NIKAD MU TO NEĆU OPROSTITI    

Možda se pitamo tu i tamo, zašto ima toliko nesretnih i  jadnih kršćanina. Zašto nema blagoslova, nema ljubavi među nama vjernicima? Zašto nema duhovno probuđenj u crkvama, u našoj zemlji itd.?  Jedan poznati čovjek kaže: Gorčina i srdžba glavni su uzroci nesretnom životu vjernika. To rađa depresiju i bolesti, uzrok je nervnim slomovima i mentalnoj neravnoteži i zamrzava rijeku radosti u duši vjernika 

Biblija kaže u poslanici Hebrejima 12,5 da budno pazimo da tko ne ostane bez milosti Božje, da “ne proklija koji gorki korijeni da ne unese zabunu i ne zarazi cijelo mnoštvo! Gorčina pokvari ne samo naše duše, nego cijelu našu okolinu. Kaže se da je gorčina plod nepraštanja.
Ispitajmo npr.: Kako reagiramo kad nas netko, bilo riječju ili djelom povrijedi, nanese nam bol? Smatramo li da nama to daje pravo da se ne obaziremo na tu osobu, da ju ignoriramo, da nema pažnje prema njoj ili čak ju mrzimo? Kad je ugledamo, prijeđemo li na drugu stranu ulice da ju ne bismo morali sresti? Da li   bismo radije čekali drugi autobus, nego da se vozimo zajedno s njom? Da li u crkvi sjedimo tako da je ne trebamo vidjeti? Smatramo li da ju i naši prijatelji trebaju ignorirati? Upravo tako se mi ljudi često ponašamo. A znamo li da često ta osoba nije ni svjesna da nas je povrijedila? Tako ona u svojoj nevinosti ostaje radosnom, dok mi sebe mučimo negativnim mislima i postajemo nesretni i slabi kršćani! Nešto negdje ne štima! Pitajmo se da li smo zbilja svjesni ozbiljnosti i važnosti primanja i davanja oprosta?
Posebno mi žene smo osjećajna bića, sposobna za duboke osjećaje i velike ljubavi. Bog nas je takvima stvorio, da bismo mogle biti dobre supruge, majke i bake. S druge strane, ta osjećajnost znači da nas je lako duboko povrijediti. Važno je da shvatimo da ta divna kvaliteta osjećajnosti i blagosti može,  u Božjim rukama po Duhu Svetom biti blagoslov mnogima, ali isto tako ta odlika, ako ju ne predamo Bogu, može povrijediti i nas i druge oko nas, na žalost često one koji su nam najbliži.
Biblija nam jasno pokazuje da neopraštanje je grijeh. A posljedice neopraštanja su 1.) da ne možemo potpuno iskusiti Božje opraštanje. Isus kaže: “Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših.” (Mat 6,15) 2.) Bog nas ne čuje i ne usliša naše molitve:”…da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišao Gospod (Ps 66,18). 3.) Prestajemo rasti u duhovnoj spoznaji Krista (2 Pet 3,18). 4.) Rušimo i druge.: “Vi mu, naprotiv, radije oprostite i utješite ga da ga slučajno ne bi srušila prevelika žalost” (2 Kor 2,7). 5.) Dozvoljavamo Sotoni da nas prevari, uništi našu obitelj i život zajednice. 6.) Možemo fizički i emocionalno oboljeti. David piše: “Prešutjet sam htio, al’  kosti mi klonuše od neprestana jecanja. Danju i noću ruka me tvoja tiskala, snaga mi se trošila ko za ljetnih žega” (Ps 32,3-4). 7.) Neopraštanje rađa mržnju koja vodi u smrt: “Ako jedan drugoga grizete i izjedate, pazite da se međusobno ne istrijebite!” (Gal 5,15)
Našim stavom neopraštanja mi sprječavamo da Božja ozdravljujuća snaga i ljubav dosegne duboko u nas i ozdravlja unutarnje rane i povrede. Neopraštanje nas također sprječava da Božju ljubav, mir, radost, snagu darujemo drugima.
