji, Gospodin Bog poučava nas – mene i tebe! Zato čitaj Bibliju! Jer koga voliš, toga slušaš i imaš vremena za njega /nju! Bez dragog Boga i uputa iz Biblije život ide u krivom smjeru!

Gospodi te vodio i čuvao, dao ti svoj mir i bio uvijek s tobom po vjeri tvoga srca!!!

Svećenik Mrčela ti čestita Dan Reformacije, dan kad si primio /la Isusa Krista za svog Otkupitelja – Spasitelja! Da, samo obraćeni čovjek zna da putuje k Kristu u susret na oblacima. Spremaj se za taj sveti, dragocjeni, pobjedonosni susret za svu vječnost! Haleluja!

                             ZAŠTO SLAVITI DAN REFORMACIJE

Još davne 1964 jedan profesor teologije je izjavio o stvarnom jedinstvu kršćana: „Ekumenizam se ne sastoji raspravama, razmišljanjima i prigodnim zajedničkim okupljanima određenog mjeseca u godini. Svi kršćani (vjernici) jesu ekumenisti ako u miru, ljubavi i poštivanu drugih slave Trojedinog Boga, a iznad svega da su vjerni Isusu Kristu slijedeći ga po sveta Bibliji. I rimokatolici, evangelici, pravoslavci i drugi ako im je Biblija autoritet; radit će najbolje za sveto jedinstvo ako budu nastojali da u svojem životu, srcu čine ono što sveto Evanđelje zahtjeva: da ljube, mole, rade za dobrobit sebe, svoje obitelji i društva. A iznad svega vjerni dragom Bogu kod kojega nema pristranosti.“ Vidite što je rekao pokojni profesor.

Osobno mislim da je uzalud slaviti bilo koji dan u godini bez vjere, ljubavi i prihvatiti u svoje srce osobno što je se na taj dan dogodilo a tiče se i mog kao i tvog života! Već kad sam citirao pok. profesora u vezi ekumenizma što ima veze s reformacijom smatram: da ekumenizam u današnjem kršćanstvu je farsa – gluma. Pravi ekumenizam će biti kad se bude zajednički primalo sveti sakrament Euharistiju koja po Isusu Kristu spaja u ljubavi sve ljude bez obzira na rasnu, ekonomsku, religijsku pripadnost status. Bez istinskog zajedništva s Kristom nema ekumene. A to počinje kad nas Božja riječ reformira i kad vjera srca se pouzda u Isusa Krista!

Zato slavimo Reformaciju (obnovljenim srcem – obraćeni), da nam je svaki dan u srcu kao i Božić i uskrs, reforma za obnovu po milosti, radosti u ljubavi sa svetim Gospodinom Bogom. Ne valja se samo podsjećati za prošlost, ako od nje nemam za danas korist! Tako čine svjetovni ljudi, farizeji raznih uniformi i religije koje se na prošlosti goste i mrtvima ne daju mira (uzalud spominju njihova imena) jer oni više nemaju udjela pod suncem. Zlo upotreba reformacije je i u tome: žuborimo o ekumenizmu, međusobnom uvažavanju, toleranciji koja se izrodila totalno u nemoral i u crkvenim redovima ne mareći što o takvom ponašanju kaže Biblija i što čeka takve bezvjernike (vidi više poslanica Rimljanima 1, 18-32).

Važno je prisjetiti se: nema mjesta euforiji i slavlju danas, jer i danas hitno trebamo; novog Luthera, vraćanje da Biblija bude mjesto na oltaru (živjeti i po njom propovijedati), zbog Božje zapovijedi „Ne gradi lika ni slike“ sve kipove, slike i ikone staviti u crkveni muzej kao opomenu za sve prokletstvo i nedaću koja je snašla ljude kad se ne klanjaju i štuju dragog Boga u Duhu i istini! Dakle, opravdani smo po djelu Mesije – Spasitelja, vjerom i božanskim milosrđem ova je istina veoma važna danas jer se nude stotine staza, hodočašća za spasiti svojim djelima sebe, zaobilazeći križ Golgote.

Zar dragi ljudi, zar ne opažamo: vremenske katastrofe, nemoral koji kraljuje u gradovima i pustoš naših sela. Žene ne žele rađati djecu, uživanje i materijalizam, guše sve porive prirodne sklonosti čovjeka za ljubav za dom, Domovinu ovu i onu trajnu vječnu. Ponovni robovski sistem privezao je ljude da budu robovi rada, da samo prežive nemajući volje za zajedništvo i radost u svetoj obitelji. I za to ponovno trebamo i to hitno novu Reformaciju i vraćanje kršćanskim korijenima da ne bismo totalno upali u zamku antikrista koji je već uhvatio čvrste osnove da uništi ljude i novim globalnim ratom zbriše ih sa lica zemlje. Ne boj se samo vjeruj! Za te i me je pisan i 46 psalam: „Bog nam je utočište i zaštita, najvjerniji pomoćnik u nevoljama“ (pročitajte ga cijelog). Nastavlja se: Zakucane „teze“ danas. Slijedeći tjedan.

                     DA NIJE BILO REFORMACIJE

Također je aktualno postaviti ovo pitanje danas, jer Dr. Martin Luther nije sam pokrenuo Reformacije bez razloga, prije njega bilo je preteča reformacije; osoba spaljenih na lomači, učenjaka koji su tragali za istinom, kao i izumom tiskarskog stroja koji je bio od ogromne pomoći u širenju Božje riječi na narodnom jeziku.

Kakvo je bilo stanje u crkvenom religijskom životu prije i tokom 16 stoljeća? Znamo nam je da je „misa“ bila na latinskom. Obični narod to nije razumio jer je bio i nepismen. Čak i neki svećenici su je govorili napamet jer su također bili neobrazovani. Npr. bilo je stotine glava od „Ivana Krstitelja“; tristo križeva za koje se tvrdilo da je na njima razapet Isus Krist; trgovalo se zaslugama; na osnovi dobrih djela moglo se činiti mnogo grijeha; raskoš i moć pratila je religijske dužnosnike koji su se miješali i u politiku; religijska policija (kasnije inkvizicija) pratila je sve koji su mislili svojom glavom i nisu se slagali sa dekretima biskupa i „pape“.

Trgujući oproštajnicama, tvrdeći: čim noac zazveči u škrinji duša iz „čistilišta ide u raj“; Tecel je kružio njemačkim zemljama da skuplja nova za gradnju katedrale u Rimu, ali veći dio su uzimali i lokalni biskupi. Došavši u Witerberg zapalio je fitilj Reformacije i poveo crkvu u obnovu jer bi inače bilo još na tisuće glava iz svete zemlje, stotine križeva (na kojim Isus nije razapet), rimska crkva bi postala totalno poganska religija i politička velesila.

Ne bi bila pokrenuta Reformacije nije bilo: trgovački obrt, izum strojeva, sloboda govora, pismenost, kultura, misa na narodnom jeziku, i najvažnije prijevod Biblije na jezike naroda, pismenosti, kultura i dostojanstvo svakog čovjeka koji nje za svoj život odgovoran dragom Bogu! Spasenje po milosti. Katekizma kojeg je prvi izdao – napisao Martin Luther.

Ne bi također bilo ni II Vatikanskog Koncila koje je donio važnu reformu u rimskoj crkvi. Dakle kraljevalo bi religijsko bezakonje, bajke bi preplavile nepismeni narod, mučenje ljudi žednih istine bi se umnožavale: osobe bi se dalje dale žive zazidati da bi se navodno spasile, neki su se mučenički popeli na križ i tako „platili svoje grijehe“ i na tom bi i umirali u ime čega i za koga. Tu je nemoral u izoliranim samostanima, mučenja tijela hodajući bosi na hodočašća i stotine drugih gluposti koje nemaju veze sa spasenjem – Biblijom i iskonskog poštivanja dragog Boga i njegovih Zapovijedi.

Da nije bilo Reformacije cijeli bi svijet bio još u polumraku i duhovnom i kulturnom možda i u tehničkom. Ne bi bilo ni demokracije, slobode govora, ravnopravnosti spolova, obrazovnog sistema, narodnih škola i niz drugih aktivnosti koje dolaze po spoznaji istine da je čovjek drag Bogu onakav kakav jeste i da treba živjeti moralno i sveto (usprkos što je grješan) i da je sam odgovoran za svoja djela pred Trojednim Bogom. Tu je odgovornost za rad i produktivnost. Jer reformacija je istisnula feudalizam i dovela do kapitalizma kojeg su opet zli ljudi zlo upotrebili radnicima nisu davali dostojne plaće. A izrodi ne daju i danas ljudima palće.

Da nije bilo Reformacije ne bi se znalo za spasenje po milosti i opravdanje vjerom i otkupom kojeg je jedni izvrši Spasitelj Isus Krist umrijevši na križu Golgote. Tko zna kad bi na svijetlo izbila istina da smo spašeni vjerom a da su dobra djela posljedica vjernog srca! Također da je Gospodin Isus Krist jedini umro na križu za sve griješnike; također da je On jedini posrednik između Boga i čovjeka! Vidi ova mjesta: Ivan 3, 16; 14, 6; Djela 4, 12 i 1 Korićanima 3, 10-11!!!

Gospodin te blagoslovio i čuvao i dao ti Duha Svetog da svaki dan čitaš Bibliju i moliš se! Da se tako spasiš od ovog bezbožnog i religijskog svijeta koji ljudima (i mrtvima) daje slavu a ne jedinog Bogu kojem sva čast, slava i hvala sada i u vijek. Amen!

                                                               DOBRA DJELA

Gledajući i slušajući ne samo religiozne ljude oko sebe mnogi se hvale dobrim djelima, odnosno ja sam to postigao i učinio. Također je velika opasnost i totalna zabluda da se religijski ljudi trude dobrim djelima ili plaćanjem postići vječni život i pritom zaboravljaju da spasenje nije za prodaju; ili postignuće kako to je religija prevarila na mnogim mjestima krivo u Novom zavjetu. U vezi spasenja dobra djela su neprijatelji jedino mogućeg spasenja po milosti, preko križa Golgote. Jer da se spašavamo dobrim djelima ne bi trebao se rodit Gospodin Isus Krist, niti umrijeti na križu Golgote.

