… MILIJUNI LJUDI PROPADAJU BEZ KRISTA I U EUROPI…

   Vrijeme se radikalno promijenilo: Europa postala je novopoganski kontinent. Biblija nije više autoritet u crkvama. Crkve propadaju se. Ljudi odlaze iz crkve. Nemarnost i sebičnost raste, odgovornost smanjuje. Sve više ima lažnih bogova. Novac je veliki idol mnogim srcima. Nema morala više itd. To je žalostan pogled. Ali od druge strane obraćenim vjernicima to je veliki izazov.

     Bog je u svojoj neshvatljivoj ljubavi pozvao svakoga vjernika na mnoge načine u vječnu nadu. I još više. Mi svi obraćeni kršćani, koji smo postali osobno dionici o Božjoj nezasluženoj milosti i predivnoj ljubavi i koji posjedujemo oproštenje grijeha i unutarnji mir s Bogom po našem Spasitelju Isusu Kristu, smo pozvani pred ogromna radna viđenja. I ne samo to, nego mi smo pozvani u bogat misijski rad, gdje nema nezaposlenosti, već svaki ima svoje zanimljivo radno mjesto. I Bog nas je divno naoružao za to na dva načina: Prvo, On nam je dao dar Svetoga Duha, misijski savršeni dar na osnovu koga mogu mali, slabi Isusovi sljedbenici raspolagati svom nadzemaljskom moći. Drugo, on nam je dao molitvu, sredstvo koje mogu koristiti za proširenje ovih nadnaravnih snaga na vjernike pojedinačno i skupno.

   Ali na žalost neprestano nedostaje vjernih radnika među današnjoj nezaposlenosti u Hrvatskoj. Zašto? Možda zato, što svi vjernici nisu slušali Isusov poziv, koji nam govori osobno: "Žetva je velika a radnika je malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju." (Luk.10:2) Možda nismo shvatili da prvo trebamo se moliti za radnike u žetvu. Bez molitve nemamo radnike. Svaki kršćanin treba se moliti za radnike. I to je prvobitan rad svakome iskrenome vjerniku. Bez toga se ne širi Evanđelje. Drugo. Isus kaže osobno svakome od nas potpunom ljubavlju: "Mir vama! Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas:" (Ivan 20:21) Kako je Bog poslao Isusa? On je poslao svoga jedinorođenog Sina na svijet da trpi zbog svijeta. Isus je trebao trpjeti i umiriti radi nas, radi naših grijeha. Tako i Isus posla svoje vjernike na put patnje i boli. Bez trpljenja, boli, tjeskoba, suza i napornoga rada ne možemo evangelizirati svijet.

   Zato oni, koji uzimaju ozbiljno misijski rad, bilo da su u svojoj domovini ili u inozemstvu, trebaju trpjeti. Istovremeno oni duboko doživljavaju da križ Golgote nosi njih, daje snage, mir i radost i u najtežim vremenima, i da je ogromna prednost i milost raditi u Božjem vinogradu bezuvjetno, ljubavlju, ne računajući svoje plaće ni zasluge, već pitajući ponizno pred Bogom što radim za moje sestre i braća, koji nisu još spašeni, kako da trudim, mučim i žrtvujem, kako da upotrebljavam vremena za njih da oni bi se spasili i došli u predivnu vječnu domovinu, gdje neće više biti ni suze, smrti, tuge ni boli. Jesi li ti i ja, draga sestro i dragi brate spremni za to?

mr. Marja Mrčela