5.c. BOŽJA ČEŽNJA ZA ČOVJEKOM

U bibliji nalazimo i ovu svetu činjenicu: Čovjekova čežnja za Bogom u Savez je i Božja čežnja za čovjekom. U čemu je tajna? Naša sličnost usprkos čovjekovom grijehu i prvotnom neposluhu? Ili u činjenici da je dragi Bog ljubav! A kako svatko tko ljubi želi biti sam! Također Božja ljubav i milost idu zajedno. Da Gospodin nije milostiv ne bi čovjek mogao mu pristupati ni u Starom zavjetu, a ta se ljubav potpuno spustila k nama dolaskom – silaskom Otkupitelja Isusa Krista u naš svijet! Dakle gledajući s ljudske strane; kako je čovjek sklon religioznosti i traženju smisla životu, tako je božanska milost mu pritekla u pomoć svojom samo objavom, iskazanjem ljubavlju i zovom čovjeku da stupi preko križa Golgote u prisno zajedništvo s nebeskim Ocem. U Starom zavjetu, drevni Izraelci su to činili po savezu počevši od Abrahama, Mojsije i upornim opet pozivom od Boga preko proroka koji su bili Božji glas narodu.

Job 11, 7 nam kaže: „Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Sesilnoga.“ Tako vidimo još od poziva Abrahamu, danog blagoslova patrijarhu Jakovu, poziva za kralja Davida i ustrajnu proročku službu proroka koji su neprestano pozivali narod na pokajanje i povratak Gospodinu Bogu, koji je objavljuje, disciplinira svoj narod želeći ga spasiti. Gospodin Bog se pokazuje kao suvereni vladar i Gospodar povijesti koji se je odlučio kada i kako se objaviti. To On učini u konačnici davši svim ljudima mogućnost spasenja. Početak poslanice Hebrejima nam kaže: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše očima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nam po Sinu. Njega – Krista postavi baštinikom svega; njega po kome sazda svjetove.“

Tako je čovjeku dana mogućnost spasenja po milosti da ispuni svrhu Božje objave ili spoznaje Boga ne više po žrtvama starozavjetnog Hrama nego po odazivu srca i osobnim dijalogom Stvoritelja i svojih stvorenja. Bit objave je u postavci da čovjek postaje božanske prisutnosti i krajine svrhe svog vječnog bića nakon zemaljske smrti. Tako nam se biblijski dokazi o objavi Boga čovjeku protežu cijelim Svetim tekstom izuzev rodoslovljima, popisom drevnog Izraela. Sve je to govor i susret čovjeka i Boga u Savezu i na osobnoj razini po vjeri i čežnji srca. Čovjekova potreba za: mirom, ljubavlju, zaštitom je duboka čovjekova želja da upozna svog Stvoritelja i da se duša smiri i nahrani hramom po duhu koju samo daje Bog. Zar nije pisano: „Ne živi čovjek samo o kruhu nego i o Riječi koja dolazi iz usta Božji.“ Tako je cijela Biblija bez apokrifa: Božja objava, Božji govor čovjeku koji je pozvan na zajedništvo ljubavi i mira!

Biblijska objava je jedinstvena po činjenicama: po Božjom samo objavi koja je odigrala ključnu ulogo, prvo kroz Izrael, a zatim u Crkvi koju je osnovao Isus Krsit na Veliki petak, Uskrs i potvrdio na Dan Pedesetnice. Izlijevanjem Duha na pracrkvu i dalje na svakog obraćenog čovjeka koji se pokaje i prizna Isus Krist je Gospodin i Spasitelj mog života. Tako je spasenje osobna odluka i osobni dijalog Boga i čovjeka koji te po obraćenju prihvaća Boga Oca u svoj život i živi s njim zahvaljujući Kristovu djelu otkupljenja i oproštenja grijeha.

Premda objavljen Gospodin Bog zbog naše fizičke ograničenosti i grješnog tijela ostaje skriven našem oku, ali naš duh i srce se raduje u susretu s njime i u molitvi, primanju svete Euharistije. U prvoj Kraljevima prilikom posvećenje hrama Kralj Salomon je rekao: „Gospodin odluči prebivati tamnom oblaku.“ Tama se koristi i za simbolično kao metafora o nedostupnosti Božjeg lika čovjeku, koji se onda u svjetlu očituje izabranim pojedincima. Gospodin Isus je rekao: „Tko je vidio mene vidio je i Oca.“ Tako skriveni Bog se u Bibliji objavljuje ljudima na različite načine. Cilj toga je i moje i tvoje spasenje kao i milijarde onih koji su tokom povijesti živjeli; u Starom zavjetu kao „pravednici – heb. Sadik“ a u Novom koji prime u svoj život- srce Krista Gospodina.

Prema proroku Izaiji 42, 5-6. Se jasno očituje uloga Gospodina koji podiže i poziva čovjeka kojeg poziva: „Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah, čvrsto za ruke uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svijetlost pucima narodima.“ Tako Božja objava u pristupu čovjeku dolazi s nježnošću i ljubavlju. Ona se usmjerava na našu sposobnost da stupimo po Božjoj susretljivosti u zajedništvo s svojim Tvorcem. Kako imamo sposobnost komuniciranja, slobode i dužnosti zbog naše duše i duhovnog a time i tjelesnog zdravlja da živimo praktičan život kao Božji veleposlanici u ovom našem tamnom svijetu koji bježi od spoznaje Boga ili je okrenuo leđa Bogu, istini i spasenju svoje vječne duše.

Svu istinu o Bogu možemo otkriti i onim što je Stvoritelj već ugradio u stvoreni svijet, Svemir kao i sam poredak stvorenja koji su dani na upravljanje čovjeku. Također je Svemir podložan našem gospodarenju i promicanjem u njegove još neotkrivene osobine i prostore. Biblijska objava također podrazumijeva da proslavlja Boga. Ali znanstveno demantira teorije evolucije. Znanost i vjera služe i za zadovoljenje čovjekovih potreba i još nedostižne čežnje dok smo gosti na ovoj zemlji da susretnemo Boga. Međutim ljubav u našim srcima i vodstvo Duha Svetoga nam u susret šalje ljude koji trebaju spoznaju i znanje o Bogu i našu pomoć za hranu svog tijela i duše.

Čitaj i oduševi se, Osmim psalmom! Gospodin te vodio, čuvao i mir ti dao!

                                  5.b. NEDOSTATNOST LJUDSKE RELIGIJE

Tijekom povijesti čovjek je i lutajući, tragajući i za istinom kušao na razne načine štovati božanstva, prirodne sile, drveće, stijene, svjetlo i Svemirska tijela, ali također drevne junake, razne bogove iz bajki i legendi, npr. grčke bogove. Raznovrsne i složene oblike štovanja svega i svačega nalazimo u primitivnim kulturama, kao i u uznapredovanim. Sve je ovisilo o moćima lokalnih vladara, ljudske predaje i mašte, vračara i lokalnog ozračja. Napredne kulture su tragale za svemirskim božanstvima i bićem koje je upravljalo svima želeći steći njegovu naklonost. Sve te različite religije imale su svog vrhovnog boga. U svim slučajevima religije su stavljale „boga“ ili božanstva prema čovjeku – ljude u direktni, zamišljeni ili predočeni lik koji je tražio njihove žrtve i molitve. Tako su vjerovali da tajanstvena sila i kanali stoje iza cjelokupne stvarnosti.

Kroz srodne discipline, usporedno proučavanje religije i filozofije, stručne osobe nastoje proniknuti u bit, podrijetlo i smisao religije. Sve religije žele otkriti narav božanskog bića da mu udovolje da bi on, idoli ispunili njihove želje i dali im zaštitu i da pobjedu u ratu. U svakoj religijskoj misli prisutno je poimanje svijeta, njegovo podrijetlo. Religije sadrže golemo mnoštvo raznolikih obreda, oblika bogoštovlja i etičkih shvaćanja, ali i nazadnih vjerovanja.

Sve religije nisu u određenoj mjeri slične. Međutim poimanje božanstva, pretjerivanje s idolima, prirodnim silama, su toliko različita, često besmislena osim za dobit svećeništva da sva ta silna vjerovanja i nepotrebna klanjanja – štovanja ne mogu biti istinita. Zato je važno odvajanje istinitog od lažnog: npr. u srednjem vijeku se tvrdilo da je u Europi 300 tristo križeva na kojim je bio razapet Isus Krist, totalna laž i obmana i itd. Srž razlučivanja od lažnog – nepotrebnog je naše znanje i shvaćanje. Što je lažno a što istinito? Biblija je u tom jedinstvena: sve biblijske knjige ukazuju na jednog Boga i jedinstvenog štovanje Stvoritelja i životvorca svega. 10 Zapovijedi (bez preskakanja: Ne gradi sebi lika ni kipa =idole) su moralna okosnica i put za pravo štovanje istinitog i jedinog Boga.

Zato Biblija je trn u oku poganskim religijama i kršćanskim vjeroispovijedima koja su prihvatila poganske običaje naroda, nekoć koje su pokrstile ali ih nisu dale pravu sliku živog Boga i ispravna način štovanja i služenja Boga Oca, Sina Spasitelja i Duha Svetog bez kojeg nema obraćenja a time i prekida s štovanjem poganskih običaja i religijske prakse suprotne biblijskoj objavi. Doduše u religijskim spisima nekršćanskih religija ima tračak svjetla k pravom Bogu: npr. Kuran poziva svoje čitaoce da poštuju štovaoce Knjige Tore i Iđila (evanđelja) te prihvaćaju Isusa ali on im nije spasitelj niti put k Bogu.

Biblijski opis prema kojem je naša jedinstven narav; (sto/posto drugačija od životinjske) u potpunosti sliči naravi osim griješnosti božanskom Biću. Čovjek stvoren prema Božjem obliku, nam pomaže da shvatimo zašto su tijekom povijesti nastale toliko mnogo različite religije. Sva suosjećanja Boga s ljudskim srcima za njim je čeznula da je Bog odlučio u punini vremena poslati svoga Sina da ljudima žednim istine, potpuno objavi svoju sliku i što je najvažnije po Spasitelju i Otkupitelju ih vrati u bliski odnos s Onim koji jeste od vječnosti.

Biblija ne pruža dokaze da sve religije mogu zadovoljiti tu istinsku čežnju čovjeka s Bogom na prisan i jedinstveni način. A tu je dragocjeni moralni nivo koji po darovima Duha Svetog (pročitaj u poslanici Galaćanima 5 glava 22 -24 stih) što krasi istinske štovatelje Boga Stvoritelja i što obilježava pogane i formalne kršćane koji su puni tjelesnih djela pročitaj i uvjeri se: također poslanicu Galaćanima 5 glava stihovi 19-21.

U ljudskom srcu postoji znak pitanja kojeg je Bog oblikovao i dao slobodu izbora i odlučivanja da može odgovoriti na božanski poziv po Isusu Kristu, kako je jedino predstavljen u Bibliji. Zato, je slijedeći članak: Božja čežnja za čovjekom.

                                                                5.a. ČOVJEKOVA ČEŽNJA

Od kud čovjekova čežnja za upoznavanjem Boga? Već sam u prethodnim člancima napomenuo da je opće raširena religijska stvarnost potreba za štovanjem: božanstva, idola, nadnaravnih sila (magija i astronomija) i potraga za živim Bogom. Mnoštvo je religioznih uvjerenja: obreda s mistikom, običaji bez životnog sadržaja, „sveti predmeti.“ Sve se to može naći i vidjeti u svim proteklim civilizacijama i kulturama. Čak su komunističke režimi (facistički također) imali svoje ljudske bogove diktatore koji su tisuće nedužnih ljudi poslali u smrt.

Ljudska bića su neizlječivo religiozna ili sotonski opsjednuta te su neprijatelji Trojedinog Boga. Ako smo pročitali Bibliju, naročito u Starom zavjetu, ali i u Djelima apostolskim ćemo otkriti čovjekova religiozna lutanja od idola do idola koja su im bila povod za bludnost, alkoholizam, orgije u ropstvu ljudske nauke. Međutim Biblija otkriva svrhu i potrebu za pravom spoznajom živog Boga. Božji plan stvaranja te ulogu čovjeka u njegovom jedinstvenom planu stvaranja! Čitanje Biblije će nam pomoći da uočimo u svim povijesnim razdobljima posvuda raširenu pojavu religije (kao danas droge i nemorala i kriminala).

Kako je čovjek jedinstven i na jedini prihvatljivi način stvoren na sliku Božju, obdareni smo: odgovornošću, razlikovanjem i sposobnošću komuniciranja. Također smo stvoreni za zajedništvo i jedinstveni po vjeri i milosti za odnos, klanjajući se u duhu i istini svome Stvoriteljem Bogom. Pozvani smo živjeti u trajnom prijateljstvu, posinskom odnosu s Bogom i surađivati s njime sa prvobitnom zadaćom – dužnošću očuvanja stvorenog svijeta i ljubavlju njegovati odnos s Bogom i svojim bližnjima. Realan čovjek ne može sakriti unutarnju čežnju za Bogom, ili će bježati u druge ropske odnose koje degradiraju njegovu ličnost, dostojanstvo i čast da bude Božji suradnik.