Da su dobra djela neprijatelji Kristova križa i puta u Raj razmotrićemo počevši od početka svete Biblije. Prvo tako mjesto je u 4 glavi knjige Postanka, Kajin i Abel. Obojica su braće prinijela žrtve Bogu. Kajn izabere najbolje plodove svoga rada, a Abel prvinu svoga stada. Božji izbor je čudan, ali On gleda u naše srce, a srce Kajna je bilo oholo i ljuto. Zato Kajn ubi svoga brata. U Lukinu evanđelju čitamo u 15 o izgubljenom sinu: kad se mlađi sin vratio kući nakon što je razasuo svoj dio nasljedstva živeći razvratno, otac mu na povratku izađe u susret. Stariji sin koji je služio marljivo i vjerno, kad ču da je se vratio propali brat i da mu otac iskaza radost priredivši gozbu, ne htjede ni ući u kuću. Vijerovatno bi i on kao i Kajin ubio svog brata.

Zašto su „dobra djela“ neprijatelji spasenja, milosti i križa Golgote? Zato što se čovjek pouzdaje u sebe, svoja djela, hali se da je on glavni i ne treba Boga niti njegovu milost. Dobra su djela neprijatelji čovjekove plemenitosti, iskrenosti i ljubavi Božje koja čini čuda i rađa svete plodove ne samo nositelju plodova već svim ljudima oko sebe. Tako dobra djela su bez obraćenja i poniznog pristupa Isus Kristu na vječnu propast. Dobra djela veličaju sebe, rađaju sebičnost, egoizam i stvaraju požudu i težnjom za moći. Tako je sebičan čovjek u vlasti zla i ne sluti da će propasti vječna duša jer nije imala oslonac na istini i ljubavi i prema samom sebi. Vjera vodi djela na slavu Božju! Djela vode čovjeka u oholost i propast.

Religijska dobra djela su neprijatelji Božje milosti jer vode u idolopoklonstvo, klanjanju likovima koje napraviše ljudi, daju novac da se bogati svećenstvo. Oholo duhovno nepismeni čovjek koji po običaju i tradiciji misli da će s dobrim djelima zadovoljit Božju pravdu i spasiti dušu. Gospodin Isus je rekao: Kad ljudi vide vaša dobra djela i život neka slave Oca nebeskoga. Koga ljudi slave na hodočašćima, krsnim slava? Uglavnom nepostojeću stvarnost, obmanu izlažući se velikoj opasnosti, jer iza štovanja: kipova, slika – ikona i ljudi koji se prave bogom, se krije služba sotoni i zlim duhovima koji na taj način odaleče ljude od istine i zaobilaze križ spasenja – Isusa Krista.

Zašto se ne čuje, spašeni ste vjerom po milosti, a ne dobrim djelima da se tko ne bio hvalio, kako piše u poslanici Efežanima 2, 4-10; a sam 8-9 stih glasi: „Doista, milošću ste spašeni po vjeri. To nije od vas, nego je to dar Božji. Ne po djelima da se tko ne bi hvalio.“ Dakle, nema zasluga za odlazak u Raj. Jer nas apostol opet u 4 glavi uči: (vidi širi odsjek Efž. 4 17-24) citiram 24 stih: „Obucite novog čovjeka koji je stvoren po Bogu, u pravdi i svetosti istine.“

                                2. DIO KRŠĆANSKI KORIJENI

Dragi ljudi, ako ste čitali Djela apostolska 17 glavu, stihove 16-21 te je usporedite s knjigom proroka Izaije 44, 9-20 čitamo da nema klanjanja kipovima, slikama – ikonama što i zabranjuje i Božja Zapovijed: Ne gradi sebi, kipa, ni lika ne klanjaj im se niti služi ( o ovoj zapovijedi poseban članak). Da li shvaćate zašto i danas Biblija i Gospodin osuđuje i vječnu propast sprema Zvijeri – bludnici i tragičnu sudbinu velikom gradu „Babilonu.“

Kako je čovjek zbog neposluha postao grješan i buntovan, štovao što nije smio, činio što nema nikakve koristi (danas isto) štujući stvorenje – ljude, prigiba koljena pred, i izmišljenim idolima od drva, kamena i zlata pao je u zamku Sotone, jer se zli duhovi kriju iza štovanja: ikona – slika kipova i „posmrtnih ostataka svetaca.“ Čineći odurna djela pred licem Veličanstvenog Stvoritelja i Jedinog Boga Oca; postao je i duhovni - religijski rob ljudi – njihovoj nauci, sve to da bude veći rob grijeha uživajući nemoralu, pohlepi jelu i piću i zatrovanim - ratobornim odnosima s ljudima i narodima oko sebe. Kad nema vjere u srcu, ustvari spoznaje Boga, tada vlada rat, rasizam, teror, korupcija i nemoral.

Božja nas riječ upozorava: 1 Petrova 5, 8-9: „Budite trijezni i bdijete jer vaš protivnik đavao, kao ričući lav obilazi i traži koga će proždrijeti. Njemu se oduprite postojani u vjeri“ ... također nas i poslanica Efežanima poučava u; 6, 12-13: „Jer naša borba nije i protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstva i Vlasti, protiv mračnih upravitelja ovog svijeta, protiv zlih duhova. Zato uzmite Božju bojnu opremu da bi ste se mogli oduprijeti“ …

Što Božja riječ kaže o zdravoj nauci – korijenima kršćanske vjere u Jednog Boga – Oca, Isusa – Spasitelja i Duha Svetog posvetitelja: na temelju Riječi Božje izdvajam osam činjenica. 1; „Bili su zaneseni Kristovom naukom, jer je učio kao netko tko ima moć, a ne kao pismoznanci“ Marko 1, 22; usporedi: Mat. 7,28-29; Luka 4, 32 i Ivan 7, 46! 2; Učenje Isusa Krista nije ljudsko nego kako je pisano: „Moj nauk nije moj, nego onog koji me posla“ Ivan 7,16. 3; Spoznaja istine otkriva Gospodina Boga, jer je pisano: „Ako tko hoće činiti Božju volju, spoznat će je li ovaj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim“ Ivan 7, 17. 4; Otvoreno srce otkriva: „Tada namjesnik, kad vidje što se zbiva, povjerova diveći se Gospodinu“ Djela 13, 12. 5; Slušatelji su htjeli znati istinu: „… Možemo li znati kakav je taj novi nauk što ti kazuješ“ djela 17, 19. 6 Praktična vjera je važna: „Neka ne varaju, nego u svemu neka pokazuju dobru vjeru u čast nauci našeg Spasitelja, Boga, u svemu“ Titu 2,10! 7; Ponizan pristup dobiva blagoslov: Tko previše istrčava i ne ostane u Kristovu nauku, nema Boga; a koji ostaje u nauku, ima Oca i Sina“ 2 Ivanova 9! 8; Trebamo biti poslušni Božjoj riječi: „A hvala Bogu: bili ste robovi grijeha; ali poslušaste od srca ono pravilo nauke kojemu ste predani“ Rimljanima 6, 17.

Borba protiv krivog učenja koju su vodili proroci, apostoli i danas Božji veleposlanici – sluge Riječi. Imamo mnogo mjesta u Bibliji, izdvajam devet: I; „Spasitelj se okrene i reče Petru: Idi od mene sotono! Ti si mi na sablazan. Ne držiš se onoga što je Božje, nego što je ljudsko“ Matej 16, 23. Zato provjeravaj što slušaš, primaš za hranu svoje duše, odnosno usporedi s Biblijom! II; „Uzalud me (Boga) poštuju, njegova su učenje samo ljudske odredbe“ Matej 15, 9! III; „Ako li tko drukčije uči i ne pristaje na zdrave (istinite) riječi Gospodina našega Isusa Krista i na pobožni nauk,“ 1 Timoteju 6, 3. Važno je da pročitaš cjelinu o tome: 1 Tim. 6, 3-10!!! IV; „Ako tko dolazi k vama i ne podnosi taj nauk ne primajte ga u kuću i ne pozdravljate ga“ 2 Ivanova 10. V; „Isus odgovori (saducejima): Varate se, ne znate ni Pisama ni Božje moći“ Matej 22, 29. Zato je važno čitat barem Novi Zavjet! VI; „Čuvajte se farizejskog i saducejskog kvasca (nauke)“ Matej 16, 11-12. Zato pazite da li oni što vam govore žive prema Bibliji! VII; „Doći će naime vrijeme kad zdravi nauk ne će se podnositi, nego će po svojim strastima sebi skupiti lažne učitelje da ih golicaju uši. Odvraćat će uši od istine, a okrenut će se bajkama“ (zar nije tako danas) 2 Timoteju 4, 3-4. Molim te pročitaj cijeli odjeljak 4, 1-8! Hvala! VIII; „Ne budimo više mala djeca koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauka po zloći ljudi, po lukavstvu koje vodi u zabludu“ Efežanima 4, 14. IX; „Kao što prije rekosmo, i sad opet velim: Ako vam tko navijesti evanđelje drugačije nego primiste, neka je proklet“ Galaćanima 1, 9-10.

Zato je važno poznavati i čitati Božju riječ; misliti svojom glavom a ne samo tradicijski „otpjevavati“ vršiti ljudsku nauku. Da, spašava nas osobna vjera srca, a ne pripadnost bili kojoj crkvi – vjeroispovijedi, sljedbi – zajednici. Da ako tvoja vjera, vjera srca nema temelja na Bibliji i ne poštivao sve Božje Zapovijedi; te ne znaš, vjeruješ da si spašen po milosti i djelu jedinog Otkupitelja, Isusa Krista, nisi dijete nebeskog Oca, niti si na putu za Božje kraljevstvo! Razmisli na čemu se, na komu se temelji tvoja vjera? Ima li korijene na Bibliji ili ljudskoj nauci? U konačnici: poznaješ li Isusa Krista kao osobnog Spasitelja i slaviš „Božić“ s Emanuelom svakog dana? Ako da! Blažen si, jer pravi Božić je u srcu, ne na stolu ili u crkvi.

