NAJDIRLJIVIJI TRENUTAK U GETSEMANIJI

 

Krajem veljače 2006. g. smo imali  mogućnost posjetiti Izrael. Na tom putu je najdirljiviji bio trenutak, kada smo ušli u vrt Getsemanije. Pri ulazu u vrt vidjeli smo staro maslinovo drveće, već preko 2000 godina. Ove masline su bile svjedoci onoga, što se zbivalo u posljednjoj teškoj Isusovoj noći. Činilo nam se kao da svako drvo nam osobno govori na tih i dirljiv način. To se ne može opisati običnim riječima. Tamo je vladala se neka neshvatljiva svetost. To je najozbiljniji govor za sve nas. Tu se otvara svijet nade i utjehe. Ovdje se otkriva cijela punina božanske ljubavi i neizrecive milosti.

Posljednje noći je Isus Krist opkoljen mržnjom naroda. Vojnici su se spremali da Ga uhvate. Nebeski Otac svom Sinu pruži čaša puna gorčine i smrtne boli.

Isusove užasne patnje počinje riječima: «Poslije pjevanja psalama iziđoše na Maslinsku goru (Mat 26,30) Znao je da ga očekuju patnje i smrt. Ipak je započeo svoj put sa slavospjevem i hvalom. On je bio poslušan Ocu svome sve to smrti na križu. Tako je krenuo najbolnijim i najtežim putem od Jeruzalema prema Maslinskoj gori. Isus je dao primjer da bismo i mi ponizno slijedili njegove stope.

Kako je s tobom, dragi prijatelju, kad ti trebaš ići putem patnje? Ideš li ti ponizno voljnom poslušnosti? Ne obeshrabrimo se li previše lako kada nas uhvate poteškoće? Kako često se žalimo i mrmljamo umjesto da razmišljamo o primjeru našeg Spasitelja Isusa Krista! On je unaprijed govorio: «… i sav svijet zamrzit će vas zbog mene» (Mat 24,9).

Pred ulazom u vrt reče Isus svojim učenicima: «Sjednite tu dok ja odem onamo i pomolim se» (Mat 26,36). Sa sobom je u vrt poveo trojicu učenika, Petra, Jakova i Ivana. Isus se još nije udaljio sa trojicom od preostalih, a već je počeo drhtati i žalostiti se.

Drhti i strepi li Isus zbog straha pred smrću? Ne, to nije bio strah pred smrću koji je prouzrokovao ovo drhtanje i borbu. Usred tog drhtanja i napetosti se okreće trojici svojih učenika, koji su došli s njim. On im reče: «Žalosna je duša moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!»(Mat 26,38).

Onaj kroz čiju je riječ stvoren svijet, vječni Božji Sin, on se oslanja na smrtne ljude. Ali onaj koji se pouzda u ljude taj se mora razočarati. To je i Isus morao iskusiti.

Isus je otišao se moliti. Pao na zemlju. U prahu je ležao pred Ocem svojim i se moli: «Oče moj! Ako je moguće da me mine ovaj kalež, a da ga ne pijem, neka bude volja tvoja» (Mat 26,42). I u ovom teškom trenutku On saziva Onoga, na čiju se je ljubav oslanjao i u najmračnijem trenutku svoga ovozemaljskog života. Neka bjesne mračne sile, ali one mu ne mogu zamračiti njegov pogled k Ocu. Time Isus kaže Ocu da ako se djelo spasenja može ispuniti bez ovog teškog puta, onda neka mu ispuni ovu molbu.

Nakon što je Isus izgovorio ovu molitvu, očekivao je Očev odgovor. Uvijek do sada dobio je odgovor od Oca. Ali ovaj puta nije dobio odgovora. Bog je šutio.

Jesmo li mi iskusili borbe i nevolje? Ranije nam je Bog govorio. Naše srce bilo je puno mira i radosti. Njegova Riječ nas je oživljavala. A kako je sada? Nebo je zatvoreno. Božja Riječ više ne govori našoj duši. Izgubili smo snagu našeg unutrašnjeg života. Zašto?

Vjerojatno se radi o nekoj prepreci. Bog nam želi biti blizu. Izaija 59,1- kaže. «Ne, nije ruka Gospodnja prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša Grijeh ometa naš odnos s Njim. Pokajemo se i molimo za oproštenje te opet ćemo imati ispravan odnos s Bogom, kako treba. Isus je bio bezgrešan i trpio užasne muke radi nas, naše pokvarenosti.

Tri puta kleknuo i se molio pred Ocem istim riječima. Nije postojao drugi način spasenja za nas grešnike. Stoga je Isus Krist bio spreman da ispije tu gorku čašu, jer On je želio ostati poslušan svome Ocu. Zamisli! Njega su tištali naši grijesi. Mi ne možemo niti naslutiti, što je On sve pretrpio. To samo da svi naši grijesi bili su bačeni na Njega. Njega Bog učini mjesto nas grijehom. I to je za Njega moralo biti nešto strašno.

Isus je popio ovu čašu do kraja i ispunio žrtvu. Tako slomio snagu đavla. Borba je bila veoma teška. To nam dokazuju kapi krvi koje su kapale s Njegova čela.

Kako smo stajali u vrtu Getsemaniji, više ne mogu nikad zaboraviti ono što je Isus, naš Spasitelj pretrpio zbog mene! «Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem» (Fil 3,8)

Život s Isusom je najveća sreća koju čovjek može dobiti na zemlji.  I Isus želi ti reći: To sam učinio za tebe, što ti činiš za mene? Želiš ti odgovoriti: «Od sada Isuse želim biti tvoj!»

Gdje su danas osobe koje su spremne pomoći Gospodinu Isusu pri spašavanju duša od vječne propasti? I mi radije spavamo nego da se borimo za Kristovu stvar i gradimo Njegovo kraljevstvo. Nema nezaposlenosti u Božjem kraljevstvu. Hoćeš i ti poći raditi tamo?

 

Marja Mrčela