Tu je i druga strana o nama samima, pa'loj čovjekovoj naravi da ga je grijeh i neposlušnost prvobitnom Božjem planu, udaljio od Stvoritelja. Zaveden od Sotone čovjek posta rob grijeha, ljudska se narav iskvarila, posta ubojita prema svojim bližnjim i drugim suparnicima. Bez nove božanske pomoći izvana od Isusa Krista i Duha Svetog, pali čovjek ne može spoznati i doći u prvobitni odnos: ljubavi, mira i radosti s Bogom. Čovjek nije trajno sretan ako se kako kaže i crkveni otac Augustin ne smiri u Bogu. U nedostatku znanja i religijskog lažnog učenja o štovanju idola čovjek zanesen ljudskom naukom postaje ratoborni idolopoklonik. Martin Luther je izričito to potvrdio biblijsko učenje: „Čovjek štuje Boga ili idole – Sotonu.

Ova Luterova izjava prije petsto godina, izražava biblijski monoteizam. Potaknut od Boga (dođe mi riječ Gospodnja) prorok Izaija je zapisao prije 28 stoljeća: „Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Gospodnja, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da to sam ja. Prije mene nijedan bog nije bio načinjen i neće poslije mene biti“ te u 44, 6 nastavlja: „Ovo govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Gospodin nad vojskama: Ja sam prvi i posljednji; osim mene nema Boga.“

Svi proročki spisi (u Bibliji) govore o „živom Bogu“, za razliku od idola (danas: kipova, slika – ikona) koji ne čuju, ne govore, niti se kreću, ali iza njihova upornog štovanja krije se sila (pokreće sila zlih duhova). U Izaije 44, 9-20. Prorok je oslikao svu ružnu besmislenost štovanja kipova – idola. Čovjek posiječe stablo (ili napravi kameni lik), od ostatka debla loži vatru za grijanje i kuhanje, zatim pažljivo oblikuje idola kome se klanja i moli da ga spasi, oslobodi, ali mu još mora primijeti dar, žrtvu ili dati novac koji će završiti u svećeničkoj kesi.

Zato je sljedeći članak: Nedostatnost ljudske religije.

                                                                                 5. BOŽJA OBJAVA

Do sad smo razmatrali (ako ste prethodno čitali), što kaže znanost i što tumače religije, kao i veliku grešku koju su prouzrokovale: crkvena zabluda – srednjovjekovno neznanje i od Darwina i njegovi sljedbenika teorija evolucije kojoj fale korijeni. Ako ste možda neutralni: ne vjerujete u Boga, ne slažete se s koncepcijom evolucije između ostalog da smo preci majmuna, onda razmislite i o ovim činjenicama:

Kako upoznajemo Boga? Tko nam je pokazao kakav je? Znanost ne može porinuti u duhovni i nadnaravni svijet. Razum i Božja objava, koja dolazi znanjem. Kako protumačiti naročito u prošlosti svih naroda (mada danas nemoralni ljudi bježe od znanja o Bogu) za religioznošću? I naročito imaju li sveti spisi raznolikih religija istu vrijednost? Veliki raskol 1054; i mnoštvo sekti danas širom svijeta. Postoji li nešto što je zajedničko svim religijama? Po čemu je kršćanska vjera (ne vjeroispovijedi) jedinstvena?

Kako je nastala Biblija? Kako je opstala stoljećima i što naučava? Što nam ona govori: o Bogu, čovjeku, religiji, svijetu, povijesti i ljudskoj sudbini? Specifičnost Biblije u odnosu na ostale „svete spise“ drugih religija. Kako treba tumačiti Bibliju – izdvojit ću posebno prvu i drugu glavu knjige Postanka (prve Mojsijeve). Zašto Bibliju nazivamo Božjom riječju? Napisana u dugom nizu – tisuću godina na nama nepoznatim jezicima (Hebrejski i grčki), a i danas se obraća nama. Kažemo da Biblija posjeduje jedinstvenu nit i potpuni Božji autoritet. Što govori Biblija nama danas u trećem tisućljeću? Kako to da Biblija jasno nudi put spasenja i spoznaju Trojedinog Boga. Kako to da samo po Bibliji čovjek se spašava vjerom u Isusa Krista, ostale religije naglašavaju spasenje po obredima, religijskom praksi, žrtvama ili plaćanjem – darom svećeništvu? Tko nam je jedini pokazao put k Bogu obraćenjem? Tko je Gospodin Isus Krist i njegova uloga u svemu?

Sva prethodna pitanja su bile konstatacije i pitanja o Božjoj objavi i religijskim lutanjima. Usprkos brojnim knjigama na svijetu i onim pisanim protiv Boga i za evoluciju, komunizam; samo je Biblija u svjetskoj književnosti jedina više i temeljitije proučava i čitana od svih knjiga u svijetu. Opstala je usprkos napadima, mržnji, spaljivanju. U svakom stoljeću vodila je mnoštvo ljudi do prave spoznaje Boga a time bila duhovni pokretač za mnoga dobra, izume, tehniku za opće dobro čovječanstva. I dalje se uvjerljivim autoritetom obraća: najširim slojevima ljudi; bogatim i siromašnim, neobrazovanim i obrazovanim, moćnima i slabima, svim jezičnim skupinama i kulturama. Biblija opetovano i jasno ispunjava svoja obećanja svima koji slušaju ili čitaju njenu poruku (i duhovno blago zakopavaj u srce), dakle svima koji odgovaraju poslušno s vjerom.

Biblija nam potpuno predstavlja dragog Boga; kao najuzvišenijeg Stvoritelja, nepodmitljivog Sudca i Otkupitelja. Gospodin nam otkriva našu pravu narav. Jasno pokazuje put i narav spasenja kao pojedince i cijelu skupinu u zajedništvu svetih. Kaže nam nedvosmisleno smisao ljudske povijesti i konačnog cilja sveukupnog stvorenja. Nijedna druga knjiga ne govori tako jasno o čovjekovoj konačnoj sudbini u dva odvojena tabora – vječna stanja – vječnom Jeruzalemu, ili vječnom paklenom ognju. Biblijska objava preko 10 Zapovijedi i zapovijedi ljubavi čuva naš život od grijeha i njegovih štetnih za mnoge katastrofalnih posljedica.

U Gospodinu Isusu Kristu je božansko-ljudski susret dosegao svoj vrhunac. Po Kristu Otkupitelju, Božja objava je postala sila kojom je dragi Bog stvorio svijet i u „punini vremena“ u svom Sinu očitovao sebe kao na svoju sliku stvorenog čovjeka, tebe i mene. Evanđelja opisuju Kristov život tako jasno i cjelovito, proglas načela Božjeg kraljevstva (u blaženstvima Matej 5 glava), njegovu otkupiteljsku smrt, pobjedonosno uskrsnuće iz mrtvih i put k otvorenim vratima Neba svima koji su u njega: vjerovali, vjeruju sada i vjerovat će dok je još vrijeme milosti.

ponizno mogu reći: Biblija je zabilježena Božja objava, objava samog Gospodina Boga preko Stvaranja i Otkupljenja. Samo Biblija nam kaže kako Boga možemo spoznati koji nam se jasno objavio kroz povijesne događaje i živote Božjih ljudi: drevnog Izraela, prve Crkve i svih koji se čvrsto drže kršćanskih korijena dan danas! Zato, poznavati povijest Biblije, njenu narav i svrhu, njenu istinu i poruku, znači doživjeti osobni susret sa živim Bogom (Ocem, Sinom i Duhom Svetim) a to znači odazvat se cijelim srcem prihvaćajući što je Spasitelj učinio na križu Golgote i dozvoliti da Duh Sveti dalje vodi obraćeni (duhovno novi život) uskim putem u Božje vječno kraljevstvo.

Da, želiš li doznati tko je Bog i doživjeti novo rođenje? Ponizno pristupi čitanju Božje riječi i moli za spoznaju Isusa Krista koji će te voditi svojim Duhom Svetim da ga upoznaš i štuješ u duhu i istini objavljenoj po Bibliji. Detaljnije o tome u seriji o Duhu Svetom.

                                                               4.c. ADAM I EVA

Kako uskladiti šest dana stvaranja s onim što nam znanost govori o svijetu prirode? Kako danas shvaćamo Edomski – rajski vrt? Da li stvaranje Adama od zemaljskog praha, a zatim i Eve od Adamovog rebra, veoma dirljiva priča o ljudskoj povezanosti, dvospolnosti tako dojmljivo u prvim poglavljima Knjige Postanka, da nam predočava na duhovan način ulazak ljudske duše u prethodno bezdušno životinjsko carstvo. Osjećaje u svom srcu usmjerimo prema božanskoj veličini, ljubavi i ljudskoj posebnosti; a to jeste i čovjek je (ne fizički) besmrtan! Tomu nema premca na ovom svijetu! To nije bajka o preobraženju i lutanju: sad sam ljudsko biće pa ću biti, riba zatim leptir itd.

Za vjernike nema dilema oko opisa i shvaćanja Božjeg stvorenja, posebno djelo čudesnog stvaranja, povijesnog para . Adama i Eve, biološki, psihički, motorički i s stvaralačkim zadatkom da: upravlja i čuva stvoreni svijet. Čovjek je poseban – slika Božja koja govori, daje imena životinjama, govori sa svojim Stvoriteljem. Odraz je božanskog moralnog zakona. Pročitaj o tom zakonu u trećoj knjizi Mojsijevoj 19. 20 i 21 poglavlje. Tako nadnaravni Bog može činiti nad naravna djela, što je intektualno dakle i znanstveno po zakonima biologije, matematike i prirodnog ciklusa, kao i same uloge koji čovjek ima na Zemlji.

Znanost koja ne trpi Božji autoritet, ali poklekne pod jednostavnom rečenicom: Što je bilo prije, jaje ili kokoš? Ostaje također pred zidom: Zašto danas kao i stoljećima ranije od gorile ne postane čovjek? Kako to da je baš slika Boga dobila idealni lik: da može misliti, raditi, rukom kontrolirati svaki prst, glavu, stopala, svaki ud njegovati i zaštiti. Složen mozak da može pamtiti, regulirati i vršti radnje kako mu osjećaji i čovječnost nalaže! Sve se to zbilo u samom času kad oblikovna materija, prah (simbolički pod slikom gline) da čovjek je odmah mogao reći: ja, meni, izustiti imena stvorenih biljnih vrsta kao i životinjskih. Tu je odjek subjekta prema objektu, razgovor s svojim tvorcem, spoznaja Boga, prosudba o istini, ljepoti, daru opažanja i svega poželjnoga oko sebe. Tu je dan, povjetarac, šum koraka Božja prisutnost. Biblija ne govori koliko su Adam i Eva bili u Rajskom vrtu. Govori o prva dva sina, vjerojatno je kasnije još sinova i kćeri.

Po slobodi volje zbog zavisti i privilegije koju je posjedovao prvi ljudski par, napasnik Sotona pošto izgubi božansku blizinu: šapne Evi; bit ćete kao bogovi. Sagriješili su, pali na ispitu savjesti i donijeli u svijet svoju ljepotu, grešnost, stvaralačku noć da sami priređuju za život.

Također ne trebamo okrenuti leđa znanosti koja ne može biti prijetnja dragom Bogu. Zar znanost i mnoge druge važne djelatnosti, stvaralačke sposobnosti ne dolaze od Boga koji ih je dao kao dar u čovjeka da se razvija i raste, gradi i sadi za bolje sebi i svijetu koji ga okružuje. Čovjek zadaje patnje čovjeku potaknut od Sotone. Tu je dar liječničkog znanja i zvanja da pomaže ranjenim i bolesnim ljudima, sve to za dobrobit svih ljudi. Ne može se okrenuti leđa vjeri srca (vjeroispovijedi ostavite po strani) smatrajući da je zbog nevjeri znanstvenika i njihove želje za dokazivanjem da nadvladaju duhovni život dan svakom čovjeku tjeraju opet ljude pod jaram fašizma, nacionalizma ili islamskog đihada.

Opasno je zadirati u same korijene čovjekove biti: Duh, duša i tijelo. Jer ako čovjek nije duhovno sretan, ima svoje uporište, mir i ljubav od Boga, on nije sretan, luta, udara ili tvori u svojoj glavi opasne ideje, stvara sekte, ubija, zavodi gladne i duhovno prazne ljude. Također je opasno gaziti po realnoj znanosti i okrenuti leđa istini koja dolazi od Boga. Sve to umanjuje plemenitost čovjeka, degradira njegovu božansku crtu i spušta ga zbog moralnog posrtaja u mnogim slučajevima ispod razine životinja u stanje koje opisuje poslanica Rimljanima 1, 18-32. Pročitajte! A Mudre izreke zaključuj ovaj pasos: „Nije dobro ni kad je duša bez znanja.“

Biblijski Bog je BOG svog pečata DNK u svako zemaljsko biće prema njihovoj vrsti. Njega ne možemo dokučiti u labatorima, umovima palih ljudi koji su okrenuli leđa istini. Naučenjacima koji misle da su pametniji sa svojim titulama i traže dokaze po genomima i mineralima, plinovima i atomskih česticama. Gospodin Bog ne stoluje u katedralama ili u škrabici na oltarima kad je njeno svećenstvo odbacilo ga štovati u DUHU i ISTINI i davno od stoljeća trećeg pogazilo kršćanske korijene uvodeći u crkve poganske običaje i praksu da pridobije nove barbare (takvih je danas mnoštvo u MM religiji), da ih pridobije i njima vlada.