Čitaj i 119 psalam i uvjeri se sam, sama što je istina i što i tko daje zdravu vjeru koja vodi u Raj! Gospodin te blagoslovio i čuvao, bio ti milostiv i dao ti svoj mir, vjeru po Riječi te ljubav i radost po Spasitelju, Isusu Kristu i našem Odvjetniku Duhu Svetom. Molim te čitaj Bibliju!

KRŠĆANSKI KORIJENI

Uvod: Na temelju 10 Zapovijedi, koje ćete naći u Knjizi Izlaska i Ponovljenom zakonu ( 2 i 5 Mojsijeva); 20 poglavlje i P. Zakon 5 poglavlje i na primjer (više mjesta u N. Z.) Ivan 14, 6: „Isus mu reče: Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.“ Glavnina čovječanstva je religiozna. Čovjek na različite načine traži Boga ili poganska božanstva ili slijepo slijedi religijske vođe. Danas na svijetu je preko 3 tisuće različitih vjeroispovijedi – sljedbi – sekti. Mnogi od njih traže Boga, lutaju s ljudskom naukom i boje se susresti s Bogom Biblije; ako im je objavljen ili kao Europljani, koji su čuli i prečuli evanđelje i Boga okrenuli mu leđa. Mnogi sliježu ramenima vidjevši crkvenu i sektašku pokvarenost sa zlom upotrebom – manipulacijom s tradicijskim folklorom i želju za moću i bogatstvom.

KRŠĆANSKI KORIJENI: Kršćanska vjera je svuda po svijetu, ona objava vjere u Jednog Boga, koji se je objavio ljudima osobno! Kršćanski korijeni potječu od Židova uz jasnu objavu po Starom zavjetu, u tim svetim Knjigama se nazire i objavljuje Mesija – Isus Krist. Mnogi tekstovi su upućivali na rođenje Sluge Gospodnjeg kojeg će začeti – roditi djevica Marija (nigdje se ne spominju „gospe“). Svi njegovi učenici bili su Židovi. Kako je pisano u poslanici Galaćanima 4, 4-5: „Ali kad dođe punina vremena' posla Bog svojega Sina rođena od žene, postavljena pod Zakon, da otkupi one koji su bili pod Zakonom te primimo posinstva.“ Sažetak kršćanske vjere je u Apostolskom i Nicejsko – Carigradskom vjerovanju. Od početka kršćani su vjerovali; Isus Krist jeste Gospodin i od Boga obećani Mesija poslan da otkupi i vrati odlutali zbog grijeha djecu Božju.

KRŠĆANSKA NAUKA! Kršćanska vjera je zajedništvo sa Bogom koji je; dana nam milost i po obraćenju ljubav da Duh sveti stanuje u srcima spašenih. Ljudima je da'na nada da prime vjeru u živog uskrslog Gospodina Isusa Krista, da bi s njime imali i vječni život, ako u vjeri preminu i na'da polažu u Spasitelja koji im je Vodič, zaštita, put i smjer kako s njime voditi duhovno bogat i blagoslovljen život. Zato je za Židove i obraćene pogane Tora – Biblija knjiga koja ih vodi k Gospodinu, nadahnjuje, po svetoj Riječi posvećuje i ukazuje cilj i daje smisao, radost za život da; odnos s Trojednim Bogom bude u redu, klanjajući mu se u Duhu i Istini!

Biblija ne poznaje – zabranjuje, posrednike, klanjanje idolima, molitva za mrtve ili još gluplje da: „oni mole za nas.“ Po Bibliji nema zaštitnika, plaćanja misa, spasenja po zaslugama – djelima, a totalna je izmišljotina, zadobivanje oprosta od nekog od ljudi – nauke proglašenog sveta – svetice. Ta nauka nema veze s Bogom već je čisto ljudska; nema imenica „gospa“ u Bibliji. Ako zaštitnici, gospe, dobra djela spašavaju i njima se moli, tada nije trebao doći obećani, Mesija. Spašeni smo obraćenjem po milosti! Božjoj Jaganjac, Isus Krist koji je jedini umro na križu da spasi razasutu djecu Božju. Nema mimo križa puta u Nebo!

Tko ne poštivat (vjeroispovijed – religija i sekta) autoritet Biblije, ona nema više kršćanskih korijena! Zaista je pisano: Psalam 119, 105: „Svjetiljka je nozi mojoj riječ tvoja, i svjetlo mojoj stazi.“ Ivan 17, 17: „posveti ih istinom, Tvoja riječ je istina.“ 2 Petrova 1, 21: „Jer nikad nije bilo proroštvo navješteno ljudskom voljom, nego su, potaknuti Duhom Svetim, govorili – pisali Božji ljudi!“ Hebrejima 4,12-13: „Jer je živa Božja riječ i djelotvorna, oštrija od svakog dvosjeklog mača, prodire sve do rastavljanja duše, duha, zglobova i mozga, i prosuđuje misli i namjere srca. 13 Nema skrivena stvorenja pred njom, jer je sve golo i otkriveno očima onoga kojem trebamo položit račun.“

Kršćanski korijeni nisu: klanjanje kipovima, ikonama, slikama ili ljudima kao božanstvima. Također kršćanski korijeni nisu: plaćanje misa, dobra djela koja isključuju milost i otkupiteljsko djelo na križu, kao ni hodočašća, molitva mrtvim ljudima.

Kršćanski korijeni jesu: molitva Bogu, Sinu po Duhu Svetom! Čitanje Biblije, zajedništvo u obitelji i crkvi, primanje Euharistije pod obje prilike, dobra djela ljubavi koje vodi vjera. Činiti dobro svima, moliti za neprijatelje, brinuti za bližnje i držati svoj odnos s dragim Bogom u redu bez obzira na vanjske prilike. Tako kršćanski korijeni su sažeto: spasenje po milosti, jer se ono ne može kupiti. Opravdanje vjerom jer je dar Božji. Poslušnost Duhu Svetom koji nam se obraća preko Biblije čiji autoritet poštujemo!

Nastavak slijedeći tjedan.

                                  NE PRAVI SEBI KIPA NI LIKA

Dragi moji, dužnost mi je da govorim - pišem Istinu da bi moja savjest bila u redu pred Trojednim Bogom. I kad gledam crkve pune idola (kipova, slika, katedrale nekoliko oltara „sveticama i svecima“) duša me boli da se ljudi njima mole, daju novac za spasenje od njih a oni niti vide niti čuju, niti pomoć, molitve uslišavaju. Jer su to samo zbog poganstva, i zarade ušle u religijski život donoseći veliko bogatstvo religijama (vezano i s molitvom - misom za mrtve) da iskorištavaju religijske osjećaje i pljačkaju duhovno – biblijski nepismeni narod.

Drugu Zapovijed: „Nemaj drugih bogova uz mene! Ne pravi sebi rezana lika, niti kakve slike od onoga što je gore na nebu ili dolje na zemlji ili u vodi pod zemljom! Ne padaj ničice red njima i ne klanjaj im se:“ Nalazimo u 2 Mojsijevoj 20 glavi i 5 Mojsijevoj 5 glavi. Ova zapovijed je izbačena iz Katekizma (kod nekih vjeroispovijedi), negdje je spojena s prvom, a negdje je Druga Zapovijed.

Prije analize teksta, možete se pitati što su Zapovijedi? One su putokaz vjernicima i poučavaju obraćenog čovjeka – osobu o vjeri ljubavi, mudrosti i zaštiti od štetnih djela za tijelo i dušu. Obraćenima Zapovijedi djeluju pozitivno da se duhovno rastu u vjeri, ljubavi i miru s Jedinim Bogom. Jer psalam 40, 9 nas uči: „Milije mi je, Gospodine, vršiti volju tvoju.“

Nastalo je vrijeme (već davno prije) kad je Božji zakon i Božja volja nestala iz kršćanskih domova, Europe, Amerike, iz školskog sustava tako da mladi su ostali divljaci, ubojice, drogeraši i neposlušni bilo kojem autoritetu. Odbacivanje Zapovijedi vodilo je narode u prokletstvo i propast i danas je to očito svima koji „pogledaju istini u oči.“ Da se etika svijeta temeljila na Bibliji do ovog danas (straha od terorista, naoružava, nemorala, korupcije) ne bi došlo. Zapovijedi izražavaju volju Stvoritelja! One su pravoljaljane uvijek, odnose se na ljude svih vremena, jer Biblija kaže da svi potječemo od Boga i jedino Njemu ćemo položit račun za svoj život. Kao izraz Božje volje, zapovijedi imaju neograničenu pravovaljanost i trajnu moralnu i etičku vrijednost.

Da, dragi Bog nije dao ljudima zapovijedi da im budu teret i zapreka, već prije svega odgoj u vjeri (ne krutost i kažnjavanje bez ljubavi) već zaštita obitelji – čovjeka – društva!!! Duh Sveti preko i 10 Zapovijedi nas podsjeća na grijehe njihovu spoznaju i vodi k očišćenju k križu Golgote! Zapovijedi ne mogu spasiti ljude, ali vode nas da spremo poslušano Radosnu vijest i obratimo se! U 3 glavi poslanice Galaćanima stoji pisano: Zakon je bio čuvar da nas vodi k Kristu da se vjerom opravdamo. Jer Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona. Postavši mjesto nas proklet (smrti na križu).

Ne smijemo se klanjati: kipu, slici, ikonu (ali i čovjeku koji se predstavlja kao božanstvo), zato tada služimo sotoni – njegovim zlim duhovima koji se kriju iza klanja idolima djelima ljudskih ruku. Gospodin Isus je otjerao sotonu u kušnji riječima: Gospodaru, Bogu se svojem klanjaj i njemu jedinom služi. Apostoli Pavao i Ivan nas također uče: Ne klanjaj te se nama (Korneliju, anđelu) „Ja sam sluga kao ti i tvoja braća proroci i oni koji vrše riječi ove knjige. Bogu se pokloni (Otk 22, 9).