Pitajmo se da li se doista isplati uništiti zdravlje zbog srdžbe? Je li vrijedno uništiti zajedništvo s drugima zato da odbijamo oprostiti? Je li vrijedno da zbog osvete izgubimo najdragocjeniji biser, a to je sam naš Spasitelj, Isus Krist?
Možemo li shvatiti ogromnu vrijednost uzajamnog opraštanja? Netko će sigurno reći: “Čekaj malo, ti ne znaš moju situaciju? Ne znaš što su drugi meni učinili? A možda oni i ne žele primiti od mene oproštenje? Osim toga, zašto da ja prva pružim ruku pomirenja? Ona je mene povrijedila, nisam ja nju!”
Sva ta pitanja, ustvari izgovori, nemaju veze s našom obvezom da slušamo volju Božju da oprostimo i živimo u skladu s biblijskim principima opraštanja. Istina je da neki od nas moraju mnogo više oprostiti nego drugi. Mnogi od nas nose dosta velike traume i dosta duboke agonije duše o različitim stvarima. Možda su se djeca pobunila i ne poštuju nas, možda je netko o nama proširio laži i okaljao naš ugled. Možda je naš najbolji prijatelj proigrao naše povjerenje, možda ne možemo oprostiti one razorne riječi izrečene u ljutnji, koje su nas duboko pogodile u srce. U razgovoru s mnogim ljudima čula sam strašna iskustva, kroz koja su neki morali proći. Mogu samo plakati s njima i suosjećati s njihovim bolom. I iako to nije lako, znam da je put do ozdravljenja i mira samo opraštanje.
Možda će nam pomoći ako pokušamo razumjeti što je opraštanje? Opraštanje je odluka, nije osjećanje. mi opraštamo zato što smo tako odlučili.  Opraštanje nije isto što je zaborav. Vrlo je lako uvrede držati u sebi, potisnuti ih, jednu za drugom, i tako nagomilati slojeve uvreda i rana. Mi mislimo da smo te rane zaboravili, ali u stvarnosti nismo. Pa zato svaki put kad vidimo tu osobu, koja nas je povrijedila, sve to izbija na površinu i mi iznova proživljavamo bol i gorčinu. Ali kad mi oprostimo i primimo oproštenje, možemo se prisjetiti sve jačine bola i ipak toj osobi pogledati u oči i reći da joj je sve oprošteno i ta osoba je voljena i cijenjena. Tako opraštanje oslobađa drugu osobu od sveza mržnje kojom smo ju vezali.
Oprostiti ne znači da moramo postati najbolji prijatelj osobi koja nas je ogovarala. Oproštenje znači da smo zainteresirani za duhovno dobro te osobe i naše opraštanje može u toj osobi pobuditi želju za prisnijim zajedništvom s Isusom Kristom.          
Još neke praktične savjete praštanju na biblijski način koji su za blagoslov mnogima:
  1. Molite da vas Bog podsjeti na osobe koje su vas povrijedile a kojima niste oprostili.
  2. Molite Boga da vam oprosti grijeh neopraštanja, jer neopraštanje je grijeh.
  3. Sada oprostite toj osobi, tražeći od Boga snagu koja vama je za to potrebna.
  4. Molite Boga da vama pomogne ljubiti tu osobu.
  5. Molite Boga da vas pouči kako da toj osobi pokažete ljubav. Kada djelom pokažete da smo oprostili, tada iskusimo pravu radost opraštanja.
  6. Čitajte Bibliju u tišini čekajući da vama govori Bog preko svoje riječi.
  7. Molite obećavajući Bogu da ćete učiniti sve što vama kaže.
  8. Idite i učinite to! To će biti blagoslov mnogima oko vas!

Ako tako činimo, opraštamo svima i svugdje i živimo u opraštanju grijeha svaki dan po Isusu Kristu, dobivamo u naša srca pravi, unutarnji mir i pravu radost i čistu savjest, koja je najvažnija i najdragocjenija stvar na ovome svijetu.


Pripremila Marja Mrčela