Pogledajmo osluhnimo i zastanimo: Božje djelo; Adam i Eva i sva druga su: uzvišena i sva stvorena s svrhom, zastrašujuća jer ih čovjek ne može dokučit a kamoli nadmašit, prekrasna i veličanstvena na Zemlji i blistajućem Svemiru. Zar netko želi biti u sukobu sam sa sobom? Samo mi, nesavršeni ljudi, započinjemo svoje bitke u kojim želimo porazit neistomišljenike ili druge koji sa svojim darovima misle bolje svojoj glavom od nas. Samo kad smo, okrenuti dragom Bogu možemo izliječiti ovaj svijet od ratnih katastrofa i mnogih opasnih bolesti.

Samo obraćeni ljudi mogu biti Božji veleposlanici: ljubavi, pomirenja, radosti i nade …  

Blagoslovljeni vam i sretni Uskrsni blagdani u ljubavi Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen!

                                 4.b. ZNANOST I VJERA U BOGA

Kako je evolucijska teorija (bez dokaza) čvrsto obuhvatila znanstvene i filozofske krugove, iako u osnovi većina realnih znanstvenika ne protivi se ulozi nadnaravnog Tvorca svega. Čitanjem knjiga nisam uočio da se psiholozi, medicinski doktori i matematičari ne protive se: Stvaranju svijeta od jednog intilegentnog i svemogućeg Stvoritelja. Zbog objave moralnog zakona koji je upisan u genski kod svakog čovjeka (mada milioni pojedinaca ga gaze zbog odlutanja od istine i poremećaja žlijezda u svom organizmu), i životinjski svijet ima svoj kodeks morala; npr. pas s psom nema odnos kao muškarac s muškarcem ili žena s ženom.

Dakle moralni zakon se oblikuje u srcu svakog ljudskog bića odgojnom, ljubavlju i po primjeru roditelja koji su vjerni Božjoj riječi. Suprotno od toga nevjerni roditelji, k tome pokvareni siju sjeme pometnje u mlado biće da ono luta u svom traženju istine. I samo dijete ako se ne odgoji u kulturi –zrcalu: ljubavi, radosti, mira, reda i rada postaje buntovno prkosi autoritetu, naročito kad zapadne u loše društvo.

Meni osobno je neprihvatljivo ta glupa teza da su moji pra-preci potekli od majmuna, kad je ljudski genom DNK 17 puta jači od majmuna. Također čak znanstvene dokaze da je u mnogim područjima života, naročito starosti svemira i Zemlje fali milioni godina (a da ne spominjem milijarde) se ne korigiraju već laž se proklamira još obilnijom laži. Dali su Sveti spisi svih drevnih religija (naročito Tora) donekle i Kuran, koje su pisali od Gospodina Boga nadahnuti pojedinci po Duhu Svetom samo puka informacija? Ne to nije neka informacija nego Božja objava da ljudi ne bi lutali u istinskoj težnji za pravim Bogom koji je sve stvorio.

Također ne možemo se doslovno fokusirati po našem današnjem shvaćanju svemira i života na zemlji na prve dvije glave Knjige Postanka, kad isto štivo nalazimo i u ostalim knjigama Biblije koje još bolje razlažu neke pojedinosti (npr. knjiga o Jobu), Psalmi koji izražaj ozračje stvorenog svijeta i radost života!

Znate da svemirski brod Apollo 8 koji je kružio oko mjeseca kad su astronauti gledali naš krhki i mali planet na Badnjak, pročitali da ih cijeli svijet čuje, prvih deset stihova iz knjige Postanka. Kako je mnoge svjedoke tog medijskog čuda s udaljenosti 320 000 kilometara s osjećajem strahopoštovanja slušao ove izgovorene riječi preko radija: „U početku stvori Bog nebo i zemlju.“

Znate li kako je slavna (za pakao) američka ateistica s suprugom Madalyu M. O' Hair podnijela tužbu protiv NASA-e zato što je na Badnju veće dopustila čitanje biblijskih tekstova. Tužba je odbačena. Tako je još prije počeo rat nevjernika protiv Božje objave i u ovo vrijeme se pojačao pod žestokim valom Antikrista s milijarde njegovih poklonika.

Ali potraga cijelog čovječanstva od njegova postanka za Bogom je rasprostranjena na svim geografskim širinama – podrujčima kroz cijelu povijest. Sveti Augustin u svojoj izvanrednoj knjizi Ispovijesti, opisuje tu čežnju već u prvom djelu s ovom riječima: „Unatoč tome, slaviti tebe (Bože) želja je čovjeka, jednog malog djela tvog stvaranja. Ti ga potičeš da pronađe zadovoljstvo slaveći te, zato što si nas za sebe stvorio i naše srce je nemirno sve dok u tebi ne pronađe mir.“

Ako se poput mene doživjeli obraćenje, i shvatili svoju malenkost i grešnost pred svemogućim Bogom tada osjećamo i Božju ljubav u srcu, mir, sigurnost i imamo cilj svog boravka na ovoj Zemlji i znamo što nas čeka. Tu je i svetost Božjih zakona kao moralna, čudorodna usmjerenost na sve što je dobro i lijepo. Kad znamo da smo samo gosti na ovoj zemlji i da naš krajini cilj je biti u blizini Gospodina Boga po zasluzi i ljubavi Njegova Sina Isusa Krista. Tada se raduje naša duša i duh zahvalno kliče po Psalmist: Blagoslivljaj dušo moja Gospodina i sve to je u meni sveti, sveto ime njegovo!

Slijedeća tema, Adam i Eva.

Pročitaj iz proroka Izaije 40 glavu i razmisli! …

                                 4.a. DARWINOVA IDEJA

Odakle Darwinova ideja i tko je on bio? Charles Darwin, rođen 1809 godine, se školovao da bude anglikanski svećenik. Međutim posjedovao je snažan interes za prirodoslovlje. Ploveći na brodu Beagleu (1831-1836), posjetio je Južnu Ameriku i na otočju Galapagos je istraživao fosilne ostatke i promatrao oblike života u izoliranim staništima. U tom radu je razvio teoriju evolucije, i u svojoj knjizi O podrijetlu vrsta. On napominje: „Sva živa bića su se razvila od skupine zajedničkih predaka. Smatram, da se varijacijom unutra vrste vrlo rijetko događa da opstane skupina ili nestane svaki organizam, sve ovisi o njegovoj sposobnosti da se prilagodi okolini.“ To je smatrao prirodnim odabirom. Zašto se to ne događa danas?

U svojoj drugoj knjizi o Podrijetlu čovjeka, on iznosi istu teoriju. Ali nadopunjuje svoje zapažanja: „Vjerojatno postoji nešto uzvišeno u shvaćanju da je Stvoritelj klicu svekolika života koji nas okružuje udahnuo samo nekolicini ili čak u jednom obliku i da je, dok se naša zemlja kružno giba po zakonima sile teže, iz tako jednostavnog početka nastalo i nastaje bezbroj najljepših i najčudesnijih oblika.“

Drugom prilikom je zapisao također: „Agnostik bi bilo najispranije opis stanje mog duha. Također sam poljuljan krajnjom teškoćom, ili nemogućnosti poimanje tog golemog svemira, uključujući i čovjeka s njegovom sposobnošću da promatra dublje u prošlost i daleko u budućnost, kao rezultatom čiste slučajnosti ili neminovnosti. Kad razmišljam, osjećam se prisiljenim pomisliti da je „Onaj koji je sve to započeo ima intelegentni um, u određenoj mjeri sličan umu čovjeka.“

Pročitavši spomenute Darwinove knjige uočio sam koliko su sljedbenici Darwina dodali u negativnom smislu svoje razmišljanja a pogotovo bezbožni filozofi a naročito nemilosrdni komunisti (ne svi) da bi bolje blatili kršćanstvo i progonili, mučili naročito mnoge kršćane.  Počevši od Inkvizicije, Hitlera, Muslolinija, Maoce Tunga i drugih.

Bez obzira što su Darwin i njegovi sljedbenici koji su čak odstupali od Darwinovih zamisli zastupali i obznanili te, tu svoju teoriju čvrsto progurali u sve Medije i školske sisteme: Usprkos tome, moja vjere u Jedinog – Trojedinog Boga se ne ljulja nadam se i vaša dragi posjetitelji ove web stranice. Proučavajući život, složenost ljudskog života, prirodu i raznolikost biljnog, morskog i životinjskog svijeta sam uočio: Nema prelaznih oblika. Fosilni zapisi – kosturi životinja koje su doživjeli katastrofu ne pokazuju da se njihova forma promijenila kod istog oblika – vrste koja je tisuću, stotine godine kasnije zadesila ista sudbina – prirodna katastrofa, fosili su istog otiska u čvrstini stijena.

Tako se radujem kad sve predivnu ljepotu i krasotu gledam u prirodi i stvorenim bićima. Osjećam božansku tajnovitost, čudo stvaranja, savršenost oblika i sliku samog Gospodina koji je radi nas i našeg spasenja opet čudesno začet u tijelu djevice Marije. Time nam je objavio sliku Boga Oca i pokazao put u još neviđenu vječnu Domovinu! Također sam svjedok da nije stvoren samo fizički svijet već i duhovni (detaljnije na završetku serije)!

Mnogi ljudi koji su razmotrili sve znanstvene i duhovne dokaze i dalje vide ruku Božju kako stvara i upravlja. Samo život može biti tako prekrasan i zanimljiv! Koliko je očaravajuća digitalan DNK a kad joj dodamo božanski DUH koliko divnih djela ljubavi, mira radosti može činiti. Kad bismo mi grješni i ograničeni ljudi pronašli odgovore na sva pitanja, k tome još mnogo toga ne znamo jer smo čvrsto vezani još za ovu Zemlju. Zbog svoji slabosti i lukavstva Sotone koji nas u ljudskoj pohlepi, želji za slavom diže iznad naši mogućnosti; sjetite se lukav riječi Evi: „bit ćete kao bogovi.“ Zbog naše krtkosti, ograničenosti ne možemo postići triumf  svog razuma i za sad spoznati bit samog Boga.

Zato slijedi: Znanost i vjera u Boga!

 

                                        4. ŽIVOT NA ZEMLJI

Napredak znanosti i u trećem tisućljeću u ovo post moderno doba je očit. Međutim većina medija širi antikršćanske poruke i javno podržava nemoral i bezakonje, time još više zbog liberalne teologije i prestanak svrhe crkve bude sol i svjetlo nevjernom i iskvarenom svijetu. Da bez kompromisa se bezbožnicima, naviješta čisto i sveto evanđelja, a ne ljudske umotvorine uz nemoralni život svećeništva i redovništva (hvala Gospodinu za svete izuzetke), sve je suprotno riječi Božjoj. Tako se na scenu u 19 stoljeću su pojavili zbog zakazanja crkve da bude dosljedna biblijskog učenja; Darwin, zatim marksisti koji su zbog velike nepismenosti naroda uz ljudsku predaju. To sve više znatiželjne ljude uveli u svoj svijet nevjere, evolucije i astronomije. Sve je to potaklo otpad ljudi od vjere u trojedinog Boga.

Bez obzira što su u 16 stoljeću: Kepler, Kopernik i Galileo uz obilnu biblijsku podršku navijestili da je Zemlja središte prekrasnog zvjezdanog svoda. Razvojem heliocentrične znanosti dovela je u pitanje s teorijom Velikog praska ispravnost shvaćanja da je baš dragi Bog stvorio čovjeka i stavio Zemlju na pravo mjesto. Nevjera učenjaka; filozofa, astronoma, (ali ne biblijskih vjernih teologa i psihologa i liječnika) otuđila je čovjeka da razmišlja u svjetlu biblijske objave i zahvaljuje za jedinstvenu Božju skrb i savršeni Sunčev sustav koji savršeno održava život na Zemlji! Vidi detaljnije u mojoj knjizi (dostupnoj na ovoj web stranici): Život je radost ili gorka tragedija.

Vjera u inteligentnog Stvoritelja dovedena je u pitanje jer je post moderna znanost mnoge stvari okrenula naglavačke suprotne zakonima prirode i moralnom dokazu (Deset Zapovijedi) da samo jedan je Kreator i začetnik svega stvorenoga. Zašto je DNK kod čovjeka 17 puta razvijeniji od DNK čimpanze? Zašto kiša pada brzinom 35 metara u sekundi a snijeg 5 metara u sekundi? Ništa ne nasta slučajno! Zar kompas, navigator i drugi instrumenti nastaju sami? Ne, zahtijevaju inteligentnog majstora! Mnoge stvari ne mogu opstati u životu na zemlji kao ni sam čovjek bez brige, reda, rada i stvaralačkih nadahnuća. I sve je ti po nalogu Stvoritelja (1 Mojsijeva 2, 15). Molim Vas, pročitajte 139 Psalam!

Kako su nastali izvori života na zemlji? Znamo da svaki uređaj; uzmimo mobitel ima svog inteligentnog tvorca. Tako naš zemaljski život je složen ima stotine funkcija iz dvadesetak povezanih organa koji se međusobno dopunjavaju i služe jedni drugima. Nisu nastali sami od sebe, malo kap sjemena u plodnom krilu ženina tijela donijela je život na svijet. Ovo možemo usporediti s Velikim praskom. Malo sjeme pogodno tlo i život počne teći. Ta složena ali jedinstvena bit novog bića, u tijelu žene nije nastala slučajno, već po unaprijed utvrđenom planu i geniju DNK (Božjem pačetu) stvori novi život iz krila ženina. Tko je stvorio takvo malo – sićušno sjeme (spermij) da, da' život u družici života? Je li nastalo slučajno? Ne nego ga oblikova i stvori dragi Bog, ako i sva druga sjemena i drveća na Zemlji a zatim cjelovitog čovjeka Adama pa Evu! Ovo je moga izvesti Gospodar svemira; Tvorac svega vidljivoga i nevidljivoga.