Otkupitelj Isus Krist nas uči da nitko i ništa ne smije stajati – biti između Boga i čovjeka: „Bog je Duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini“! Kako je s tobom? Kome se klanjaš u duhu, kome se moliš, kako moralno živiš??? Da, Krist Spasitelj te poziva, dođi k njemu i oslobodi se idolopoklonstva i svih nepotrebnih radnji koje ti je namjestila okolina i navodno krščanski običaji, koji imaju korijene u poganskoj tradiciji od bajki i legendi.

Želim ti mnogo radosti, mira sreće i ljubavi u istinskom štovanju Jedinog pravog Boga, Oca, Sina Spasitelja i Duha Svetog posvetitelja! Zato radujmo se zajedno na putu u Nebo!

                                                    ŽIVOT JE BOŽANSKA SNAGA

Nakon potvrde da je život ishodište u Božjoj mudrosti i dar, sad se okrećemo da vjerni imaju snagu da žive dostojan život (bez obzira na kakve uvjete) ako ga prate duhovni razvoj i rast je Božja ljubav razlivena u našim srcima ima čudnu moć i snagu duha jer ga vodi unutrašnji čovjek (druga polovina) da mijenja sebe svakog dana živeći u svježoj Božjoj milosti! Jer Reformacija je osnova svakog obraćenog kršćana od dana Kad je Krist hodao ovom Zemljom do danas. Reformacija nije događaj prije 500 godina, već se ponavlja svakog dana u životu Božjih ljudi, koji su posvećeni Duhom Svetim i žive snagom od svog Spasitelja u njegovoj ljubavi koja je pokretačka sila, i moć Božje ljubavi. To je čudo koje se ne može stvoriti ljudskim htjenjem (mada mržnja i zlo ima jaku moć koja razara a ne gradi) jer sve što ne čine nevjerni (neobraćeni) ljudi je kratkog dana. Da Kristov život u nama vidi se svakog dana! Stoji pisano: „A ja živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist. A sad živim u tijelu, živim u vjeri u Sina Božjega koji me ljubi i predao samog sebe za mene“ (Gal. 2, 20).

I sad je možda nekim pitanje što je život? Neću sad tumačit kad počinje život u majčinoj utrobi. Već što je dostojan život i kad on kreće u pravom smjeru! Život dakle nije ropstvo bilo kome ili bilo čemu. To nije ovisnost o ljudima, stvarima, hobija ili zarobljeni u sotonsko uništavajuće zlo: alkohol, drogu, bludnost i ludosti novijeg doba; kockanje, rasizam, sebično iskorištavanje drugih ili bijeg od svega u svoj svijet. Pravi život je biti slobodan od ljudskog htjenja, slobodan od ljudskih ideologija, religijske zarobljenosti, tu su i mržnja, osveta za učinjenu nepravdu, naneseno zlo. Život je dakle dar Božji i potpuno shvaćen kad se čovjek obrati ili nanovo rodi. To je kršćanski život sa Duhom Svetim, to je život u ljubavi, miru i svetom zajedništvu sa svim ljudima dobre volje, koji ljube i poštuju druge.

Znam da misliš da ima dobrih i plemenitih ljudi koji nisu obraćeni i čine dobro drugima. Da ima, ja znam za prave ateiste koji su humani, pomažu i ne čine zlo, puno su bolji od formalnih kršćana, koji su to samo izvana, ali bez zajedništva sa trojedinim Bogom bez njegove ljubavi, radosti i puta u vječni život. Jer je pisano: „Samo živite dostojno Kristova evanđelja … da stojite u jednom duhu i da se jednodušno borite za evanđeosku vjeru“ (Fil. 1, 27).

Kako molimo u oče naš? Tvoje je moć kraljevstvo i slava! Živjeti s Bogom kroz svaki dan je život uzbuđenja, radosti, mira ali i život u ovoj dolini suza, patnje, vrijeđanja boli i bolesti. Takav život u Božjoj snazi koja nosi i oprašta, život u milosti i ljubavi je nepoznat ljudima koji misle samo na zemaljski život jer nisu nanovo rođeni. Ali mi koji vjerujemo je blizu u našem srcu i stvaran da dostojno nosimo i križ svog života. Vidi što još piše u poslanici. Kološanima 1, 10,14. „Molimo Gospodina da živite dostojno njega, te mu u svemu omilite, da budete …

Božja snaga je pravi život jer ga pokreće i čuva sam Isus Krist kad smo došli kod križa Golgote. Duh Sveti nas podsjeća uvijek a naročito kad čitamo dnevno Bibliju da je život dragocjen, svet i od dragog Boga darovan. Sve što činimo, da li činimo za Božju slavu? A lijepo je pisano: „Bog koji reče: Neka iz tame zasja svjetlo, obasjao je naša srca pa nam u licu Isusa Krista sja spoznaja Božje slave. Međutim, to blago imamo u zemljanim osudama da ova silna moć bude od Boga, a ne od nas“ (2 Kor. 4, 6-7). Zato živi život koji ti je darovan. Ponizno gledaj naprijed! I znaj nikad nisi sama draga osobo, jer si dragocjena i u Božjim očima.

                                          IZVOR ŽIVOTA

Tko je izvor života? Naravno kad govorimo o Božjem stvorenju i Stvoritelju koji je vječan i ne mijenja se onda je to samo Trojedini Bog! Ma što ljudi maštali i nevjernici izrodiše – izmisliše evoluciju koju ne mogu sigurno dokazati ni znanstvenim (kemijskom analizom ugljika) je utopija uz besramnost koja je poplavila ovaj svijet. Prastara ali i danas sveta Biblija (svima koji se drže nje kao autoritet) je melem za dušu i svakog zdravog pogleda na život, red, rad i odgovornost prema stvorenim stvarima a prvo prema čovjeku je putokaz tko je Jedini izvor Života! Pročitajte Izaiju 45 glavu! I dobro razmislite tko stoljećima vara i pljačka narode.

Život je tajanstveno čudo i sveti dare s neba. Život u sebi i oko sebe osjećamo svakog dana. Ali život i njegovu dragocjenost shvaćamo tek kad smo sazreli, kad nas razočaraju i zli ljudi, kad nas zahvati nepredviđena bolest tada čovjek čezne za zdravim životom. Život je čak iznad zemaljskih stvari jer ima duboku duhovnu i psihičku stranu i ovisan je Bogu Stvoritelju koji mu daje pravi smjer i zdravi smisao dok putujemo ovom našom Zemljom. Život je divan ako čovjek nije slijep. Zar nije pisano: gdje je tvoje blago, ondje je tvoje srce! Zato je važno razlučiti u sebi tri koponente: fizičku koja zahtjeva njegu i ljubav prema vidljivim udovima; duhovnu koja traži hranu za vječnu dušu i psihičku potrebu za zajedništvom s ljudima i dragim Bogom!

Zato je život vidljiv samo s vanjske strane to je samo jedna polovina a druga se skriva u nama našem srcu. Koja je jača? Ne bi trebala biti niti jedna, ali grijeh i neobraćen čovjek misli samo na vanjsku polovinu života, zapostavljajući ili ignorirajući onu glavu unutarnju koja daje sigurnost i mir. Zato je pisano u divnoj Božjoj riječi: „ Ja Gospodin Bog, stavio sam pred vas put života. Ja vas vodim na životnom putu. Taj je put uzak ali nosi pobjedonosnost. Moj je put izvor života! U Njemu – Kristu je život, i život je svjetlo ljudima. Tko vjeruje u Sina, ima vječni život! Božja milost je dar a taj je vječni život po Isusu Kristu. Meni je život Krist i smrt dobitak. Kad se u Kristu pokaže naš život u svoj punini bit ćemo u vječnoj slavi“ ( Ps. 16, 11; 119, 103-5; Mat. 7,14; Ps. 36, 10; Ivan 1, 4 i 3, 16; Rim. 6, 23; Fil. 1, 21; Kol. 3, 4).

Znani ljudi znaju planirat život dosta unaprijed. Ali dugo planiranje ima svoju granicu, preko koje ne možemo dalje. To je životna granica ili smrt koja može biti i neočekivana. Ona rješava neke probleme ali ne daje odgovor nevjernicima kud život ide dalje. Ljudi ne misle a što će biti poslije zemaljske smrti. Mnogi žive kao super kršćani (super grješnici) i nastoje novcem ili „dobrim djelima“ dobiti život poslije smrti, ali samo gdje. Zaista, spasenje i milost – vječni život se ne može kupiti, a time ni zaslužiti. A dragi Bog daje život svijetu i vječnu nepromjenjivost poslije fizičkog života koji ima zadaću da čuva i njeguje stvoreni svijet!

Samo vječni Bog, kojeg je Isus nazvao i svojim Ocem (po začešću Duha Svetoga) je sam životni Izvor! Sav život je dakle poklon i zalog za budući. Na ljudima je da odlučuje gdje će završiti u raju ili paklu. Ivanovo evanđelje svjedoči: da je Stvoritelj dao život svome Sinu, koji on daje poslije svoje muke i smrti svima koji povjeruju u Radosnu vijest i obrate se! Pavao je navijestio: Ne živim ja već Krist živi u meni (Gal. 2, 20)! Stari propadljivi život je prolazan a novi vječni je novi kako kaže poslanica Galaćanima 6, 15; u Kristu Isusu smo novi stvor!

Ali jednoga dana tajna života će se očitovati u svoj pravednosti, svetosti i istinskoj svjetlosti ili vječnoj tami i muci. Punina života će se vjernima ljudima očitovati kad Isus Krist naš Spasitelj se nam objavi u slavi (pojavi na oblacima nebeskim), tada ćemo se svi vjerni sa Njime zaodjenuti Novim slavnim – vječnim životom (Juda 20 – 21 i Otk. 21, 3-7)!!!

                                 UZMI – NAĐI VREMENA

„Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni ja ću vas okrijepiti“ (Mt. 11, 28).“ Uzmi vrijeme za Gospodina, on tvoj život čini po obraćenju novim. Sjeti se da svatko tko teži k odmoru i radosti duše, uvijek iznova kad s molitvom uz čitanje Biblije nalazi duhovnu relaksaciju – osvježenje. To je veoma važno u svakodnevnoj školi života! Uzmi vrijeme za razmišljanje, to je izvor jasnoće i novih potvrda na putu života. Svakodnevni stres od žurbe iz svijeta gura nas nemilosrdno naprijed da nepripremljeni se uhvatimo ili psifički podlegnemo od teretom života. Sjeti se: motori i drugi strojevi trebaju njegu i remont – servis.