Teorija evolucije ne objašnjava, preskače (poput svih vjerskih sekti stihove iz Biblije, koji im ne odgovaraju zbog ljudske nauke), kako su se samo umnožavajući organizmi uopće pojavili na zemlji i počeli „evolucijski množiti i stvarati oblike života“. Znanost to uopće danas ne zna, jer nema odgovora kako je sve počelo. Znanstvenici koji umuju svojom glavom u labatorjima i mučeći životinje i manipuliraju molekulama ne nalaze informacije kako se iz molekula i pripravljenih sastojaka, mogla spontano razviti klica života sa sposobnošću razmnožavanja i pohranjivanja informacija u savršenosti života. Ništa ne nastaje slučajno!

Pri rješavanju dileme oko pojave života na Zemlji nemamo bez Biblije, odgovora o porijeklu života na zemlji. Kako je Božja namjera u stvaranju svemira bila i nakana stvaranju stvorenja – čovjeka. Sjetimo se: čovjek sam ne može opstati dati život; A znamo da je Bog ljubav! Tako ni ljubav ne može bez zajedništva s drugim (čovjek je stvoren na sliku Božju) sretan i radostan. Bez obzira na sve kemijske elemente, molekule i bakterije kojim je obilovao stvoreni Svemir i naša Zemlja, za proces, začetak života da se pokrene umiješao se Stvoritelj svega, pa ako tako mislite i Velikog praska.

Slijedeći nastavak je: odakle Darwinova ideja?

Psalam 134, 3 „Neka te blagoslovi Gospod sa Siona, koji stvori nebo i zemlju! Amen.

                                            S Kristovom ljubavlju ti želi svećenik Mrčela

                                   3.c. KOZMOLOGIJA I HIPOTEZA O BOGU

Naša razmišljanja o Bogu su divna, veličanstvena na osnovu Mojsijevih opažanja, doživljaja proroka i prikazu Isusa Krista kao Sina Božjega. „On reče: Tko je vidio mene vidio je i Oca!“ Tako sam stavio hipotezu o Bogu zbog ateističkih i agnostičkih posjetitelja ove web stranice, a naslov bi bio po želji mog srca teza o Bogu. Na to me upućuje i 19 Davidov psalam, u kojem David promatra svemir i zaključuje: „Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.“ Kako znanost i nevjerni znanstvenici nemaju pravih odgovora o postanku, tkanju svemira i Zemlje niti mogu dokazati o nepostojanju Gospodina Boga. Nemaju odgovora što je bilo prije Velikog praska i zašto je svemir i naš planet tako pažljivo, brižno uređen da samo na zemlji omogućuje život milionima živih bića i biljnog svijeta.

Zato teolozi kojima je Biblija autoritet i vjerni znanstvenici iznose svoje postavke o postojanju Stvoritelja ovako: Bog postoji, On je nad prirodan, duhovan i kao takav nije ograničen vremenom i prirodnim zakonima koji važe za nas ljude. Gospodin nije ograničen vremenskim razdobljima (njegov dan može biti tisuću godina kaže i apostol) jer On je isti u prošlosti, sadašnjosti i u našoj budućnosti! On je znao točan ishod svemira prije stvaranja. On unaprijed zna za djelovanje ljudi, razumije njihove potrebe i žalosti se na njihove bezbožne postupke pod uplivom Sotone. Ne kaje se zbog njihove slobodne volje, iako ona odlučuje o njihovoj vječnoj sudbini. Jer svaki okorjeli griješnik se može pokajati, kao razbojnik na križu.

Za Židove i kršćane početne riječi iz Knjige Postanka („U početku stvori Bog nebo i zemlju“), u cijelosti su u skladu s Velikim praskom. Rimokatolički otac, Pio XII. bio je gorljiv pobornik tvrdnje o Velikom prasku davno prije nego su o tome znanstvene teorije o tome utvrđene. Bilo je i takvih predstavnika crkve koji to nisu prije njega prihvaćali već su: u 16 i 17 stoljeću; Kopernika, Klipera i Galileja progonile. Taj sukob je imao odjek stoljećima i donio štetu znanosti i crkvi, te dao povod za teoriju o evoluciji.

O zadaći čovjeka na zemlji i njegovoj mudrosti da savlada i premosti prepreke iznosim jedan primjer iz miliona drugim primjera. Živi mostovi od drveća koji žive i prenose živote i stvari. Stanovnici na sjeveroistočnom djelu Indije dosjetili su se jedinstvenom načinu kako premostit rijeke i potoke u svom kraju. Grade mostove tako da isprepleću korijenje drveta gumenog fikusa koji se širi po površini zemlje. Da mostovi koji žive budu u funkciji prođe preko deset godina, nakon čega su iznimno čvrsti i mogu trajati stotine godina.

Ovo je živi primjer na duhovnom području po prorok Jeremiji 17, 7: „Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina, kome je uzdanje Gospodin.“ I dalje nastavlja u somom stihu: čovjek koji se uzda u Gospodina, on je kao drvo zasađeno kraj voda tekućica.“ Poput čvrsto ukorijenjenih stabala, kraj tekuće vode tako su ljudi koji se poudaju u Božju mudrost i njegovo vodstvo, čak i u najtežim okolnostima, često pod pritiskom nevjernog svijeta znanosti. Takvi odolijevaju u svom znanstvenom i stvaralačkom radu dokazujući pravilan Božji poredak i plan stvaranja i čovjeka. Suprotno ljudi koji se pouzdaju u samo sebe, ili se dodvorajavu radi položaja nevjernim čak i šefovima ne želeći izgubit matrijalnu dobit. Drugom prilikom takvi nevjernici i karijeristi će iznijeti oprečno mišljenje prema potrebi javnosti i duhovne praznine u njima.

Gdje je korijene znanosti? U politici koja ih plaća? U teorijama koje se mijenjaju? U istraživanju o postanku svemira i čovjeka pod utjecajem gnosticizma, liberalizma i lažnim predložbama koje se ne mogu dokazati u materijalnom svijetu znanosti izuzev drevne matematike koja je precizna i pokazuje točnost Stvoritelja. Blago svim znanstvenicima, teolozima, fizičarima koji shvaćaju svoju ljudsku ograničenost i sa poniznom vjerom penju po mostu vječnog života (kao živi viseći mostove od gumenog fikusa) držeći se predočene biblijske istine koja je trajna i ne mijenja se po ljudskoj filozofiji i klimavim dokazima.

Sljedeća tema. Život na zemlji.

 

                                                                     3.b. ANTROPIJSKO NAČELO

Slučajnosti u prirodnom svijetu, daju bolje razumijevanje, postanka svemira i Sunčeva sustava! To je zbunilo filozofe, znanstvenike i teologe. Neka opažanja su: prvo; nakon Velikog praska materija i materija stvoreni su u istovjetnim količinama. Materija se hladila sa bi se iskondezirali „ kvarkovi i atikvarkovi. Ti sudari u velikoj kvarkova u velikoj gustoći, rezultirao je potpunim uništenjem uz oslobađanje ogromne energije koja sa sobom vukla materiju koja se uslijed gravitacije na različitim (ali Umom Stvoritelja) točno određenim svemirskim prostranstvima formirala u planete kakve dana poznajemo. Da je bilo suprotno da su materije – kvarkovi bili istovjetni bez točno određenih naboja i energijske jakosti uz mnoštvo gibanja i sudara ne bi bilo Sunčana sustava i planeta kakve danas poznajemo.

Drugi pogled: način na koji se svemir širio po sveukupnosti mase i energije kao i gravitacijska sila su u toj božanskoj (evolucija slučajnost) usklađenosti da se je širio pomno određenim tempom, čije se širenje (ali i skupljanje jednako događa u crnim rupama) istim tempom. Tako da se širenje i skupljanje bilo manje jednu sekundu nakon „Velikog praska“ svemir bi završio u kolapsu prije nego bi dosegao današnju veličini. I suprotno da je brzina širenja bila veća za dio sekunde, zvijezde i planete se ne bi mogli oblikovati. Zar je zaista sve nastalo slučajno?

Treća pretpostavka: također teški elementi koji su osa i jezgra planeta kao i zvijezda su nuklearna sila koja veže protone i neutrone. Da je ta silna energija u postanku bila slabija tada se ne bi mogao oblikovati vodik bitan za nastanak helija (bila malo snažnija sav bi se vodik pretvorio u helij tada ne bi bila stvorena fuzijska – spajajuća talionica zvijezda da bi mogle vezati teške elemente koji su bitni za konačan oblik i sjaja zvijezda božanski bisera. To opažanje da je nuklearna sila bila podešena u pravoj mjeri da se oblikuje ugljik, koji ima glavnu ulogu za tok života na Zemlji. Je li slučajnost da je ta sila bila samo neznatno jača sav bi se ugljik pretvorio u kisik? Tada ne bi bilo biljnog i životinjskog savjeta niti čovjeka.

Odgovori na antropijsko načelo: A) moguć j neograničen broj svemira? Možda neki postoje istodobno s našim vlastitim ili s nekim posebnim fizikalnim konstantama i zakonima otud je da mi nismo sposobni opaziti druge svemire (kao još raj i pakao), zato mi sada sazdani i od fizičke materije možemo postojati uz skladno uređene fizičke veličine koje nam omogućuju posjedovanje fizičkog, a nada sve inteligentnog života. Tko mu je udahnuo dušu!? B) postoji samo jedan svemir? Da li je nastao slučajno? A dogodilo se čudo da samo na planetu Zemlja su stvoreni uvjeti za inteligentni, raznovrsni i obilan život. Tko je tvorac tog čuda? I C) Postoji ovaj naš svemir. Stvoritelj mu je odredio preciznu usklađenost svih fizikalnih zakona, elemenata i fizikalnim zakona gibanja, ritam vremena (Sunčev sustav, Mjesec), sve je to omogućilo život na Majci Zemlji, koja je usput iste starosti ako Sunce i Mjesec. Je li to slučajno nastalo po nedorečenoj i nepostojećoj logici teorije o evoluciji?

Možda nam je za sada (kao gosti na ovoj zemlji) teško shvatiti zašto je svemir započeo na takav način, da bude čovjek na Zemlji, stvoren od Boga gospodar svim živim bićima. Mojsijevo Petoknjižje i Psalmi daju potvrdu da smo stvoreni namjerno sa svrhom i razlogom: David u osmom psalmu kaže: (pročitaj cijeli a treći i četvrti stih glasi) „Kad gledam tvoja nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde koje si ti odredio; Što je čovjek da ga spominješ? Sin čovječiji, da ga ti pohodiš?“ Zato razmisli i osluhni svoje srce. Što mu nedostaje i za čim posebno u duhovnom psifičkom smislu čezne? Znaj ti si poseban i dragi Bog te voli! Odgovori na tu ljubav, prihvaćanjem njegova Sina, Isusa Krista za svog Otkupitelja! Riješi se svojih grijeha jer te On baš sada prihvaća kakvo jesi drago biće! Čuj! On te zove! Potraži ga preko Riječi njegove. Pročitaj 135 Psalam!

Na kraju serije imat ćete dokaze da je stvaranje znanstvena činjenica i da je teorija evolucije farsa – laž i obmana.

Pročitaj te, po ljubavi svoga srca: Iz knjige o Jobu 38 glavu! Te razmislite!

Zato slijedi nastavak; Kozmologija i hipoteza o Bogu.

Srdačan pozdrav uz mir i ljubav od Trojedinog Boga!

                                            3.b. ANTROPIJSKO NAČELO

Slučajnosti u prirodnom svijetu, daju bolje razumijevanje, postanka svemira i Sunčeva sustava! To je zbunilo filozofe, znanstvenike i teologe. Neka opažanja su: prvo; nakon Velikog praska materija i materija stvoreni su u istovjetnim količinama. Materija se hladila sa bi se iskondezirali „ kvarkovi i atikvarkovi. Ti sudari u velikoj kvarkova u velikoj gustoći, rezultirao je potpunim uništenjem uz oslobađanje ogromne energije koja sa sobom vukla materiju koja se uslijed gravitacije na različitim (ali Umom Stvoritelja) točno određenim svemirskim prostranstvima formirala u planete kakve dana poznajemo. Da je bilo suprotno da su materije – kvarkovi bili istovjetni bez točno određenih naboja i energijske jakosti uz mnoštvo gibanja i sudara ne bi bilo Sunčana sustava i planeta kakve danas poznajemo.

Drugi pogled: način na koji se svemir širio po sveukupnosti mase i energije kao i gravitacijska sila su u toj božanskoj (evolucija slučajnost) usklađenosti da se je širio pomno određenim tempom, čije se širenje (ali i skupljanje jednako događa u crnim rupama) istim tempom. Tako da se širenje i skupljanje bilo manje jednu sekundu nakon „Velikog praska“ svemir bi završio u kolapsu prije nego bi dosegao današnju veličini. I suprotno da je brzina širenja bila veća za dio sekunde, zvijezde i planete se ne bi mogli oblikovati. Zar je zaista sve nastalo slučajno?

Treća pretpostavka: također teški elementi koji su osa i jezgra planeta kao i zvijezda su nuklearna sila koja veže protone i neutrone. Da je ta silna energija u postanku bila slabija tada se ne bi mogao oblikovati vodik bitan za nastanak helija (bila malo snažnija sav bi se vodik pretvorio u helij tada ne bi bila stvorena fuzijska – spajajuća talionica zvijezda da bi mogle vezati teške elemente koji su bitni za konačan oblik i sjaja zvijezda božanski bisera. To opažanje da je nuklearna sila bila podešena u pravoj mjeri da se oblikuje ugljik, koji ima glavnu ulogu za tok života na Zemlji. Je li slučajnost da je ta sila bila samo neznatno jača sav bi se ugljik pretvorio u kisik? Tada ne bi bilo biljnog i životinjskog savjeta niti čovjeka.

Odgovori na antropijsko načelo: A) moguć j neograničen broj svemira? Možda neki postoje istodobno s našim vlastitim ili s nekim posebnim fizikalnim konstantama i zakonima otud je da mi nismo sposobni opaziti druge svemire (kao još raj i pakao), zato mi sada sazdani i od fizičke materije možemo postojati uz skladno uređene fizičke veličine koje nam omogućuju posjedovanje fizičkog, a nada sve inteligentnog života. Tko mu je udahnuo dušu!? B) postoji samo jedan svemir? Da li je nastao slučajno? A dogodilo se čudo da samo na planetu Zemlja su stvoreni uvjeti za inteligentni, raznovrsni i obilan život. Tko je tvorac tog čuda? I C) Postoji ovaj naš svemir. Stvoritelj mu je odredio preciznu usklađenost svih fizikalnih zakona, elemenata i fizikalnim zakona gibanja, ritam vremena (Sunčev sustav, Mjesec), sve je to omogućilo život na Majci Zemlji, koja je usput iste starosti ako Sunce i Mjesec. Je li to slučajno nastalo po nedorečenoj i nepostojećoj logici teorije o evoluciji?

Možda nam je za sada (kao gosti na ovoj zemlji) teško shvatiti zašto je svemir započeo na takav način, da bude čovjek na Zemlji, stvoren od Boga gospodar svim živim bićima. Mojsijevo Petoknjižje i Psalmi daju potvrdu da smo stvoreni namjerno sa svrhom i razlogom: David u osmom psalmu kaže: (pročitaj cijeli a treći i četvrti stih glasi) „Kad gledam tvoja nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde koje si ti odredio; Što je čovjek da ga spominješ? Sin čovječiji, da ga ti pohodiš?“ Zato razmisli i osluhni svoje srce. Što mu nedostaje i za čim posebno u duhovnom psifičkom smislu čezne? Znaj ti si poseban i dragi Bog te voli! Odgovori na tu ljubav, prihvaćanjem njegova Sina, Isusa Krista za svog Otkupitelja! Riješi se svojih grijeha jer te On baš sada prihvaća kakvo jesi drago biće! Čuj! On te zove! Potraži ga preko Riječi njegove. Pročitaj 135 Psalam!

Na kraju serije imat ćete dokaze da je stvaranje znanstvena činjenica i da je teorija evolucije farsa – laž i obmana.

Pročitaj te, po ljubavi svoga srca: Iz knjige o Jobu 38 glavu! Te razmislite!

Zato slijedi nastavak; Kozmologija i hipoteza o Bogu.

Srdačan pozdrav uz mir i ljubav od Trojedinog Boga!

 

                   3.a. VELIKI PRASAK

Početkom prošlog stoljeća većina nevjernih znanstvenika je smatralo da svemir nema ni početka ni kraja. To je dovelo do fizikalnih paradoksa; jedan je kao objasnit postojanost svemira da se ne uruši, izgori ili sve završi u crnoj rupi. Međutim 1916 Einstova teorija opće relativnosti ili faktor odbijanja, da zaustavi gravitacijsku imploziju i time održi stabilno stanje u svemiru. Ali je tu svoju logičnu tvrdnju kasnije pod uplivom evolucije i marksizma opozvao. Na temelju nekih zapažanja: prisutnost određenim elemenata diljem svemira; vodika, deuterija i helija. Deuterija se formira pod visokom temparuturom koja može biti posljedica Velikog praska koji je proizveo velike količine čiste energije i dogodio se u stotini sekunde.

Ako se prema teoriji fizike dogodio Veliki prasak? Što je bilo prije njega? Također tko je za njega odgovoran ili što ga je potaklo. Ovo svjedoči o ograničenosti znanstvene spoznaje. Također to je izazov i čudo za teologiju, jer sve vjerske tradicije opisu da je Bog stvorio svemir iz ničega. To je agnostičare da iznesu svoja mišljenja koja zvuče teološki. Da li možemo shvaćati realno da teolozi i znanstvenici u astormonske dokaze koji su vođeni biblijskim prikazima (ne srednjovjekovne zastranjene crkve) vode o biblijskom shvaćanju o porijeklu svijeta. Detalji su različiti, ali bitni elementi, i astronomski i biblijski prikazi geneze su istovjetni. Lanac ciljanih zbivanja koji dovode do pojave čovjeka, započet je iznenada i odjednom u određenom trenutku vremena, u provali svjetla i energije.

To je realno mogući način jer ništa ne nastaje slučajno. Veliki prasak nudi božansko objašnjenje. Time logično pokazuje da svemir i priroda imaju definitivan početak. Koliko znamo ovaj planet Zemlju u zadnjih četiri tisuće godina ništa nije nastalo slučajno. U početku to je mogao učiniti samo Stvoritelj sa svojom nadnaravnom silom. Prvih stotine godina nakon božanskog zahvata, što može uključiti i Veliki prasak, svemir se širio, tempartura se smanjivala i počeli se oblikovati jezgra i atomi. Djelovanje gravitacijskih sila formiraju se svemirska tijela i tako postavi Bog im granicu gibanja (zbog sudaranja sva bi izgorila ili bila sićušna prašina) evolucija i skeptici kažu da smo stvoreni od zvjezdane prašine.

Stvaranje od „zvjezdane prašine“ je fikcija po tome bi u svemiru mogla biti civilizacija slična našoj. Gomile novca su potrošene za takve eksperimente, osluškivanje svemira, izmišljanje nevidljivih bića iz svemira za filmske kompanije a nigdje opipljiva dokaza. Postoji li život na drugim planetima nismo dokazali. To ne umanjuje vjerovanje da je Bog, Stvoritelj. Kako Bog postoji (živi kliktaj čovjekove duše i mog srca), koji je po svom Sinu Isus Kristu prije dvije tisuće godina započeo novi poseban (ne kao u Starom Zavjetu) odnos sa čovjekom, svojom slikom stvaranja. Da nas pomiri i približi k sebi, pun osjećaja i pažnje želeći istinsko dobro da budemo ispunjeni ljubavlju, osjećajem i odgovornošću za od njega stvoreni svijet i svemir. Sve je pošlo krivo prvo pobunom Sotone u raju (blizini Božjoj) koji napastuje ženu da prekrši zapovijed i time čovjekovu slobodu, svodi na bježanje ili negiranje samog Stvoritelja.

Psalam 19, 2-5 nam govore: „Nebesa pripovijedaju Božju slavu, djelo njegovih ruku naviješta svod nebeski. Dan danu šapće tu vijest i noć noći šapću tu vijest. To nije govor niti riječ, niti se njihov glas razabire. Ipak njihov glas prodire po svoj zemlji, njihov povik do nakraj svijeta. Ondje je sunce razapelo šator na nebu, koje izlazi kao zaručnik iz svoje ložnice, veseli se kao junak koji je prevalio put.“ … pročitajte preostali tekst ovog psalma.

                                                   3. POSANAK SVEMIRA

Čuveni Immanuel Kant je zapisao: „Dvije stvari uvijek ispunjavaju moju dušu uvijek novim i sve višim udivljenjem i strahopoštovanjem: zvjezdano nebo nad mnom i moralni zakoni u meni.“ Što kaže o Postanku svemira znanost i vjera? Koliko je star svemir? Da li je Katova unutrašnja zbilja bila stvar njegove vjere, opažanja i nadahnuće kojeg se suvremena znanost koja ne računa na Boga odrekla? Moguć je sklad između znanosti i vjere u važnom pitanju o starosti i postanku svemira. U svemiru kao i na zemlji vladaju skladni zakoni koje treba uvažavati i ne negirati duhovni aspekt – čin stvaranja time više što znanost se mijenja dopunjava i otkriva nova dostignuća u pogledu galaksija kao i posebnosti u Božjem pečatu svakog živog bića a to je DNK:

Znanstvenici šire svoje teorije istražujući svijet prirode na nove načine tražeći odgovore. Međutim suočeni su sa novim podacima o zagonetnoj Sili i neobjašnjenoj pojavi kako je sve iskonski nastalo. Svoje teorije nakon dugog vremena opažanja, dopunjavaju, a neke teorije vise u zraku. Kako sam već zapisao: starost planeta, svemira ne može biti milijarde godina. Sve se mijenja i raspada, voda uvijek teče nizbrdo. Zakon termodinamike djeluje na sve. Tu je entropija, energije se izjednačuju. Također, C-14 nije pouzdan jer neke materije upijaju C-14 neke ne. Uran se pretvara u olovo. Također u vremenski razdobljima brzina raspadanja nije ista.

Teorija evolucije laže da se atomi sami izgrađuju i množe. Također da je zemlja – svemir stari 4-5 miljardi, zemlja bi bila prezasićena. Zbog raspadanja svemirskih tijela i čestica na mjesecu bi bilo za 4 mlijadre godina metri prašine ali po mjerenju sada 3, 80 milimetara. Također je poznato da se sunce svake godine smanjuje – skuplja za 1, 5 milimetar. Prije 4 milijarde sunce bi bilo blizu zemlje ta život na njoj ne bi bio moguć niti 1 milijardu prije. Također magnetno zemljino polje se smanjuje, prije 10 tisuća godina bilo bi toliko jako da ne bi bilo godišnji doba, plime i oseke. Samo mjerenje 4 milijarde je danas unatrag neizvedivo, jer to razdoblje i ne postoji tako je teorija evolucije u velikoj krizi je proizvod ljudske mašte koja u svojih začetnika nije imala pojma o: C-14, skupljanju sunca, entropiji , kako nastaje helij itd. Tako je danas kad se o evoluciji govori stotinu puta više nego o Stvoritelju. Laž je u službi antikrista – zla koje odvraća čovjeka od Boga u svoj žrvanj laži i obmane (Rimljanima 1, 18-32).

Kako su stvari podložne promjeni nada ima izvrsnih opažanja o stvarnosti prirode i svemira, postoji jedna simetrija koja sve stvari drži na okupu i u veoma dobrom ritmu funkcioniranja da Svemir ne završi u crnoj rupi koja jede mala svemirska tijela. Kako zemlja neumorno kruži oko mjeseca koji se skuplja svake godine 1 milimetar, kako mjesec vrši uz magnetno polje važnu ulogu u gibanja i život na zemlji. Kako je ta divna stvorena zemlja centar SVEGA a matematika joj služi u pravilom ritmu kojeg je samo Bog postavio na korist čovjeku.

Kako je zemlja i svemir, suce i mjesec prema svim matematičkim i kemijskim dokazima stari od 4 – do 10 tisuća godina. Spoznati Boga po njegovu pečatu – DNK, po matematičkim putokazima su doticaj s stvarnosti jer filozofija, znanost i vjera su tri područja koja svakog iskrenog tragaoca za istinom vode uz matematičku točnost do Stvoritelja. Matematika vodi i do odgovora na izmišljotinu evolucije o Velikom prasku ili kako je sve započelo.

Razmislite o svemu napisanom i usporedite to s knjigom o Jobu i 38 poglavlje.

Slijedeća tema: Veliki prasak.

 

                                              2.b. PATNJE U SVIJETU

U predhodnom smo članku smo vidjeli kako su religije i kršćanske učinile mnogo zla, ubojstva, ratova i patnji po svijetu. Zbog religijske maske i nepravdi izrastaše, i diktatorski režimi. Mnogi su je prikazali kao negativnu snagu u društvu naročito crni srednji vijek ali i 18, 19, stoljeće. Marxs je nazva; „opijum za mase.“ Međutim možda znamo koliko su: nacističkih logori, marksistički – komunistički (socijalistički) režimi ubili ljudi i nanijeli mlijionima ljudi patnje u tako zvanom SSSR – sibirski logori (hladnoća, glad) Maoce Tunaga – Kina stotine tisuća u zatvorima, mučeni, goli i gladni. Što znate o drugoj medalji Titove vladavine, infobiro – Goli otok, Lepoglava, brojna prethodna stratišta Jame sa neobilježenim žrtvama. Zatiranje i mučenje zbog rodoljubnih pjesama. Iživljavanje i mučenje mladića prije pripreme za vojsku pod okriljem petokrake – (bivših četnika) samo zato što je djed, žrtava bio „ustaša.“ Pod okriljem zvijezde, kokarde, u znaka, bezbožni ljudi krvoločni, učiniše zla kao inkvizicija i križarski ratovi.