Zato baš zato, nađi slobodno vrijeme; i to je bogatstvo života, jer ne živi čovjek samo o kruhu –vidljivim stvarima, već i od osmjeha koji je glazba duše! Kad osjetiš nemir i čezneš za odmorom sjeti s eda je pisano: samo u Bogu mir je duši mojoj, u njemu mi je spasenje. Zato uzmi vremena koje vodi k vratima sreće. Smiri se u Gospodinu, opusti se s molitvom, osjetiti ćeš i toplinu u srcu. Božja ljubav te obuhvaća a mir dolazi kao lagani ljetni povjetarac. Za to vrijeme sve što se izvana tebe događa ne dodiruje te fizički nije tako važno, ima svoje vrijeme za bojnu vještinu duše. Opusti se, jučerašnji dan je nebitan prema sutrašnjem, ali danas ti pomaže dragi Bog, (naravno ako vjeruješ u trojedinog Boga) to neka ti je uvijek važno!

Samo spokoj – mir s Bogom je izvor: radosti, snage i kreativnosti – stvaralaštva prema daru kojeg svatko treba prepoznati u svom biću! Najljepše stvari i duhovnu puninu doživljava čovjek koji je uzeo vremena za sebe da bi imao vremena za druženje s dragim Bogom. Zato, prigrli znanje je to tvoje uz vjeru veliko bogatstvo koje pred Gospodinom vrijedi i to s ljubavlju nosiš u vječnost. Sve materijalno ostavit ćeš na zemlji.

Mnogi ljudi kažu: treba ići u korak s vremenom – svijetom, ali ako ne odlučujemo svojom glavom; znanjem i htjenjem kuda će nas to dovesti. Jer bujica nemorala, laži, naročito lopovluka kruže oko nas kao strvinari nad uginulom životinjom. Ići u korak s vremenom znači odustajanje od moralnih načela, poštenja, okretanje leđa istini – Bogu i gaziti po svojoj savjesti. Zato imaj vremena i za osobni doprinos kao sol i svjetlo posrnulom svijetu da kočiš krajnji porast zla, kriminala i nepoštenja koje nam silovito gura Sotona i preko medija – televizora i mnoštvo njegovih slugu koji samo da se obogate nas zatrpavaju kemijskim otrovima, korupcijom i jalovim političarima čija obećanja često ne dožive ni početak.

Kakav nam je primjer i u uzimanju vremena i općenito pružio za primjer Gospodin Isus Krist? Da li je On živio u skladu s vremenom svojih sunarodnjaka pogotovo s farizejskom i saudicejskom naukom? Ne, On je bio heroj za istinu, pravdu i pomoć ljudima koji su lutali zbog duhovne neishranjenosti kao ovce bez pastira. Da se je prilagodio duhu vremena u kome je živio sigurno ne bi bio razapet na križu Golgote. Također zapazimo da zbog poslušnosti nebeskom Ocu nije mogao sjediti na dvije stolice. Nije povlađivao ljudima, niti činio čuda za osobnu korist ili protiv političke vlasti – Rimljana, što su od njega tražili Židovi, već ih je pozivao na uspostavu pravilnog stava u svom srcu i poštivanja zakona; jer je rekao: Dajte Bogu božje a caru carevo!

Znate da je zapisano! Primivši riječ poruke Božje – evanđelje, koje ste čuli, ne primiste riječ ljudsku, nego uistinu kakva jeste riječ Božju! I Pavao dodaje: Kristov evanđelje … je sila Božja za spasenje. Čitaj više u prvoj glavi poslanice Rimljanima. Evanđelje nije zastarjelo. Vrijednosti koje ono donosi, Boga kojeg otkriva da spasenje po milosti dariva svima koji to žele, jednako je potrebno čovjeku i ovog vijeka kao i prvim kršćanima. Zato je važno; prihvaćamo li tu veoma važnu vijest. Poznajemo li i ja i ti mir, radost, sreću spasenja koja je sigurna za svu vječnost? poslanica Hebrejima nas potiče: „Danas ako mu glas čujete – čitate riječ, ne otvrdnite svoja srca.“ Znaš li što piše u 23 Psalmu? Pročitaj! Sve bodro tebi s ljubavlju Isusa Krista, snagom Duha Svetoga na slavu Božju!

U vječnost će biti puno, puno vremena samo s kime ćemo ga provesti? Odluku donosimo sami. Zato, usmjeri svoje vrijeme prema vječnosti, nađi deset minuta dnevno za čitanje Biblije i molitvu. Samo tako ćeš čuvati bogatstvo koje pred dragim Bogom vrijedi!

 

                               S J E T I  S E

Sjeti se, nije premalo vremena kojeg imamo, nego je previše vremena kojeg ne koristimo, odnosno upotrebljavamo ga na pogrešan način ili i gledamo stvari koje ruže naš kršćanski karakter. Na primjer: gledao sam (10. 2.) emisiju – seriju o majmunima u kojoj bez imalo ograde ili skretanje pažnje da svi ljudi ne vjeruju a i poznati stručnjaci negiraju da su ljudi postali od majmuna. Sjeti se kad gledaš bezbožne TV emisije, filmove da moraš i svojim očima reći: Jeli volja Božja da gledam ljudska bezbožna djela u kojim se često Sotona ima utjecaja preko nevjernih ljudi koji mu služe da ističe, ubojstva, preljub, bludnost itd?

Sjeti se nismo vječni, a znaš upravo ateisti, bezbožnici, ljudi bez moralnih vrijednosti i religiozni kršćani izgubili sposobnost divljenja prema prirodi koja se iznova budi iz zimskog sna. Život poput proljeća donosi stotine cvjetova; različitih boja i mirisa, sve su to ukrasi i zadivljujuća djela Božje stvaralačke ljubavi, a ljeto vrućinu i strpljene. Tako ljudi uhvaćeni u zamku i bajku o evoluciji, nemajući vremena propuštaju ono najljepše u životu, diviti se ljepoti svijeta oko sebe i radovati se da su i sami tako divno i čudesno stvoreni!

Apostol Pavao je zapisao u poslanci Rimljanima (1, 20): „Bog je doduše nevidljiv, ali po njegovim djelima, ljudi mogu opaziti i doživjeti njegovu vječnu božansku moć i veličinu.“ Zašto to između ostalog ne opažaju? Dalje nam tumači ista poslanica u preostalim stihovima. Zato sjeti se, vrijeme i mir potrebni su za susret s Bogom uz njegovu Riječ po kojoj i sve postalo. To nije susret licem u lice, to je doživljaj srca s očima vjere. Spasitelj je rekao: Blaženi oni koji nisu vidjeli (fizički), ali vjeruju! Mi tako često prolazimo kroz ljepotu stvorenog biljnog i životinjskog svijeta, gledamo na svoj mobitel, smartpfon, imamo slušalice u ušima sa glavom svakojakih briga. Ja ti i mir Božji želim! Zato, da bi do detalje otkrilo drago biće i da razmišljaš o tome tko zaista stoji iza tolike genijalnosti, uspješnosti i neponovljivosti ljepote stvorenog, koje nije nastalo slučajno. Jer evolucija je bezbožna tvorevina nevjernih ljudi koji Bogu nisu otvorila svoja srca niti vjerovali u autoritet Božje vječne riječi – Biblije. Ona nam nije u nekim dijelovima razumljiva, ali nam daje prave upute za život, radost, red i rad!

Sjeti se koji bog ili božica se je spustila na tvoj nivo da te ljubi, prihvaća kakav jesi, i da su živi i sad. Nema tih ljuski stvorenih božanstva, svetaca / ca koji bi ti pomogli i prihvatili te takvog, ovakvog kakav jesam, jesi. Već je to učinio samo jedan – Trojedini Bog, koji te voli i želi da se spasiš po njegovu Sinu Isus Kristu. Razmišljaj kao je genijalni Bog sve stvorio tako lijepo; Njemu nije stalo samo do stvorenog već naročito do nas ljudi koji odgovaramo na njegov poziv, ali On nije sebičan niti pristran on i dalje ljubi sve ljudi, a grešaka je mnoštva što tu ljubav ne prihvaća. Gospodinu ne možemo narediti ili pitati zašto ovako. Sve ima svoje …

Sjeti se svakog jutra da: postoje i lopovi koji se ne kažnjavaju, a i dalje kradu. Zato pazi da lopovi i sotonski mediji ne ukradu i tvoje dragocjeno vrijeme, jer najmanje deset minuta možeš dnevno odvojit za hranu svoje duše. Zato ponavljam lekciju kako kaže i knjiga Propovjednika; sve ima svoje vrijeme, misli na Stvoritelja u svojim danima pod suncem … Usprkos svemu, uživaj u detaljima stvorenog i neka se veseli tvoje srce. Gospodin te ljubi, blagoslovio te i čuvao, dao ti mir i vodstvo Duha Svetoga: uz 1 Petrovu, prvu glavu (molim Vas pročitajte je)!

                                                    ISTINA ILI LAŽ

U kojem vremenu živimo danas? Da li ljudi oko nas govore istinu ili lažu? Što nam o tome govori Božja riječ? Drevni Job je zapisao: „A vi ste pravi kovači laži, vi ste uzaludni liječnici.“ Jedan mladić (pred potvrdom krštenja) upita svoju majku: tko je zločestiji, lažljivac ili lopov? Dragi moj sine, teško je na to točno odgovoriti, jer lopov i lažljivac obojica su zli i opasni. Dječak nastavi, ja mislim draga mama, da je lažljivac mnogo opasniji i zbog naše vječnosti. Vjerna majka odgovori: U pravu si moj sine! Zar ne, majko: lopov može vratiti ukradene stvari ili opljačkani novac, ali lažljivac ne može nadoknaditi učinjenu štetu, jer lažju zavodi ljude na krivi put, udaljava i od puta istine i poštena života.