Možda se pitamo kako je sve patnje, nemilosrdnu smrt, zlostavljanja, mučenja  u ime religije i mračnih režima, Bog mogao dopustiti? Znam vrlo malo ljudi koji kažu da nisu osjetili patnju, zlostavljanje. Međutim radeći s ljudima svi se na nešto tuže ili žale. Svatko ima svoj križ, bol, nepravdu, neočekivana bolest vreba na vratima. Zašto pate obraćeni vjerni Božji ljudi? Nepravda, nesigurnost, strah sve nas prati. Ali znamo da sve nepravde, patnje, teror čine ljudi jedni drugima. Čovječanstvo a ne Bog izmislio je noževe, koplja, sprave za mučenje, topove i bombe da muči i ubila svoje neistomišljenike. A čovjek bježi od Boga i obraćenja.

Znate li koliko farmaceutska industrija preko „lijekova“ ubija ljudi kao posljedica lijekova za jedan organ a druge truje i uzrokuje rak i evo ti opet patnje zbog druge bolesti. Tko je kriv za smrt djeteta kojeg ubi pijan vozač? Nitko ne odgovara za ludu vožnju oholog mladića koji ubi nekoliko djevojka, jer ima moć da kupi sudca i političku zaštitu. Krivimo li za sve ovo Boga? Zar ne ljudska specifičnost i posebnost među stvorenim vrstama nije i slobodna volja, mogućnost da činimo ono što želimo.

Na patnju i tragediju i zbog (alkoholizam, droga, nemorala – zarazne bolesti)  mnogih tom mogućnosti se nemilosrdno koriste i zaobilaze 10 Zapovijedi koje štite od zla i patnji – smrti. Nije li Gospodin moga ograničiti našu slobodnu volju kako bi spremio da drugima ne činimo zlo i patnju? U rijetkim slučajevima Gospodin Bog čini čuda! O njima imamo izvješća u Bibliji (posebni članak bude o tome). Međutim slobodna volja (ljudsko dostojanstvo i sloboda) i čvrsti poredak u svemirskim prostranstvima su neosporna činjenica. Božanske intervencije se većinom događaju u duhovnom svijetu kod obraćenja ljudi. Npr. kad bludnica posta uzorna supruga, alkoholičar odbaci alkohol, drogeraš koji uništi imanje se obrati i odbaci drogu.

Znanost dokazuje (onima poniznog srca) da su svemir, zemlja i sa'm život uključeni u vječni ciklus. Neprividljivost vremena, potresi, greške u genetskom kodu kod dioba stanica, kemijskom reakcijom izvana – lijekovima i štetnim zračenjem uzrokuju rak ili tragediju u određenom području. Zar ne bi učestale Božje intervencije u fizičkom svijetu zbog smilovanja vjernima ipak doprinijele promjeni grješnog čovjeka. Međutim čovjek ne zna zahvalit i preuzet odgovornost za posljedice svoje slobodne volje. Izazivanje ratova, požara, katastrofa je često ljudsko i sotonsko djelo, kojem je moto: ubij da se ne spase, posvađaj pa vladaj.

Nemam prave riječi da bi se optužio Stvoritelja (primjer JOB) niti prave odgovore da bi mogao zaključiti; da ljudska patnja nije slučajna, da ljuski život je podložan boli i smrti zbog neposlušnosti Stvoritelju. Nastojim naći odgovore zašto je naš zemaljski život više sličan putovanju kroz dolinu suza, nego (Edenskim) vrtom iz kojeg smo zbog zloupotrebe slobode istjerani. Međutim Gospodin Bog nam daje rješenje: obraćenje i novi početak u Isusu Kristu snagom Duha Svetoga po kojem izlazimo pobjednici nad dolinom suza, patnji i nepravde. Zapamtimo: iako smo sada fizička bića, mi smo po vjeri duhovna bića. Kakva će nam biti vječnost; u radosti i sreći i zadovoljstvu u raju, ili boli, patnji i mučenju u paklu, biramo svakog dana. To je naša sloboda volje u vremenu i prostoru stvorenom za nas, tebe i mene.

Izaija 31, 6-7: „Vratite s k onome od kojega su tako duboko otpali Izraelovi sinovi. Jer će onaj dan svaki odbaciti svoje srebrene i zlatne idoli, što ih ljudske ruke načiniše na grijeh.“

S osobnog stajališta i iskustva da bi prihvatili Božju milost, trebamo i možemo surađivati s trojedinim Bogom. Naša sloboda i savjest neka budu kreatori pozitivnih vrijednosti za sebe, bližnje i zemlju u kojoj živimo. O našoj (vječnoj) sreći Gospodin nam šapće preko svoje Riječi. Tko ima uho neka čuje tihi glas svoje duše, znakove i zvukove koji dolaze iz prirode oko nas.

Slijedeća tema: Vjerovati u čuda. 

 

                                   2.a. TRAGEDIJE U IME …

Da, velika prepreka za svakog mislioca i tragača za istinom, i religijom koja je prava (a nema prave religije) već spoznaja trojedinog Boga i vjera srca iskrenim htjenjem po obraćenju! Tako je žalosna činjenica da su kroz povijest učinjene mnoge grozne stvari u ime raznih religija, kršćanstva. To se odnosi na sve bez obzira u koju su se denominaciju ili religiju svrstali, bilo voljom roditelja ili automatski po šablonu nacionalista ovoj religiji ti pripadaš po vjerovanju roditelja ili političke skupine. Ako se buniš na ovu tvrdnju, znam da su namjere osnivača religija bile dobre, ali pod utjecajem prestiža, želje za vlašću, monopolom i političkim – religijskim utjecajem u ime „vjere fanatika“ koji u ime svog boga počiniše užasne zločine. Samo u jednoj noći (Bratlomnska noć) u ime Boga ubijeno je 22 000 tisuće ljudi, koji su ispovijedali vjeru po Bibliji a ne po ljudskoj nauci i predaji, i to po naredbi „svetog oca“. Sve je to dalo vjetra u leđa začetnicima evolucije, Darvinu, Frojdu, Marxu i komunističkim filozofima da napadaju kršćane i gaze po moralnim načelima danim iz svete Biblije.

Međutim moram braniti istinu. Nisu religije činile uvijek zlo. Mnoge prekasne stvari su učinjene za opću dobrobit čovječanstva, izbjeglica, siromašnih, nepismenih i zarobljenih u okove droge, alkohola i bluda da vrate ljudsko dostojanstvo i pokažu Kristovu ljubav na djelu. Također sveti primjeri u glavnim kršćanskim vjeroispovijedima igrali su važnu ulogu (neki revolucionarnu vjersku- duhovnu kao M. Luther) u promicanju pravde, istine i vraćanje kršćanstva u okvire kršćanskih korijena. Neke su vjerske vođe djelovale da spase narod od ugnjetavanja – ropstva; npr. Mojsije, W. Wijberforcea da uvjeri engleski parlament da ne treba trgovati robljem, M. L. King koji je vodi pokret za građansko pravo crnaca u USA. Za to je položio svoj život poput mnogih svetaca prve crkve koji do smrti ustrajaše u obrani evanđelja ubijani od poganskih vlasti. Gdje su danas heroji vjere da brane svoj narod od ropstva različitih vrsta i Antikrista?

Druga važna stvar je moralni zakon, propisan Božjom riječju i utisnut u naše duše koji treba obraćenjem voditi Božje dijete. Moram priznati da ja kao i mnogi – sva ljudska bića nismo zbog grješne naravi i slabosti fizičkog tijela dorasli da ga potpuno vršimo. Hvala Gospodinu i Spasitelju Isusu Kristu koji je nas otkupio od proklestva zakona – naše nesavršenosti. Svaka vjeroispovijed – crkva je sačinjena od posrnulih ljudi. Neoskrvljena, živa voda evanđelja objavljuje se iz mnogih srdaca koji liče na zahrđale i trule spremnike, jer ljudi govore – čitaju Bibliju a žive kao mnogi često i zločesti pokvarenjaci. Stoga mnogi gledajući život predstavnika crkava, čude se privlačnosti istine i Isusa Krista, ali ipak su odbijeni zbog ponašanja često i cjelokupne religijske institucije. Iz toga razloga (jedan primjer) Voltaire izražavajući neprijateljstvo prema katoličkoj crkvi u Francuskoj uoči F. revolucije je zapisao: „Ima li uopće smisla čuditi se što na svijetu postoje ateisti kad se crkva ponaša tako odvratno.“

Mnogo je drugih primjera kako su religije poticale suprotna načela od onih koje je i Isus proklamira u Govoru na gori (peta, šesta i sedma glava Matjeva evanđelja). Tu su krvoločni križarski ratovi koji su ubijali ljude i pljačkali kršćanske gradove npr. Zadar, Carigrad. Zatim mračna inkvizicija koja je ustala protiv istine i Božje riječi (spaljivanje i otimanje Biblija od naroda) samo da se održi prevlast tu je zatiranje činjenica; npr. zemlja je okrugla, uz progon znanstvenika koji su mislili svojom glavom i bili pioniri znanosti, astronomije, čak i medicine. Islamska religija, sam Muhamed nije koristio nasilje, ali njegovi sljedbenici džihada počiniše grozne stvari, ratuju između sebe (kao i kršćani), i na balkanskim prostorima, ucjenom, nasiljem (svaka kršćanska nevjesta mora da prvo spava s hođom ili begom) za tim moderni džihad: „u ime Alaha te ubijam.“ Također pripadnici hinduizma, budizma za koje se misli da su nenasilne religije. Sudjeluju u masovnim ubojstvima npr. Šri Lanka.

Nije nasilje jedini način na koji se oskvrnjuje religiozna istina i gazi po Bibliji i drugim vjerskim knjigama: islama, budizma, hundaizma itd. Učestali primjeri licemjerja među vjerskim vođama, nevjernom svećenstvu koji živi nemoralno i raskošno. Sve je to danas dostupno po medijima od koji se toga malo može sakriti, daju loši neki grozi primjer da; skeptici, ateisti i mnogi neprijatelji pravoga Gospodina Boga povoda da zaključe: Bog ne postoji, Biblija nije Božja objava, nema dobrote i ljubavi u mnogim kršćanima. Zar Gadni nije rekao: evanđelje je dobro, ali su kršćani loši primjer.

U mnogim (naročito velikim) vjerskim zajednicama, podmuklije je rasprostranjena pojava, sekularizma, duhovna praznina i prazni religijski običaji; kad su idoli, „sveci i svetice“ važniji od Otkupitelja Isusa Krista. Neki vjeroispovijdi više ne govore o obraćenju i Kristu Spasitelju. Tako u danas poganskoj Europi, Americi, važni su tradicijski običaji, događaji i zadiranje crkve u politički život (želja za monopolom vladanja), od iskrenog poziva na obraćenje i primjerni putokaz k Bogu. Danas u crkvi – vjeroispovijedima stoje ogromne pukotine zbog ljudske nauke.

Ateizam vidljiv u Parlamentima svijeta. Evolucija se predaje kao znanstvena disciplina u školstvu, a ona je samo teorija-mišljenje. Sve to danas oslobađa ljude od svake odgovornosti i moral koji bi mogli spriječiti da više nama ratova i ljudi čine jedni drugima zla. Povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja nas tjera na razmišljanja. A sve one koji iskreno tragaju za spoznajom Boga, trebaju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli pronaći istinu. Ne isplati se osuditi npr. osuditi stablo čije se drvo koristilo za paljenje lomača. Zar ćete osuditi medije što se kroz njih širi laž i nepravda, zar ćete kleti prljavo more što su neodgovorni ljudi u nju pustili nečistoću i mazut. Ne gasite dragi ljudi, romantičnu bračnu ljubav, iz loših primjera iz sapunica i susjedstva.

Gospodin Bog se objavljuje u Duhu i Istini, On traži one koji mu se klanjaju u Duhu i Istini pristupajući mu na jedini način po Isusu Kristu! Pročitaj! Ivan 14,6. Gospodin te blagoslovio i vodio na Put mira, ljubavi, radosti i obraćenja da budeš duhovno dijete Božje po Isusu Kristu. Amen.

Slijedeća tema: Patnje u svijetu.

 

 

                                        2. SUMNJE I SKEPTICIZAM

Ako ste skeptik čitajući prethodne nastavke, sigurno imate sumnje i pitanja. Neka mogu biti i ovakva: ako je Bog ljubav zašto ljudi pate, ili kako je pitao moj rođak kako da su ljudi crni i bijeli ako je isti Stvoritelj, zašto vjeroispovijedi i religije u ime svog boga počiniše mnogo zla??? A ako ste vjernik – obraćenik po Duhu Svetom nadam se da sam na temelju Bibije osnažio vjeru vašeg srca. Također znam po vlastitom iskustvu da nekad nas neke stvari u životu usprkos vjeri dovode u iskušenja bi da bi sagriješili ili zašto to Bog dopušta kad gledamo nepravdu svuda oko nas. Sumnje su sastavni dio odrastanja i jačanja u vjeri.

Zamislite svijet i svoj život koji bi se kroio po slobodi i odlučivanju po svojim osjećajima (to danas čine svi religiozni koji slijede religiju da bi uživali u grijehu), ali Gospodin Bog je postavio moralnu granicu davši nam 10 Zapovijedi. Tako se vjera gradi ne po osobnom đir – hiru i bolesnoj manipulaciji (što čine brojene sekte) već prema čvrstom temelju, Alfi i Omegi.