Zar nije tako: počevši od oltara, a naročito od lažljivih političara koji obećaše svašta, a mlade ljude zbog lažnih obećanja otjeraše iz Domovine trbuhom za kruhom. Lažu nas na poslu, i susjedi jer laž uvijek izmisli novu laž da opravdava staru. Zato je lažni govor na vječnu materijalnu i moralnu i vjersku štetu. Jer lažljivac i sam sebe goni daleko od vječnog svjetla. Tvorac laži ili poticatelj je Sotona koji nagoni čovjeka na laž, mržnju i neprijateljstvo prema istini. Job je zapisao: „A čovjek, sasvim pokvaren, koji pije grijeh kao vodu.“ I nastavlja u 5 glavi: jer nesreća ne niče iz zemlje, i nezgoda ne izlazi iz praha.“

Zato pazite da li govorite istinu ili samo laži! I ovo je istina: kad čovjek umre ostavlja iza sebe sva materijalna dobra, sve časti, (lažne diplome, titule) ili ako je živio normalno kuću stan. Ovo je podsjetnik svima nama koji nešto imamo i stekli smo neko imanje. Materijalne stvari,novac će poslije naše smrti potrošiti netko drugi. Ali, ali postoji nešto značajnije od matrijalnim stvari, časti, položaja u društvu koje se gubi kad umremo. Dragim ljudima oko sebe i društvu možemo i poslije smrti ostaviti nešto vrijedno i trajni putokaz u Raj po Isus Kristu! Također ljudi ostavljaju iza sebe zle stvari (ratni zločinci, lopovi, lažljivi političari, nemoralni ljudi, na svoju propast i život u paklu, jer nema povratka iz tog užasnog stanja, poslije smrti ne postoji centrifuga (čistilište, ili tako zvana dobra djela, zasluge i drugi nameti religijske vlasti) da se oslobodimo grijeha koje počinismo.

Dobre plodove našeg života neće istruliti nakon naše fizičke smrti. Zato usmjerimo se po Duhu Svetom, obraćeni da u sebi svaki dan dok je još vrijeme milosti da u sebi poticanjem našeg odvjetnika, Duha Svetoga razvijamo Kristov karakter – pozitivan utjecaj koji će ostati i poslije naše smrti. Nitko neće moći moj i vaš utjecaj na ljude oko nas zakopati u grob. Zato e dobro razmisliti da li sijemo istinu – pozitivan utjecaj na okolinu, ili loši utjecaj. Dobro je opet poslušati i pouku iz Propovjednika 9 glave: Čovječje srce tako je puno zla. Živi ljudi znaju da moraju umrijeti. A mrtvi nemaju više znanja. Ne nadaju se pomoći jer i spomen na njih blijedi. Oni zauvijek nemaju više djela svemu što se zbiva pod suncem.

Zato hrabro vjerna kršćanko, kršćanine: Znaj da imaš vječni utjecaj! Što za tebe lijepo piše u 23 psalmu? Pročitaj! Znaš da je zapisano i u svetom Evanđelju po Ivanu ovo: „Posveti ih u istini! Riječ je tvoja istina. Kao što si ti poslao mene u svijet, i ja njih (tebe, mene) šaljem u svijet. I za njih ja posvećujem sebe da i oni budu posvećeni u istini“ (17, 17-19). AMEN!  

 

                                     PUT OTKUPLJENJA

Dragi ljudi po Isusu Kristu! Ako ste pročitali barem Novi Zavjet i obratili se: tada ćete potpuno shvatili i što je otkupljenje znači; jer trebamo realno prihvatiti i ovu činjenicu: totalni smo grješnici, tko od nas nije kršio Deset Zapovijedi? Dakle, grješni smo ovakvi i sada nesavršeni. Naša je dužnost da se svaki dan punimo pozitivnom energijom jer tako možemo sutra biti pozitivniji i bolji. Naime ako stalno govorimo o onome što je negativno i loše, naša psiha i mozak obolijevaju i ne vide pozitivne stvari. Znam, griješnik sam ali sutra a pogotovo jedenog dana bit ću bolji, učeći u svakodnevnoj školi života bez obzira koliko mi je godina. Pozitivne misli razvijaju pozitivnu energiju što dovodi da činimo dobra djela. U mom psihičkom sazrijevanju i duhovnom rastu puno mi je pomogao i stih iz evanđelja po Ivanu 8, 12: „Isus govori i sada: „Ja sam svijetlo svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u tami, nego će imati svjetlo života.“ Tama znači ne raskrstiti sa grijehom, pokvarenim načinom života i živjeti u neznanju. To neznanje mogu biti i sitne, male stvari svakodnevnog života.

Zaista, put otkupljenja veliko je Božjeg srca punog ljubavi i smilovanja prema nama grešnicima. Tako naša volja ima moć po Duhu Svetom da slijedi vjeru srca koje je spoznalo Isusa Krista za svog Spasitelja. On je put otkupljenja koji vodi do odredišne tačke u raju. Mi smo u svijetu nevjere koju opkoljuju valovi grijeha sa svih strana slično hridi na kojoj stoji svjetionik. Iako olujni valovi nadiru i razbijaju se o hridi svjetionika, svjetlo s njega upozorava pogotovo u olujnoj noći na opasnost nasukavanja i razbijanja o podvodne hridi koje skriva tama i pjenušavo more. Tako na našem duhovnom – vjerskom području života stoji Spasitelj koji nas u moru praznovjerja, religijski običaja, bezbožništva koja žele odvući našu vjeru u krivovjerje i nastranost (brojne sekte) i ljudska teologija. Krist Gospodin nas čuva i poziva poštujete moju Riječ, ona je dana zbog vas, ona vas čuva da hodite putem istine, otkupljenja u vječni život.

Znamo, u našem Europskom društvu, moralne vrijednosti su spuštene na nulu. Oholost birokracije i nemarnost za poštivanja zakona i osude svih zločinaca i pljačkaša izostaje. Ali su zato nastranosti na visokom – nivou Sodome i Gomore. Ekstremni sportovi su sve omiljeniji, praznovjerje, okultizam su na svom vrhuncu. I kakav je to apsurd izlažemo se brojnim opasnostima: fizičkim, psihičkim i duhovnim od zavođenja sotonskim medija i djela tame, ali nemamo ni malo snage da počnemo čitat Bibliju i ponizno prignuti glavu za put vjere u svoje srce. Sve to nam ometa sreću, radost života jer se bavimo ispraznim i duhovno opasnim stanjima (okultizam, gatanje, kockanje i nemoralnost) a ne da se hrabro predamo u Božje ruke i priznamo pravo stanje svoga srca da bi tako došli do mira, ljubavi radosti zbog oproštenih grijeha i novog duhovnog početka s Isusom Kristom.

Često razmišljajmo o onom što nam nedostaje, ne misleći o onom što već imamo i pred vratima je našeg srca. A to je veličanstvena ljubav, koja nas prima i prihvaća upravo kakvi jesmo. Zato, ne dajmo se dalje dati da nas vuku za nos i žedne preko vode života. Grješni smo vrata milosti su otvorena i sada. Pristupimo im smjelo da bi uživali blagoslov i za vječnost po Isus Kristu, jedinom putu otkupljenja. Amen. Tekst radosti je: Izaija 12 i Mat. 6, 25-34! Gospodin vas blagoslovi i vodi putem života koji je izložen brojnim opasnostima ali ste vjerom po Duhu Svetom u Božjoj ruci: Amen!

                                 VRIJEDAN SI

Kako ste mogli uočiti u ovim aktualnim razmišljanjima svaki tjedan, potičem naš kreativni duh da stalno misli na ono što može biti – bolje učiniti i ne ono što jeste sada trenutno. Ako ste pročitali moju knjigu: Život je radost ili gorka tragedija. Možemo uočiti da kad u našem umu prevladavaju pozitivne misli (naime, svi ljudi razmišljaju ali ne dolaze do pozitivnog rezultata), da ve važan stav prema životu i to ljubav prema životu! Tu ljubav nam vjernima ulijeva živa nada i vjera koju po milosti dariva dragi Bog. Što su naše misli (bez obzira na okolnosti u kojim živimo) usmjerene na dobro, na rad i poštivanje prirodnih zakona i ljubavi prema dragom Bogu i bližnjima, to će sadržaj našeg života biti korisniji i imati svoj cilj i svrhu.

Dakle, sad sam propadljive i griješnik, ali biti ću već sutra bolji i aktivniji za svoju budućnost koja se kreira prvo na duhovnoj razini; jer vjera kroči, vodi i nosi snažeći duh i podižući pozitivni energiju. Sjetimo se: tvoja, moja vrijednost nije ovisna kako drugi procjenjuj i da li ispunjavamo njihova očekivanja. Mnogo je važnije znati da smo dragom Bogu veoma dragocjeni! Jer znamo kako piše u 1 Korinćanima 7 glavi: Isus Krist nas je skupo platio (svojim fizičkim životom na Golgoti), otkupivši nas. Da tako obraćeni pripadamo njemu. Zbog toga hrabro naprijed ne budimo robovi ljudskih mjerila i religijskih običaja u kojim nema duhovnog života već stalno ista ponavljanja.

Neka naš život bude svjetlo ne pod spuštenim roletama, zastorima, nego svjetlo koje isijava ljubav svima koji traže istinu i put spasenja. Zato si vrijedan! Budi i skroman! Također ne skrivaj svoje uspjehe kojima sam Bog preko tebe i mene glinenih posuda proslavlja i objavljuje svoje djelo. U Matejevom evanđelju 5 glavi poslije blaženstva; Krist nam govori da stavimo svoju svijeću = život na svjetlo dana da ljudi koji ženu za mirom, ljubavlju nadom i spoznajom Boga budu k njemu privučeni našim ponašanjem tokom svakodnevnog života. Jer sveta nam je dužnost po našoj duhovnoj vrijednosti se molimo za drage (sve) ljude oko nas i time vršimo pogotovo danas utjecaj na našu okolinu ne kao vojnici jedne sekte, onomatopeje refrena istih kitica, idolopoklonici ikona, kipova; već ljudi ljubavi koji grade i šire pozitivne vrijednosti, vjere u Trojedinog Boga!