Ali prema svim poznatim dokazima svi narodi i plemena svijeta imali su usađenu potrebu za božanstvima. Upečatljiv primjer toga je apostolov govor u Ateni, Djela apostolska 17, 16-31; klanjanje svakojakim svetinjama i nepoznatom bogu. Kako dakle protumačiti takva traženja, sljepoću obožavanja idola: kipova ikona, relikvija postojećih i nepostojećih ličnosti iz prošlosti. Jeli to čežnja veća od nas samih; je li to čovjekovo fino osjećanje u vršcima prstiju koje šalju impulse u mozak da razlikujemo živu od nežive stvari? Je li to čežnja naše duše posebnost dana samo čovjeku od svih stvorenja da komunicira, stvara, reagira i odlučuje na mnoge posebnosti koje su mu darovane. Da, to je odraz našeg duha da uzdiše prema Bogu, prirodi koja ga uči ako mu gradske ulice, bezbožni odgoj, nastranosti nisu zatvorile kanal prema Bogu Stvoritelju.

Ateističko stajalište da se na porive čovjekove unutarnje čežnje i govore o Stvoritelju iz prirode ne treba osvrtati je puko samo zavarivanje zbog: religijskog otrova (više u završnim poglavlju o tom otrovu), manipulacije Darvina, Marxa i Frojda koji naročito stiče poklonike tvrdeći da u knjizi: Totem i Tabu da osjećaji prema Bogu potječu iz odnosa prema ocu iz ranog djetinjstva. Ali kako u primitivnim religija obljuba, poligamije se zna tko je majka a ne zna tko je otac, to može se razviti? Ali u kršćanskim religijama se zna o Bogu, o zemaljskom ocu i čudoredu rodbinskih odnosa i dužnosti izraženim u Zapovijedima.

Da li shvaćate dragi ljudi što se danas događa kad je Europa izbacila Boga iz Ustava, kad je donijela zakone o legalizaciji nemoralnih stanja, a naročito o ne discipliniranju djece koji bez poštivanja roditelja i pedagoških mjera mogu raditi što hoću čim od malih nogu počnu shvaćati dobro samo za sebe i odbacivati svaki savjet (ako im se da). Tako odrastaju mali polu divljaci, koji diktiraju svoje želje, naređuju što žele a ne smiješ ih ni prstom taknuti. Tako stasaju moderni egoisti, koje će ulica oblikovati u trovače ljubavi, nacionaliste a naročito neprijatelje Božje. Tako se rađa ljudska „atomska bomba“: u srcima nadolazećih nacionalista, fašista pod vodstvom osobe s brojem 666 koji će dovršiti – ispuniti mjeru bezakonja a time kraj svijeta kakovog danas poznajemo

Zar nije ta sveta čežnja za svetim i univerzalnim, nadahnuću u ljudskim bićima, sveta potreba i vapaj slobodne čovjekove duše koja je samo privremeno na zemlji zaogrnuta ljudskim tijelom. Ako se ta duhovna težnja čovjeka ne ispuni prazni i neodgojenim srcima današnje mlade generacije, eto nam dolazeće i kozmičke katastrofe. Mislite da danas nismo više primitivni: povezani smo mobitelima, fejsbukom sa ljudima širom svijeta. Da, možete imati stotine i stotine vizualnih prijatelja, ali ne znate kako žive, što su im skrivene namjere i zajedništvo srca – lica a oni su daleko od vas, ali vi ne kontaktirate niti s susjedima.

Danas kad se je izgubio osjećaj istinske svetosti i dostojanstvo svakog čovjeka, ljudi su se od štovanja Boga okrenuli k štovanju svega i svačega a najvažniji su oni sami sebi – usamljeni i izgubljeni bez Boga i bližnjih koji se još može sresti – vidjeti samo na sahranama.

Znate li što piše u trećoj Knjizi Mojsijvoj (Levitiski zakonik) glave 19, 20 i 21? Da je to znao „huso“ ne bi po smrti žene, prisilno općio s svojom kćeri. A onaj američki pametnjaković na HRT. Nedjeljom u dva sata, tvrdi da sve religije imaju moral: huso to opovrgava, kao religijski slijepci: neki žene sestru, udaju se za rođake ili opće sa svima bližnjima. I iz tih razloga i današnji pogani ne vole Bibliju da bi živjeli kako sotona hoće, uništavajući besplodnošću svoj narod, kao mnoge „svetice“ koje imaju spiralu protiv začeća uz brojne pedofile i razvratnike.

Slijedi nastavak: tragedije koje se učiniše u ime religija – vjeroispovijedi i režimi.

 

                                       1.c. OBJAVA U VREMENU

Svi realni ljudi će se složiti da život nije nastao slučajno. Čovjek nije nastao od majmuna, niti slon od dinasaura. Također znamo da ni robot ne nastaje slučajno. Sve je nastalo od začetnika života po vrstama kao što se i roboti proizvode prema svrsi upotrebe. Uzmimo primjer koliko bi bilo ljudi prema Božjem stvaranju od postanaka svijeta i teoriji evolucije. Tri tisuće dvjesto godina prije Krista po rođenju djece na zemlji sada ima blizu sedam milijardi ljudi. Prema teoriji evolucije; četiristo godina prije Krista kad brojimo prirast stanovništva, danas bi na zemlji živjelo 430 milijardi ljudi. Tko je u pravu?

Adam je stvoren odjednom i odmah govorio, sve je stvoreno po redu i svrsi. Zemlja je starija od svih nam poznatih planeta u svemiru. Po biblijskim vidicima stvaranje je najpouzdanije, intelegentno od svog početka, fizički savršeno, moralno zaštićeno, ali neprijatelj Božji, Sotona koji je sam htio biti bog, zbog svojih svojstva pošto je odbačen zbog neposluha iz Božje blizine posta ljuti neprijatelj čovjeku zbog sličnosti čovjeka s Bogom i početnog zajedništva.

Što kaže biblijska objava? Rimljanima 1, 18-23: „Jer otkriva se Božji gnjev s neba na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi, koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer u njima je očito ono što se može spoznati o Bogu: jer sam Bog im je to očitovao. Jer se nevidljivo i vječno od njega: moć, božanstvo i mudrost jasno opaža od stvaranja svijeta i shvaća po onome što je stvoreno, tako da sad nemaju isprike. Jer kad su spoznali Boga, nisu ga proslavili kao Boga niti mu iskazali zahvalnost, nego su postali isprazni u svojim umovima i pomrači se njihovo nerazumno srce.“ Čitaj dalje što ljudi učiniše nemoralno i bijedno kad Gospodinu Bogu okrenuše leđa.

Da je vrijeme ljudima dar i dobro proizlazi iz činjenice da se Bog objavio u vremenu. O vremenu se govori u početku Biblije i na svršetku: „U početku stvori Bog nebo i zemlju“ i završava (Otk 22, 20) „Da dolazim uskoro.“  I prijelomni pozitivni čin za spasenje čovjeka došao u pravi trenutak kad je Gospodin Isus Krist ušao fizički u ljudsku povijest; stoji zapisano: „A kad dođe punina vremena, posla Bog svog Sina da uđe u tijelo i očitova se svijetu“. Tako vidimo da ne postoji vrijeme prije stvaranja. Gospodin Bog se nalazi izvan vremena. Vrijeme za mjerenje postaje kad Bog stvara! Bibilja jasno kaže da je Bog transcedentan, da ga ne možemo staviti u naše ljudsko poimanje dana i noći, godina i stoljeća. Da Bog nije stvarao nikad ne bi postojalo vrijeme kakvo mi danas poznajemo.

Ako pažljivo pročitamo izvještaj o stvaranju (prve tri glave knjige Postanka), uočit ćemo da ne postoji nespojivost između vremena i vječnosti. Vrijeme radi ljudi ima u sebi tragove vječnosti. Isus Krist je rekao: Božje je kraljevstvo među vama: moral, pravednost po Kristu Isusu koji nas posvećuje i vodi u vječnost k novom Jeruzalemu. Zadatak Mesije, Sina Božjega kao moj i tvoje jeste:Iskoristimo vrijeme jer ovo su dani zli.“ Više u: Kol 4, 5; Ef 5, 16.

Vrijeme je znak Božje strpljivosti i čekanja na čovjekov odgovor. Trojstvo se očituje u tome da dijalog između Oca i Sina koji sada po Svetom Duhu govori, tješi i poučava Bogu okrenute ljude da prihvate božansku ponudu ljubavi i u Gospodinu Isusu Kristu. Nađu mir i obnovu duha da bi kao novorođena duhovna djeca, surađivali u još preostalom oblikovanju, čuvanju i upravljanu danog im zadatka da stvoreni svijet izdrži do novog drugačijeg početka u Božjem kraljevstvu. Kako milost Božja želi još spasiti ljude, čekajući na odgovor.

Tako je vrijeme duljina i širina ovog odgovora. Gospodin zove i daje nam vrijeme. U isto trenu vrijeme je znak Božje strpljivosti jer je pisano: Otk 3, 20: „Stojim na vratima i kucam.“ Znam iz iskustva u radu s ljudima da su mnogi samo formalno kršteni i gluhi za Božji poziv i odgovor srca. U vremenu prilazimo drugoj vječnosti. Ujedno nema bijega od sadašnjosti jer danas i sutra se odlučujemo kakva će nam biti vječnost ispred nas! S kim živimo (Isusom u srcu), ili nemarni, lijeni na odgovor Bogu da, za sotonu i vječnost s njime u paklu. Ako se vrijeme upotrebljava pod djelovanjem Duha Svetoga (znači naš izbor i pristup križu Golgote) ispravno, ono donosi i vječni plod, pobjedonosni život bez bolesti, patnji i muka s Bogom Otk 21 glava. Spasitelj nam kaže u Ivanu 15, 4-5: „Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza (grana) ne može donijeti plod od sebe sama ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs vi ste loze. Onaj koji ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo plodova: jer bez mene ne možete učiniti ništa.“

Što ovo znači vjernima koji primaju Svetu Euharistiju? Što Božja riječ kaže Matej 4, 4: „Ne živi samo čovjek o kruhu nego i o svakoj riječi koja dolazi – izlazi iz usta Božjih.“  Kad dođe prikladno vrijeme obrazložit ću ovaj stih.  

Razmišljaj i odluči pročitavši 45 glavu knjige proroka Izaije! Gospodin te blagoslovio i vodio!

Sljedeća tema: Sumnje i skepticizam.

 

                                           1.b. MILIONI KOJI NEDOSTAJU

Kako su nastali Dinosauri? Kaže se da su živjeli prije 220 tisuća godina a nestali prije 60 tisuća godina? Ne postoji još način da možemo mjeriti i vratiti se u prošlost za sto milijuna godina. Za polazišta miljardu, godina stvaranja svijeta po evoluciji (kasnije navesti ću zašto je nastala ta teorija – bajka) utjecale su političke sile i filozofske tvorevine nevjernih ljudi. S biblijskog gledišta Bog je Stvoritelj i ništa nije nastalo slučajno na stvaranje nije utjecao čovjek. Također Biblija nama ne daje sve odgovore ali pažljivo izvještava tok stvaranja, Knjiga Postanka!

Uzmimo na primjer ispunjenje pijeskom i zemljom jezera u visokim planinama: planine se zbog erozije tla i pljuskova kiša lavina snijega smanjuju svake godine 2,5 centimetara, ali i podižu jedan milimetar. Naslage u jezeru ne dokazuju da je zemlja stara milijarde godina jer danas jezera ne bi ni postajalo kako ih danas možemo vidjeti. Kako se alpske planine podižu 1 milimetar godišnje za pet milijardi bile bi visoke pedeset tisuća metara, takvih nema na svijetu.

Mjerenje pomoću pješčanog sata na talozima stijena kažu da su stijene nastale u naslagama stojećima ovisno o taloženju nanesenog matrijala s planina u tim naslagama nema fosilnih ostataka, ali ih ima u naslagama  koji su nastali u prirodnim katastrofama što dokazuje nađeni fosili koji su neočekivano zatrpani bez pristupa zraka i mikroorganizama koji bi ih mogli razraditi, izbrisat trag. To također otkriva prema fosilnim ostacima da su neke životne vrste isti prije deset tisuća godina kao i danas. To isključuje toriju evolucije.

Mjerenje pomoću radio aktivnog kalija 40 koji dokazuje da su stijene stare nekoliko tisuća godina u raznim kanjonima. Također radio aktivni ugljičnidioksid koji se raspada ako su uvjeti stalni dokazuje starosti zemljine kore 5 tisuća godina. Uran se raspada za 4, 51 miljardu godina. Kao i Polonij 218, kameni ugljen nastao je prije nekoliko tisuća godina. Prema ljudskim mjerilima i relativnim činjenicama: talozima na dnu jezera, stvaranju fosilnih ostataka riba i ostali živih bića koje je zadesila prirodna katastrofa s usporedbom s današnjim (ne umjetno stvorenim) nema prijelaznih razlika, da je od jedne vrste postepeno nastala druga kako tvrdi teorija evolucije.