Pazi, vrijedan si! Ljudi iz naše okoline promatrači su našeg života. Oni žele da im se svidi ono što vide? Oni žele da ispunimo njihova očekivanja: biti uspješni, usrećiti ih. Tada ćemo biti vrijedni u njihovom očima ako, ako nam oni ne žele zlo, zavidni su i mrze one koji su bolji od njih. Pazi, ti si svakako vrijedna / vrijedan! To ne zavisi od ljudskog mjerenja, jer oni ne vide blago tvog srca (ako si vjeran Bogu), i ne treba se okretati i biti žalosni na bezbožničke procjene ljudi koje ne vide svoju bijedu i jad – robovanja pokvarenom načinu života.

Da, dragi Bog nas ljubi ne koliko mi vrijedimo u ljudskim očima, koji uspjeh postižemo, čime se bavimo nego jednostavno zato to smo mu dragocjeni! Jer On nas je prvi ljubio kad mi još o njemu nismo znali ništa, ali On nas ljubi i sada i želi za svu vječnost nagradit naš život, ako kao apostol Pavao možemo moliti i na koncu zemaljskog života reći: Trku života sam dovršio, vjeru sačuvao! Amen! Zar također nije pisano, Izaija 43, 1b: „Ne boj se! Jer sam te otkupio, poznajem te po imenu: Moj si! I u petom stihu: Ne boj se, jer ja sam s tobom“ … Dragocjeno je pročitati cijelu 43 glavu: I vidi što piše, baš za tebe u 25 stihu: …

                       STVARANJE

Dužan sam, dragi moji da obradim temu stvaranje svijeta a time i čovjeka. Vjerujete li da su vaš; pra-praroditelji bili majmuni? Da su prirodni zakoni nastali slučajno? Da su godišnja doba nastala sama po sebi? Ako ovo prethodno vjerujete onda i malo poznate sami sebi, ne osjećate potrebu svoje duše za pravim Bogom – Stvoriteljem. Tu je veoma važno pitanje kako je nastalo vrijeme. I po ludoj teoriji evolucije tko je prije pojave razumna čovjeka mjerio vrijeme; dane i godine i stoljeća – milijune godina? Baza za ovu temu je Knjiga Postanaka ili 1 Mojsijeva prva i druga glava citiram neke stihove:

„U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja je bila pusta i prazna. Duh Božji lebdio je nad vodama. … Neka bude svijetlo. Tako rastavi Bog svjetlo od tame. Svijetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I nasta večer i nasta jutro: drugi dan. … Tada reče Bog: Načinimo čovjeka na svoju sliku i priliku! Tada načini Gospodin Bog čovjeka od zemaljskog praha i udahne mu u lice duh života. Tako posta čovjek živo biće (2, 7).

Kao vidimo prvi čovjek Adam nije došao na svijet kao novorođenče. Po Bibliji nije imao roditelje koji bi brinuli za njega. Tako u čini stvaranja bio je odrastao čovjek, s pet potpuno razvijenih osjetila, što mu je omogućilo da se sam brine o sebi. Adam kao kruna stvorenog svijeta stoji kao primjer ljepote i gospodar sveg oko sebe i daje životinjama i bilju ime. Netom stvoreni Adam udiše zrak i divi se stvorenju oko sebe. Ako bi smo mjerili po današnjem znanju zreo čovjek postaje između 20 i 30 godina. Adam je stvoren odrastao. Dakle moga je po stvaranju odmah komunicirati, misliti i govoriti. I kad se proizvode npr. auto, piše godina proizvodnje a neki dijelovi su proizvedeni prethodnih godina. Vrijeme je relevantni pojam.

Ovdje vidimo što se tiče stvaranja da zakoni termodinamike kakve danas poznajemo su bili obrnuti. Također vidimo da zakon današnjeg računanja vremena nije bio isti. Jer netom stvoreni Adam posta odmah zreo čovjek. Tako vidimo da s znanstvene strane u stvoreno biće ugrađen je privid protjecanja vremena. Tako zakon entropije – prolaznost vremena nije vrijedio kod bilo kojega stvaralačkog čina. Izostavit ću kemijsku analizu rude urana i olova.

Sam stvaralački čin je izvan domašaja suvremene znanosti i spoznaje, pa ga je bez vjere i spoznaje Boga kao i osobnog nebeskog Oca, teško (bezbožnicima) uvrstiti u naše proračune. U sama fizika se objašnjava da postoji red i pravilo u životu, atomima i subatomskim česticama, u valovima i putanjama je nužno aktivno stvaranje. Zašto onda danas od gorile ne nastane čovjek? Zato vjerovanje u stvaralački čin i njegov datum je nemoguće nama griješnim ljudima. Lako je riječima govoriti o milijunima godina, evoluciji kad bježimo od spoznaje Boga (vidi Pos. Rimljanima 1, 18-25; citiram 25 stih: “Oni pretvoriše Božju istinu u laž; i više su štovali stvorenje i služili im nego Stvoritelju koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.“

Znanost služi vjernim ljudima da objasne tumače Bibliju o postajanju stvaralačkog čina i da postoji privid starosti i vrijeme. Da bismo ostali i na znanstvenoj razini, trebamo biti oprezni o izjavama (i kada će Isus ponovo doći) koje se odnose na vrijeme – godine, a posebno o starosti naše planete Zemlje. Zato je divno opet pod svjetlom Riječi prihvatiti istinu o sebi samom, ljubiti sebe u Božjem okrilju kad psalam 39 u petom stihu nas uči: „Daj mi. Gospode, spoznati svoju svrhu i koja je mjera mojih dana! Daj mi upoznati kako sam prolazan!“ da li je ovaj stihovi 17-18 iz 40 Psalma i tebi; melem za dušu? „A neka se raduju i vesele u tebi svi koji te traže! Neka govore uvijek velik je Gospod! Svi koji ljube tvoje spasenje! Ja sam bijedan i ubog, Gospod će se pobrinut za mene! Ti si moj Bože pomoćnik i spasitelj: Bože moj nemoj kasniti.“ Neka te, Trojedini Bog blagoslovi, vodi i čuva. Haleluja!

                                         SJETI SE

Sjeti se, nije premalo vremena kojeg imamo, nego je previše vremena kojeg ne koristimo, odnosno upotrebljavamo ga na pogrešan način ili i gledamo stvari koje ruže naš kršćanski karakter. Na primjer: gledao sam (10. 2.) emisiju – seriju o majmunima u kojoj bez imalo ograde ili skretanje pažnje da svi ljudi ne vjeruju a i poznati stručnjaci negiraju da su ljudi postali od majmuna. Sjeti se kad gledaš bezbožne TV emisije, filmove da moraš i svojim očima reći: Jeli volja Božja da gledam ljudska bezbožna djela u kojim se često Sotona ima utjecaja preko nevjernih ljudi koji mu služe?

Sjeti se nismo vječni, a znaš upravo ateisti, bezbožnici, ljudi bez moralnih vrijednosti i religiozni kršćani izgubili sposobnost divljenja prema prirodi koja se iznova budi iz zimskog sna. Proljeće donosi stotine cvjetova; različitih boja i mirisa, sve su to ukrasi i zadivljujuća djela Božje stvaralačke ljubavi, a ljeto vrućinu i strpljene. Tako ljudi uhvaćeni u zamku evolucije, nemajući vremena propuštaju ono najljepše u životu, diviti se ljepoti svijeta oko sebe i radovati se da su i sami tako divno i čudesno stvoreni!

Apostol Pavao je zapisao u poslanci Rimljanima (1, 20): „Bog je doduše nevidljiv, ali po njegovim djelima, ljudi mogu opaziti i doživjeti njegovu vječnu božansku moć i veličinu.“ Zašto to između ostalog ne opažaju? Dalje nam tumači ista poslanica u preostalim stihovima. Zato sjeti se, vrijeme i mir potrebni su za susret s Bogom uz njegovu Riječ po kojoj i sve postalo. To nije susret licem u lice, to je doživljaj srca s očima vjere. Spasitelj je rekao: Blaženi oni koji nisu vidjeli (fizički), ali vjeruju! Mi tako često prolazimo kroz ljepotu stvorenog biljnog i životinjskog svijeta, gledamo na svoj mobitel, smartpfon, imamo slušalice u ušima sa glavom svakojakih briga. Ja ti i mir Božji želim! Zato, da bi do detalje otkrilo drago biće i da razmišljaš o tome tko zaista stoji iza tolike genijalnosti, uspješnosti i neponovljivosti ljepote stvorenog, koje nije nastalo slučajno. Jer evolucija je bezbožna tvorevina nevjernih ljudi koji Bogu nisu otvorila svoja srca niti vjerovali u autoritet Božje vječne riječi – Biblije.

Sjeti se koji bog ili božica se je spustila na tvoj nivo da te ljubi, prihvaća kakav jesi baš sad i da su živi i sad. Nema tih ljuski stvorenih božanstva, svetaca / ca koji bi ti pomogli i prihvatili te takvog, ovakvog kakav jesam, jesi. Već je to učinio samo jedan – Trojedini Bog, koji te voli i želi da se spasiš po njegovu Sinu Isus Kristu. Razmišljaj kao je genijalni Bog sve stvorio tako lijepo; Njemu nije stalo samo do stvorenog već naročito do nas ljudi koji odgovaramo na njegov poziv, ali On nije sebičan niti pristran on i dalje ljubi sve ljudi, a grešaka je mnoštva što tu ljubav ne prihvaća. Gospodinu ne možemo narediti ili pitati zašto ovako. Sve ima svoje …

Sjeti se svakog jutra da: postoje i lopovi koji se ne kažnjavaju, a i dalje kradu. Zato pazi da lopovi i sotonski mediji ne ukradu i tvoje dragocjeno vrijeme, jer najmanje deset minuta možeš dnevno odvojit za hranu svoje duše. Zato ponavljam lekciju kako kaže i knjiga Propovjednika; sve ima svoje vrijeme, misli na Stvoritelja u svojim danima pod suncem … Usprkos svemu, uživaj u detaljima stvorenog i neka se veseli tvoje srce. Gospodin te ljubi, blagoslovio te i čuvao, dao ti mir i vodstvo Duha Svetoga. Amen.               