Što nam kazuje živa priroda o stvaranju i teoriji evolucije? Povijesne činjenice su često suprotne intrpetaciji kao što su mnoga religijska vjerovanja ne sadrže – nemaju temeljnu istinu, odnosno podlogu na Bibliji i kršćanskim korijenima objavom trojedinog Boga. Kako već sam natuknuo fosilni ostaci u vulkanskim stijenama, morskoj obali kameni tragovi nam dokazuju da nema prelazak iz nižih u veće. Prelazni se fosilski ostaci ne nalaze u geološkim stijenama različitih vremenskih razdoblja jer katastrofe su jednostavno zapečatile oblike nastradalih živih bića. U normalnim prirodnim uvjetima zatrpane životinje kao i čovjek u grobu se raspada pod utjecajem mikroba koji stvaraju razgrađujuće kiseline i crve koji opet nestaju u prahu.

Prema svim naučnim studijima bez političkog, religijskog i filozofskog utjecaja, zemlja je stara oko deset tisuća godina! Tu je važnu potvrdu nam je u prošlom stoljeću omogućio i čudesni DNK koji daje informacije o nasljeđu. Nasilna manipulacija genima iskrivljuje sliku stvorenja i daje krive predlože o specifičnosti svih živih bića i njihovom izvornom porijeklu po vrstama. Dakle tko je Tvorac: DNK; zemlje, čovjeka, životinja i morskih bića?! Pred znanstvenim dokazima teorija evolucije pada u vodu. Čovjek je stvoren treći po redu (Knjiga Postanka prva glava); prvo bi svjetlost i tama te svod nad zemljom,  zatim zemlju i more, onda sve biljne vrste izrastu iz zemlje. Zatim bi stvoren mjesec i sunce i zviježđe. Tada dolazi stvaranja živih bića prvo životinjskog svijeta po vrstama a tek onda nastaje čovjek – živa duša na silu i priliku svog Stvoritelja.

Kako je nastala informacija da se DNK nastani i bude nositelj i prenositelj genija života. Tko je pokrenuo proces oblikovanja i dao specifičnu objavu i svetu dužnost čovjeku? Teoretičari evolucije nemaju na ta pitanja odgovora. Zašto? Iz očitog razloga da ne računaju duhovnu komponentu života. Odbacuju spoznaju Boga iz više razloga a time i duhovnu dimenziju čovjeka koji je stvoren i za vječnost da bude tada duhovno biće, novi čovjek sličan Bogu u zajedništvu s njime.

Zato je slijedeća tema: Objava u vremenu! 

 

                                   1.a. VJEČNOST U VREMENU

Za daljini tok razlaganja o stvaranju i evoluciji (zabludi), provo razmotri u ovom članku: što je to vrijeme? Vrijeme ljudsko i vrijeme Božje. Pojam vječnosti: jer kako je na nadgrobnom spomeniku u Slavonskom Brodu (nekoć Brodu na Savi) zapisano: „Zastani za tren čovječe. Tvoj je život trenutak, između dviju vječnosti.“ Vječnost prije našeg rođenja. Vječnost poslije smrti našeg fizičkog tijela. Vječnost: Koliko traje milijardi godina mjerenih ljudskim pojmovima? Starost zemlje 15 milijardi godina, pet milijardi ili nekoliko tisuća godina??? Ali evolucijskom procesu nedostaju (milijarde) milioni godina. Jer radio aktivni ugljik ima svoj domet mjerenja prošlosti.

Tako imamo prema starim kulturama kružno shvaćanje vremena. Vrijeme kao vječno kruženje. Godišnja doba kao i sunce se izmjenjuju uvijek po istom pravilu: na nebu je pun mjesec, zatim mlađak, dan se nadovezuje na noć, a noć na dan. Knjiga Propovjednika čvrsto je vezana (Prop. 1, 9-10), vezana je svojim stihovima uz ovo vječno ponavljanje: … „Ima li što o čemu bi se moglo reći. Gle ovo je novo! Sve je već davno prije nas postojalo.“ Suprotno kulturama u kojim je nastala inspirirana Biblija koja govori i o linearnom vremenu u drugim knjiga (Izaija 65, 17-18; Ez. 36,26; Otk. 21, 5) u kojim govori o svetoj povijesti koja ima svoje ishodište u Božjem planu i ovisi o njemu. Tako povijest ima svoj početak i svoj svršetak. U tom vremenu Bog stvori čovjeka, ima svoj plan s njime. Zove ga na promjenu nakon pada u grijeh da se obrati i spasi u vremenu milosti.

S biblijskog vidika, između zemaljskog raja i Neba krug je zatvoren. Kad govorimo o kružnom i linearnom vremenu prema knjizi Otkrivenja postoji i spiralno vrijeme koje ujedinjuje kružno i linearno u tom principu sve se vraća nazad, ali ipak je sve novo jer se događa na sve većoj razini. Ključ za istiniti novi život (obraćenjem) nalazi se u novom početku s potpunom novom otvorenošću s Duhom Svetim za novo i bolje čak i sutra od današnjeg, dakle spiralno vrijeme.

Čovjek stalno počinje i počinje, i svaki novi dan – početak može biti po htjenju srca novi zalet novi uspjeh. Sveti Augustin u prvoj deceniji stoljeća naše ere je sročio izreku: Kakvi smo i mi takvo je i vrijeme i nastavio: „Ljudi govore da su vremena dobra i da su vremena loša. Mi smo zapravo vrijeme. Kakvi smo mi takva su i vremena.“ Svaki čovjek (osim iskvarenih, drogiranih, alkoholičara i psihički bolesnih) doživljava vrijeme koje se mijenja i samog njega poziva na oprez i prilagodbu nova doba. Također čim vrijeme stavimo u fokus - centar pažnje ono postaje naš neprijatelj. Najbolji primjer su proročanstva raznih sekti koje je „vrijeme“ prevarilo. Nasuprot hrabrim, plemenitim i Bogom nadahnutim ljudima (po raznim izumima i tehnološlkim dostignućima) vrijeme je šansa – svaki dan nova prilika za uljepšavanje i dotjeravanje boljeg u kolu života – ciklusa koji ima svoj cilj i vječno sidrište u Božjoj luci Novog Jeruzalema!

Svi proroci Biblije sa svojim optimizmom pokazuju na svijetlu budućnost: nešto i to konkretno što će se dogoditi i sa našim smrtnim tijelom koje ima vječnu dimenziju. Zato, ohrabrimo se ulagati i u sebe: mir, ljubav, radost i stvaralaštvo da nam život ne bude dosadan. Živimo za novo Nebo i novu zemlju, pripremimo se! Mi smo djeca vremena, htjeli mi to ili ne. Kultura, moral i okolina utječu na nas. Pazimo: nemoral, matrjalizam i pohlepa žele zgrabiti vrijeme i stvari: zlato,novac, nekretnine i zarobiti čovjeka robovskim – feudalnim radom. Njima je vrijeme novac. A izgubiti vrijeme za njih je izgubiti moć i bogatstvo i za to samo žive.

Nemojmo zgrabiti vrijeme samo za sebe, ovaj svijet, matrijalno da bi izgubili dušu, gazili po ljudima oduzimajući im vrijeme za: Boga i bližnjega, radost i obitelj, pravi život u slobodi i dostojanstvu. Ljubimo vrijeme poštujmo i 10 Zapovijedi koje nas čuvaju i štite od zla ako ih poštujemo. Budemo ljudi slobode i ljubavi, radosti i nadahnuća za bolje svima. Prihvatimo vrijeme kao Božji dar i dok smo gosti na ovoj zemlji, da bi nam onaj vječni bio u blagoslovu i trajnom veselju!

Slijedi milioni koji nedostaju idući tjedan.

KREACIJA ILI EVOLUCIJA

Uvod u seriju: Dragi moji, pred nama je interesantna tema: da li zaista je sve nastalo slučajno; što je bilo prije velikog Praska, tko je stvorio materiju u ogromnim prostranstvima svemira da se združi i eksplodira, evolucija ne daje na to odgovor. Sukob znanosti i vjeroispovijedi – crkve o postojanje Boga. Ovo su samo neke postavke u novoj seriji koja će iznedrijeti u svom nastojanu i razvoju na osnovu: ljudske slobode i Duha Svetoga s Biblijskog vidika. Koristi ću znanstvene činjenice s povijesnom pozadinom donijeti s ljubavlju želju za istinom, realnošću i dubokom zahvalnošću dragom Stvoritelju što; nisam slučajno na ovoj zemlji – zrno pijeska u pustinji, ograničen jer sam griješnik sa svojim križem, ali me Božja milost po pozivu vodi da ponizno i smjelo naprijed branim Istinu, božanski moralni poredak, ljepotu i dostojanstvo i posebnost ljudskog bića, sve to zahvaljujući djelu Gospodina Isusa Krista, koji me je otkupio na križu i pomirio s nebeskim Ocem! Slava mu i vječna hvala!!!

Da li je zaista sve slučajno? Znanost i vjera (vjeroispovijed), osobno za mene je važno vjera srca a ne vjeroispovijed u kojoj sam pravilno kršten! Sukob srednjovjekovne crkve i tri genija stvorilo je jaz zbog ogromne pogreške religije koja sama nije poštivala vjerojatno u to vrijeme držala kao ni danas autoritet Biblije a onda većina svećeništva bi nepismeno a misa bi na latinskom jeziku, istok na bizantskom i staro slavenskom. … da li znanost i vjera mogu skupa? Znanost je u službi čovjeka da objasni prirodni, materijalni i potiče napredak čovjeka, na žalost u prošlosti i danas na uništenje – zagađenje prirode i otuđenje čovjeka od dragog Boga. Dok hipoteza o Božjem postojanju stoji čvrsto na duhovnoj podlozi, moralnoj osovini bez koje svijet bi odavno potonuo nestao. Ovo vrijeme strahovito nagriza i moral ljudi i njihovo neprirodno – divlje, pogansko ponašanje. Tu je također vjera kao osobno sidro duše koja samo u Bogu – po njegovoj Riječi – Bibliji spoznaje istinu i odgovara s ljubavlju na Božji poziv milosti! U svakom čovjeku se javlja želja za Istinom i prirodna potreba za božanstvom.

A kako dragi Bog postoji čiji stvaralački zakoni u održavanju naše planete Zemlje imaju ključnu ulogu za njen opstanak; gibanje zemlje oko sunca, mjesečeve mijene, točno sidrište naše Zemlje u središtu svemira s točnim klimatskim godišnjim dobima. Tako Gospodin Bog kao kreator svega ne može se znanstveno dokazati (izmjeriti godinama – milijardama) postojanja, jer on je duhovi Geni - Stvoritelj svega vidljivog i nevidljivog! Tako znanstvena sredstva – teorije neće nas približiti – dati odgovor da li Bog postoji. Sjećam se svog trganja kao duhovni neznalica (ne poznajući niti što o njemu piše u Bibliji koju sam u ruke dobio tek u 24 godini svog života posudivši je na 14 dana u knjižnici), tek Novi Zavjet poslan od vjerskih emisija iz Monte Karla (bi vrijeme pogubnog komunizma) otvorio je po vjerskim emisijama moj prozor u duhovni svijet, da istražujem i nađem odgovor na pitanje postoji li Bog ili ne.

Evolucija, posljedica duhovnog neznanja uz kumovanje crkve koja je progonila sve mislioce koji su kreirali svojom glavom dovela je do „teorije evolucije“ većinom zbog sukoba s vjeroispovijedi, inkvizicijom i nemoralom koji je odisao u mračnom srednjem vijeku kao produktom ljudske nepogrešivosti jedne osobe (jedno vrijeme bile su tri sa istom titulom), i želje da ovlada svim sferama i političkog života radi materijalnih interesa, želje za moći. Tu nasta jaz između slobode mišljenja pojedinca, uz nemoralni život i religijske elite. U tom ozračju nasta i Reformacija ali i želja za čovjekovom neovisnošću o religiji u kojoj bezbožni ljudi stvoriše mit – bajku o evoluciji.

Proučavao sam Darvinovu teoriju o prirodnoj selekciji koja je u početnoj fazi životinjskih vrsta (npr. od vuka nasta niz srodnika, pas, mačka, ris itd.)? Zašto tako nije danas? Ali da je od majmuna postao čovjek je totalno i po DNK neprikladno – nemoguće jer po toj teoriji bi od majmuna i danas nastajali ljudi. Iako znamo da su majmuni dosta brižna bića za svoje potomke.

Tako znam da mnoge religijske i evolucijske teorije i pučka vjerovanja ne stoje, ne sadrže temeljnu istinu a otud nastaju svakovrsne zablude, varke i otuđenje ljudi od Trojedinog Boga. Pjesnički ću završiti uvod: Između mogućeg i duhovnog zjapi vapaj. Bože smiluj se i istinu nam davaj. Bojeći se suočiti s istinom i sob'om, izgubljeni, nevjerni stojimo pred praznom sobom. Tako nemoral i praznovjerje nas maltretira. Smiri se dušo u Bogu imaš mira. Ljudsko se stajalište uvijek trese. Mišljenja se mijenjaju i pljačkaju se i minrese. Samo jedna nada stoji na vidiku obzorja. Biblija pohranjena u srcu za sva vremena. To je istina koja daje istinu i mir. Kojom se otvara skriveni svemir.

Da i evolucija kumuje: i današnjem nemiru, strahu, nemoralu, lopovluku i kriminalu. Zato dođi na izvor istine, jer vidiš da je zlo zaobišlo svaku šalu i prijeti da uništi u Svemiru ovu Zemlju malu.