 

 

                                         OPTIMIZAM MELEM ŽIVOTA

Da, promjena pogleda na budućnost ne mijenja stvarnost nego način gledanja na tok života ako smo rasčistili sa prošlošću? Što to znači raščistiti s prošlošću? Ovo se prvo odnosi na nas osobno: istinska spoznaja sebe, svojih propusta, slabosti, vidjeti loše navike i dostojno nosit križ svog života. Tu je također zdravi pogled na politiku, religijsku zabludu o spasenju i krivom štovanju Boga. To također uključuje i duhovno znanje o potrebi spasenja i zašto je umro na križu Gospodin Isusu. S time dolazi do duhovnog preporoda – obraćenja i primanje Božje ljubavi u svoje srce. S time dolaze sve aktivnosti koje nose životne radosti, mir pouzdanje i osobni pozitivni pogled na život. Tada pazimo na hranu svoje duše i s ljubavlju nosimo križ svog života. To je taj melem života da život je dragocjen i lijep, ako čovjek nije slijep! Život zlata vrijedi ako čovjek skrštenih ruku ne sjedi. Život je ostvariti Božji plan pod suncem i radosno putovati i u vječnu Domovinu.

Promjena načina gledanja ne mijenja vanjsku stvarnost, nego ljepše obuhvatiti život i dati mu ono najbolje od danog trenutka ne uskraćujući ni jednu komponentu za potrebe: duha, duše i tijela. Kao što svježi povjetarac nakon vrelog ljetnog dana osvježava tijelo, tako je psalmista klicao: „Žedna mi je duša Boga živoga, da mi je Bože stanovati u dvorima tvojim i vidjeti Boga spasenje svoje.“ Na to je optimistički odgovorio Job: Ja znam da moj spasitelj živi i da će me on dignuti iz groba, iz svoje ću puti vidjeti Boga! Zato je važno upravo duhovno promijenit perspektivu i vidjeti očima srca koje sad vodi vjera a ne grješne želje, novo svjetlo ljubavi, radosti mira koje nam donaša punina života: mir s dragim Bogom i mir s ljudima oko nas.

Zato je dobro uvijek biti pozitivno samo kritičan prema samo sebi i kralj Izraela David je to davno rekao: Istraži me Bože, istraži srce moje. Iskušaj me i upoznaj misli moje. Ti znaš da li idem lošim putem, ali me povedi vječnim stazama. Kako znamo da je važno unaprijed biti spremni za ono što nas očekuje, moliti za Božje vodstvo da mudro odgovorimo prema svojim sposobnostima i darovima na danu nam situaciju. Melem života je i u tome s ogromnim plusom; da vjerni znaju da nikad nisu sami, da kroče s anđelom čuvarom i ponizno hode u Božjoj zaštiti. Da važno je prepoznati i znakove vremena i zaštiti svoje duhovne vrednote koje nam hoće ugroziti nevjerni svijet s zlim reklamama i negativnim junacima.

Kad gledamo stvari s visoka brada, nebodera ljudi se čine manjim a pogled seže dalje. Tako je važno na osnovu vjerskog znanja (ne religijske prakse – hodočašće i drugo bez aktivnog učešća srca po Bibliji) vidjeti svoj život u svjetlu Božje ljubavi i odgovoriti na Božju ljubav slivenu u naše srce. Tada se događa ta promjena prespektive, novi kut gledanja na mnoge stvari i zatvaranja vratiju grešnim željama srca, jer Duh Sveti tada želi da upravlja našim životom i radujemo se novom melemu koje je dobio naš život po oproštenju grijeha od Isusa Krista. Oprana duša od grijeha, vodi duh naprijed preko fizičke smrti u božansku prisutnost.

Zato je pitanje nama sada: Jesmo li spremni gledajući svoj život očima vjere predat ga u vodstvo Božjih ruku, jer samo On zna što nam je najpotrebnije, pa zar nije pisano: Tražite najprije Kraljevstvo Božje i njegovu volju, a sve drugo će vam se nadodati! Da melem života je i doći križu Golgote primiti oproštenje grijeha i sa novim pogledom na svijet, ljubavlju koračat naprijed. A Biblija daje smjer, upute i svrhu a iznad svega Božju ljubav u srcu i zdravlje duše. Molim te čitaj Bibliju, jer i svijetu se dobro ne piše!

               

                                         GLAD I RAT

Danas se čuje za ratove, glad u Africi, strah od terorista i ohole bahate govore nekih svjetskih državnika koji žele moć, slavu sebi i svojima ne mareći za potrebe siromašnih i potrebitih. Pitanje kuda ide ovaj svijet je veoma aktualno. Izdvaja se novac za naoružanje, vojske su spremne za ratovanje, oružje se gomila na granicama i opet se dižu divlje horde spremne za uništenje i osvajanje tuđe zemlje i ubijanje milijune ljudi. A u Africi glad svakodnevno ubija dnevno stotine i stotine ljudi pri čemu naročito stradaju djeca.

Čija je to volje? Sotonska ili Božja??? Kome je stalo da ljudi: bilo zbog rata ili gladi izginu neobraćeni i odu, opet prije vremena u smrt? Kuda ideš svijete moj? Zašto neznanje i samovolja, bahatost i okrutnost vladaju svijetom? Da, kad se ne propovijeda Evanđelje i poziva na ljubav i spoznaju dragog Boga kao posljedica obraćenja i vjere tada se ratuje i ubija, glad i neznanje uzima masovni svakodnevni danak. Sotona je i te kako danas zaposlen da truje, ubija, svađa da bi vladao ljudskim srcima, obiteljima u crkvi i narodima.

Što nas poučava i upozorava Biblija na današnju situaciju? U Mateju 24 glava, stihovi: 6; i 10 – 12 i Luka 21, 9-12: „Čut ćete za ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite! To mora doći, ali tada još nije svršetak. (10-13) – Tada će se mnogi obeshrabriti, jedni će druge izdavati jedni će druge zamrziti. Lažni proroci će u velikome broju ustati i mnoge će zavesti. Jer će bezbožnost uzeti mah, ljubav će se kod mnogih ohladiti. Ali tko ustraje do kraja, spasit će se!“

Da, kad se ne propovijeda radosna vijest u crkvi, ne poziva na obraćenje nema blagoslova bez križa Golgote. Tada nema obraćenja. Crkve postaju sve praznije, a svijet bezbožniji. Narod postaje duhovno mrtav, bez ljubavi i srama. Fašizam i komunizam se budi, ratovi se spremaju. Kako na to gledamo ja i ti nanovo rođeni, Božje djeca?

Kako nas i sada tješi dragi Bog! U Otkrivenju 19, 7 je pisano: „Radujmo se i veselimo i dajmo Gospodinu slavu, jer dođe svadba Jaganjčeva, i njegova se zaručnica za njega opremila.“ Zato se i mi usprkos svemu radujmo jer smo pozvani na jedno od najljepših vjenčanja. Znate li; da u posljednjih 800 godina kod obreda u židovskom vjenčanju dodan je ovaj običaj. Na kraju vjenčanja mladoženja treba nogom razbiti čašu za vino. Objašnjenje je ovo: razbijanje stakla sinbolizira uništenje Hrama 70 godine. Time bračni par naglašava, da započinje graditi svoj dom, s podsjećanjem na Božji hram koji je bio razrušen i treba se graditi nanovo.

Tako im vjernici svaki dan po Božjoj milosti, svakog jutra se radujmo. Gospod više ne prebiva u hramovima sagrađenim ljudskom rukom, već u našim srcima! U biblijskim prispodobama vjernici su i nevjesta Isusa Krista i njegov hram u kojem on živi po Duhu Svetom! Tako i danas dragi Bog okuplja usred glasova o ratovima, gladi, strahu od terorista i bolestima. O nas poziva i sada da budemo spremni za novi Hram u kojem ćemo se s njime stalno nastaniti! Na to On poziva svoju nevjestu, i tebe i mene kao i one svete prija nas da budemo cijela Božja obitelj. Apostol Ivan zapisao je i za nas 15, 11: „Ovo sam vam govorio, da bude moja radost u vama, i da vaša radost bude savršena.“

Naša uloga je živjeti svaki dan s Isusom Kristom. To nije naročito danas lako. Ponekad boli jer smo progonjeni zbog toga, negdje zato kršćane i ubijaju. Zato kako kaže apostol: učvrstimo klecava koljena i utrnule ruke. Iako smo slabi i ranjeni, neki i osamljeni surađujmo s dragim Bogom jer on djeluje u nama vjernima da nas učini sve sličniji svome Sinu! A onda jednoga dana, naći ćemo se pozvani, na najljepše od svih vjenčanja, kad će Otkupitelj, Krist Gospodin, privesti „sebi slavnu Crkvu koja neće imati ni ljage ni bora“ (Efežanima 5, 27). Tim vjenčanjem će prestati sve tuge, patnje, osamljenosti i strah od ratova, terorista i bolesti.

Ja bih u stihu pjesme rekao ovako: Moja je vječnost s Kristom i sad u ljepoti. Čuvana po milosti za nebo po Golgoti u svjetlosti. Budite sigurni, Spasitelj se po svoju Crkvu vraća. On s ljubavlju tješi naša srca i plaća. Zapjevajmo u svojim srcima o radosti: Bog ljubi nas! Kličimo po Kristovoj zasluzi: Bog nam se s radošću vraća. Sada u vrijeme milosti. dan je Kristove radosti. Da dragi Bog ljubi tebe i mene jer je pisano: Juda 20-21: „A vi ljubljeni, izgrađujete sebe svojom presvetom vjerom i molite se u Duhu Svetom! Čuvajte sami sebe u ljubavi Božjoj i čekajte milost Gospodina našeg Isusa Krista za vječni život!“

Želim Vam Božji blagoslov u novoj seriji: Melem za dušu i da dragi Bog nađe otvorene vrata vašeg srca da Duh Sveti vam pokaže pravi i jedini put spasenja po Spasitelju Kristu Gospodinu!